Naron iz rase duguvečnih Rigelijanaca je bio četvrti u svojoj lozi koji je održavao Galaktičke Zapise.
Imao je veliku knjigu u kojoj je bio spisak brojnih rasa iz svih galaksija koje su razvile inteligenciju, i mnogo manju knjigu koja je popisivala one rase koje su sazrele i kvalifikovale se za Galaktičku Federaciju. U prvoj knjizi veliki broj izlistanih je bio precrtan - oni koji su, iz jednog ili drugog razloga, propali. Nesreća, biohemijski ili biofizički nedostaci, društvena neprilagođenost su uzimali svoj danak. Kako god, u manjoj knjizi nijedan član nije bio precrtan.
I sada Naron, veliki i neverovatno star, pogleda glasnika koji se približavao.
- Narone - reče glasnik. O Veliki!
- I, i, i, šta se dešava? Pusti ceremoniju.
- Još jedna grupa je dosegla zrelost.
- Sjajno, sjajno. Brzo se pojavljuju u poslednje vreme, Skoro da godina ne prođe bez neke nove rase.
- Ko su ti?
Glasnik mu dade redni broj galaksije i koordinate planete u njoj.
- A, da, reče Naron. Znam taj svet. I zapisa to u prvoj knjizi i prebaci ime u drugu, koristeći, kako je već bio običaj, ime po kome je planeta bila poznata u najvećem delu njene populacije. Napisa: Zemlja.
- Ovi su postigli rekord, reče, nijedna vrsta nije stigla od inteligencije do zrelosti tako brzo. Nadam se da nije neka greška.
- Nije gospodine, reče glasnik.
- Stigli su do termonuklearne energije, zar ne?
- Da gospodine.
- Pa, to je kriterijum, nasmeja se Naron. Uskoro će njihovi brodovi da se otisnu i kontaktiraće Federaciju.
- Ustvari, O Veliki, reče glasnik nevoljno, Osmatrači nam kažu da još nisu prodrli u svemir.
Naron je bio zapanjen.
- Uopšte? Ni svemirska stanica?
- Ne još, gospodine.
- Ali ako imaju termonuklearnu energiju, gde obavljaju probe i detonacije?
- Na sopstvenoj planeti, gospodine.
Naron ustade do svoje pune visine od šest metara i zagrme:
- Na sopstvenoj planeti?
- Da, gospodine.
Naron polako izvuče svoju pisaljku i precrta linijom poslednji zapis u maloj knjizi. Bio je to čin bez presedana, ali opet, Naron je bio jako mudar i mogao je da sagleda neizbežno kao i svako drugi u galaksiji.
- Kakve budale, promrmlja.
Isaac Asimov, 1957.