Da je ovo obican aprilski teniski turnir, jutro bi danas u ovom gradu bilo mnogo neprijatnije. U Americi se u ovo doba godine turniri odigravaju na otvorenom -- u Indian Velsu okruzeni planinama, nekoliko nedelja kasnije u Hjustonu okruzeni impoznatnim vilama i golf terenima. Ovde smo jutros okruzeni oblacima punim kise i vetra, i pesacima koji se trude da i jedno i drugo izbegnu. Grad se cini se polako budi, ljudi su sakriveni po kaficima, citaju novine u kojima se jutros i mi pominjemo.
Ali jutro je zapravo veoma prijatno. Teniseri nemaju razloga da se kriju od kise i vetra, turnir se igra unutar Taco Bell dvorane u sredini Boise State univerziteta, u dvorani koja je za sada uspesan domacin velikog teniskog dogadjaja. Ljubitelji tenisa koji su se iz cele amerike pa i sveta ovog vikenda ovde nasli imaju prilike da mnogo blize pridju tenisu nego na mnogim drugim turnirima, jer su prosto tako podesene tribine. Ima par mesta dole blizu terena gde bi po dijagonalama mogli mnogo vise da zaradjuju na kartama, jer je sasvim fina sansa da tu od Iznera ili Djokovica dobijete as odnosno lopticu na poklon.
Plakat koji visi gore levo izmedju Davis Cup zastava mozete u raznim formatima da vidite sirom grada. Reklamira se kao veliki dogadjaj, uporedo sa koncertima lokalne filharmonije, i premijerama novih filmova. Ovo je sa jedne strane vrlo mali grad, uzi centar je samo nekoliko blokova dugacaka, kako se to u americi cesto broji. Ali je ipak glavni grad ove drzave, sa velelepnom mermernom zgradom skupstine izgradjenom pre vise od sto godine. Ispred zgrade su zastave koje su se tokom jutra polako primiravale. Vec smo videli dosta nasih ljudi kako setaju ka dvorani da gledaju dubl mec, masu zastavama mnogo vise nego vetar.
Djokovic je usao na mec brzim korakom na 4:4 u prvom setu. Iz daljine nam je i izgledalo da Djokovic nije na tribinama bio na pocetku meca, neki drugi clan tima malo je licio na njega, sedeo je sa belom kapom ali se vrlo malo pomerao, sto Novaku nije karakteriticno dok bodri svoje saigrace. Djokovic se prikljucio mecu koji je pucao od energije. To je sasvim bukvalno zvuk koji se sve vise cuje u dvorani, pucanje zelenih balona na kojima pise nesvakidasnje ime sponzora 'BNP Paribas'.
I na semaforu u cosku dvorane pise cudno ime, Bozolzimo. U skracenom formatu malog semafora, to je ime naseg dvojca Ilije Bozoljca i Nenada Zimonjica koji se danas suprotstavlja jednom od najtrofejnijih dubl timova u istoriji tenisa, Majk i Bob Brajan. Po tenisu koji do sad gledamo u toku prvog seta, Bozolzimo bar nama iz Srbije zvuci kao ime nekog super heroja iz stripova. Heroj najvise uradi kad je najnapetije, a nema nista napetije u tenisu od taj-brejka, cime se prvi set zavrsio. Rezultat je sad 1:0, herojski osvojen sa dve Nenadove odlicne serve, jednim Ilijinim dubokim returnom, i verovatno najuzbudljivijim challenge-om u srpskoj Davis Cup istoriji, koji se sa jednostavna dva slova "IN" zavrsio u nasu korist. Superheroj Bozolzimo vodi sa 1:0, i mnogi drugi heroji sa nasim zastavama na ledjima to sa tribina bucno proslavljaju.
Nas legendarni teniser Slobodan Zivojinovic sedi u prvom redu, negde otprilike gde na sredini desne polovine terena. To je dosta dobra pozicija za posmatranje tenisa izbliza, i bio je najbolje mesto za posmatranje trceceg forhenda kojim je Bozoljac paralizovao bracu Brajan a verovatno i Zimonjica i sve nas ostale koji smo to nonsalantno pratili. Bilo bi lepo to videti jos jednom pre kraja meca, ali u dvorani nazalost nema mogucnosti za ponovljene snimke. Da teniski potezi imaju imena, ta Ilijina paralela zvala bi se recimo Dangara, sto je onomatopeja za zvuk koji je proputovao ovim zatvorenim naelektrisanim prostorom.
Poslednji volte te energije doslo su od Ilijong asa kojim je sa 122 milje na sat zavrsio taj-brejk drugog seta, i doneo vodjstvo od 2:0. Ovaj ceo mec sad daje utisak da se odvija brzinom od 122 milje na sat, cuju se trube, zvona, bubnjevi i poznato "Idemo!" od Zimonjica. Nije fer reci blago onima koji ovaj mec gledaju preko televizora ili Interneta, ali sa ovih neudobnih narandzastih sedista im sad zavidimo sto oni mogu da gledaju usporene ponovljene snimke lepih poteza nasih tenisera. I Americke kolege ce posle moci lako da nadju ove poteze na internetu, pitali su nas kako se tacno pisu i izgovaraju imena nasa dva igraca.
Dva dugacka seta zavrsavala su se taj-brejkovima, a i treci ide sporim hodom, 5:4 za amerikance. Oba tima su vec napravili male pauze da odu do WC-a, sto je dalo univerzitetskoj maskoti po imenu 'Ace' sansu da se malo duze seta terenom. Ovde nema puno dece, nije bas jasno kome je ta maskota namenjena. Ali hvala joj sto u publiku baca besplatne majice i peskire, medjutim tesko je dobaciti skroz do novinarskih sedista tako da ne znamo sta na majicama. Po cenama koje vidimo dole na ulasku u dvoranu, verovatno ne dele besplatne Davis Cup majice, obicna majica kosta skoro 30 dolara. Dobro su nam isli taj-brejkovi, hteli smo da se i treci set tako zavrsi, medjutim poslednji gem se prebrzo zavrsio sa nase cetri sitne greske i braca Brajan su se konacno upisala na semafor sa prvim osvojenim setom.
Dzim Kurijer ne prica puno sa igracima u toku pauze. Miran je i dostojanstven kao u toku samih poena. Ruke u dzepovima, kravata na mestu, i ponekad nesto kratko kaze, ili igracima ili nekom drugom iz tima. Nekoliko puta je dodavao i uzimao rekete koji su bili slani na spanovanje ili podesavanje. U cetvrtom setu kod svojih igraca nije puno morao da podesava, samo su ponovili sta su uradili u trecem i opet su samo uzeli jednu ali vrednu servu nasim igracima, u pravom momentu. Amerikanci su od publike dobili dve velike ovacije: prvu kad su uzeli set, drugu kad su se vratili iz WC-a. I glavnom sudiji je trebao mali odmor, u toku iste pauze i on se spustio sa svoje visoke stolice dole na zemlju da malo protegne noge.
Davis Cup, sesti set. Posto nema taj-brejka na kraju petog seta, igra se nastavlja normalno, i dogurali smo do 12:11, sto je dovoljno materijala za sesti set. Ritam je sledeci: njihova serva, nasa serva, pauza, americka rok muzika, i tako u krug. Culi smo Poison, culi smo Guns 'n'Roses, bilo je Kid Rocka. Dosta ljudi u ovoj dvorani podsecaju likom i odelom na tog popularnog americkog pevaca i kompozitora. Na 13:12, opet isti krug, na pauzi nam drustvo pravi Elton Dzon sa odlicno izabranom pesmom u kojoj kaze da je Subota Vece OK Za Tucu.
Izgledalo je da su oba tima ovim ritmom mogli da nastave do nedelje ujutro. Medjutim nasi navijaci prvi su osetili kraj meca, dva gema pred kraj culi smo po prvi put "Pobeda! Pobeda!" i tako je i bilo. Nenad je stavio tacku na mec sa nekoliko odlicnih servi, i mada je bilo tu i odlicnih returna od strane Amerikanaca, mec se zavrsio sa 15:13 u petom setu, 'raznobrojan' kraj jednog od najuzbudljivijih dubl meceva u poslednjih 20 godina.
Razgovor sa Ilijom, Nenadom i Bogdanom posle meca:
Ilija, kraj treceg seta bio je prelomni momenat, bilo je malo padova ali si se povratio...
Ne mislim da sam ja te greske napravio zbog pritiska. Moj najslabiji deo u igri je refleksna igra na mrezi. Moram da provodim vreme da treniram te stvari, a za to treba trenirati dubl. Te greske nisam napravio zbog momenta ili pritiska, nego nisam toliko solidan tu kao recimo u servisu ili drugim aspektima igre.
Bogdane, jel se moze reci da si izabrao Iliju zbog prvog servisa?
Dosta smo razgovarali i radili smo veliku analizu svega u nasem timu. Vec godinama imamo problema da je Nenad vrlo iskusan igrac i treba naci igraca za njega, i uvek dobije nekog istrosenog umornog singl igraca koji je u dobroj formi. Vazno je napraviti pravu kombinaciju za njega. Ilija je vrlo ozbiljan i ima ozbiljan tim ljudi oko njega koji mu puno pomazu.
Nenade, kad si igrao sa Ilijom kao mlad igrac, da li si ocekivao da cete jednog dana igrati ovakav mec?
Sigurno je to bio i razlog sto smo igrali zajedno, meni je uvek bio cilj da pomognem mladjim igracima koji dolaze, Iliji, Novaku, Janku i drugima, da pomognem sa savetom i treninzima. Sigurno je da je Ilija veliki potencijal, da ima odlicne predispozicije, imao je povreda, imao je problema finansijksih i ostalih. Drago mi je da je ponovo u uzlaznoj putanji, osvojio je nekoliko Futures turnira pred dolazak ovde, i to mu je sigurno pomoglo u igranju danas. Ovo je za mene verovatno najveca pobeda u Davis Cupu.
Ilija, sta ti o tome mislis?
Mislim da ja nisam imao na neki nacin podrsku sto finansijsku sto ljudi kad je to bilo potrebno, bio sam pusten sam da putujem po svetu, sigurno sam gresio puno oko mnogih izbora i pravio sam mnogo gresaka, zato sam mozda i bio dosta povredjen i cesto nisam mogao da se takmicim ali nikad nije kasno, sada imam dobar tim ljudi uz sebe i treniram jako dobro i trudim se da izvucem svoj maksimum. Jako sam sretan i van tenisa, ozenio sam se, dobio sam cerku Lolu, sve te stvari ponovo cine podlogu za jedan dobar uspeh.
Amerikanci su bili glasniji nego juci, ali i nasi navijaci se nisu dali...
Oni su tu bili uz nas od prvog do poslednjeg poena, atmosfera je bila fenomenalna, mislim da su izuzetno bili fer svi, bilo je veliko zadovoljstvo igrati pred ovakvom publikom, to je draz dubla i igranja za reprezentaciju, ne postoji bolja varijanta za tenisera.