Da li je Francuska daleko od Srbije?
Jeste, i to veoma mnogo.
Ono „Mi volimo Francusku kao što ona voli nas", ovekovečeno na jednom lepom parkovskom spomeniku u Beogradu, danas deluje kao lepa želja. Ta izreka trebalo je da ukaže na bliskost naroda dve zemlje, a u stvari je bila svojevrsna zabluda malene Srbije iz davnašnjih vremena prema jednoj velikoj zemlji.
Francuska je danas daleko od Srbije koliko i Novi Zeland, ili Argentina.
Na ovo pisanje me je ponukalo „venčanje veka u Francuskoj", koje se dogodilo juče, 29. maja ove godine, u Monpeljeu (Montpellier), u centralnoj Francuskoj. U pitanju je ozvaničenje istopolnog braka, odnosno venčanje dvojice muškaraca.
Aujourd'hui, nos concitoyens quels qu'ils soient, quelle que soit leur orientation sexuelle, ont les mêmes droits, les mêmes devoirs (...), c'est cela qui est important. (Danas naši sugrađani, bez obzira ko su i kakva je njihova seksualna orijentacija, imaju ista prava i iste obaveze).
Srećnici su Vensan Oten (40) i Bruno Boalo (30), koji su živeli zajedno (dakle, u vanbračnoj vezi) već desetak godina, a sada im je omogućeno, od strane države Francuske, da tu vezu ozvaniče.Sam čin venčanja, u Opštini, protekao je uz muziku Neta Kinga Kola (Love), a potom Frenka Sinatre (Love and Marriage).
Ono iz naslova „Le mariage pour tous" (Brak za sve) je bilo parola koju su isticali zagovornici ozvaničenja istopolnih brakova u Francuskoj. Nije išlo lako. Bilo je mnogo protivljenja, izražavanog u demonstracijama ali i na neke druge načine (zabeleženo je da je neki postariji čovek, ušao u Notr Dam, najpoznatiju parisku crkvu, i izvršio samoubistvo u znak protivljenja). Ali je vlada, na čelu sa socijalistom F. Olandom, uspela da savlada sve prepreke i da obezbedi legalitet i legalnost sklapanja istopolnih brakova, što s pravom smatra svojim velikim uspehom.
Tako se Francuska pridružila grupi od petnaestak zemlja u svetu koje su već legalizovale istopolne brakove.
Meni je pao u oči i ovakav naslov iz jednih francuskih novina: „Zanimljiviji su ovi protivnici istopolnog braka nego samo venčanje".
Bračnici su izrazili želju da usvoje jedno dete.
Na kraju da kažem i ovo: Ja razumem one koji se protive sklapanju istopolnih brakova. U pitanju je osetljiva materija iz međuljudskih odnosa, odnosno odstupanje od tradicije i još po nešto. Međutim, činjenica jeste da živimo u vremenu kada se svim građanima, bez obzira ko su i kakve su seksualne orijentacije, moraju dati ista prava, kao i obaveze.
----------------
Pitanje koje se postavlja: Kada će Srbija ozvaničiti istopolne brakove?
Koliko vode još mora proteći Dunavom i Savom pre nego što prevaziđemo licemerje koje proizilazi iz floskule „o četiri zida" i drugih uskogrudih gledišta? Zašto ne smognemo snagu i slobodu da pravimo progresivno društvo, bez diskriminacije? Zar moramo čekati da EU i druge međunarodne institucije i forumi vrše pritisak na nas da bismo najzad, makar i dalje protiv naše volje, prihvatili nešto što je na putu da bude široko prihvaćeno u modernom svetu?
P. S.
Izbegao sam da počnem ovaj tekst sa onim „Ja nisam gej, ali... ", pošto smatram da to nije važno. Ono što smatram važnim jeste obezbeđivanje jednakosti za sve građane Srbije.