Društvo| Porodica| Roditeljstvo

April: Prva priča

Bitka za porodilišta RSS / 08.04.2013. u 16:00

Na aprilsku temu, konkursa za Naj-maminu priču, Naša prva šetnja stigla je prva priča:

1. Radujemo se svakom izlasku

Glasanje je otvoreno 72 sata od postavljanja priče na našem blogu.
Glasanje se vrši davanjem preporuke (klikom na oznaku PREPORUČI u dnu komentara).
Za priče mogu glasati svi registrovani korisnici bloga B92.

Ostali, koji žele da se oprobaju u pisanju i učestvuju u našem konkursu mogu nam slati priče na: maminaprica@bitkazabebe.rs



Komentari (4)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Bitka za porodilišta Bitka za porodilišta 16:00 08.04.2013

Dinić Anica: Radujemo se svakom izlasku

Prošlo je četiri meseca od kada sam postala Majka, reč od pet slova, a ujedno i najvrednija reč koja može postojati u životu. Kada sam ugledala malu smežuranu bebu osetila sam sreću i uzbuđenje, nešto što samo majka može da oseti. Nisam ni slutila da će vreme tako brzo proleteti i da će moja curica tako brzo porasti. Pošto je moja bebica rođena u decembru izaći u šetnju bilo je nemoguće, ali željno sam iščekivala i taj dan. Ali, ubrzo je došao i taj dan, osvanulo je sunčano i prijatno jutro, uzbuđenje u meni je raslo sve više i više, moja curica je imala tačno tri meseca, to je bio taj dan, DAN KADA ĆEMO IZAĆI U NAŠU PRVU ŠETNJU. Pomalo sam bila uplašena s obzirom da mi je prvo dete, nisam znala kako treba da se ponašam, kako da guram kolica, kako da je obučem, ali ipak snašle smo se. S obzirom da je zima i dalje trajala, i da je napolju bilo pomalo hladnjikavo, obukla sam joj bodi, hulahopke, zatim štrampicu i jaknicu, stavila sam je u vreću, pokrila ćebetom i naravno stavila joj kapicu na glavu. Trebalo mi je vremena da se priviknem da guram kolica, bežala su mi levo-desno i to me je strašno nerviralo, kada bih želela levo išla su mi desno i obrnuto. Ni ona se nije mogla naviknuti, bila je nervozna, kenjkala je, ali na svu sreću poneli smo varalicu i njenu omiljenu igračku leptirića koji svira, koji su je za čas smirili. Sada smo mogle uživati, samo ona i ja, same, nismo nikoga primećivale, samo smo gledale jedna u drugu, više nismo bile uplašene niti nervozne, smeškale smo se jedna drugoj, uživale smo u tom danu... Zraci sunca padali su joj na lice i ona bi na trenutak zažmurila, otvarala bi okice tek toliko da može da proveri da li je sunce i dalje tu, a kada bi se uverila da je tu, nastavljala bi da žmirka. Ono što je najviše mrzela je da pokrije ruke, tako da su joj ruke stalno izlazile napolje i uživala je u tome da ih izvlači, kako da se igrala sa mnom. Kada bih joj pokrila nije se bunila, ali čim bih pogledala u stranu ona bi ih izvadila i tako stalno, to joj je bilo jako zanimljivo. Posle nekog vremena ubrzo je zaspala, prijao joj je svež vazduh, delovala je tako spokojno dok spava, kao uspavana lepotica, vreme je brzo proletelo, a da nismo ni primetile. Zbog toga što nam je to bila prva šetnja, trajala je veoma kratko, svega pola sata, ali sada je već dosta porasla i izlazimo u šetnju kada god nam to vreme omogući, po sat – dva, uživamo, jer sada i moj suprug učestvuje u svakoj šetnji i sve se više radujemo svakom izlasku.

Dinić Anica
reanimator reanimator 16:35 08.04.2013

Re: Dinić Anica: Radujemo se svakom izlasku

Prelepo
anchy2769 anchy2769 22:13 10.04.2013

Re: Dinić Anica: Radujemo se svakom izlasku

iskrena prica,,,
Bitka za porodilišta Bitka za porodilišta 16:00 11.04.2013

Glasanje je završeno

Hvala.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana