Od danas su zvanično u Vojsci Srbije uvedeni u činodejsvo popovi, hodže i kapelani.To ne znači da će sada biti uobičajeno pozdravljanje „Pomaže Bog“, „Hvaljen Isus“ i "Es-Selamu 'Alejkum“, i da ispred stroja starešine i visoki državni i vojni rukovodioci umesto „Gospodo vojnici, podoficiri i oficiri –Zdravo“, umesto „Zdravo“ izgovoriti navedena tri verska pozdrava. Pa naravno da neće. Ovo je samo još jedan marketinski i retrogradan proces u okviru revitije istorije , kakvih je mnogo od 2000.godine.
Duhovna elita.
Konačno, Vojska Srbije je uspešno završila i danas zaokružila modernizaciju i reorganizaciju, jer od danas će, posle više od sedam decenija mraka, konačno imati i vojne sveštenike - osam pravoslavnih sveštenika i po jedan imam i kapelan, koji će ih u svojim svetlim odorama osveštavati, osvetljavati, prosvećivati i oko Boga sabirati, tako da će dokoni popovi sa visokim činovima i platama moći nesmetano da jariće krste..
To je kruna napornog reformskog i modernizatorskog procesa na kome se naročito istakao ministar Šule dosledno sprovodeći DS/DSS ideologiju da se iz tradicije vojske, oficirima i vojnicima izbije svako sećanje i pijetet prema svemu što je vezano za bilo kakvu Jugoslaviju, pa su vojsku vratili nategnutim tradicijama i sumnnivim datumima iz XIX veka, preimenovali su nazive svih jedinica i vratili ih onima iz predjugoslovenskog perioda, promenili oznake, uveli pozdravljanje bez kape, osveštali jedinice, ustanove, dodeli im slave, popovi i vladike su ćešći gosti u jedinicama nego članovi skupštinskog odbora za odbranu, u kancelarijama su izvešane slike Belog anđela (doduše bez Filareta), napisane su nove monografije eksplicite i implicite ravnogorskog duha, a pisali su ih novoistoričari pa čak i ljudi koji su imali zaduženje za reformu zdravstvenog sistema.Doduše, ne treba grešiti dušu, monografije koje su uradile VOA i VBA o svojim službama korektno obuhvataju i obrađuju sve periode počev od nastanka do današnjih dana, i navedena su imena svih ljudi koji su rukovodili službama od nastanka do danas. Svaka čast za to.Knjiga o Vojsci Srbije je sasvim nešto drugo, preskočeno je sve što bi narušavalo ravnogorski i monarhistički duh, a oslobođenje Beograda 1944.godine se tretira skoro kao nesrećan slučaj. I tako, sada su zaokružili proces i možemo se pohvaliti da imamo vojsku kao u najsrećnija vremena XIX veka.
Nije toliko važno što ima problema da nabavkom novog naoružanja i opreme, važno je da je ljusdstvo duhovno naoružano, a o tome će budno brinuti popovi, velećasni i hodže, pa psihologe mogu i da otpuste.
Ne znam da li će država u sklopu rekonstrukcije nastaviti ovaj trend modernizacije pa uvesti sveštenike u žandarmeriju, policiju, ministarstva, javna preduzeća, vrtiće, pa što ne i duhovnika u narodnu skupštinu i vladu, mada oni sami odlaze kod patrijarha po savete.E sada , nećemo sitničariti oko toga što im on tu kaže jedno, pa ih čak pohvali, a onda ode u Rusiju i tamo kritikuje vlast svoje države.
U svakom slučaju, dobro je, važno je da se kreće, a tužno je što se izgleda sve kreće u rikverc.
Zato se iskreno nadam, čak i uz opreznost da je obećanje ludom radovanje, da će ova rekonstrukcija vlade da se fokusira i na ono što Vučić nazva peta pobeda- pristojna Srbija, a ja pod pristojnom Srbijom podrazumevam modernu a ne Srbiju srednjeg veka, građansku a ne teološku.
Naravno, vojska je deo državnog aparata koji sluša vlast , ali to ne znači da na njoj treba esperimentisati i zadovoljavati nečije neiživljene frustracije.
Prema tome, vojska u kasarne, popovi i hodže u crkve i džamije, službenici u svoje kancelarije, poslanici u skupštinu, profesori u škole, radnici na radna mesta i svako da radi profesionalno svoj posao.
A hvala Bogu, u poslednjih 20 godina napravljeno je više crkava i džamija nego vrtića, pa svako ko ima potrebu neka ide tamo i obavlja svoje verske potrebe uz punu zagarantovanost verskih sloboda i prava.
A imala je i ima vojska najmanje 10 prečih i važnijih poslova da reši, a koji stoje i niti ih rešava niti rešenje znaju.