Juce sam pustila njegov CD, nisam ni znala da je umro... baš sam se rastužila.
JJ Cale-a slušam dugo dugo. Puštala sam ga deci i prijateljima koji ga nisu slušali... Slušala ga s onima koji ga baš baš vole...
Uvek me jako pogadjala, pravo u srce, Tihuana, ima onaj vapaj senjorite o kojoj peva J.J Cale u "Tihuani", zemlji slomljenih snova:
"Hej Gringo, možeš li da nas prevedeš preko granice? (mladi ljudi stoje sa suzdržanim ponosom, oni imaju palatu za kraljevstvo koje se zove Tihuana). Reci im da sam ti ćerka... Radićemo ti samo za vodu..."
To nije samo "američka socijalna poezija"; to je naša stvarnost. I budućnost naše dece. Zato mi je danas skoro nepodnošljivo da slušam J. J. Cale-a. Gde god se okreneš, vidiš nesrećne, nezadovoljne, očajne i tužne Meksikance.
RIP JJ Cale