Ruku poluspuštenih a raširenih u nekakvom čudnom grču, kao revolveraš pred obračun, opako džonvejnovski; nogu koje prate taj luk (look) - poluraširene, u stavu i u hodu; pogleda kroz blago spuštene trepavice sa polupodignutim obrvama i nekakvim beštečkeevoinženjera osmehom - moj Đejms the fakin Nmosmaraš Din ode na malu maturu.
Š'a reći?
Šulja marke teksas, tanki. Moja bila bleđa, sa belim štepom. Farmerke sličan fazon. Marke moderne, butik T.C. Ušće. A tatek - treba li reći - Levi Štraus, podvrsta original iz komisiona. Tike adidas numera 46 (jebote!); e ja sam imao prve (i jedine u životu, reklo bi se - hvala Bogu!) polušimike, i nisu bile veće od 40.
I da: idu u parovima. Pratnja. Ponosna matera udarila celo popodne bleju pred cvećarom čekajući da stignu sveže, specijalne ruže za Don Žuane - dojučerašnje osmake.
A nekako imam osećaj da velika žurka tek počinje, i sve se češće hvatam sa mišlju da baš i ne bi morao da prođe sve štp mu je ćaća prošao... Valjda je dovoljna bila dedina patnja.