Bilbordi su na svim mestima gde ima prostora za stub i nekoliko metara kvadratnih slike, neke su osvetljene noću, neke se pomaljaju izvečeri po mraku, ali su uglavnom na raskrsnicama u centru grada ili duž glavnih ulica, oko gradskih trgova i zaklanjaju sve iza sebe, nameću se, dominiraju, osvajaju prostor i stvaraju novi lik gradskog pejsaža. Zgrade i zelenilo, spomenici, grad i njegov izvorni lik se povlače i idu definitivno u drugi plan, Bilbord sa svojom porukom postaje prisutna i vidljiva gradska fasada koja ne dozvoljava prisustvo bilo čega što može da odvuče pažnju prolaznika i ugrozi poruku, pa je i sam grad u opasnosti ako tvorci poruka i bilborda procene da ometa reklamu.
Do skora bilbordi su bili samo na ulici, pa su se mogli ipak nekako zaobići. U borbi za prevlast novo komunikaciono sredstvo preseljeno je na fasade zgrada u ogromnim formatima. To je prihvatljivo kada se radi o zgradi u izgradnji ili rekonstrukciji, pa se na slici preko građevinske skele vidi kako će to da izgleda posle i to je dobra informacija za građane. Ne, ne radi se samo o tome, već se bilbordi postavljaju i na drugim zgradama koje su sasvim u redu i završene odavno. Jednostavno je, zakupi se fasada i postavi platno sa reklamom koja je prekrije i zgrada stidljivo viri pokušavajući da i ona učestvuje u urbanoj matrici, kao što je to njeno pravo bilo oduvek.
Ovde se radi o arhitekturi grada, o stvarajnu nove arhitektonike koja prekriva izvorno lice zgrade. Stvara se novi lik grada, možda novi tip grada iskazan sasvim drugačijim i novim jezikom koji se sa televiziskih ekrana preselio iz zatvorenog prostora stana napolje u gradski prostor i počeo da ga zauzima prilagođavajući ga svojim potrebama i svom načinu opštenja sa okolinom. Grad doživljava preobražaj jer mu bilbord nameće svoju leksiku i vizuelizaciju okoline, ne nailazi na otpor i metastazira u urbanom tkivu menjajući mu identitet i stvarajući neku drugačiju mentalnu mapu urbane matrice.I još, bilbord nosi poruku koja je u principu kratkog veka, saopšti je i posle kratkog vremena sadržaj se menja, dolazi nova atrakcija pa samim tim i lice grada biva izmenjivo veoma često, za grad neprirodno brzo, gradski milje se identifikuje u krajnjoj liniji sa serijom spotova na televiziji i postaje postolje za bilbordsku informaciju, grad će biti podloga, štafelaj za nametnutu jednosmernu komunikaciju.
Sa televizijom je lakše, može se isključiti pritiskom na dugme, bilbord preko fasade je nemoguće odstraniti iz vizure pa grad gubi svoje osnovno bitstvo, a to je beskrajna mogućnost različite komunikacije i razmene u svakom smislu, što je i razlog zbog čega je grad nastao još odvajkada.
Dakle, arhitektura grada ima novi atribut sa kojim arhitekta dok radi projekat ne računa, pa se ova bilbordska agresija nameće kao postprojektantska aktivnost van struke i van kontrole arhitekte ali i građana. Pitanje je da li sada, kao što se već čini sa klima uređajima za koje se uveliko projektuju mesta na fasadama i oni postaju legalna pozicija, treba na to računati i u kreativni proces stvaranja zgrade uneti novi stavku, dakle prihvatiti činjenicu postojanja bilborda ili je odbiti kao zlu radnju i atak na lice grada. Ovo drugo izgleda ide u prilog Beograda.