Mesecima u medijima traje igrokaz zvani "Rekonstrukcija". No je muka velika - kako zameniti so stručnih a neporočnih?
Kombinacije, permutacije ili - rotacije?
Dakle, treba dovesti novije od novih i bolje od najboljih.
Pitanje je, međutim, koga zameniti ako su svi dobro radili? Drugo je pitanje . sa kakvim obrazloženjem, ako su svi dobro radili?
Aleksandar Vučić je to u svojoj stranci oposlio ne prvi put viđenim rešenjem: ostavke aklamacijom, pa Šefu na odlučivanje. Nešto kao blanko ministarske ostavke dobrih vojnika Partije.
A koalicioni partneri se krčkaju na vatri koju prvi potpredsednik Vlade pojača s vremena na vreme.
Tako je iz URS-a poručeno da su i oni svi na raspolaganju da budu rekonstruisani. A i ne bi im bilo prvi put. Čak i ako rad svojih ministara i drugih Vladinih funkcionera ocenjuju visokim ocenama.
Interesantno je takođe da PUPS i Palmu niko i ne pominje u ovom kontekstu, sem kao davaoce podrške. Ali sa SPS-om će, izgleda, već malo teže ići; uprkos javno deklarisanoj spremnosti na sve žrtve, političke i kadrovske a za dobro Srbije i njenih građana - kao da se kockice ne slažu baš idealno.
No ono što je posebno a u stvari najinteresantnije pitanje jeste - kime? Koga to vladajuće stranke imaju kao bolja kadrovska rešenja za mesta onih koje će ovaj ritualni čin u najavi odneti?
Odgovor na to pitanje biće ujedno i odgovor na dilemu da li je reč samo o PR seči ili pravom peglanju rupa u radu Izvršne vlasti.
Ili načinu da se mehkanim a neodbranjivim populističkim krošeom dosadašnji koalicioni partner dovede u situaciju da sam zatraži nove izbore?