Javila mi se čim je krenula akcija "Majka Hrabrost". U to vreme radila je kao novinar u časopisu "MAMA". Podržala je akciju svim srcem, pisala o njoj, ponudila mesto u časopisu za najavu svih aktivnosti. Posle je pokrenula svoj časopis "Roditelj i dete", prenosila neke moje blogove koji se tiču problema u školstvu, nudila mi da pišem redovno za isti... a ja bila lenja, pa odbila. Najviše od svega me je plašila energija kojom ta žena zrači. Ono, kad se umoriš gledajući šta sve ona stigne i postigne. Em je uređivala časopis, jurila sponzore i autore, em je stalno organizovala nekakve sajmove i dečije manifestacije, em je povrh svega bila majka dvoje osnovnoškolske dece. Sve je stizala i postizala. Da se smrzneš.
Kad se ispostavilo da smo komšinice i da njeno dvoje dece pohađa istu školu u kojoj je moj sin počeo da pohađa predškolski program, našla je vremena i da popijemo kafu. I tad sam prvi put shvatila da ona ne samo da pored svog posla i aktivnosti jeste majka dvoje dece, već da s mlađim Veljkom, otkada se rodio, redovno odseda na Institutu za majku i dete.
I tu čujem priču od rođenja, preko dojenja tokom bombardovanja i muke da se dođe do dijagnoze, pa do silnih hirurških zahvata i operacija... Gutala sam suze koliko god sam mogla. Bilo me sramota da plačem pred tom ORIGINALNOM Majkom Hrabrošću. Tada mi je rekla i da lekari krpe šta mogu i dok mogu, nadajući se da će uspeti nekako da izbegnu ili što duže odlože poslednju moguću opciju: transplantaciju bubrega.
Danas sam se probudila uz vest da je poslednja moguća opcija tu, pred vratima. Veljku je sada neophodna transplantacija bubrega. Natašin bubreg odgovara, ali... pogodite šta? Nema novca za transplantaciju. Ponovo nema hebenog novca za lečenje naše dece! Ko da ne patimo od bele kuge, pa imamo dece za bacanje!
Nema nam druge nego da mi građani vodimo računa o našoj deci, i roditelji ispomažemo jedni druge kako god znamo i umemo, i koliko god možemo, ako možemo, kad već država pojma nema kako to treba da se radi, i draže joj je da traži razlog zašto nešto ne može, umesto način kako to nešto može da uradi. Muka mi je više od tih državinih "opravdanih" razloga... muka...!
Ako ikako možete – pomozite. Uplatite neku crkavicu Nataši, orignialnoj Majci Hrabrost, ne bismo li, crkavicu po crkavicu, prikupili dovoljno novca da ona legne pod nož kako bi svome detetu poklonila život po drugi put.
POMOZIMO VELJKU DA ODE NA OPERACIJU
Uplatu možete izvršiti na račune u Banca Intesi:
Dinarski račun: 160-1-73 poziv na broj 51 102 0010633 2
Devizni račun: 160-1-73
RS35-160-5130201479290-10
SWIFT: DBDBRSBG
IBAN: RS35160513020147929010
O akcijama koje se organizuju ovim povodom možete više pročitati na: Zajedno za Veljka.