Putovanja| Život

El Camino de Santiago 2

margos RSS / 11.08.2013. u 22:19

Nikada mi ona Heraklitova da ne možeš dvaput zagaziti u istu reku nije bila jasnija no drugi put na Kaminu. Poučena prošlogodišnjim iskustvom, vrelinom u julu, težinom ranca, upalama tetiva, a poznajući put, krenula sam 19. maja. Računala sam na toplotu - bez vreline, na zelenilo umesto sprženih predela, na odmorišta pokraj puta, na jedno potpuno opušteno putovanje - u kome ću se, bez preteranih fizičkih napora, nauživati u prizorima, razmišljanjima, druženjima.

Iznenađenje me je čekalo već na početku, u San Žanu. Kiša, hladnoća i zatvoren tzv Route Napoleon preko Pirineja, zbog snežne mećave. Dobro, idem alternativnim putem. Preletela sam prvih 11 kilometara, a potom, narednih 10, po blatu, kiši, hladnoći, usponu u dužini od 8,5 kilometara, išla sam satima. Nigde suvog mesta, da se sedne, predahne, odmori... samo šuma, kiša koja zasipa, blato i uspon. I na vrhu - sneg. Hladnoća, za mene slabo obučenu, neopisiva. I mokre, smrznute noge.

2v01_8af_u9sjf.jpg

 

Čitavim putem, najvredniji odevni predmet mi je bila kabanica. Srećom, kod kuće sam zaboravila prošlogodišnju, te sam morala da kupim novu i na savet prodavca uzela sam pravu, veliku, koja prekriva i mene i ranac.

Dolazak do albergea i radost sa sapatnicima, odmah izbriše sve muke. Drugoga dana mi je bio rođendan, i kao dete, pamtim svaki sat tog dana, svaki kilometar i sve ljude s kojima sam podelila domaću iz pljoske. Sa Kati iz Pešte, poželela sam da se odmorim na nekom mirnom mestu. U par trenutaka, stvorila se gužva - naišla je francuska porodica, s troje dece i tri magarca - već su otišli do Santjaga i sada se vraćaju, na putu su tri meseca, deca ispod pet godina starosti; staju ljudi, ćaska se, vade se foto aparati - kompletna vašarska armosfera usred šume. Kad smo se spremile da nastavimo, odjednom, svi odoše svojim putem. 'Mirno mesto za odmor' nam je postala uobičajena šala za nenadanu gužvu.

Tako je, kao u onoj narodnoj po jutru se dan poznaje, na istom, poznatom putu, sve bilo neočekivano i novo. Uglavnom su odmorišta u kojima sam htela da prespavam bila zauzeta, a ona u kojima onda nisam nalazila mesta - sada me je čekao moj krevet, doduše poslednji slobodan; tamo gde sam onda imala noćne more - sada sam spavala kao beba; za razliku od prethodne vreline - sada sam se većim delom puta smrzavala; crkve i mise koje su me prošle godine toliko radovale - ravnodušno sam preskakala i s osećajem ushićenosti obilazila neke manje, neupadljive; sada sam imala lekove protiv bolova, kupovala ih redovno da bih davala onima kojima trebaju; prošle godine kada bih se izgubila i promašila put, paničila bih - ovaj put je to bilo izvor nove radosti; bolovi koji su me mučili na prvom putu bili su mračna prošlost - s vetrom u petama, lako sam prelazila više od 30 kilometara dnevno (ne, nisam se pripremala i trenirala, opet sam iz fotelje ustala i pošla); ranac, iako je opet bilo viška stvari jer sam u sred puta morala da odem na jedan poslovni sastanak, nije mi bio teret - čak sam i knjigu, koju sam u jednom donativo albergeu (ostaviš po želji novca koliko misliš da treba - za spavanje i hranu) ostavila prošle godine, otkupila, tako što sam ušla, stavila u kasu novčanicu, sa police uzela knjigu i nastavila put. A raznovrsna hrana i vino, sada su mi godili.

Približavajući se Santjagu de Komposteli, prebirući dane, datume i kilometre, shvatim da ću završiti svoje hodočašće dva dana pre svog prošlogodišnjeg polaska iz Beograda. Ha! Dvaput za godinu dana! Bravo, mala, svaka čast! - rekoh sebi... iako sada, kod kuće, ne mogu da odredim, da li je to podvig, ili je to tako normalna stvar.

Hoću li opet na Kamino? Da. Iako se druženje, deljenje stvari, hrane, pomoći i podrške, lakoća u komunikaciji, jednostavnost, svođenje na najvažnije i sve drugo što odlikuje odnose na tom putu, uz vreme provedeno sa sobom, sa postavljanjem izazovnih ciljeva i njihovo prevazilaženje, ne razlikuje mnogo od mog uobičajenog života, no sve to smešteno u mesec dana, na tom istorijski značajnom mestu, a intenzivirano mnoštvom susreta sa ljudima iz celog sveta - prija i daje nadu da znamo, i nismo zaboravili, kako je lako i lepo biti čovek. Mali i veliki u isto vreme.

 

PS Pre 18 dana,  u predvečerje Svetog Jakova, u Santjagu se dogodila stravična železnička nesreća .- sve nas, drugare sa Kamina, iako već kod svojih kuća, obavila je tuga... Za nas, za koje je Santjago de Kompostela simbol radosti i ličnih uspeha, ta žalost, još jedan razlog više da cenimo i slavimo život.

 



Komentari (54)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mariopan mariopan 22:43 11.08.2013

bravo mala :))

Kažem i ja BRAVO !

Dopada mi se ovo:

Hoću li opet na Kamino? Da. Iako se druženje, deljenje stvari, hrane, pomoći i podrške, lakoća u komunikaciji, jednostavnost, svođenje na najvažnije i sve drugo što odlikuje odnose na tom putu, uz vreme provedeno sa sobom, sa postavljanjem izazovnih ciljeva i njihovo prevazilaženje, ne razlikuje mnogo od mog uobičajenog života, no sve to smešteno u mesec dana, na tom istorijski značajnom mestu, a intenzivirano mnoštvom susreta sa ljudima iz celog sveta - prija i daje nadu da znamo, i nismo zaboravili, kako je lako i lepo biti čovek. Mali i veliki u isto vreme.

Svaka čast.
PS
prva?
Di je kolajna za mene?
margos margos 22:55 11.08.2013

Re: bravo mala :))

Nema kolajne - prvu vodim sa sobom na naredno hodočašće. :)

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:55 11.08.2013

Re: bravo mala :))

mariopan
kako je lako i lepo biti čovek. Mali i veliki u isto vreme.



jes' lepo kad si Margo. piece of cake...

Margo, je l' ti ovo onaj planirani put zbog kojeg si meni zbrisala? :)

mariopan mariopan 23:04 11.08.2013

Re: bravo mala :))

margos
Nema kolajne - prvu vodim sa sobom na naredno hodočašće. :)




Važi, samo kaži kada.
margos margos 23:06 11.08.2013

Re: bravo mala :))

Jeste... planirala sam ponovo Kompostelu i bi mi primamljivo da odem pre toga u Izrael - al se nije uklopilo.

edit: Jesam li ovaj pejzaž propustila?
margos margos 23:08 11.08.2013

Re: bravo mala :))

mariopan

Zavisi - hoćeš li kišu ili sunce? Biraj.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 23:12 11.08.2013

Re: bravo mala :))

dug je život... danas sam se slučajno sreo se drugarom iz mladosti moje pokojne bake, ima 90 godina, i nisu se videli još od gimnazije, što je bilo 1938. od danas apsolutno verujem da je dug život. i ll be around for at least 50 years more... :) nisam bio u komposteli ali sam pio njihovo vino na nekom krovu u toledu... prelepa zemlja, nestvarna, kao sa slika...
mariopan mariopan 23:18 11.08.2013

Re: bravo mala :))

margos
mariopan

Zavisi - hoćeš li kišu ili sunce? Biraj.

Jaooo, mogu da biram?

Najbolje udrobljeno, ako može, ali bih otrpela sve što me snađe, nadam se stoički, kao ti, toliko je primamljivo ovo što si doživela.

Poslednji put sam tako mnogo pešačila kao mala, kao izviđač. Prešpartali smo peške na stotine kilometara stare Juge,(ne odjednom) zajedno sa izviđačima iz svih republika.
Najviše pamtim drugarstvo i solidarnost u svemu, deljenje svega, prijatne odmore i opuštanja posle velikih napora...i sve mi je bilo lepo toliko da još pamtim.

Ne znam baš da li sam danas sposobna za tolika pešačenja, da li je bilo mojih vršnjaka sa vama?

PS
Lepo ti stoji kabanica, vide ti se samo oči.
margos margos 23:33 11.08.2013

Re: bravo mala :))

Ma, bre, ti si klinka u odnosu na neke koje sam sretala - i muške i ženske. :) Ono što je zanimljivo, iako se hoda - kao da te ne nose noge, nego srce... a tvoje bi, kanda, skakutalo.

Vidiš kako Srki kaže - sreo momka od 90 leta. Imamo mi da se našetamo onoliko! I ja planiram dug život.

mariopan mariopan 23:44 11.08.2013

Re: bravo mala :))

margos
Ma, bre, ti si klinka u odnosu na neke koje sam sretala - i muške i ženske. :) Ono što je zanimljivo, iako se hoda - kao da te ne nose noge, nego srce... a tvoje bi, kanda, skakutalo.

Vidiš kako Srki kaže - sreo momka od 90 leta. Imamo mi da se našetamo onoliko! I ja planiram dug život.




Pa onda idem, samo kaži kada?
mikele9 mikele9 11:01 12.08.2013

Re: bravo mala :))

Ma, bre, ti si klinka u odnosu na neke koje sam sretala - i muške i ženske. :) Ono što je zanimljivo, iako se hoda - kao da te ne nose noge, nego srce... a tvoje bi, kanda, skakutalo.

Vidiš kako Srki kaže - sreo momka od 90 leta. Imamo mi da se našetamo onoliko! I ja planiram dug život.

Onda sam i ja klinac i ja planiram dug život al' kleca mi staračko koleno, inače bih bio s tobom na sledećem putu.
Jesi čudo neviđeno Margita draga! Svoj život u svoje ruke...i noge...i glavu...i srce i dušu
margos margos 11:33 12.08.2013

Re: bravo mala :))

A, bre, deco, kažem vam da put prelazi srce, a ne noge. Pritom, noge se često kvare, pa ne stižu svi do cilja, te se na njihovu mladost ili starost, pa čak ni utreniranost, ne može osloniti.

(Od sinoć mi je u mislima jedan momak koji me pitao gde planiram tog dana da srignem - i kad je čuo odgovor, a to je još 16 kilometara dalje, dreknu 'Tu eres loca!'... Pa šta i ako jesam. :) )
Goran Vučković Goran Vučković 11:41 12.08.2013

Re: bravo mala :))

(Od sinoć mi je u mislima jedan momak koji me pitao gde planiram tog dana da srignem - i kad je čuo odgovor, a to je još 16 kilometara dalje, dreknu 'Tu eres loca!'... Pa šta i ako jesam. :) )

Više zvuči kao kompliment

"Nemoguće" je i inače više mišljenje (opinion) nego činjenica (fact)...

(da ti ne čestitam rođendan pošto koliko shvatam to je bilo pre mesec-dva dana )
nim_opet nim_opet 18:32 14.08.2013

Re: bravo mala :))

Ja na silasku sa Kilimandzara (mozda proveli 20 minuta silazeci sa samog vrha, dakle jos na nekih 5000m), sreo Dankinju koja se odvojila od grupe (nas vodic je bio ubedjen da je malo halucinirala zbog visinske bolesti), pa je hodala sa nama. Zena imala 67 (ili je barem tvrdila, tvrdila je i da je neko pokusao da joj otme ranac na vrhu)...i kao i moja grupa, pela se 5.5 dana uz Kilimandzaro. Vec je vidim sa 90, na recimo paraglajdingu.
margos margos 20:02 14.08.2013

Re: bravo mala :))

Ima zrelog sveta po raznim nedođijama i meni su oni potpuna inspiracija. Bio jedan čikica od 80 i ja slučajno, vidim da je neko izgubio 'vodič' i ponesem, pa nema veze, ako nađem čije je - ok, ako ne - ostaviću u sledećem albergeu... Kad posle kilometar, ispred mene iz grupe se izdvoji čikica, sav usplahiren, obraća se momku pored, zakuka kako mora da se vrati da je zaboravio 'guide book' i ja mu samo mahnem njegovom knjigom... Zatetura se od radosti i umalo pade. Naredna dva dana smo se sretali i nekoliko puta se zahvaljivao. Posle sam dala nogama vetra...

E, a mora da je lepo na Kilimandžaru?!
Mami me... jedino pentranje koje me mami.

Jelena Pavlović Jelena Pavlović 23:18 11.08.2013

?

Margos, kakav je ovo lep put? Da li je to preko nekog udruzenja? Jako zanimljivo.
Radost zivljenja.
margos margos 23:29 11.08.2013

Re: ?

Po svetu se ljudi organizuju - preko crkava ili turističkih organizacija. Ima nekih grupa kojima je sve obezbeđeno, spavanje po hotelima, prevoz ranaca, čak i klopa usput na odmorištima. Sigurno im je lepo, ali to je manji broj ljudi. Uglavnom ideš sam, u svom aranžmanu, srećeš ljude, nekad s nekim prođeš par kilometara, nekad dan, nekad više - ako ti prija. Niko te ne guši, nikog ne gušiš, svako (gotovo svako) je tu da ti pomogne ako treba.

Kamino ima svoju vekovnu priču. Mesta, ljudi, katedrale, manastiri, barovi, svratišta. Desetine knjiga je napisano o tom putu (i putovanjima) i opet, svako ima svoju priču, svoj doživljaj.

I jeste radost i, jednako važan, osećaj slobode.
ivana23 ivana23 23:52 11.08.2013

***



Katedrala Santijago de Kompostela (Cetedral de Santiago de Compostela)
Kadionica, verovatno jedna od najvecih na svetu.
margos margos 11:51 12.08.2013

Re: ***

Čuvena 'botafumeiro' i svakako jedna od najpoznatijih u svetu. Osam ljudi je potrebno da je pokreću i upravljaju njom - jer ide na sve 4 strane, zaista velike katedrale. Treba okaditi toliko mnoštvo. :)
Ni ove godine nisam imala sreće da je vidim uživo, no mi nije žao. Previše utisaka svih vrsta nosim s puta, da i za nju ima vremena.
mlekac mlekac 00:51 12.08.2013

Kao sto rekoh na FB

Konacno da nam ispricas kako je bilo!
Mada, znam koliko je tesko kad pokusavas da prenes utiske sa puta na kome si, cini ti se, milione utisaka pokupio.

Da znas da bih volela, jednom, da ti se pridruzim na tom pesacenju. (Ionako volim da pesacim).

margos margos 12:37 12.08.2013

Re: Kao sto rekoh na FB

Znaš da tek sad mogu da uobličim priču od prošle godine - iako kapiram da je svaki put (i svakome) drugačije ispričam. A ovogodišnje će mi se tek slagati - em je bilo potpuno drugačije, em je presečeno odlaskom na dvodnevni poslovni susret, i još sam na kraju otišla kod prijateljice koju 14 godina nisam videla. Sad mi je u glavi kao da sam krečila - sve je na gomili, a kad pokušam da vratim na staro mesto - nekako se ne uklapa.

A put, ako te pozove, sigurno ćeš poći...
mlekac mlekac 01:11 13.08.2013

Re: Kao sto rekoh na FB

margos
Znaš da tek sad mogu da uobličim priču od prošle godine - iako kapiram da je svaki put (i svakome) drugačije ispričam. A ovogodišnje će mi se tek slagati - em je bilo potpuno drugačije, em je presečeno odlaskom na dvodnevni poslovni susret, i još sam na kraju otišla kod prijateljice koju 14 godina nisam videla. Sad mi je u glavi kao da sam krečila - sve je na gomili, a kad pokušam da vratim na staro mesto - nekako se ne uklapa.

A put, ako te pozove, sigurno ćeš poći...


Ovde mora da dodje brilijantni prevod Zorana Stanojevica i pocetak moje omiljene pesme iz "Gospodara prstenova"

Put večno ide, nikad ne prestaje
Od vrata gde poče i zatim.
Daleko napred gde put nestaje,
Moram, ako mogu, da pratim.
Nek stope što ga slede umorno gaze,
Dok ne dosegnu neki put veći
Gde se sreću mnoga poslanja i staze.
A kamo tad? Ne umem reći.



kukusigameni kukusigameni 06:59 12.08.2013

alalveraovoono

Bravo!!!
I srećan ti rođendan!

A na kiši se raste.
margos margos 12:59 12.08.2013

Re: alalveraovoono

A na kiši se raste.

Sad mi je lakše :)
Nego, svi kukaju na vrelinu, samo sam je ja ostala željna posle sunčane Španije.

Hvala.:) Ovaj rođendan ću pamtiti, baš kao što rekoh - kao dete, svaki sat i svaku osobu koju sam tada srela.
Milutin Milošević Milutin Milošević 09:03 12.08.2013

Pelegrini

Bravo, Margos. Svaka ti čast!

JA odavno želim da napišem tekst o Ratku, našem čoveku iz Ženeve koji je kao hodočasnik prešao skoro sve te velike puteve. I danas hoda, barem jednom godišnje, iako je u srednjim sedamdesetim. Ostao mu je još put u Jerusalem, ali njega će teško izvesti jer traje 6 meseci a on ne može toliko da ostavi porodicu.
margos margos 13:10 12.08.2013

Re: Pelegrini

Milutine, čudesno je koliko ljudi hoda... stalno, svugde po svetu. Srela sam Španca koji je šesti put na Kaminu, a pre tri godine je pošao iz Bratislave. Francuza i Švajcaraca koji pođu peške od kuće do Santjaga ima najviše, ali i Holanđana. Srela sam i čoveka koji je na neki način predstavnik Kamina - prošao ga je 42 puta - hoda sa malim rancem i kesom u ruci - u kesi, kako on kaže, najvažnija stvar za Kamino: vino e pan.

I da, svaki od tih ljudi zaslužuje priču. A o pojedinim mestima, domaćinima... uh, sve je za roman. Zato, piši o Ratku. :)

Prošle godine, polazeći iz jednog bara gde sam svratila na kafu, žena iza šanka me upita odakle sam. Kažem joj, a ona, na španskom, krete da veze - kako voli Srbiju, kako nikad nije bila ali je gledala na televiziji, kako je Srbija lepa zemlja i ima lepe ljude, kako o-bo-ža-va Srbiju... Odem ponešena i radosna od nje. Ove godine joj odnesem mali amblem Srbije - našu zastavu i to bude jedan od dirljivijih susreta. pozvala je celu familiju da se slikamo.

A ponovni susret sa Frankom iz Poreča, koji se oženio i otvorio bar (planira i alberge) i njihove priće - od upoznavanja do danas - čista magija.

Kao da sam obišla svoju kuću, eto takav je osećaj na tom putu...

mariopan mariopan 13:45 12.08.2013

Re: Pelegrini

margos
Milutine, čudesno je koliko ljudi hoda... stalno, svugde po svetu.

U svima nama spava čergarska krv.
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:49 14.08.2013

Re: Pelegrini

margos
Milutine, čudesno je koliko ljudi hoda...


Ovo je nesto najpozitivnije sto sam cula, ne pamtim otkad.
Na tebe ponosna jos od prvog puta, sada si vec toliki gorostas da nisam sigurna da moj ponos ima tu sta da trazi :)

Hvala za inspiraciju i zivotni zanos.

Sve najbolje, i jos mnogo Kamina!
margos margos 11:42 14.08.2013

Re: Pelegrini

Ono što mnoge vuče na Kamino, jeste upravo ta pozitiva - koja je tamo potpuno prirodna i normalna. Dobro, dobro, nađe se i malo veštačke, da se jasnije uoči razlika. Jedna dama iz Amerike, nakon što je jednog dana dva puta pala u blato, na klimavim stopalima od žuljeva - plače i izvinjava se što nije pozitivna i što plače, ona je uobičajeno jaka i ne zna šta joj je danas... a 'danas' je bio hladan, klizav, kišan dan i staza koja je po lepom vremenu lagana, odjednom je postala paklena!

Evo jednog nezaboravnog mesta - Itero de la Vega, Alberge San Nicolas koji već više od veka drži Bratstvo iz Peruđe. Sve je donativo - ostaviš novca koliko misliš da treba ili imaš i time obezbediš obrok i onima sutradan. Pre zajedničke večere, hospitaljerosi obavljaju simbolično pranje nogu uz molitvu.

LINK na sliku
razmisljam razmisljam 00:15 15.08.2013

Re: Pelegrini

margos

LINK na sliku


Мене линк уместо на ( ма какву ) слику убацује поново у исти овај твој текст.
margos margos 08:29 15.08.2013

Re: Pelegrini

Em pošto me zeza, ipak ću staviti ogrooomnu sliku, iako nije kvalitetna. Od uzbuđenja zbog rituala i nemanja struje u tom svratištu, fotke su nam svima tamne i nejasne. Evo je:



Sad se vidi :)
mariopan mariopan 10:14 12.08.2013

SREĆAN ROĐENDAN

Srećaaaaan rođendaaaan
JJ Beba JJ Beba 14:10 12.08.2013

zima, zima....

sećam se tih kišekanja i mećava u francuskoj kad si bila na Putu, i ovde je bilo hladno, mogu da zamislim kako si se smrzla.
ponosna sam na tebe


ps
sećam se da je Lurd bio pod vodom, poplavljen, nisu primali hodočanike, ali milim da si tada ti već bila prošla
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:51 12.08.2013

Re: zima, zima....

kakva zima de tog ima, na kojoj planeti?
JJ Beba JJ Beba 19:24 12.08.2013

Re: zima, zima....

Srđan Fuchs
kakva zima de tog ima, na kojoj planeti?

ima, ima ...

Full Album El Camino
margos margos 21:28 12.08.2013

Re: zima, zima....

Javljam se s alternatuvne veze, čuvenog dajal-apa, jer me sbb bojkotuje od podneva. :(

Zato grupni odgovor, HVALA za rođendanske čestitke, beše davno, skoro tri meseca prođe - no, ipak hvala. I da se zahvalim Razmišljalici - setila se pa mi poslala poruku, koju sam videla sa mesec i po zakašnjenja. :)

Mnogo je bilo hladno, vlažno, kišno, vetrovito i blatnjavo. Nekoliko puta me glib umalo izuo - toliko su se patike ulepile u tlo. Poplave su u severnoj Španiji krajem maja i juna nosile mostove, automobile... Prošle godine, po suši, bila sam zapanjena velikim mostovima ispod kojih bi krivudala neka rečica, a sada sam videla veliiike vode.

Pošto svugde usput ima mnogo roda - na svakoj crkvi se moglo videti po nekoliko velikih gnezda - rekoše nam, da onog dana kad vidimo da rode lete - neće biti kiše. Malo morgen. I to je bilo nepouzdano... :)

zilikaka zilikaka 21:11 13.08.2013

Re: zima, zima....

Zato grupni odgovor, HVALA za rođendanske čestitke, beše davno, skoro tri meseca prođe - no, ipak hvala. I da se zahvalim Razmišljalici - setila se pa mi poslala poruku, koju sam videla sa mesec i po zakašnjenja. :)


Onda ću ja sad da ti čestitam naredni rođendan.
Em sam sigurno prva, em ni čestitku nećeš primiti sa zakašnjenjem.

I da nastaviš da pohodiš na ovo i slična mesta.
Tebi lepo da tabanaš, nama da čitamo.

margos margos 23:53 13.08.2013

Re: zima, zima....

Mnogo ti hvala za čestitku - jesi prva! :)

Mene ova staza privlači... nozdrve mi se šire na pomisao na Kamino, a ne umem da objasnim zašto. Verovatno i ne treba da znam, nego da idem, hodam, upijam.

Priča mi se stalno menja, oblikuje, uvek je drugačija, valjda ću jednom sesti i napisati (i ilustrovati) na pravi način.

razmisljam razmisljam 18:35 14.08.2013

Re: zima, zima....

margos


I da se zahvalim Razmišljalici - setila se pa mi poslala poruku, koju sam videla sa mesec i po zakašnjenja. :)


Добро, бре, Маргита, већ си то урадила како је ред и како доликује па није било никакве потребе да ме овако јавно прозиваш.

Иначе, шта да ти кажем?
Мој дубоки наклон и искрено дивљење за твој поновљени подухват, за сву енергију коју си у њега уложила, за истрајност и посвећеност.

И, да, да не заборавим: срећан ти нерођендан.
( Мислим, кад може ова Зили да буде вицкаста, што не бих могла и ја. )


margos margos 20:05 14.08.2013

Re: zima, zima....

Tebi sam obećala ljubavne priče sa Kamina prošle godine... ali nekako mi se nije pisalo o tome. Važno da sam jedan par ponovo videla ove godine, sa klincem od 10 meseci... a drugi par mi je bio u poseti u Beogradu pre par nedelja. Važno je da su zajedno i da se vole. :)


razmisljam razmisljam 00:19 15.08.2013

Re: zima, zima....

margos
Tebi sam obećala ljubavne priče sa Kamina prošle godine... ali nekako mi se nije pisalo o tome.


За(зло)памтила сам ти ја то, али, к'о велим: ко чека - дочека. Ваљда?
Драго ми је да ни ти ниси заборавила.
Само полако. За приче о љубави никада није касно. ( А ја умем да будем јако стрпљива. )

Važno da sam jedan par ponovo videla ove godine, sa klincem od 10 meseci... a drugi par mi je bio u poseti u Beogradu pre par nedelja. Važno je da su zajedno i da se vole. :)


Да. То јесу неке важне ствари.



margos margos 08:40 15.08.2013

Re: zima, zima....

Znaš šta... te priče se nisu desile... one nastavljaju da žive i ne znam ni kako bi ih napisala, a da ne bude patetično ili pak, potpuno banalno.

I prošle godine sam rekla da je bilo faćkalica - muških i ženskih, u potrazi za ljubavlju svog života ili pak, za avanturom. Neki su simpa, ali većina su smešni i za izbegavanje. Mladi Španci često dolaze na Kamino da se zaljube - hodaju par dana, ništa im se ne desi (od očekivanog) i razočarano se vraćaju kući. A ljubav se dogodila mnogima koji su na Kaminu iz drugih razloga. Logično :)

Priča mi jedan Amer koji je bio i lani (pre mene, nismo se tada sreli) kako mu se žena žalila kako je došla na Kamino da se zaljubi - a nije. A on joj reče (i u tome smo sto posto saglasni!) da je bila na pogrešnom putu, ukoliko se nije svakodnevno zaljubljivala - u sebe i Život!

Jedna od dobrih strana Puta je što ja tek sad, na fejsbuku, otkrivam čime se bave ljudi koje sam tamo srela - tamo te privuku ljudi, a ne njihova zvanja, titule, imovinsko stanje - ko god hoće da se izdvaja (po tim parametrima) totalno je nezanimljiv... i usamljen.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:50 13.08.2013

Junak

si ti :)

margos margos 23:58 13.08.2013

Re: Junak

Hvala :))) Jesam, sigurno - sopstveni. To je valjda i cilj - da svako sebi postane lični junak.

Kad sve prođe, skloni smo da svoje uspehe svodimo na 'eh, može to svako...' ali, na terenu - situacija se menja. Kad vidiš kako mladi odustaju, a spretniji povređuju, shvatiš da polazak ne znači i stizanje. I, kad stigneš - imaš čime da se ponosiš.

Jelica Greganović Jelica Greganović 12:09 16.08.2013

Re: Junak

skloni smo da svoje uspehe svodimo na 'eh, može to svako...'

O, da...kako je lako reći...
49 41 49 41 23:02 13.08.2013

Avgust

Triglav, Bjelasica ( iznad Biogradskog jez.) Prenj, Zelengora, ...

Milina 30-32 C, uzivanje. Pejsazi pod nogama - raj na zemlji.

Onda dodje djavo i sjebe sve.

Temperatura padne na 10 C i manje.
Magla ne smes da mrdnes, jer se ne vidi prst pred okom.Pogubi cemo se. Naci ce nas na prolece,pod borom - kad okopne snegovi.
Gutas lapavice snega velicine kuhinjske krpe, dok ti se prsti lepe i koce na sajli i klinovima.


Svadjas se sa samim sobom, kako nisi poneo rukavice, sal, kapu.
Tesis se; ko nosi rukavice u Avgustu?

A, fino narod kaze; ko nosi ne prosi.
margos margos 23:39 13.08.2013

Re: Avgust

Ima jedna narodna ''Leti ponesi, a zimi kako hoćeš.'' Ali zaista, kome bi palo na pamet da nosi kapu, šal, rukavice...

Moj prijatelj, Kotoranin, zaglavio se dan pre mene na Pirinejima u snežnoj oluji. Tumarali su 4 sata, a onda se vratili i našli neki prevoz do narednog mesta. Sutradan, meni nije palo na pamet da idem tim putem, mada su se mnogi junačili, a posle su slali ekipe da ih traže.
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:10 16.08.2013

Re: Avgust

A, fino narod kaze; ko nosi ne prosi.


Pretpostavljam da se sećaš šta i slovenački narod na tu temu kaže: Niso gore nore...
margos margos 12:38 16.08.2013

Re: Avgust

Niso gore nore...

A šta to znači? Il' da putam gugla?
Gugl kaže:
Планине нису луди


:))
jedi-knight jedi-knight 17:37 14.08.2013

:)

Sjajno!
Čestitam ti od srca.
Čuo sam da se svi putevi hodočasnika iz Evrope sreću u španskom mestu Roncosvalles i odatle, pa sve do Santiago de Compostele vodi samo jedan. Znaš li nešto o tome?
margos margos 19:54 14.08.2013

Re: :)

Hvala. :)
Ima mnogo puteva do Santjaga, možda je ova mapa najkompletnija koju sam našla - iako ni ona nema sve rute kojima se ide.



Najpopularniji je Camino Francais - i ljudi najčešće kreću iz San Žana. Popularan je Camino Norte - on ide od Iruna, pa atlantskom obalom.
Postoji Camino Aragonaise - koji kreće iz mesta Somport i uključuje se u Camino Francais negde ispod Pamplone. I na samom putu kojim sam ja išla, ima varijacija - zavisno od osvajanja, ratova, vremenskih uslova, put se pomerao severno ili južno.

Naravno postoje i putevi iz Portugala i centralne i južne Španije. Ove godine sam čula za Camino Invierno - deo puta koji ide od Ponferade do Santjaga kojim se išlo kad je ovaj najkraći put bio zatvoren.

Oba puta sam išla Camino Francais - ali su to toliko dva različita putovanja,jer sam sad išla svim alternativnim stazama kojima lani nisam. Neke od deonica su smišljene da bude zanimljivije i lepše, više turistički, da se ne bi hodalo uz autoput - iako je najlogičnije da je autoput postavljen na nekadašnjem Kaminu.

Važno je da svugde postoje žute strelice, pa ne možeš mnogo da se izgubiš. :)
ivana23 ivana23 00:44 15.08.2013

Re: :)

Sveko pre podne (oko10h) na TVE(spanja) ide mala reportaza o hodocasnicima. Porazgovara se sa grupom koja naidje i uvek se setim tebe.

Film sam od tvog prvog pohoda na Kamino, gledala tri puta.

margos margos 08:51 15.08.2013

Re: :)

:))))
Da, oni stvarno od toga prave i biznis i priču i koriste sve što mogu - nije im zameriti. Mnoga mesta su obnovljena, zapanjila sam se šta su sve uradili za manje od godinu dana - obnovili čitave ulice i fasade, čitava pusta mesta ulickali i trude se da vrate ljude i život u ta mesta(šca).

I imaju oštrije zakone za prekršaje i dela počinjena hodošasnicima - što je meni bio glavni argument kad sam krenula lani a svi me pitali da l' sam normalna i da li se plašim... :)

E da, saznala sam, iz zvanične statistike, da je prošle godine bilo nas 16 iz Srbije. Nema podataka da li smo svi prošli ceo put ili samo 100 km, dovoljnih za Kompostelu i znam da neki od njih žive u Americi i Nemačkoj.

(Često pustim film dok se bavim drugim stvarima po kući i samo se zablenem u neke od poznatih prizora ... i dišem duboko... :) )
dylam_dop dylam_dop 21:41 15.08.2013

Lonely boy

sa zadnjeg albuma The Black Kesy-a, El Camino:

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana