“Mili, kada ćemo ozvaničiti ovu našu, može se reći dugotrajnu vezu? Vreme prolazi, a mi nikako da stanemo pred matičara. Roditelji nam sede na grbači i rođaci, a i ova silna deca koju izrodismo se pitaju, da li ćemo konačno postati muž i žena?! Znam da je brak prevaziđena institucija ali zašto mi baš da živimo ovako moderno? Eto, ne moramo u crkvi da se venčamo, ne moram ni venčanicu da kupim niti da je iznajmim. Imam onaj komplet, a i ti odelo koje si nosio na sahrani tvog kolege. Lepo, pozovemo kumove, zakažemo i obavimo više taj čin. Evo mili, ti reci datum.“
"Datum će doći sam po sebi, ali to ne treba da bude razlog da mi menjamo pravac našeg kretanja. Ako smo se opredelili za jedan put, idemo njime. On nije lak, ni brz, ni jednostavan, ali nastavljamo njime."
„Mili, kako si ti pametan?! Dođi da te pomazim po toj pametnoj glavici i ušuškam i sakrijem od ovog prljavog i pokvarenog sveta. Da mi nije tebe, ja bih podlegla malograđanštini i postala samo još jedna udata žena. Kakav gregorijanski ili julijanski kalendar?! Ti si moj večni kalendar. Kakav Zenon i Parmenid. Ti si aporija sam za sebe: tako logičan, a tako neverovatan. Ići ću tim našim putem, pratiću te koliko god bilo teško i sporo. A datum će doći, pa makar ga čekala do sudnjeg dana.”