Društvo| Gradjanske inicijative| Porodica

“Giro di Vojvodina” – Diplomatija biciklom

UKinSerbia RSS / 07.06.2013. u 12:14

Politički sekretari u Britanskoj ambasadi, Aleks Bruks i Džejms Mur učestvovali su u zajedničkoj biciklističkoj turi Ambasade, British Council-a i prijatelja, čiji cilj je bilo prikupljanje novca za Dom za decu ometenu u razvoju „Kolevka". Ovo su njihova razmišljanja o samoj akciji, preprekama, izazovima, ciljevima...

8977286402_b056849868.jpg

Aleks: Radi se o izazovu! Nekoliko meseci ranije počeo sam planiranje akcije koju možemo nazvati „Velika humanitarna avantura Britanske ambasade" da bismo prikupili novac za Dom za decu ometenu u razvoju „Kolevka" iz Subotice. Jedna koleginica iz Ambasade prenela nam je koliko je tokom ranije saradnje bila impresionirana radom ljudi u Domu, tako da smo brzo postali odlučni da im pomognemo što više možemo.

Džejms: Aleks nam je dao izazov - da prikupimo 165.000 dinara tokom ture od 165 km (1000 din po km) koju ćemo tokom dva dana preći biciklom od Novog Bečeja do Palića, i zatim od Palića do Sombora, naravno, uz posetu Kolevci. Nikada ranije nisam na biciklu prešao više od 50 km u jednom danu tako da nisam bio siguran da li ću uspeti. Ali Aleks nam je obećao ravne puteve i prijatno vreme!

Aleks: Nismo počeli na najbolji način. Kasnili smo 45 minuta. Neki od nas su odmah zažalili zbog toga što su prethodne večeri probali (tada im se činilo) odličnu rakiju. Na samom početku sam skliznuo na začelje, skoro kilometar iza Džejmsa, koji je odjurio na svom potpuno nepotrebno, hi-tech trkaćem biciklu.

Džejms: Vojvodina je, kao i ostatak Srbije, prelepa. Stari put između Novog Bečeja i Bačke Topole je divan, posebno na prolećnom suncu. Od malobrojnih lkoji su prošli pored nas automobilima smo podjednako dobijali ohrabrenja kao i poruge. Izgleda da su neki bili iznenađeni velikom grupom biciklista u majicama jarkih boja koja im zauzima deo puta. Napredak na bržem i ravnijem putu do Subotice je bio baš takav - brz i lak.. Skrenuo sam na pogrešan put kada smo obilazili Suboticu, što je dovelo do toga da je naš prijatelj Dimitrije Ivanović uspeo tehnički da pobedi, tj. da stigne prvi do našeg hotela na Paliću iako je vozio najstariji i najteži bicikl u grupi (i na svetu).

8977286470_bf886d1b81.jpg 

Aleks: Nakon konzumiranja tradicionalnog perkelta i drugih domaćih jela u subotu uveče bilo nam je drago što nas sutradan očekuje kraća deonica do Sombora, kao i prilika da vidimo instituciju koju ovom akcijom podržavamo. Da bi izazov bio veći, u nedelju nas je sačekao jak čeoni vetar, a i kiša je počela da pada kako smo pristizali u Dom Kolevka.

Kolevka je moderan, čist i dobro organizovan dom za oko 130 dece sa smetnjama u razvoju koja ili nemaju roditelje ili su ih isti napustili. Proveli smo skoro dva sata u igri sa decom - većina je vesela, puna snage, a i bili su oduševljeni našom posetom (TV Vojvodina je napravila kratak prilog ). I mi smo bili presrećni jer smo mogli ljudima u Domu da kažemo da smo i premašili cilj od 165.000 dinara (do sada oko 200.000).

Džejms: Nije bilo lako videti decu u Domu Kolevka. Neka od dece imaju ozbiljne smetnje u razvoju tako da im je kvalitet života veoma loš, iako se požrtvovano i brižno osoblje trudi koliko je u njihovoj moći. Neka deca su napuštena odmah po rođenju - one koji imaju više sreće posećuju rođaci. Osoblje nam je reklo da je društvena stigma previše za neke porodice u Srbiji - ali oni se trude da decu sa manjim smetnjama uključe u društvo. Ovo iskustvo me je uverilo da je naša donacija opravdano podržala veoma važan cilj.

Aleks: Kada sam video kako teškoće imaju neka deca to me je učinilo još odlučnijim da završimo svih 165 kilometara (ili 180 km ako, kao Džejms, ne umete da pratite jednostavna uputstva). Ali nakon borbe sa emocijama usledila je fizička borba. Vetar je dodatno ojačao i kada smo stigli do Bajmoka - na sredini naše rute - pomislio sam da više ne mogu da izdržim. U tom trenutku se na nas obrušila kiša.

Džejms: Nije bilo nimalo zabavno boriti se sa vetrom i kišom na putu do Sombora. Kako sam ušao u selo Svetozar Miletić bio sam uveren da pre sobom imam još 20 km tako da niko nije bio srećniji od mene kada sam pred sobom video broj 12. Ubrzao sam, koncentrišući se na cilj iako je kombinacija tankih trkaćih guma i mokrog puta značajno otežavala napredovanje. Ipak sam uspeo. Bio sam potpuno mokar, ali zadovoljan uspehom.

Aleks: Zaista verujem da sam uspeo da završim vožnju samo zato što su nam sponzori obećali novac ako završimo turu. Stigao sam na cilj u Somboru gotovo sat vremena nakon. Bio sam toliko mokar da je i moj telefon bio bukvalno natopljen. I drugi učesnici su imali slična iskustva ali smo se svi složili, gunđajući, da je ipak vredelo truda. Neki čak i tvrde da će se jednog dana vratiti na biciklu.

8977286540_bb0b3143f8.jpg 

Džejms: Naša donaciji Kolevki je mala u odnosu na njihove potrebe, ali će im pomoći tako da mi je veoma drago što smo uspeli u nameri. I bilo mi je drago da vidim da i drugi, i pojedinci i firme, uključujući i neke velike kompanije, daju svoje priloge. Ovi sjajni primeri aktivizma na upečatljiv način pokazuju šta građansko društvo može da uradi kada ljudi pruže podršku ciljevima u koje veruju.

Aleks: Ovakve humanitarne akcije koje organizuju amateri (vožnja biciklima, trčanje, plivanje, skakanje padobranom, ćutanje, ili već bilo kakva ekscentrična aktivnost koju možete da zamislite) koje su česte u Velikoj Britaniji, nisam baš primetio u Srbiji. Ali to je sjajan način da uradite nešto vidljivo, nezaboravno i (ponekad) zabavno, a da ujedno podignete svest ljudi i prikupite novac u neku vrednu svrhu.

Voleo bih da čujem za druge primere kada su građani uradili nešto hrabro, blesavo, urnebesno ili čak i glupo što je na neki način koristilo našem društvu.



Komentari (7)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

libkonz libkonz 17:16 07.06.2013

Lep gest

Svaka čast!
Verujem da je po kiši bilo najteže od Alekse Šantića do Svetozar Miletića. Samo ravnica i njive, a duža deonica.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 18:09 07.06.2013

Re: Lep gest

Kakav lep tekst:))

Ja sam juče došla iz Slovenije. Tamo sam videla da, bukvalno, svaki smetlarnik, plus za to odredjena mesta na primer, u sauni, na bazenu itd, imaju sabiralista za plastične zapušace.

Elem, cela Slovenija skuplja plasticne čepove, s namerom da se od njihove prodaje podrži operacija jednog mladića.

Zapravo, nisam ušla ni u jednu kuću, a da domaćini nisu imali činiju s čepovima.

Impresionirala me masovnost odziva i pedantnost sakupljanja.

Lepo je učestvovati u humanitarnim akcijama.

Još je lepše pobediti sebe, kad te ophrva umor.

U zadnje vreme dosta planinarim i nekad, dok se znojava, umorna i žedna verem negde, pomislim, "ma šta mi je ovo sve trebalo", ali kad stignem na vrh, srećna sam i zaboravim na "muke".

:)
mariopan mariopan 18:39 07.06.2013

...

Lepo, stvarno lepo od vas, hvala momci

Preporuka za ovako lep tekst koji mi je razvedrio dan.
mirelarado mirelarado 18:55 07.06.2013

Re: ...

За сваку похвалу. :)
uros_vozdovac uros_vozdovac 21:59 07.06.2013

redom:

Lepo - preveli smo 97% GNOME
Ludo - preveli smo KDE
Šašavo - prepevali KDE na ijekavicu
Urnebesno - nagovaramo društvo u Srbiji da to koristi
quickspacemantra quickspacemantra 15:54 08.06.2013

Cheers

Koliko brojim sa fotki, vas 9 je vozeći bajkove skupilo 200 soma, što, pretpostvaimo, znači da ste aktivirali 100injak ljudi po 2 soma, plus stavili taj dom u dnevnik sa lepim prilogom. Pa ako je i samoreklama, zaslužena je!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 17:11 12.06.2013

Lepa akcija

Ali mnogo puta, već nekoliko godina unazad, rekreativna biciklistička društva iz Srbije, prvenstveno iz Beograda i Novog Sada, i uglavnom predvođeni Ciklo Svetom Srbije, organizovala su vožnje koje su za cilj imale prikupljanje donacija, poklona, novca za decu u Zvečanskoj. Problem je što ta naša udruženja teško nalaze put do medija, kojima nije toliko zanimljivo ako neki "naši" voze za neke "naše". Mnogo je atraktivnije to što su se stranci okupili i vozili za "naše".
Nadam se da me niko neće razumeti pogrešno - svaka čast na akciji, ali ima lepih i humanih inicijativa kad je reč o biciklsitima (ima ih sigurno i među drugim grupama), samo je teško da nađu put do medija i da se izreklamiraju a bez toga nemaju ni mnogo uspeha.
Kad sam 2011. kretala na put biciklom oko sveta, imala sam ideju da prikupljam donacije za kupovinu bicikala deci iz socijalno ugroženih porodica i iz sirotišta. Pitala sam na više mesta (na telvizijama) da li bi najavili tu akciju i podržali je, razgovarala sam o tome i sa gđom Mirom Adanjom Polak, ali niko nije bio zainteresovan. A ja sama nisam to mogla da organizujem, tako da sam na kraju odustala.
Nedavno sam čula za slučaj da je mladić od 16-17 godina hteo da trči svoj prvi polumaraton i da kilometri koje istrči budu donirani a donacije da idu nekome kome je potrebna pomoć. Tražio je sponzore koji bi ga podržali i medije koji bi to oglasili. I pogodite šta? Niko se nije odazvao. Dečko je na kraju trčao za sebe.
I tako dalje, primera ima koliko hoćete.
O nezainteresovanosti naših medija za domaće humane inicijative mogla bih da pišem danima. Ali, ako je u neku uključen i neki stranac, eto njima zanimljive vesti i TV priloga.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana