Putovanja| Život

Biciklom oko sveta -- Južno, još južnije (Laos)

Snezana Radojicic RSS / 10.05.2013. u 13:54

28. februar-17. mart 2013.

*

 

DSCF7311.JPG

Od Vientiana na jug Laosa, putem niz Mekong, sve je ravno. Februar je na izmaku, a sa njim i zima, pa seljaci pale polja i rastinje pored puta. Njive su prekrivene gareži, ostaci visokog žbunja, palmi i drveća koji nisu izgoreli izgledaju kao jadno pramenje kose nad oćelavelim površinama. Sve deluje prilično tužno, pogotovu kada se prisetim slika severnog Laosa – i nepreglednih planinskih predela obraslih u džungle.

Već su počele velike vrućine i između podneva i tri sata veoma mi je teško da vozim. Problem je što se približavam Ekvatoru pa dan traje tek malo duže od dvanaest sati. Sviće oko šest a već u pola sedam popodne potpuni je mrak. Ako hoću da pauziram kako bih se sklonila sa nepodnošljivih vrućina usred dana, za aktivnu vožnju ostaje mi svega pet-šest sati. A žuri mi se. Jeste da imam sve vreme ovoga sveta za moju turu, ali volela bih da što pre stignem u Kambodžu i nađem mesto gde ću napraviti dužu pauzu radi odmora, a najviše radi pisanja knjige. Želim da se što pre uvučem u neku rashlađenu prostoriju i da mi pravi tuš bude dostupan koliko god puta mi treba tokom dana.

Zato počinjem da navijam alarm na mobilnom na četiri i trideset i na drumu sam najkasnije u šest. Ali i tako rano vazduh je natopljen vlagom i ponekad imam osećaj da ću se ugušiti jer nemam daha.

Od podneva pa sve do večeri teško je videti ijednog lokalca na nogama. Svi spavaju, dremaju, odmaraju u ležaljkama ili na podovima svojih kuća i radnji bez zidova. Česta je slika parkiranih motorcikala ispred nadstrešnica na poljima, gde je vozač prilegao da odspava.

DSCF7505.JPG

Noću je, čini mi se, još i gore – kada spustim šator na vrelu zemlju, kao da sam legla na uključenu ringlu. Sve isijava a ja se okrećem i vrtim kao na ražnju. Popijem i po dve litre vode do ujutru i obavezno se probudim mokra kao ispod tuša.

Primećujem da se ovde svi kupaju najmanje dva puta dnevno. Često se u natpisima o ugošćavanju stranaca može pročitati napomena došljacima da povedu računa o ličnoj higijeni. Izgleda da je beli čovek ovde poznat po ne tako ugodnim mirisima.

Zapažam takođe da se Laošani uopšte ne znoje, šta god da rade. Tako mogu da na trideset stepeni, ujutru, nose džempere i tanke vunene kape, dok se mi, Indoevropljani, kupamo u znoju tela svog.

Ljudi ovde veoma mnogo vode računa i o čistoći u kućama, pa je česta slika žena, muškaraca kao i dece koji metu sobe i peru podove mokrom krpom, više puta dnevno.

Zanimljiv je paradoks između te brige o svom telu i svom domu nasuprot potpunom izostanku svesti o zagađivanju okruženja. Čisti Laošani izaći će iz čistih kuća i izručiti sve smeće doslovno pred svoja vrata. I onda će ga preskakati danima, deca će se igrati u dubretu a vetar i životinje će ga razvlačiti okolo, a tek ponekad će ga sakupiti i spaliti. Pravo je čudo da ovde i dalje ne haraju smrtonosne epidemije.

 

DSCF7456.JPG

*

U žurbi zbog nepodnošljivih vrućina dnevno prelazim i po sto pedeset kilometara. Nigde se ne zaustavljam, ni sa kim ne započinjem priču u strahu da će me pozvati da stanem i ostanem, već samo grabim dalje. Na momente, sama sebi ličim na one bicikliste opsednute ciljem, brzinom, brojkama, koji prepedalaju svet za pola godine, saznavši o njemu isto koliko bi otkrili i da su sve vreme sedeli na trenažeru.

Kada zastanem negde na pola sata da proverim svoj imejl, uvek pogledam i vremesnku prognozu. Temperatura se ne spušta ispod 35 C preko dana i 30 C noću, a zbog vlažnosti od preko 60% osećaj je da je 10 do 15 stepeni toplije.

Koža mi se osipa sitnim crvenim plikovima od znoja i sparine i strašno mi je i da se pogledam uveče, kada se 'kupam' pod improvizovanim tušem. Iako postavljam samo unutrašnji sloj šatora, koji je zapravo razapeta mrežica sa čvrstim podom, čini mi se da ću se ugušiti unutra. Ali ne smem da otvorim vrata niti da spavam napolju jer insekti i gmizavci jedva čekaju da se uvuku gde je još toplije.

Voda u mom bidonu postaje vrela nakon deset minuta, pa kupujem dva mala termosa. Ali na ovoj vrućini potrebni su mi galoni tečnosti. U sveščici u koju beležim sve izdatke, najčešća stavka je: „voda“, „pivo“, „sok“. Dnevno mi treba i po sedam-osam evra samo za hladne napitke. Iako se nalivam sa pet-šest litara tokom vožnje, često imam osećaj da ću pasti sa bicikla zbog vrtoglavice ili bola u grudima.

DSCF7428.JPG

Moram da smanjim brzinu kojom vozim jer ako počnem da osećam i najmanji napor, srce krene da mi preskače, a daha nema. Dobro je samo što sve vreme imam čeoni vetar, koji dolazi s mora. Koliko god da me dodatno nervira zbog toga što me usporava, da njega nema, ne znam kako bih disala. Kada sam u nekoliko navrata vozila u istom smeru u kojem duva, mislila sam da ću doživeti toplotni udar.

Moja vožnja postala je borba da preživim dok ne stignem na privremeni cilj. Toliko je teško da više ne reagujem ni na dečake i muškarce koji po svaku cenu žele da me prestignu na svojim krševima od bicikala. Ranije sam se uvek trkala sa takvima, a sada i ne pomišljam da napravim napor i sustignem ih kada me preteknu.

U pojedinim trenucima obuzima me pravi očaj. Pitam se kako ću izdržati i kad se budem dokopala Kambodže i našla mesto gde ću duže ostati. Moj budžet neće mi dozvoliti da plaćam za sobu sa klimom, a ideja da ću se rashladiti uz pomoć ventilatora jednako je iluzorna kao i pomisao da ću žeđ ugasiti vrelom vodom.

Pomišljam da promenim planove ali gde god da krenem na sever, moram da letim avionom. A to je i skupo i komplikovano zbog bicikla i težine mojih bisaga. Prekrajam planove, prešpartavam azijskim kontinentom na mojoj mapi i na kraju se uvek vratim na prvobitni plan – idem u Kambodžu, na obalu. Valjda ću preživeti.

 

 

DSCF7144.JPG

*

Na ulasku u jedno poveće selo primetim skupinu od možda pedeset ljudi. Sa njima je nekoliko budističkih monaha i čini se kao da se pripremaju za kolektivnu molitvu. Ne mogu a da ne zastanem, bez obzira na žurbu.

U dvorištu je postavljena nadstrešnica ispod koje su spojena tri-četiri stola. Na njima se nalazi nekoliko velikih mesinganih pehara, u koje se obično stavlja milostinaj za monahe. No ovi su prazni. Dublje u dvorištu, u otvorenom parteru kuće, više desetina ljudi kleči i očekuje da počne ono zbog čega su tu došli. Iako se čini da već duže tako sede, svi su spokojni, sa osmesima na licima.

Spustim bicikl na zemlju, spremim fotoaparat i krenem prema grupi od četiri-pet muškaraca koji sede blizu puta. Preko jednog ramena, svi imaju prebačene molitvene ešarpe. Mimikom ih pitam za dozvolu da napravim nekoliko footgrafija, i oni mi odobre.

U međuvremenu, monasi stanu ukrug oko jednog izdvojenog stola sa posudama punim hrane i počnu sa molitvom. Prisutni su se sasvim utišali. Svi su sastavili šake u molitveni položaj, pa i ja činim isto odloživši fotoaparat. Žene u prvom redu u kući osmehuju mi se sa odobravanjem, a jedna mi pokaže da skinem kapu. Ups, sasvim sam zaboravila da je imam na glavi.

Kroz nekoliko minuta, monasi odlaze na sprat kuće. Zauzimaju mesta na ogromnoj terasi, posedavši na jastuke na podu oko niskih stolova. Tek sad zapravo počinje prava molitva, koja se dole čuje preko razglasa. Dok se ljudi u kući mole, muškarci koji su ostali u dvorištu počinju da pune darovima one pehare.

DSCF7168.JPG

Pomislim da bih mogla i ja da priložim neku milostinju, te odem do bisaga i izvadim kifle koje sam nakupovala za dva dana unapred, pošto se u Laosu hleb može naći samo u gradovima. Malo se dvoumim, jer bez njih mi obrok nije potpun i ne osećam se sitom, ali nemam ništa drugo od hrane što bih mogla da ostavim. Buda će valjda umeti da ceni moje odricanje, pomislim napola u šali.

Ako ništa drugo, pobiram simpatije prisutnih. Nekoliko žena iz prednjih redova prekida molitvu i prilazi mi. U mojim rukama odjedanput se nađe gomila hrane a neko mi dodaje i jedan pehar da sve to spustim u njega. Kako još nije trenutak za deljenje milostinje, pridružujem se ženama u molitvi.

Dok pokušavam da zauzmem koliko-toliko udoban položaj na beonu, do mene seda momak koji pomalo govori engleski. Reč po reč, i uspevam da saznam da prisustvujem dvogodišnjem pomenu za čoveka u čijoj kući se nalazimo. To je običaj u Laosu – pomen za mrtve pravi se nakon 24 meseca, i to je jedini datum koji se obeležava. Zanimalo bi me da saznam zašto baš na dve godine, ali mladić ne razume moje pitanje pa odustajem.

Po završetku molitve, stajem u jedan od dva dugačka reda koja su se formirala ispred stolova. Muškarci su napred a žene pozadi. Kolone se kreću pored stolova i svako iz svog pehara ili sa svog poslužavnika spušta milostinju u monaške posude. Potom prisutni sedaju da doručkuju a monasi silaze i skupljaju darove u svoje platnene torbe.

DSCF7185.JPG

 

Jedna žena poziva me da i ja ostanem na doručku, što prihvatam. Dok čekam, pričam sa onim momkom za kog se ispostavlja da je učitelj u seoskoj školi. Premda ga ne razumem najbolje, uspevam da shvatim objašnjenje jednog običaja koji me je odavno zanimao. Reč je o zalogajima lepljivog pirinča u obliku malih piramida, koji se poređaju duž kapije, na stubove, duž ograde – bilo gde izvan kuće ili hrama. Moja pretpostavka da je to milostinja za siromašne bila je pogrešna, što sam i sumnjala budući da za mesec dana otkako sam u Laosu nisam videla da se neko time poslužio. Kroz dobroćudni smeh, momak mi je sad objasnio da je reč o verovanju po kome se kroz te zalogaje simbolično izbacuje iz kuće i od ukućana svaka bolest i tegoba.

A kada je o reč o običajima, dve žene do kojih sam sela poželele su da mi obavezno daju amajlije za srećno putovanje. Kada sam klimnula potvrdno glavom, obe su otrčale u kuću i brzo se vratile, svaka noseći u ruci po parče belog kanapa. Izgovarajući u sebi molitve, vezale su mi obe amajlije oko zgloba, prešle dlanovima preko njih – i poslale me dalje u svet. Da bi amajlija 'proradila', treba samo da kod prvog hrama zastanem, sklopim ruke kao za molitvu i lako se naklonim tri puta.

 

*

Projurila sam kroz Savanakhet, zadržavši se samo na noćenju, a u Pakseu se nisam čak ni zaustavila. Planirala sam da se dokopam krajnjeg juga Laosa i Četiri hiljade ostrva – kako se naziva skupina ostrva i sprudova u Mekongu, na samoj laoško-kambodžanskoj granici. Tamo ću se odmoriti nekoliko dana pre nego što konačno napustim ovu zemlju u kojoj sam se osećala najsrećnije tokom cele dosadašnje ture.

DSCF7564.JPG

 

Retko kada sam naziv neke oblasti može da me toliko privuče da stvorim predubeđenje kako tamo mora biti nešto sasvim posebno, drugačije od svega što sam do tada videla. To mi se zapravo do sada nije nijednom desilo – sve do naziva Četiri hiljade ostrva. U najmanju ruku, očekivala sam da je reč o mestu koje bi se moglo opisati kao zemaljski Raj. Iako nisam htela da gledam fotografije na Internetu, komentari drugih putnika po forumima dodatno su me utvrđivali u tom uverenju.

Moj plan je bio da posetim tri najveća ostrva, koja i jesu turistički najatraktivnija. Pošto sam dolazila sa severa, najbliže mi je bilo najveće od njih – Don Kong. Sa njega bih prešla da na Don Det – najmanje od ova tri, a sa ovoga na Don Kon – srednje po veličini, odakle bih se vratila na obalu.

Čamdžije su ovde razvile odličan biznis. Ako hoćeš na ostrvo, moraš da platiš koliko traže. Mogu da se bunim koliko hoću zbog cene od pet evra za mene i tri za bicikl – ne postoji drugi način da tamo stignem. Ipak, uspevam da se iscenkam za dva manje.

Ukrcavam se na skelu i pripremam fotoaparat. Plovimo možda šest-sedam minuta, ali gledano sa ove strane, sa kopna, ostrvo Don Kong ne deluje posebno zanimljivo za fotografisanje. Na samoj obali nalazi se nekoliko objekata, verovatno hostela, koji su građeni u evropskom stilu, pa me ostavljaju ravnodušnom. Pitam se da li možda dolazim uzalud, jer ovde neću videti ništa novo što već nisam videla u drugim delovima Laosa.

DSCF7452.JPG

 

Po iskrcavanju, izguram bicikl na put i nasumice krenem na severnu stranu. U potrazi sam za mestom gde bih ručala, a pomišljam i da već sada, iako je tek podne, nađem gde ću noćas kampovati. Ne znam kolike su cene smeštaja, ali pretpostavljam da sigurno nisu niže nego na kopnu, gde soba prosečno košta šest-sedam evra.

Skrenem sa asfaltnog puta na zemljani, koji vodi prema obali. Nađem se uz sam Mekong, s pogledom na desetine zelenih ostrva i sprudova. Imam osećaj odvojenosti, odsečenosti od poznatog mi sveta i izmeštenosti u jedan koji je nestvarno lep. Levo i desno od mene su zemljane staze koje vode kroz debelu hladovinu od bambusovih stabala i krošnja palami. Drvene kuće na stubovima, golišava bosonoga deca, osmehnuti Laošani koji mi na svom pevajućem jeziku žele dobar dan – slike koje već znam od ranije, ali koje su ovde nekako zgusnute, kao esencija samog Laosa. U ovoj zemlji, vreme svugde sporo protiče, ali na Don Kongu je stalo pre nekoliko hiljada godina i od tada odbija da krene napred. Ovo ostrvo neće da ima ništa sa civilizacijskim tekovinama, sa brzinom i komfornim životom.

Zavlačim se dalje od staze kojom povremeno prođe neki lokalac ili turista na biciklu i postavljam šator. Šteta što je Mekong toliko prljav, pa neću moći da se okupam u njemu – što bi bio kompletan doživljaj.

 

DSCF7462.JPG

*

Sutradan iznajmljujem sobu u hostelu za svega pet evra. Ostavljam stvari i rasterećenim biciklom krećem da izvozim krug oko ostrva. Mapa koju sam nabavila na recepciji pokazuje da je ruta oko Don Konga duga četrdeset šest kilometara. Na dva mesta moguće je preseći posred kopna i tako skratiti rutu, ili je pak produžiti ukoliko se točkovima ispiše osmica. Pošto je jutro i imam vremena, odlučujem se za potonje.

Put nažalost ne vodi uz reku, ali pri pogledu nadesno, vidi se kraj kopna i to doprinosi da stalno imam onaj isti osećaj odsečenosti od ostalog sveta. Sve je ravno i svugde su njive.

Na ostrvu postoji nekoliko sela, koja se gotovo ravnomerno nižu na svaka tri-četiri kilometra. Nekad su sastavljena od deset-petnaest kuća, a nekad od svega dve-tri. Kao i svuda u Laosu, i na Don Kongu ima mnogo dece. Istračavaju na drum da mi kažu „Sabajdi“ ili me dozivaju sa terasa svojih visokih sojenica. S čuđenjem primećujem da mi mnoga od njih traže olovku. Ako prođem pored njih ili se zaustavim nakratko da ih fotografišem, ispruže ruke i zagraje: „Pen! Pen!“

Pitam se šta im to znači.

DSCF7478-1024x768.jpg

Na drugoj strani ostrva, tačno nasuprot mesta gde sam odsela, nalazi se donkongovski market. Ova reč – market -- u Laosu (a uveriću se da je isto i u drugim zemljama jugositočne Azije), označava pijacu na otvorenom, na kojoj se prodaje sve i svašta.

Naumila sam da kupim novi lepak za krpljenje unutrašnje gume, a ako uspem da nađem odgovarajuće dimenzije, i samu gumu. Poslednja dva dana, po četiri-pet puta pucala mi je prednja guma. Ali nije se bušila spolja, nego su se od velikih vrućina i usijanog asflata zakrpe na na njoj odlepljivale čim bih je napumpala malo više. Na one tropske vrućine, to je bio šlag na tortu – koliko neću puta dnevno. A kao za inat, usput niej bilo nijednog većeg mesta, gde bi postojao market.

Sada ovde kupujem gumu „Made in Thailand“ za koju se ispostavlja da je teška kilogram i neodgovarajućeg ventila. Pokušavam da nađem kineski proizvod, ali nema šanse. Ovo je prvo mesto tokom moje dosadašnje ture – a možda i na svetu – gde nemaju kineske gume za bicikle.

Pošto na marketu postoji i vulkanizer, domislim se kako da rešim problem. Uz mnogo mahanja rukama a potom i crtanja, uspem da objasnim dvojici momaka da želim da skinu sve zakrpe sa moje gume i da preko rupa zalepe komade druge gume i pritisnu ih presom. To je jedini način da se zakrpe ne odlepe na 60-70 C koliko sigurno ima usijani asfalt.

DSCF7535.JPG

 

Nakon krpljenja, setim se da potražim olovke za decu s ostrva. Htela sam da kupim one obične, plastične, koje se prodaju budzašto, i da im to sutradan razdelim. Ali nigde ih nisam našla. Bilo je samo onih fensi, što koštaju više od evra komad. Kakvo apsurdno uskraćivanje ovdašnjoj deci!

 

*

Na Don Kongu bih mogla ostati mesecima – u to sam bila sasvim sigurna. Ali za moj budžet, Laos je bio preskup da bih ovde napravila dužu pauzu. A sve topliji dani terali su me dalje.

Nakon tri dana, sedam u čamac i sa desetak drugih turista dva časa plovim do Don Deta. Prolazimo pored nekoliko većih ostrva koja su takođe nastanjena. Uz obalu se nižu drvene sojenice, a gde god ih ima dovoljno za selo, u blizini se nalazi i budistički hram sa prepoznatljivim krovom a često i pagoda. Nekada samo nazirem šta se nalazi iza plaminih listova i drveća, pa mi deluje kao da se uživo igram pogađanja „skrivenih“ objekata.

Don Det je među turistima poznat kao – novi – bekpekerski raj. Iz Van Vienga, grada na pola puta između Vientiana i Luang Prabanga, mladi putnici željni pre svega dobre zabave i nezaboravnog provoda, pre dve godine počeli su da se preseljavaju na Don Det. Do ove masovne 'migracije' došlo je nakon što su 2011. laoške vlasti zabranile tubing – ekstremni vid rekreacije u vodi, kada se plivač nalazi u unutrašnjoj kamionskoj gumi koju vuče gliser ili čamac, ili se u njoj se spušta niz brzake planinskih reka. Razlog za zabranu bila je pogibija čak dvadeset dvoje mladih bekpekera na reci Nam Song kod Van Vienga, tokom samo tog leta. Ostavši bez injekcije adrenalina, bekpekeri su spontano (ili demonstrativno?) počeli da prelaze na Don Det, gde tubing nije zabranjen, mada je moguć samo u vidu plutanja u gumi.

DSCF7556.JPG

Sve to nije baš mnogo obećavalo.

Kao ni prvi pogled na ostrvo, kada je čamac pristao. Kafić, kafić, kafić – i u svakom gomila vrlo mladih stranaca. Bilo je skoro podne kad smo stigli, a ova omladina je očigledno tek nedavno poustajala. Izbauljavši iz bungalova i soba napola otvorenih kapaka, dotapkali bi u filp-flopericama do najbliže stolice i srušili se u nju kao da nemaju snage da stoje i sekund duže na nogama. Naručili bi velike šolje kafe i dok bi čekali da dođu k svesti, uključili bi svoje aj-pode, tač-skrine i notbukove i uronili glave u monitore. Gotovo da se nisu razlikovali jedni od drugih, osim po tetovažama. Tatui preko celih ruku, ramena, nogu – za momke, i ramena, vratova i donjeg dela leđa – za devojke, apsolutni su modni hit među stranim bekpekerima u zemljama Jugoistočne Azije. Prosto se iznenadim kad sretnem nekog dvadesetogodišnjaka bez ilustracija i stripova na svom telu.

 

*

Don Det je sasvim malo ostrvo, sa jednim jedinim asaltnim putem u dužini od sedam kilometara. Zapadnom obalom uz reku vodi zemljana staza, a s obe strane su bungalovi i zemunice uglavnom za izdavanje, mada ima i domova lokalnih stanovnika. Na moje veliko iznenađenje, čim se kilometar-dva odmakne od špica ostrva, gde su grupisani bekpekerski hosteli i restorani, Don Det počinje da opravdava epitet najopuštenijeg mesta na planeti. DSCF7549.JPG

 

Šarm ovog ostrva sasvim je drugačiji od Don Konga. Ovde je nekako veselije i romantičnije, prvenstveno zbog toga što se sve nalazi uza sam Mekong. Nema otvorenog pogleda preko reke u daljinu prema kopnu, već je odmah tu, na deset metara razdaljine, drugo ostrvo, a i tamo su neke kuće. Ono je još manje od Don Deta, ali oba zajedno, tako blizu jedno drugome, deluju pomalo nestvarno, pa imam osećaj kao da sam se našla u oživljenoj ilustraciji neke bajke koja se dešava u egzotičnoj zemlji, preko sedam gora i sedam mora – gde sam stigla na svoja dva točka.

Plan mi je bio da se provozam ostrvom i pređem na Don Kon, sa kojim je Don Det povezan mostom. Tamo sam nameravala da se zadržim dan ili dva, da napravim turu do drugog kraja ostrva gde se mogu posmatrati slatkovodni delfini, a onda da se vratim na kopno i vozim do granice.

Međutim, Don Kon mi se nimalo nije dopao. Delovao je preozbiljno sa svojim evropskim restoranima i cenama, pa sam samo odjurila na drugu stranu, do špica, odsedela tri sata čekajući da ugledam delfine, a onda sam odustala od daljeg posmatranja vode i vratila se na Don Det. Iznajmila sam bungalov za pet evra, i dva dana se budila sa pogledom na Mekong i preko njega na malo ostrvo. Možda i nisam bila u bajci, ali svakako sam živela u priči neverovatno maštovitog tvorca.

 

(Fotografije su ovde)

.

.

.

 

EjWthLiAgICAKPC9QPgo8UCBTVFlMRT0ibWFyZ2luLWJvdHRvbTogMGluIj5QbGFuIG1pIGplIGJpbyBkYSBzZSBwcm92b3phbSBvc3Rydm9tIGkKcHJlxJFlbSBuYSBEb24gS29uLCBzYSBrb2ppbSBqZSBEb24gRGV0IHBvdmV6YW4gbW9zdG9tLiBUYW1vIHNhbQpuYW1lcmF2YWxhIGRhIHNlIHphZHLFvmltIGRhbiBpbGkgZHZhLCBkYSBuYXByYXZpbSB0dXJ1IGRvIGRydWdvZwprcmFqYSBvc3RydmEgZ2RlIHNlIG1vZ3UgcG9zbWF0cmF0aSBzbGF0a292b2RuaSBkZWxmaW5pLCBhIG9uZGEgZGEgc2UKdnJhdGltIG5hIGtvcG5vIGkgdm96aW0gZG8gZ3JhbmljZS48L1A+CjxQIFNUWUxFPSJtYXJnaW4tYm90dG9tOiAwaW4iPk1lxJF1dGltLCBEb24gS29uIG1pIHNlIG5pbWFsbyBuaWplCmRvcGFvLiBEZWxvdmFvIGplIHByZW96Ymlsam5vIHNhIHN2b2ppbSBldnJvcHNraW0gcmVzdG9yYW5pbWEgaQpjZW5hbWEsIHBhIHNhbSBzYW1vIG9kanVyaWxhIG5hIGRydWd1IHN0cmFudSwgZG8gxaFwaWNhLCBvZHNlZGVsYSB0cmkKc2F0YSDEjWVrYWp1xIdpIGRhIHVnbGVkYW0gZGVsZmluZSwgYSBvbmRhIHNhbSBvZHVzdGFsYSBvZCBkYWxqZWcKcG9zbWF0cmFuamEgdm9kZSBpIHZyYXRpbGEgc2UgbmEgRG9uIERldC4gSXpuYWptaWxhIHNhbSBidW5nYWxvdiB6YQpwZXQgZXZyYSwgaSBkdmEgZGFuYSBzZSBidWRpbGEgc2EgcG9nbGVkb20gbmEgTWVrb25nIGkgcHJla28gbmplZ2EgbmEKbWFsbyBvc3Rydm8uIE1vxb5kYSBpIG5pc2FtIGJpbGEgdSBiYWpjaSwgYWxpIHN2YWtha28gc2FtIMW+aXZlbGEgdQpwcmnEjWkgbmV2ZXJvdmF0bm8gbWHFoXRvdml0b2cgdHZvcmNhLiAKPC9QPgo8L0JPRFk+CjwvSFRNTD4A



Komentari (102)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mg.beeograd mg.beeograd 19:23 10.05.2013

srećan put

NEKA TI JE SREĆAN PUT SVE NAJBOLJE.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:03 11.05.2013

Re: srećan put

mg.beeograd
NEKA TI JE SREĆAN PUT SVE NAJBOLJE.



Haval, mg.beeograd
01stefan 01stefan 08:55 16.05.2013

Re: srećan put

Da li može sve virtuelno. Pa može. Od sada i virtuelna hrana. Pogledajte OVDE
49 41 49 41 02:00 11.05.2013

Keep going

Htedoh da budem prvi; al, odustadoh - makar to bila podrska, hvala or what ever.

Krasno za videti i citati. Medjutim, ako je vlaznost visoka, krasota mi rapidno opada.
Nisam sa visokom vlaznoscu podrucja.
pretpostavljam - da jeste?!?
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 03:19 11.05.2013

Re: Keep going

49 41
Htedoh da budem prvi; al, odustadoh - makar to bila podrska, hvala or what ever.

Krasno za videti i citati. Medjutim, ako je vlaznost visoka, krasota mi rapidno opada.
Nisam sa visokom vlaznoscu podrucja.
pretpostavljam - da jeste?!?


Da citiram rečenice iz prva dva pasusa:

"Temperatura se ne spušta ispod 35 C preko dana i 30 C noću, a zbog vlažnosti od preko 60% osećaj je da je 10 do 15 stepeni toplije."

"Zato počinjem da navijam alarm na mobilnom na četiri i trideset i na drumu sam najkasnije u šest. Ali i tako rano vazduh je natopljen vlagom i ponekad imam osećaj da ću se ugušiti jer nemam daha."


Hvala što se javljaš i (ne) čitaš
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 03:26 11.05.2013

Fotografije

su ovde (ako uopšte ima zainteresovanih jer mi se sve više čini da niko ovo i ne čita, s obzirom na sve manje komentara... )
srdjan.pajic srdjan.pajic 06:45 11.05.2013

Re: Fotografije

Snezana Radojicic
su ovde (ako uopšte ima zainteresovanih jer mi se sve više čini da niko ovo i ne čita, s obzirom na sve manje komentara... )


.

Nemoj da te sanjamo da batališ pisanje! Čitamo svi, koliko god nas šest ima, i to po nekoliko puta!

dzango dzango 09:41 11.05.2013

Re: Fotografije

su ovde (ako uopšte ima zainteresovanih jer mi se sve više čini da niko ovo i ne čita, s obzirom na sve manje komentara.

Ja redovno čitam, ali često nemam šta pametno da dodam ili kažem. A ne volim da pišem reda radi.
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 10:31 11.05.2013

Re: Fotografije

dzango
su ovde (ako uopšte ima zainteresovanih jer mi se sve više čini da niko ovo i ne čita, s obzirom na sve manje komentara.

Ja redovno čitam, ali često nemam šta pametno da dodam ili kažem. A ne volim da pišem reda radi.



Ma to Sneza proverava da li smo tu
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:50 11.05.2013

Re: Fotografije

dusanovaiivanovamama
dzango
su ovde (ako uopšte ima zainteresovanih jer mi se sve više čini da niko ovo i ne čita, s obzirom na sve manje komentara.

Ja redovno čitam, ali često nemam šta pametno da dodam ili kažem. A ne volim da pišem reda radi.



Ma to Sneza proverava da li smo tu


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:52 11.05.2013

Re: Fotografije

dzango
su ovde (ako uopšte ima zainteresovanih jer mi se sve više čini da niko ovo i ne čita, s obzirom na sve manje komentara.

Ja redovno čitam, ali često nemam šta pametno da dodam ili kažem. A ne volim da pišem reda radi.


Moraću d apromenim nešto u pisanju, da ostavim na kraju uvek neko pitanje, nedoumicu ili tako nešto...
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:54 11.05.2013

Re: Fotografije

srdjan.pajic


Nemoj da te sanjamo da batališ pisanje! Čitamo svi, koliko god nas šest ima, i to po nekoliko puta!



Posle da bude Šest lica traži pisca
stefan.hauzer stefan.hauzer 11:07 11.05.2013

Re: Fotografije

uh
ovaj dečak redovno čita,sve upija
i mnogo je lepo
... ponekad zavrtim pedale i zamislim da sam tu gde i ti ,)

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:19 11.05.2013

Re: Fotografije

stefan.hauzer
uh
ovaj dečak redovno čita,sve upija
i mnogo je lepo
... ponekad zavrtim pedale i zamislim da sam tu gde i ti ,)



Dečače dragi, obožavam tvoje muzičke priloge

Like! Like! Like!

Hvala na čitanju, komentaru i spotu
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:20 11.05.2013

Re: Fotografije

dzango
su ovde (ako uopšte ima zainteresovanih jer mi se sve više čini da niko ovo i ne čita, s obzirom na sve manje komentara.

Ja redovno čitam, ali često nemam šta pametno da dodam ili kažem. A ne volim da pišem reda radi.


Ih, pa nemam ni ja, ali to me ne sprečava da blebećem. Naprotiv
aleksandra1966 aleksandra1966 21:13 16.05.2013

Re: Fotografije

Citam, citam, nego sta! Ne komentarisem jer necu da kvarim.
Pisi i dalje, ima nas mnogo kojima je tvoj blog bitan.
Pozdrav- i to veliki
nmiric nmiric 04:42 11.05.2013

o, da..

cita se, vrlo
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 04:53 11.05.2013

Re: o, da..

nmiric
cita se, vrlo


O, blagodarim
Na istom sam mestu već mesec i po, i malo kriziram, pa otuda ta malodušnost.
srdjan.pajic srdjan.pajic 06:48 11.05.2013

Re: o, da..

Snezana Radojicic
nmiric
cita se, vrlo


O, blagodarim
Na istom sam mestu već mesec i po, i malo kriziram, pa otuda ta malodušnost.


Vreme je da se diže sidro!

Kod nas, bre, nikako ovi snegovi da odustanu. Taman sam namestio ganc nove kočnice, i kupio rezervnu gumu, namazo lanac, a ono palo pola metra snega. U maju. Bem ti Kolorado, i Stenovite planine, oću nešto sa aligatorima, umesto puma, i od zime pobelelih medveda.


angie01 angie01 10:10 11.05.2013

da ti kazem....

Na istom sam mestu već mesec i po, i malo kriziram, pa otuda ta malodušnost


svi citamo, pratimo, ti si pokazala hrabrost, kuraz, ideju, muda, srce, istrajnost, izdrzljivost,...ovo tvoje putesestvije vec davno nije na nivou licnog i ima mnogo vece dimenzije nego sto mozda osecas, al svaki tvoj osvojeni kilometar okretanjem pedala, je pobeda Zvoncice nad Golijatom i hvala ti na tome.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:36 11.05.2013

Re: da ti kazem....

angie01
Na istom sam mestu već mesec i po, i malo kriziram, pa otuda ta malodušnost


svi citamo, pratimo, ti si pokazala hrabrost, kuraz, ideju, muda, srce, istrajnost, izdrzljivost,...ovo tvoje putesestvije vec davno nije na nivou licnog i ima mnogo vece dimenzije nego sto mozda osecas, al svaki tvoj osvojeni kilometar okretanjem pedala, je pobeda Zvoncice nad Golijatom i hvala ti na tome.



Wow! Divna podrška, Angie01! Mislim da to ipak znam -- jer toliko divnih stvari sam doživela od ljudi koji me prate, a preko ovog bloga pogotovu. Samo sam sad u malo izmenjenim okolnostima -- nakon skoro dve godine kretanja, sad sam na jednom mestu. I dok pišem knjigu (a zadovoljna sam kako ide), moram da se prisećam svega radi same priče, a nekih (mnogih) stvari baš i ne bih da se sećam. Sve u svemu, treba da mirujem i da "živim" u prošlosti, što mi katkad pada teško. Pa mi se učini da je sve stalo i da su svi nestali, a ja ostala sama i zaboravljena u nekoj tamo Kambodži
Znam da je glupo, ali dešava se i boljima od mene

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:48 11.05.2013

Re: o, da..

srdjan.pajic
Snezana Radojicic
nmiric
cita se, vrlo


O, blagodarim
Na istom sam mestu već mesec i po, i malo kriziram, pa otuda ta malodušnost.


Vreme je da se diže sidro!



Nemo' to da mi radiš, ionako samo maštam kuda bih sad vozila i već pravim planove za onu tamo godinu jer sam ovu i narednu ispunila
Ali knjiga se ne piše za mesec i po, već treba mnogo više. Ne znam još kako ću to sve rešiti. Za sada, imam malu pauzu sledeće nedelje kad idem na 5 dana u Bangkok, a krajem meseca (kad završim prvu veliku celinu u knjizi) pravim turu do Angkor Vata. Uprkos paklenim vrućinama - no tada će valjda da počne i kišna sezona, pa ću manje da ključam, a više da plivam sa sve biciklom i bisagama
angie01 angie01 10:59 11.05.2013

Re: da ti kazem....

Pa mi se učini da je sve stalo i da su svi nestali, a ja ostala sama i zaboravljena u nekoj tamo Kambodži


oni tamo, da prebrode krizu, a vecim delom fjaku, zvacu betl-samo sto je to opijat i crni ti zube, pa cu ti preporuciti drugu tehniku koju sam naucila ziveci na Tajlandu- sednes opusteno i zamisljas sjajnu ruzicastu iskricavu loptu iznad glave i onda je mislima spustas kroz telo i zamisljas kako potiskuje sve tamno iz tebe, pa kroz noge u podlogu-mozda zvuci smesno ukucavajuci na tastaturu u zpadnom svetu, ali kada si u Rimu, ponasaj se kao Rimljanin:)))-tamo ladno uspeva:)

uznemiravajuca secanja, kada ih bacis na papir, izgubice otrov i dobice drugi znacaj, vise zadovoljavajuci, jer si kroz nesto prosla i zadrzala za one koji ce citati tvoju knjigu, a to nije malo.

drzi se
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:26 11.05.2013

Re: da ti kazem....

angie01
Pa mi se učini da je sve stalo i da su svi nestali, a ja ostala sama i zaboravljena u nekoj tamo Kambodži


oni tamo, da prebrode krizu, a vecim delom fjaku, zvacu betl-samo sto je to opijat i crni ti zube,


O da, nekad se prepadnem kad se nasmeju

angie01
pa cu ti preporuciti drugu tehniku koju sam naucila ziveci na Tajlandu- sednes opusteno i zamisljas sjajnu ruzicastu iskricavu loptu iznad glave i onda je mislima spustas kroz telo i zamisljas kako potiskuje sve tamno iz tebe, pa kroz noge u podlogu-mozda zvuci smesno ukucavajuci na tastaturu u zpadnom svetu, ali kada si u Rimu, ponasaj se kao Rimljanin:)))-tamo ladno uspeva:)


Probaću već sutra kad odem na "moje" parče plaže. Ima jedan zidić nad vodom, idealno za ovu vežbu.
Lepa poslovica, hvala.

angie01
uznemiravajuca secanja, kada ih bacis na papir, izgubice otrov i dobice drugi znacaj, vise zadovoljavajuci, jer si kroz nesto prosla i zadrzala za one koji ce citati tvoju knjigu, a to nije malo.

drzi se


Nadam se tom ishodu, štaviše, sigurna sam da će tako biti, samo treba izdržati

srdjan.pajic srdjan.pajic 06:55 11.05.2013

Hleb

Viš šta ti je naša duša - bez leba se ne može! E, i ja sam isti takav, maltretiram konobare da mi donose panju svakih pet minuta (jer stipse uvek donosu po jedno parče, ili dva, kao da je Velika Depresija, bože sačuvaj, ili da nameravam da ga ponesem kao suvenir i sačuvam za pokolenja koja ize mene dolaze).

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:43 11.05.2013

Re: Hleb

srdjan.pajic
Viš šta ti je naša duša - bez leba se ne može! E, i ja sam isti takav, maltretiram konobare da mi donose panju svakih pet minuta (jer stipse uvek donose po jedno parče ili dva, kao da je Velika Depresija, bože sačuvaj, ili da nameravam da ga ponesem kao suvenir i sačuvam za pokolenja koja ize mene dolaze).



Srki, znala sam ja da postoji dobar razlog zašto si mi bio od prve simpatičan
Ja jedam hleb i uz pirinač
49 41 49 41 12:58 13.05.2013

Re: Hleb

srdjan.pajic
Viš šta ti je naša duša - bez leba se ne može! E, i ja sam isti takav, maltretiram konobare da mi donose panju svakih pet minuta (jer stipse uvek donosu po jedno parče, ili dva, kao da je Velika Depresija, bože sačuvaj, ili da nameravam da ga ponesem kao suvenir i sačuvam za pokolenja koja ize mene dolaze).


Panje za zdranje

Od Nusiceve ul. - poprecna ulica ka skupstini je bio restoran "Bosna".
Popenjes se na I sprat, velika sala za rucavanje.

Na svakom stolu, velike plasticne korpice sa crni i beli lebac
-sveze narezani i bio besplatan.

Zahvali ti na tvom stolu, konobar donese sa drugog stola; posle ukapiras da to mozes da cinis i sam.

Onda narucis, pire od pasulja, graska, pire od j.. liga svasta nesto;sto do tada nisi jeo i cuo sa velikom sniclom.

Tako se nekad "premoscavali" studenski dani od nedelje, do sledece nedelje; kad je studentska menza bila zatvorena.
srdjan.pajic srdjan.pajic 05:02 14.05.2013

Re: Hleb

SR
Srki, znala sam ja da postoji dobar razlog zašto si mi bio od prve simpatičan
Ja jedam hleb i uz pirinač


Ja mogu hleb i bez pirinča.

Štaviše, hvalio sam se već na blogu, moja žena peče 'leb svako veče. Veknica za večeru, obično ne doživi jutro, i kocka za sendviče. Nije mi jasno kako nemam 120 kila, valja ovo planarenje pomaže, šta ja znam.
dzango dzango 09:38 11.05.2013

Video sam jednu

Jutros sam video jednu putnicu na biciklu kod crkve Sv. Marka. Udubila se u kartu i traži nešto. Taman mi je bio uvod za još jedan tvoj interesantan tekst.
I fotke su jako zanimljive. Skinuo sam jednu za pozadinu na desktopu.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:42 11.05.2013

Re: Video sam jednu

dzango
Jutros sam video jednu putnicu na biciklu kod crkve Sv. Marka. Udubila se u kartu i traži nešto. Taman mi je bio uvod za još jedan tvoj interesantan tekst.
I fotke su jako zanimljive. Skinuo sam jednu za pozadinu na desktopu.


Možda novootvoreni Bike Info Centar - BIC? Evo, čisto ako sretneš još nekog cikloputnika, uvek možeš da ga/je uputiš na ovu adresu za sve informacije, u Skenderbegovoj 15, od 8 do 23 h.
hajkula1 hajkula1 11:12 11.05.2013

S osmehom

Široko se osmehujem

Nisam pročitala, priznajem. Na poslu sam, pa ne mogu sada, žurim da beGam... Do večeras
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:28 11.05.2013

Re: S osmehom

hajkula1
Široko se osmehujem

Nisam pročitala, priznajem. Na poslu sam, pa ne mogu sada, žurim da beGam... Do večeras


Oprošteno ti je - ipak je subota i, koliko čujem, 25 C! Pitam se što i ranije nisi pobegla s posla u tim okolnostima
hajkula1 hajkula1 23:50 11.05.2013

Re: S osmehom

Snezana Radojicic
hajkula1
Široko se osmehujem

Nisam pročitala, priznajem. Na poslu sam, pa ne mogu sada, žurim da beGam... Do večeras


Oprošteno ti je - ipak je subota i, koliko čujem, 25 C! Pitam se što i ranije nisi pobegla s posla u tim okolnostima


Kad ja zbrzam

Žurila sam da se izlogujem s neta, pa da nastavim s poslom. U radno vreme nisu preporučljiva zadovoljstva na netu

Produžili nam radno vreme za 1 sat i uveli nam radnu svaku subotu - do daljeg. Znači, ništa meni od Ade i ovog leta. Retka zadovoljstva su mi tekstovi o putovanjima Čitam ih od kuće uz kaficu i cigarete, opušteno.

kleinemutter kleinemutter 13:36 11.05.2013

ja uvek čitam

Uvek čitam tvoje tekstove. To mi je vid relaksacije koliko god to neobično zvučalo.

Šaljem velike pozdrave!
km
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:31 11.05.2013

Re: ja uvek čitam

kleinemutter
Uvek čitam tvoje tekstove. To mi je vid relaksacije koliko god to neobično zvučalo.

Šaljem velike pozdrave!
km


Ne zvuči mi neobično, baš mi se dopada i godi mi što se tako relaksiraš. Hvala ti
kleinemutter kleinemutter 14:07 11.05.2013

udobno


[url=http://http://www.onemillionpicture.com/-d-e-s-i-g-n.html

htela sam da okačim fotku, ali nisma uspela..nema veze...pozzd.
jennym jennym 14:54 11.05.2013

:)

Mislim da sam prva procitala tekst, i cesto se tako desi u poslednje vreme, posto sam uglavnom u krevetu zbog odrzavanja trudnoce. Pre nekoliko dana sam lezala u bolnici, prelistavala necije novine, kad ugledah Sneeezu, intervju na dve strane... Kao da sam videla nekog svog!
A kad samo privirim na net sta ima novo i spazim novi tekst, moze svet da se rusi- ne mrdam dok ne procitam!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:48 11.05.2013

Re: :)

jennym
Mislim da sam prva procitala tekst, i cesto se tako desi u poslednje vreme, posto sam uglavnom u krevetu zbog odrzavanja trudnoce. Pre nekoliko dana sam lezala u bolnici, prelistavala necije novine, kad ugledah Sneeezu, intervju na dve strane... Kao da sam videla nekog svog!
A kad samo privirim na net sta ima novo i spazim novi tekst, moze svet da se rusi- ne mrdam dok ne procitam!


Znači, imam i jednog bebirona u povoju kao čitaoca! Divno!
Hvala ti, draga jennym. Javite se nekda, čisto da i ja znam kako ste vi (ono: beba se ritnula dok sam čitala tvoj blog što nas je uverilo da prati pažljivo i da jedva čeka da jednog dana i ona sedne na bickl).
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:34 11.05.2013

Re: :)

jennym
Mislim da sam prva procitala tekst, i cesto se tako desi u poslednje vreme, posto sam uglavnom u krevetu zbog odrzavanja trudnoce. Pre nekoliko dana sam lezala u bolnici, prelistavala necije novine, kad ugledah Sneeezu, intervju na dve strane... Kao da sam videla nekog svog!
A kad samo privirim na net sta ima novo i spazim novi tekst, moze svet da se rusi- ne mrdam dok ne procitam!


Jennym, sve najbolje oko trudnoće!

Snežana, sorry, samo 30 komentara, ljudi su verovatno zauzeti live prenosom popravke na Svemirskoj stanici (bem ti mašince, ništa ne umeju da naprave kako treba, šta li ih uče po tim fakultetima, meni nije jasno). Ja, evo, gledam, živ nisam.




vishnja92 vishnja92 16:57 11.05.2013

Re: :)

ljudi su verovatno zauzeti live prenosom popravke na Svemirskoj stanici

stvarno si zamlatotina

Snezana,
Laos zvuci magicno.
srdjan.pajic srdjan.pajic 17:06 11.05.2013

Re: :)

vishnja92
ljudi su verovatno zauzeti live prenosom popravke na Svemirskoj stanici

stvarno si zamlatotina



Jes, vala, evo i žena mi to isto kaže, i još mi gura bebu pod nos, spakovanu za planinarenje. Ali ja ne hebem živu silu, čekaj, evo saće da puste amonijak, pa da vidimo da li su ga majstori zakrpili, ili mora sve ispočetka.

Ne znam kako je astronautima, ali je nikako ne volim da mi neko viri preko ramena dok opravljam, a ovima su nakačili web kamere, ceo svet ih gleda. Baš bih se unervozio, i verovatno bih sjebao neki navoj, ili oring. A kako bih se suzdržao da ne psujem, to mi tek nije jasno.




stefan.hauzer stefan.hauzer 17:21 11.05.2013

Re: :)

suzdržao da ne psujem, to mi tek nije jasno


krušnu ti mrvu
vishnja92 vishnja92 17:28 11.05.2013

Re: :)

verovatno bih sjebao neki navoj

pa bi malo sutra, tj ja ne pratim - jel im zavisi nesto od toga? jer ako da, bole ga usesa za kamere, stvarno si lik (i ljubi bepcence i nemoj Rebeki da skaces po zivcima... mnogo)

krušnu ti mrvu


cula sam pre par dana jednu slicnog ranga, idem da se setim, cek
stefan.hauzer stefan.hauzer 17:33 11.05.2013

Re: :)

jednu slicnog ranga

'lebe mekani? :)
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:35 11.05.2013

Re: :)

vishnja92

pa bi malo sutra, tj ja ne pratim - jel im zavisi nesto od toga?


Pa naravno da im sve zavisi od toga, žene bi ih olešile ako ne bi mogli kući da se vrate zbog kvara!

Zezam se, koliko sam povatao, počela je da im curi neka pumpa za amonijak koji se koristi za hladjenje solarnih panela i elektronike koja je povezana sa njima, i pravi struju za stanicu. Nejasno je koliko je to bitno po opstanak, što je, naravno, najvažnije, ali čini mi se da nije preterano, jer ostatak sistema radi. Dakle, ništa što manje restrikcije struje, po grupama, ne bi mogle da nadomijeste. Inače bi drama bila mnogo veća.

Svejedno, evo, dok smo se mi vratili sa hajka, i overili pola tuceta empanada u lokalnom argentinskom džointu, majstori su ga, gore na nebu, popravili, i ništa im nije smetalo virenje preko ramena.

Inače, ovde je juče bio graduation day, tako da je grad prepun naroda, niko ne prati zbivanja u svemiru osim mene, a i ne moš' na red da dodješ u kafanama. Ali, već koliko sutra, stvari bi trebalo da se vrate u normalu, i gradić potone u uobičajen letnji tranquillity i sveopšte kuliranje nas malobrojnih starosedelaca.
hajkula1 hajkula1 00:01 12.05.2013

Re: :)

vishnja92
ljudi su verovatno zauzeti live prenosom popravke na Svemirskoj stanici

stvarno si zamlatotina

Snezana,
Laos zvuci magicno.


Zvuči

Samo ima jednu manu, veliku vlažnost. Ne znam kako se zove taj sindrom, ali me muči.

Snežo, da li si sigurna da je vlažnost vazduha u Laosu 60%? Optimalna vlažnost je 40-60%.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:53 12.05.2013

Re: :)

hajkula1
vishnja92
ljudi su verovatno zauzeti live prenosom popravke na Svemirskoj stanici

stvarno si zamlatotina

Snezana,
Laos zvuci magicno.


Zvuči

Samo ima jednu manu, veliku vlažnost. Ne znam kako se zove taj sindrom, ali me muči.

Snežo, da li si sigurna da je vlažnost vazduha u Laosu 60%? Optimalna vlažnost je 40-60%.



Kamo sreće da se varam. Evo ti jutros u 07 h:

Inače, same temperature ovde ostaju između 35 i 40 C leti, ali ta vlaga! A još nije počela kišna sezona!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:59 12.05.2013

Re: :)

srdjan.pajic
Pa naravno da im sve zavisi od toga, žene bi ih olešile ako ne bi mogli kući da se vrate zbog kvara!




Jamačno bi ih tada olešile

Inače, uvek sam se pitala (dobro ne uvek, ali od prvog gledanja Aliena), kako izgleda kada zagineš u kosmosu. Mislim, to lebdenje a ti gladan i žedan a nigde neki guest house. Užas.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:59 12.05.2013

Re: :)

stefan.hauzer
jednu slicnog ranga

'lebe mekani? :)


Kakava psovka!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 01:03 12.05.2013

Re: :)

vishnja92

Snezana,
Laos zvuci magicno.



Pa da, čim je negde plus ~ (je l' to znak za beskonačno?), tebi je super magično! Čula sam za razne perverzije ali ova toplotna mi je neshvatljiva.

Šalu na stranu, hvala draga. I jeste jedno od lepših mesta na (do sada viđenoj) planeti.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 01:07 12.05.2013

Re: :)

srdjan.pajic

Snežana, sorry, samo 30 komentara, ljudi su verovatno zauzeti live prenosom popravke na Svemirskoj stanici (bem ti mašince, ništa ne umeju da naprave kako treba, šta li ih uče po tim fakultetima, meni nije jasno). Ja, evo, gledam, živ nisam.






Vi'š kako sam iskamčila, šta triCet - ima da bude pedeset!

Propustila sma popravku, kad su našli to da rade usred ovdašnje noći.
srdjan.pajic srdjan.pajic 03:02 12.05.2013

Re: :)

Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Pa naravno da im sve zavisi od toga, žene bi ih olešile ako ne bi mogli kući da se vrate zbog kvara!




Jamačno bi ih tada olešile

Inače, uvek sam se pitala (dobro ne uvek, ali od prvog gledanja Aliena), kako izgleda kada zagineš u kosmosu. Mislim, to lebdenje a ti gladan i žedan a nigde neki guest house. Užas.


Sledi trol.

Dok sam danas gledao majstore kako vrte onim gedorama i imbusima u vakuumu, jureći brzinom od 27.5 hiljada km/h, skapirao sam fenomenalnu stvar, da moje dete ima realnu šansu da se iškoluje i postane kosmonaut.

Lokalni univerzitet ima odličan Aerospace Engineering program i mislim da imaju dvadesetak naučnika / astronauta. Doduše, imaju i dvoje koji su nastradali u katastrofama spejsšatlova, ali jebi ga, šta da se radi, occupational hazard.

A pošto smo lokalci, plaćali bi samo instate tuition, što je sića od školarine, ako ne uleti odma u neku istraživačku grupu (što nije nemoguće, samo ako krenem od malih nogu da joj pokazujem kako se raskapa nabla na bicikli, tako mi rekla Višnja ). Mislim, ako je to interesuje, naravno, mada, pitam se da li sam i ja od onih roditelja koji decu teraju na časove baleta ili klavira, jer sami nisu bili kadri... Ajvidećemo.

Kraj trola.
srdjan.pajic srdjan.pajic 03:08 12.05.2013

Re: :)

Snezana Radojicic


Vi'š kako sam iskamčila, šta triCet - ima da bude pedeset!



E, ne zameri, mislim da se većina ljudi opravdano bacila na trešing onih popova i vučića i šta smo još tamo imali na kanalu (bože, i onda se dokotrlja ova Višnja i mene optuži da sam zamlata!), pa ovaj tvoj biser od blogovanja jedva namakne pedes komentara, od toga pola mojih .
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 04:04 12.05.2013

Re: :)

Snezana Radojicic
hajkula1
vishnja92
ljudi su verovatno zauzeti live prenosom popravke na Svemirskoj stanici

stvarno si zamlatotina

Snezana,
Laos zvuci magicno.


Zvuči

Samo ima jednu manu, veliku vlažnost. Ne znam kako se zove taj sindrom, ali me muči.

Snežo, da li si sigurna da je vlažnost vazduha u Laosu 60%? Optimalna vlažnost je 40-60%.



Kamo sreće da se varam. Evo ti jutros u 07 h:

Inače, same temperature ovde ostaju između 35 i 40 C leti, ali ta vlaga! A još nije počela kišna sezona!



ALi to je bila Sahara u odnosu na ovo gde sam sad:

Svega 76%, ali tek je 10 ujutru, ima vremena da se vazduh dobro natopi vlagom do kraja dana :(
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 04:11 12.05.2013

Re: :)

srdjan.pajic
Snezana Radojicic


Vi'š kako sam iskamčila, šta triCet - ima da bude pedeset!



E, ne zameri, mislim da se većina ljudi opravdano bacila na trešing onih popova i vučića i šta smo još tamo imali na kanalu (bože, i onda se dokotrlja ova Višnja i mene optuži da sam zamlata!), pa ovaj tvoj biser od blogovanja jedva namakne pedes komentara, od toga pola mojih .


Da, verujem da je to u pitanju
Svojevremeno sam u sećanjima Bore Krivokapića (izlazilo u Politici kao feljton) čitala kako je Andrić pažljivo birao trenutak kada će objaviti koju knjigu i priču, zbog raznih stvari -- političkog trenutka, stanja na književnoj sceni Jugoslavije, kritčarskih struja u nekom momentu...
Mism, kad je nobelovac vodio o tome računa, šta mi smrtni mali blogeri treba da radimo.
highshalfbooze highshalfbooze 07:13 12.05.2013

Re: :)

ali ta vlaga!


Ćuti, kako je u Beogradu...

blogovatelj blogovatelj 07:20 12.05.2013

Re: :)

niko ne prati zbivanja u svemiru osim mene,


Ti si ionako žitelj druge galaksije, normalno je da te to zanima.
A kapetan broda Kanađanin, krušnu ti mrvu. Kako su mu dali ključeve od auta, odmah je nešto sjebao.
blogovatelj blogovatelj 07:24 12.05.2013

Re: :)

Vi'š kako sam iskamčila, šta triCet - ima da bude pedeset!


Ma ne haj za komentare. Nije ovo blog o partizanima i četnicima pa da ima šta da se komentariše.
Ja najpre pregledam tvoje slike, onda pročitam svaki blog. A normalno je da mi nemamo šta da komentarišemo o Laosu. Nikad nismo ni videli Laosa.
Kad dođeš u Severnu Ameriku, onda smo Šaban i ja na domaćem terenu, imaćemo šta da dodamo.
blogovatelj blogovatelj 07:32 12.05.2013

Re: :)

Mism, kad je nobelovac vodio o tome računa, šta mi smrtni mali blogeri treba da radimo.


Možeš na primer da gledaš vremensku prognozu u Srbiji. Ako je lepo vreme, svi su napolju, niko neće ni da priviri na blog.
A ako napolju padaju sekire, onda će blogointeligencija jamčno pojačati nivo komentarisanja.
Bio sam u gužvi, zato nisam komentarisao, sada to nadoknađujem.
Inače sam do sada naučio da ovde uvek mogu Srkija da sretnem, kao i na blogovima onog ragbiste, pa mi je to još dodatna rados'
A kad se ovako iznebuha i Šnja ukaže, e onda...
blogovatelj blogovatelj 07:36 12.05.2013

Re: :)

lebe mekani?


Gde ih nalaziš?
stefan.hauzer stefan.hauzer 11:20 12.05.2013

Re: :)

Gde ih nalaziš?


pitu ti s orasima.
(sve je to kućno vaspitanje:)

srdjan.pajic srdjan.pajic 15:53 12.05.2013

Re: :)

blogovatelj
niko ne prati zbivanja u svemiru osim mene,


Ti si ionako žitelj druge galaksije, normalno je da te to zanima.
A kapetan broda Kanađanin, krušnu ti mrvu. Kako su mu dali ključeve od auta, odmah je nešto sjebao.


El si vido, krušni mu leb mekani!? I ja sam isto pomislio, gde bre ovog pustiše na svemirsku stanicu, pa tamo nema drveća za seču (mada su mu verovatno dali da ponese sekiru).

blogovatelj blogovatelj 19:07 12.05.2013

Re: :)

El si vido, krušni mu leb mekani!? I ja sam isto pomislio, gde bre ovog pustiše na svemirsku stanicu, pa tamo nema drveća za seču (mada su mu verovatno dali da ponese sekiru).


Ima elemenata istine u ovome.
Bio sam mu u rodnom mestu, na granici sa SAD. sa druge strane reke je Mičigen.
Link
Interesantan je lik.
Kad je preuzeo komandu nad svemirskom stanicom, prva izjava mu je bila "konačno da i meni daju ključeve od auta" ili tako nešto.
Snimio je prvu pesmu ikada snimljenu u svemiru i ima 3/4 miliona sledbenika na tviteru.



Mene je dobio serijalom reportaža u kojima objašnjava kako se rade elementarne, svakodnevne stvari, u svemiru.



Edit:



vishnja92 vishnja92 05:58 13.05.2013

Re: :)

I ja sam isto pomislio, gde bre ovog pustiše na svemirsku stanicu, pa tamo nema drveća za seču

ej zevzeci, a jeste videli ovo:



ps - Snezano, to sa toplotom mi je neki poremecaj, fakat :)
(nije genetski posto ni preci ni potomci ne cvetaju na vrucini, samo ja)

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:53 13.05.2013

Re: :)

highshalfbooze
ali ta vlaga!


Ćuti, kako je u Beogradu...


Ih, jedan dan. Ovde je to svakodnevno, cele godine
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 13:04 13.05.2013

Re: :)

vishnja92

ps - Snezano, to sa toplotom mi je neki poremecaj, fakat :)
(nije genetski posto ni preci ni potomci ne cvetaju na vrucini, samo ja)



Tropska višnja ili višnja tropicana, genetski mutirana, dakako
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 13:06 13.05.2013

Re: :)

blogovatelj

Inače sam do sada naučio da ovde uvek mogu Srkija da sretnem, kao i na blogovima onog ragbiste, pa mi je to još dodatna rados'
A kad se ovako iznebuha i Šnja ukaže, e onda...


"Ovde dolazi samo fin svet" (Anđeli I)
MeHiLow MeHiLow 00:16 13.05.2013

Na blog dolazim zbog tvojih tekstova

Ostali su me svi manje-više smorili, ali nije ovde reč o ostalima niti o meni, nego o tome da je ovo što radiš vredno beležiti i pružiti ljudima priliku da to pročitaju, makar ih bilo samo troje. Molim te, ne odustaj nikada. I jedva čekam knjigu.

Veliki pozdrav
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:57 13.05.2013

Re: Na blog dolazim zbog tvojih tekstova

MeHiLow
Ostali su me svi manje-više smorili, ali nije ovde reč o ostalima niti o meni, nego o tome da je ovo što radiš vredno beležiti i pružiti ljudima priliku da to pročitaju, makar ih bilo samo troje. Molim te, ne odustaj nikada. I jedva čekam knjigu.

Veliki pozdrav



Hvala, MeHiLow
Ne razmišljam o odustajanju a ni o o odustajanju od bloga, samo sam nekad malodušna. Već razmišljam kako da negde krenem a da nastavim da radim na knjizi, jer ne mogu da budem ovoliko dugo na mestu. Toliko ima krajeva koje želim da vidim, a ja se ukopala! Zovu daljine, nema tu šta drugo da se kaže

Uzvraćam pozdravima!
jkt2010 jkt2010 05:58 13.05.2013

Hammock?

Temperatura se ne spušta ispod 35 C preko dana i 30 C noću, a zbog vlažnosti od preko 60% osećaj je da je 10 do 15 stepeni toplije.

Koža mi se osipa sitnim crvenim plikovima od znoja i sparine i strašno mi je i da se pogledam uveče, kada se 'kupam' pod improvizovanim tušem. Iako postavljam samo unutrašnji sloj šatora, koji je zapravo razapeta mrežica sa čvrstim podom, čini mi se da ću se ugušiti unutra. Ali ne smem da otvorim vrata niti da spavam napolju jer insekti i gmizavci jedva čekaju da se uvuku gde je još toplije.

Cuo sam od nekih poznanika da je u tropima mnogo bolje spavati u hammock-u nego u satoru. I to verzija sa mrezom protiv insekata + krilo protiv kise... Ovaj je 600 grama, 50 dolara...
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 13:01 13.05.2013

Re: Hammock?

jkt2010
Temperatura se ne spušta ispod 35 C preko dana i 30 C noću, a zbog vlažnosti od preko 60% osećaj je da je 10 do 15 stepeni toplije.

Koža mi se osipa sitnim crvenim plikovima od znoja i sparine i strašno mi je i da se pogledam uveče, kada se 'kupam' pod improvizovanim tušem. Iako postavljam samo unutrašnji sloj šatora, koji je zapravo razapeta mrežica sa čvrstim podom, čini mi se da ću se ugušiti unutra. Ali ne smem da otvorim vrata niti da spavam napolju jer insekti i gmizavci jedva čekaju da se uvuku gde je još toplije.

Cuo sam od nekih poznanika da je u tropima mnogo bolje spavati u hammock-u nego u satoru. I to verzija sa mrezom protiv insekata + krilo protiv kise... Ovaj je 600 grama, 50 dolara...


Da, jeste, jer je na zemlji pakleno vrelo a ima i puno gmazova i insekata. Samo što ja u tome nikad ne bih zaspal: em spavam na stomaku, em se vrtim ko da se rvem cele noći s nekim
Inače je to sjajna stvar i ovde svuda možeš da ga nađeš za par dolara sa tom mrežicom sa gornje strane.
ddsonik ddsonik 11:27 13.05.2013

Laos

Jos jednom, hvala na fenomenalnom putopisu i fotkama!

Ta vlaga jeste nezgodna; meni je prvo letu u Shanghai-ju bilo katastrofalno tesko, iako obozavam da je toplo. Onda sam polako naucio da je nacin kretanja, ishrane i pogotovu temperatura pica(vode) je jako bitna. Veruj da nisam bio u stanju da pijem toplu vodu u pocetku, dok mi je sada sasvim normalno, cak izbegavam ledenu. Ok, pivo mora da bude hladno, to je valjda jasno;-)
To zaista utice na smanjeno znojenje i 'prokuvavanje'. Sad, ovo govorim za uobicajne aktivnosti - ti si ipak skoro extreme sportista, mozda je drugacije.

U svakom slucaju, srecan ti dalji put i pisanje!
Srdacan pozdrav iz konacno vrelog Shanghai-ja


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:52 13.05.2013

Re: Laos

ddsonik
Jos jednom, hvala na fenomenalnom putopisu i fotkama!

Ta vlaga jeste nezgodna; meni je prvo letu u Shanghai-ju bilo katastrofalno tesko, iako obozavam da je toplo. Onda sam polako naucio da je nacin kretanja, ishrane i pogotovu temperatura pica(vode) je jako bitna. Veruj da nisam bio u stanju da pijem toplu vodu u pocetku, dok mi je sada sasvim normalno, cak izbegavam ledenu. Ok, pivo mora da bude hladno, to je valjda jasno;-)
To zaista utice na smanjeno znojenje i 'prokuvavanje'. Sad, ovo govorim za uobicajne aktivnosti - ti si ipak skoro extreme sportista, mozda je drugacije.

U svakom slucaju, srecan ti dalji put i pisanje!
Srdacan pozdrav iz konacno vrelog Shanghai-ja






Mah-mah! Hvala ti na čitanju i javljanju!
Dobila sam savet da se na vrućinama pije čaj. To sam i ranije negde čula ali nisam probala. Pošto izgeda da ću uskor (barem na dvo-tronedeljnu) tur jer ne mogu više da budem na jednom mestu, to ću da probam. Imam idealne uslove za eksperimente na tu temu - usred leta u tropskom pojasu ja idem d avozim turu. Msm

E a možda ću opet morati za Kinu, zbog vađenja novog pasoša. Čekam da vidim kako će se stvari razvijati pa ću onda znati.


Veliki pozdrav!
ddsonik ddsonik 14:36 13.05.2013

Re: Laos

hm, bojim se da necu biti tu kad ti ponovo dodjes, ali negde drugde cemo se vec sresti.

Znam da ti je Tibet ostao neodradjen, pa rekoh da ti posaljem par fotki od moje drage - link; video sam na slikama njene sestre da su sretale tvoje kolege cikloputnike. Izgleda da je dosta zeznuto to sa velikim nadmorskim visinama; jos mi je draga lagano grogi;-)

Jednom sam cuo na Opstanku da ajkule moraju da se krecu da bi mogle da disu - mi mozda ne moramo da bi bukvalno disali, 'samo' metaforicki;-)
Srecan put!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:31 13.05.2013

Re: Laos

ddsonik
hm, bojim se da necu biti tu kad ti ponovo dodjes, ali negde drugde cemo se vec sresti.

Znam da ti je Tibet ostao neodradjen, pa rekoh da ti posaljem par fotki od moje drage - link; video sam na slikama njene sestre da su sretale tvoje kolege cikloputnike. Izgleda da je dosta zeznuto to sa velikim nadmorskim visinama; jos mi je draga lagano grogi;-)

Jednom sam cuo na Opstanku da ajkule moraju da se krecu da bi mogle da disu - mi mozda ne moramo da bi bukvalno disali, 'samo' metaforicki;-)
Srecan put!


Znači, ideš u A. definitivno. Dobro, naći ću vas tamo. Ostao si mi dužan svirku i pivo

Ali ove fokte! Što mi to radiš, umreću! Znaš li ti kako je teško ne-Kinezima da izvade sve dozvole za Tibet? I moraju da idu u grupi. Nema bajsom, jedino ako sahvatju nekog Kineza na bajsu, pa sa njim udruštvu. A gledaj onu lepotu! Kakve fotke, čoveče! Zavidim joj.

A što ti nisi bio?
jkt2010 jkt2010 01:16 14.05.2013

Re: Laos

E a možda ću opet morati za Kinu, zbog vađenja novog pasoša. Čekam da vidim kako će se stvari razvijati pa ću onda znati.

Na vasem mestu, kontaktirao bih ambasadu u Dzakarti.
ddsonik ddsonik 07:56 14.05.2013

Re: Laos

Znači, ideš u A. definitivno. Dobro, naći ću vas tamo. Ostao si mi dužan svirku i pivo

Ali ove fokte! Što mi to radiš, umreću! Znaš li ti kako je teško ne-Kinezima da izvade sve dozvole za Tibet? I moraju da idu u grupi. Nema bajsom, jedino ako sahvatju nekog Kineza na bajsu, pa sa njim udruštvu. A gledaj onu lepotu! Kakve fotke, čoveče! Zavidim joj.

A što ti nisi bio?


Da, idemo pocetkom juna. Ostao sam ti duzan i svirku i pivo; moracemo na nekom drugom mestu

Sto se Tibet-a tice, draga je isla sa svojim sestrama i to mi je saopstila 4 dana pre nego sto je otisla. Ja sam morao da ostanem da radim a i tata mi je bio u poseti.
Kaze da u sustini ne bi trebalo da bude problem za strance; vidjala je gore neke francuze i nemce. Ne znam kako su oni otisli, ali ako hoces, neke moje kolege sa posla hoce da prave bajk turu gore, mogu da te povezem sa njima ako hoces.
Da, i kaze da je bilo jako naporno zbog razredjenog vazduha. A da su predeli koji jednostavno oduzimaju dah, to u svakom slucaju. mi smo gledali fotke uz neki cd sa mongolskom muzikom - stvarno poseban dozivljaj. Jos da sam bio tamo....
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:52 15.05.2013

Re: Laos

jkt2010
E a možda ću opet morati za Kinu, zbog vađenja novog pasoša. Čekam da vidim kako će se stvari razvijati pa ću onda znati.Na vasem mestu, kontaktirao bih ambasadu u Dzakarti.


Jedina ambasada u celoj Aziji u kojoj postoji uredjaj za elektronske aplikaceije za biometrijski pasos je u Pekingu. Vec sam kontaktirala ambasade a i ministarstvo u Beogradu. Ocekuje se da uskoro opreme i ambasadu u Tokiju, ali jos nema zvanicne informacije o tome.
I to imam srece jer je do kraja prosle godine jedina ambasada bila uMoskvi sa tim uredjajem pa su ljudi koji rade po Aziji morali da idu ili tamo ili d alete u Srbiju zbog pasosa.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 05:46 17.05.2013

Re: Laos

ddsonik


Sto se Tibet-a tice, draga je isla sa svojim sestrama i to mi je saopstila 4 dana pre nego sto je otisla. Ja sam morao da ostanem da radim a i tata mi je bio u poseti.
Kaze da u sustini ne bi trebalo da bude problem za strance; vidjala je gore neke francuze i nemce. Ne znam kako su oni otisli, ali ako hoces, neke moje kolege sa posla hoce da prave bajk turu gore, mogu da te povezem sa njima ako hoces.
Da, i kaze da je bilo jako naporno zbog razredjenog vazduha. A da su predeli koji jednostavno oduzimaju dah, to u svakom slucaju. mi smo gledali fotke uz neki cd sa mongolskom muzikom - stvarno poseban dozivljaj. Jos da sam bio tamo....


Čuj, da li hoću! Cimam te na PP!
pedjalon pedjalon 14:19 13.05.2013

Ime

Putujući, pitaju me šta znači moje ime.
Kako ti objasniš svoje, braći na jugu?
Čekamo opis Kambodze.
Svako dobro.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:36 13.05.2013

Re: Ime

pedjalon
Putujući, pitaju me šta znači moje ime.
Kako ti objasniš svoje, braći na jugu?
Čekamo opis Kambodze.
Svako dobro.



Zdravo, pedjalon, hvala na javljanju.
Moje ime barem nije problem -- uvek im objasnim da znači doslovno Snow White i onda mi oni kažu kako ono glasi na njihovom jeziku Tako u svakoj zemlji imam drugo ime

Kasnim prilično s putopisima, ali sledeći je definitivno o Kambodži.

Veliki pozdrav i tebi!
49 41 49 41 16:56 13.05.2013

Turizam


Njihovi i nasi
razmisljam razmisljam 19:04 13.05.2013

Па да...

Досадно ти на једном месту па кукаш како нико не коментарише, нико не чита...
И, ето теби онолико друштва изненада.

Мислим, прими к знању - од сада па надаље и убудуће ( Ово ћу рећи само једном. ): наравно да редовно пратим твоје путешествије ( А нисам једина у породици, тек да знаш. ) и свакако да не пропуштам ни реч твог писања.
Међутим, некако не умем стално да причам једно те исто ( Нисам ја Срки, па да тролујем. ), па радије бирам да ћутим и уживам.
Но, ако треба да буде утефтерено, ево: све најбоље ти желим у сваком тренутку твог храброг путовања. Нека те прати барем онолико среће колико и до сада. Уживај, стичи нова искуства, истражуј нове пределе, преиспитуј своје границе...
И обавезно о свему пиши.

( Ето. )
srdjan.pajic srdjan.pajic 21:03 13.05.2013

Re: Па да...

razmišlja
Нисам ја Срки, па да тролујем. ),


Pazi, tu veštinu sam doveo do savršenstva, a usput sam došao i do važnog saznanja - čitanje originalnog autorovog teksta je samo prepreka za uspešno trolovanje, a i inače. Tu samo treba, ako te pritegnu, da uvredjeno kažeš: "ko jel' ja, pa naravno sam pročitao tekst!", e, ne da pali, nego nije normalno. Još ti se posle izvinjavaju

razmisljam razmisljam 21:26 13.05.2013

Re: Па да...

srdjan.pajic
Tu samo treba, ako te pritegnu, da uvredjeno kažeš: "ko jel' ja, pa naravno sam pročitao tekst!", e, ne da pali, nego nije normalno. Još ti se posle izvinjavaju


Дакле, ту смо!
А ја се још жива поједох што те прозивам.
vishnja92 vishnja92 22:15 13.05.2013

Re: Па да...

ima tu jos nesto, sto uopste nije nebitno:

naime, Snezani citanost dosta znaci jer na osnovu nje moze da trazi i juri sponzore. kada je mnogo komentara, ljudi se vracaju na blog po nekoliko puta, a kada ih nema - udjes, procitas, uzivas i to je to.

medjutim, ovde se izgleda broje pojedinacna citanja (znaci, nisam jakaotakva tekst procitala jednom nego 11 puta, svaki put kad sam usla da vidim staima, racunajuci pajiceve i blogijeve krmeljive jutarnje komentare koji su se zvali "novo" - e to smo jednom pokusali da dokucimo, kada smo imali onog palog andjela od Admina koji nam je odgovarao na sva pitanja, srce jedno od coveka :). medjutim, njega su posle rascinili (pa je onda bila seca knezova zbog belog dizajna itd etc) i na kraju nismo ni saznali, ali mislim (posle dugogodisnjeg posmatranja) da je to - to: svaki (ponovljeni) ulazak na blog se racuna u citanost.

aj pajicu, eksn. (s kao strudla, sestar, spulna)


edit: jebovas namigujuci smajli da vas jebo!!!!!!!!!!!!
fight the power!
stefan.hauzer stefan.hauzer 01:27 14.05.2013

Re: Па да...

fight the power!




" )
to i prokleti javascript
srdjan.pajic srdjan.pajic 04:48 14.05.2013

Re: Па да...

vishnja92


edit: jebovas namigujuci smajli da vas jebo!!!!!!!!!!!!
fight the power!


Samo ti laj, jadna, ni čin nemaš, i da naljutiš vlast ne bi imali šta da ti uzmu, sem krvi i organa. Jedino da te ukinu, skroznaskroz, što bi me, donekle, rastužilo.

Da dodam, ne komentarišem ja namenski, a pogotovu ne bogznakako sadržajno (više kaže onaj hauzer stafan sa jednim jutjub klipom, nego ja u 50 komentara), nego tako, nekad krene, onda i ovaj grogi-Blogi izroni iz one njegove zabiti (ponedeljkom ujutro mu najbolje radi dial-up, ako beli medvded nije srušio telefonski stub pokušavajući da se spase od snežnih nanosa), da me malo podjebava, a i da provežba srpski.

I, nekako, bre, treba pomoći ovoj Snežani, neki odziv da ima, jer, prvo, putuje sama samcijata, a drugo, uvek se potrudi oko ovih tekstova i slika za nas civile, koji pratimo turu, što je, složićete se, nevidjena privilegija za nas blogere koji je poznajemo, plus možemo da komentarišemo. Bez toga bi samo jednog dana, u nekim dnevnim novinama, pročitali vest tipa: "Prva Srpkinja obišla svet na biciklu", rekli bismo, "U, je!", i to je to. A ovako, znaćemo da smo i mi bili mali deo tog poduhvata. Isto kao što smo bili, pre nekoliko godina, u našem timu koji se popeo na Mont Everest.

srdjan.pajic srdjan.pajic 04:50 14.05.2013

Re: Па да...

razmisljam
srdjan.pajic
Tu samo treba, ako te pritegnu, da uvredjeno kažeš: "ko jel' ja, pa naravno sam pročitao tekst!", e, ne da pali, nego nije normalno. Još ti se posle izvinjavaju


Дакле, ту смо!
А ја се још жива поједох што те прозивам.

Ti i dalje sumnjaš u mene!!??!









vishnja92 vishnja92 08:49 14.05.2013

Re: Па да...

Da dodam, ne komentarišem ja namenski, a pogotovu ne bogznakako sadržajno (više kaže onaj hauzer stafan sa jednim jutjub klipom, nego ja u 50 komentara), nego tako, nekad krene, onda i ovaj grogi-Blogi izroni iz one njegove zabiti (ponedeljkom ujutro mu najbolje radi dial-up, ako beli medvded nije srušio telefonski stub pokušavajući da se spase od snežnih nanosa), da me malo podjebava, a i da provežba srpski.




ama nisam ni mislila da komentarises namenski, znam da vise volis da brbljas nego leba... pirinca da jedes. nego samo konstatujem stanje.

edit za hauzera:

i bonus za sve:
razmisljam razmisljam 16:46 14.05.2013

Re: Па да...

srdjan.pajic

Ti i dalje sumnjaš u mene!!??!



Неее...
Одакле ти то?

blogovatelj blogovatelj 20:19 14.05.2013

Re: Па да...

onda i ovaj grogi-Blogi izroni iz one njegove zabiti (ponedeljkom ujutro mu najbolje radi dial-up, ako beli medvded nije srušio telefonski stub pokušavajući da se spase od snežnih nanosa), da me malo podjebava, a i da provežba srpski.


Kako da te ne obožavam posle.
Još kad bi došao na Fejza, di bi mi bio kraj.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:55 15.05.2013

Re: Па да...

razmisljam
Досадно ти на једном месту па кукаш како нико не коментарише, нико не чита...И, ето теби онолико друштва изненада. Мислим, прими к знању - од сада па надаље и убудуће ( Ово ћу рећи само једном. ): наравно да редовно пратим твоје путешествије ( А нисам једина у породици, тек да знаш. ) и свакако да не пропуштам ни реч твог писања.Међутим, некако не умем стално да причам једно те исто ( Нисам ја Срки, па да тролујем. ), па радије бирам да ћутим и уживам.Но, ако треба да буде утефтерено, ево: све најбоље ти желим у сваком тренутку твог храброг путовања. Нека те прати барем онолико среће колико и до сада. Уживај, стичи нова искуства, истражуј нове пределе, преиспитуј своје границе...И обавезно о свему пиши.( Ето. )


Pa da, dosadno mi pa zanovetam
Hvala ti puno na lepim zeljama i na javljanju i citanju, naravno.

Pozdrav iz Bangkoka koji mi na prvi utisak deluje preskupo a i Tajlandaji su prilicno umisljeni cini mi se. No videcemo, tek sam se probudila
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:57 15.05.2013

Re: Па да...

srdjan.pajic

I, nekako, bre, treba pomoći ovoj Snežani, neki odziv da ima, jer, prvo, putuje sama samcijata, a drugo, uvek se potrudi oko ovih tekstova i slika za nas civile, koji pratimo turu, što je, složićete se, nevidjena privilegija za nas blogere koji je poznajemo, plus možemo da komentarišemo. Bez toga bi samo jednog dana, u nekim dnevnim novinama, pročitali vest tipa: "Prva Srpkinja obišla svet na biciklu", rekli bismo, "U, je!", i to je to. A ovako, znaćemo da smo i mi bili mali deo tog poduhvata. Isto kao što smo bili, pre nekoliko godina, u našem timu koji se popeo na Mont Everest.


Srki
srdjan.pajic srdjan.pajic 04:54 15.05.2013

Re: Па да...

Snezana Radojicic


Srki


Može srca, ali currency na ovom blogu su milje, na dva točka.

I ja jedva čekam priču iz Kambodže. Nedavno sam čuo na radiju da se tamo (tu) pojavio neki levi virus, pa se malo brinem za tebe. Nadam se da pereš ruke, a ako treba da ti se šalju hiruške maske, samo javi, toga imam na tone.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:31 16.05.2013

Re: Па да...

srdjan.pajic
Snezana Radojicic


Srki


Može srca, ali currency na ovom blogu su milje, na dva točka.

I ja jedva čekam priču iz Kambodže. Nedavno sam čuo na radiju da se tamo (tu) pojavio neki levi virus, pa se malo brinem za tebe. Nadam se da pereš ruke, a ako treba da ti se šalju hiruške maske, samo javi, toga imam na tone.


Kakav virus? Nemam pojma, Srki. Ja sam prilično nehajna za sve te stvari. Svi me pitaju za vakcine i antimalarisjek tablete i ovo i ono, no ja ništa od toga ne primenjujem. Vidu sam počela da kušujem tek od Laosa, dotle sam pial česmovaću kroz sve zemlje i nisam imal probelma.
srdjan.pajic srdjan.pajic 15:13 16.05.2013

Re: Па да...

Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Snezana Radojicic


Srki


Može srca, ali currency na ovom blogu su milje, na dva točka.

I ja jedva čekam priču iz Kambodže. Nedavno sam čuo na radiju da se tamo (tu) pojavio neki levi virus, pa se malo brinem za tebe. Nadam se da pereš ruke, a ako treba da ti se šalju hiruške maske, samo javi, toga imam na tone.


Kakav virus? Nemam pojma, Srki. Ja sam prilično nehajna za sve te stvari. Svi me pitaju za vakcine i antimalarisjek tablete i ovo i ono, no ja ništa od toga ne primenjujem. Vidu sam počela da kušujem tek od Laosa, dotle sam pial česmovaću kroz sve zemlje i nisam imal probelma.


E, nisam hteo da te plašim, i nije virus, nego malarija, dakle parazit, koji je mutirao i sad je otporan na neke od tih uobičajenih lekova. A pojavio se prvi put u Kambodži.

Svejedno, nije ta malarija za zajebanciju, ako te smlati, i preživiš, sjebe te za ceo život. To jest, kao herpes, ne mo'š je se otarasiti, i povremeno se vraća, a kad se vrati, onda si mrtav bolastan. Nadam se da imaš nešto pri ruci, sad kako zalaziš sve dublje u tropske predele. Mi smo u Africi to imali pod obavezno, iako smo se pentrali na Kilimandžaro, pa smo mislili da je to visoko za komarce, a da treba da se skoncentrišemo na one kobre što pljuju otrov. Ali čak i moj lekar, koji je nekakav specijalista za tropske bolesti, a inače sasvim opušten lik, je rekao jebeš kobre, nego za malariju mi obavezno da uzmemo te neke tablete, i da se puknemo protiv žute groznice i tetanusa. Sve ostalo je bilo "ako hoćeš, mada ne mora, samo peri ruke i pij vodu iz flajke". "I pazi se kobri koje pljuju otrov". "I lavova".




marta l marta l 16:05 14.05.2013

citam, uzivam....

...i, kao i mnogi, ne komentarisem da ne kvarim
da, treba piti mlaku vodu i da, kontaktiraj nasu ambasadu u Dzakarti, sve oko pasosa moze da se obavi i DHL-om koliko se secam....
privici ces se na vlagu tek kada telo resi da se prilagodi, posle je sve normalno, cak uzivas kad udahnes taj teski vazduh, ma kako ti to sad zvucalo...
a angkor je...ma videces, da ne meracimo pre vremena, al jedva se uzdrzavam
pozdrav i puno srece!!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 03:04 15.05.2013

Re: citam, uzivam....

marta l
...i, kao i mnogi, ne komentarisem da ne kvarimda, treba piti mlaku vodu i da, kontaktiraj nasu ambasadu u Dzakarti, sve oko pasosa moze da se obavi i DHL-om koliko se secam....privici ces se na vlagu tek kada telo resi da se prilagodi, posle je sve normalno, cak uzivas kad udahnes taj teski vazduh, ma kako ti to sad zvucalo...a angkor je...ma videces, da ne meracimo pre vremena, al jedva se uzdrzavampozdrav i puno srece!!


Nisu mi rekli nista za mogucnost slanja DHL-om. Naime, mora da se aplicira lektronski a oni to prosledjuju u Beograd. Tamo se izradjuje pasos i posle ga salju u ambasadu gde ga preuzimam. Nisam, doduse, pisala mabasadi u Dzakarti, ali mi je vicekonzul u Tokiju rekao da jedino mesto gde to mogu da uradim jeste Peking. Pisala sam nasem Ministrastvu i oni su me uputili na Peking. Na Klubu putnika se ispostavilo da je nekloliko nasih ljudi koji rade u Indoneziji moralo p[rolse godine da leti za Srbiju jer nigde nije bilo moguce aplicirati za biometrijski pasos.
Ali poslacu mejl i u Djakartu. Mada, svakako hocu da idem u Japan (ako dotle sahvatam novog podstanara jer sam opet ostala bez istog i ustekam malo para, naravno) a Japan-Kina, to je tu.
No mi smo jos i super sa tim uredjajima i pravilima. Upoznala sam Hrvata koji ptuuje dve godine (ne na bajsu) a kome je njegovo ministarstvo reklo dfa se vcrati u hrvatsku po novi pasos jer ako je putnik, to znaci da ima para i vremena i da moze da doleti za to nazad. Srecom, covek je nasao neku potvrdu da volontira i onda su pristali da mu izdaju u njegovoj ambasadi.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 03:06 15.05.2013

Re: citam, uzivam....

marta l
...i, kao i mnogi, ne komentarisem da ne kvarimda,


Zaboravih -- hvala na citanju iu na 'kvarenju'!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana