Hronika

Ja i Tito

mikele9 RSS / 14.08.2013. u 21:24

Imao sam osam godina, bio sam u drugom polugodištu drugog razreda osnovne škole. Ne znajući najasnije ni čemu služe razni delovi mog tela ali indoktriniran odasvud i od svakoga a posebice od učiteljice nam, rešio sam da u strogoj tajnosti, krijući to kao zmija noge, čestitam Drugu Titu rođendan! Moja tajnovitost je nastala iz želje da kad mi Drug Tito bude uzvratio i zahvalio se, na sva zvona, mašući odgovorom, to objavim znanim i neznanim i podignem svoj ionako visok rejting. Danima sam šetao od trafike do trafike nikako ne mogući da se odlučim za razglednicu koju bih mu poslao, na kojoj bih napisao čestitku! Naposletku sam kupio jednu u jarkim bojama na kojoj je bila fotografija potoka oivičenog žbunjem i iza gustom šumom. Sad je trebalo napisati čestitku a to nije bilo lako. U to vreme nije bilo hemijskih olovaka a penkala su imali samo ugledni i ljudi na položajima. Većina, uključujući i mene pisala je umačući čelično pero, naravno u drvenoj držalji, u bočicu s mastilom. Bio je početak meseca Maja, ja sam u glavi imao više puta ispravljan i prepravljan tekst čestitke ali mi je bila potrebna osamljenost da bih na miru mogao da napišem svoje sočinenije. Jednog dana, sve u strahu da ne zakasnim, presekao sam stvar, uzeo svoju školsku torbu i krenuo u sobu u kojoj smo brat i ja spavali. Gde ćeš to, gde si se zaputio, pitala me majka mi Radmila. Da učiš...a napolju se tvoji drugari igraju... Moram da napišem domaći zadatak. Zapanjena, otvorenih usta, nije mogla da veruje, ajd i to da doživim...a jesi li dobro, kako se osećaš? Dobro, dobro i nemoj da me uznemiravaš dok ne završim, rekao sam joj zatvarajući vrata. Da ne duljim više, pošto sam upijačem osušio napisano, sa zadovoljstvom sam pogledao krasnopisom istreniranim na časovima Lepog pisanja, napisanu čestitku. Sve je dalje išlo lako, na putu za školu na zgradi pedagoške akademije nalazilo se poštansko sanduče. Pre nego što sam je ubacio, još jednom sam pogledao razglednicu s obe strane i zadovoljan je ubacio u sanduče. Ali, međutim! Prošao je Maj, prošao i Jun a i budala bi u Julu shvatila da odgovora nema i neće ga biti! Bio sam, malo je reći, grdno razočaran! Mojoj osmogodišnjoj glavi na pamet nije moglo da padne da se u Titov kabinet i ostale sekretarijate, slivaju milioni čestitki iz svih krajeva Jugoslavije, na dopisnicama, razglednicama u pismima, vezovima crvenim koncem na belom platnu, u prozi i u stihovima. Fizički i svakako drugačije je bilo nemoguće ne samo ptočitati nego i odgovoriti na svaku čestitku. Ipak, osećao sam se na neki način i zadovoljnim što nikome nisam pričao o svom činu.

Sledeće godine (kao i prethodnih i budućih) sve osnovne škole pa i moja, imale su obavezu da spremaju s pionirkama i pionirima koreografiju za 25-to Majski SLET. Umesto časova fiskulture, širili smo ruke, podizali ih u vis, formirali cvetove i šta već ne. Posle određenog vremena bivao je odabir konačne postave, od najboljih iz svih škola. I ja se nađoh u toj elitnoj grupi, bolje reći gomili klinki i klinaca. Počeli smo da odlazimo na stadion i tamo su nam usklađivali pokrete, mahanje rukama, kretanje, trčanje, ležanje...Tako stigosmo i do generalne probe! Sve pionirke su morale da imaju na sebi bele bluzice sa obaveznom crvenom maramom oko vrata, teget plisirane suknjice i bele čarapice. Mi pioniri isto tako bele majce i samo umesto suknjica, teget kratke pantalonice. E sad, meni ćale bio poslom u Splitu i doneo mi pravu lanenu mornarsku majcu. Nisam je skidao ni kad sam spavao! Srasla mi s telom. Elem, pojavim se ja na licinom mestu i izazovem opće zgražanje organizatora! Odmah mu pronađite belu majcu, dreknu glavni organizator a meni, jesi ti pao s Marsa? Brzom brzinom donesoše neku belu majcu ali ja odbih da sa sebe svučem svoju mornarsku! Posle kraćeg preganjanja a ja sam bio uporan, izbaciše me se generalke a učiteljica je vikala dok sam odlazio: Za ovo će čuti tvoji tvoji roditelji! Naravno da su čuli, ona im je lično ispričala, unoseći u priču i trilerskohororske elemente. Ćale mi je bio na putu pa je to sva u peni pričala Radmili. Drugarice Radmila, vi znate da neprijatelj vreba...znate da bi se ovaj gest vašeg sina mogao protumačiti kao...na sreću svi znamo da ste vi i vaš drug...morate preduzeti drastične korake i ja ću sa svoje strane...i sve tako nekako. Radmila me nagrdila na pasja kola: Pa skidaj je bre već jednom, usmrdela se na tebi, moraću da je gulim s tebe... Neću, sam ću da je perem! S tobom se raspravljati je ćorava rabota, odmahnu rukom Radmila, okrete se i ode. Kad se ćale vratio s puta, ispričala mu je i rekla da porazgovara s prvencem. Ćale je bio blag i razuman čovek, pitao me: Šta te je koštalo da obučeš belu majcu, to je ipak slet, zajednička priredba...A što oni nisu obukli mornarske majce...i gde si ti video da ljudi po gradu idu isto obučeni? Gde ti je kupih, vajkao se ćale, e jesi muanat i ostavi me na miru. Učiteljica je održala obećanje, davila me kao zmija žabu ali jadac, bio sam najbolji đak, iz svih predmeta sam imao peticu. Slet je protekao bez mene a i učiteljica je s vremenom oladila.

Maturu, odnosno pismene zadatke, smo polagali/radili u fiskulturnoj sali, klupe odvojene po dva metra jedna od druge i jedna klupa, jedan đak. Za pismeni iz srpskog na tabli su bile ispisane teme. Prva, dobro se sećam, je bila: Drug Tito najveći sin naših naroda i narodnosti. I nekoliko sledećih je bilo vezano za lik i delo Druga Tita. Šesta je bila: Moj grad u revoluciji i sedma, slobodna tema. Ja sam odabrao slobodnu temu i nadahnuto ispisao nekoliko stranica posvećenih Petrovcu na Moru, njegovoj plaži od pržine, drugarima, ostrvcima, Svetog Nikole i bezimenog sa borovom šumicom na vrhu, na kojem smo na gradelama pekli oko ostrva tek ulovljene cipole, umakali borovu grančicu u zdelicu s maslinovim uljem, češnjakom i peršunom i s vremena na vreme tom smešom premazivali cipole, o devojkama koje sam veslajući noću vozio čamcem po mesečinom obasjanom moru, o prezrelim smokvama, šipcima i kupinama koji su nam pored ribe bili osnovna hrana. Ipak sam napisao i dva sastava o Drugu Titu! Pismeni se radio od osam ujutro do podneva i za to vreme imali smo mogućnost da dva puta napustimo salu i odemo do klozeta, zarad male ili velike nužde. Do vrata klozeta pratio nas je jedan mladi profesor i ostajao ispred, pušeći. I prvi i drugi put, praveći razmak od oko sat, sat i po, ostavio sam sastave na ranije određeno mesto. Oba moja druga koji su prepisali moje sastave, dobili su čistu peticu a ja četvorku. Kako da ti dam peticu, zbog komisije sam se dvoumio i četvorku da ti dam, ne kažem, odlično je napisano ali otkud ti ideja na na maturskom pismenom pišeš o cipolima, pržini, pa si još i đevojke ubacio, smokve...ja sam, svi smo od tebe očekivali da napišeš remek delo o Drugu Titu!

Obrijao se ja ispod kože, potkresao brkove, obukao košulju, bluzu, ispeglane pantalone i uglancane cipele i spremio se za izlazak u Mostar. Kao slikar odavno sam bio oslobođen svih vojničkih dužnosti, slikao sam u jednom hangaru i imao stalnu dozvolu za izlazak u grad. Prvo sam mislio da svratim kod Tonke, popijem njihovu doooobru Lozu i onda nađem nekoga da me prebaci u Mostar. Imao sam dogovor sa drugarima iz Mostara da savladamo jedno janje ispod sača. Krenem ja kroz boriće koji su odvajali pistu od naših prostorija i oficirskih kancelarija, želeo sam da preko piste što brže stignem do Tonke, pevušim, odbijem dim, lepo mi. Odjednom! Stoj! Stanem, počnem da se osvrćem a ono pored svakog bora po, do zuba naoružani s ganc novim Kalašnjikovima, gardisti u svetlo plavim bluzama, teget čakšrama, uglancanim čizmama i onim silnim gajtanima po poprsju! Jedan od njih prošišta kroz zube: Druže majore, druže majore... Očas eto ti i druga majora. Đe si se ti zaputio, đe si krenio? Krenuo u grad druže majore, imam dogovor... Ma jebo tebe taj tvoj dogovor, more li ta tvoja glavurda smislit zbog čega, odnosno zbog koga smo mi ovdje...samo što nije sletio Drug Maršal! Znam druže majore, zato sam mislio da pretrčim pistu...Ni tica ne more prolećet a ti bi da mi pretrčavaš...Ajd vrći se da te ne apsim i da te pitam, jes ti lud, fali li ti daska u glavi...šta si u civilu, de mi reci? Akademski slikar. Mogo sam i mislit, svi vi umjetnici ste udareni mokrom čarapom po glavi, nasmeja se od srca, ajd bježi da te ne vidim. Pozdravim ga propisno, okrenem se i odem. Dežurni oficir stažista Slovenac Istok me dočeka smejući se: Ti brže otud nego odovud...jel se tako kaže? Baš tako, odgovorim, imaš smisla za jezike. I šta ćeš sad? Ne brini ti za mene, ako te ko pita, nisi me video. Kako hočeš, reče, sede za drveni sto i nastavi da pije Blatinu s Goranom. Ja krenem pored žičane ograde stazom kojom smo išli u patrolu i posle jedno kilometar i po, skrenem kroz Hepokove zasade vinograda na krov. Pretrčim početak piste, niko me nije video i nađem se na putu za Blagaj. Dignem palac ali ko za đavola sva kola idu prema Blagaju. U neko doba kad sam već počeo da razmišljam da se vratim i pridružim Istoku i Goranu, zaustavi se brundajući, drtina od kamiona. Đes krenuo vojniče, promoli se glava pitajućeg šofera. U Mostar, imam dogovor...Upadaj, ostaviću te kod gimnazije, ja poslije skrećem, morel tako? More rode rođeni, kako bolan ne bi moglo. Te tako ja na vreme stigoh na čoplenje janjca a Drug Tito bezbedno slete na Mostarski aerodrom.



Komentari (115)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

antioksidant antioksidant 21:36 14.08.2013

.

meni je tito jednom platio piće

u stvari, nije bio tito nego šekularac

ali jeste bio bog
mikele9 mikele9 22:25 14.08.2013

Re: .

meni je tito jednom platio piće

u stvari, nije bio tito nego šekularac

ali jeste bio bog

I meni davao džeparac kad sam nosio mleko, pisao sam o tome. A da je bio bog, dovoljno je da odeš u Kolumbiju i izgovoriš ime Šekularac!
stasava stasava 21:39 14.08.2013

sloboda

Divno!
angie01 angie01 21:40 14.08.2013

rodjeni

disident!



iz citanke,

mikele9 mikele9 22:27 14.08.2013

Re: rodjeni

disident!

Najveći mangup i muvara koga je svet video!
angie01 angie01 22:35 14.08.2013

Re: rodjeni

mikele9
disident!

Najveći mangup i muvara koga je svet video!


ti, bre, Mikele:)
bladerunner92 bladerunner92 01:17 15.08.2013

Re: rodjeni

Najveći mangup i muvara koga je svet video!

bio je odlican serijal na RTS-u Tito crveno i crno, ima ga na youtubu
moj muz ne moze da mu oprosti pusenje kohibe
a moj americki deda mi je pricao da mu je jedne noci stigla naredba da digne celu vojsku , bio je titov pitomac (sta god to znacilo,mrtav je a tako bih sad volela da ga pitam milion stvari)onda je saznao da je to trebalo uraditi jer tito ide u lov da poteraju divljac? (i danas mi ta prica deluje neverovatno) po prici tad je poceo prvi put da ga psuje
posle jos par puta a kulminacija je valjda bila kad je igrao dinamo crvena zvezda(ili dinamo- partizan) pa su se zamalo poubijali srpski i hrvatski oficiri medju sobom
onda je odlucio da ode u ameriku
bio je u parizu 2 godine i jurila ga je udba
a prica kako je izvuko moju babu i decu je potpuno za roman
i vec se neko vreme mislim da je pitam da mi je isprica jer ona ima 70 a ja znam samo neke odlomke koji su potpuno naucno fantasticni...
to je sve sto ja znam o titu
imala sam 4g. kad je umro
bolid1 bolid1 08:05 15.08.2013

Re: rodjeni


Najveći mangup i muvara koga je svet video!


Odlicna je prica, a kad smo kod prica...evo jos jedne...



rade.radumilo rade.radumilo 08:54 15.08.2013

Re: rodjeni

rodjeni
disident!


O sebi, pitaj druge!

Jelica Greganović Jelica Greganović 13:28 15.08.2013

Re: rodjeni

Najveći mangup i muvara koga je svet video!

Tačno tako, uz dodatak komentara mog oca - seoski đilkoš.

Btw, meni je njegov visoki funkcioner (ne mogu imena da mu se setim, Crnogorac), Tempo, kupio sok posle nedelju dana letovanja na istoj, budvanskoj plaži. Bila sam u vrlo rosnim godinama, ali sam očito već ispoljavala anarhizam od oca nasleđen, i svakog dana sam pomenutom Tempu sakrivala natikače. Narednog dana je dolazio u drugim, sve do sedmog dana kada mi je doneo sok kao mito da priznam gde ih krijem.
mikele9 mikele9 13:54 15.08.2013

Re: rodjeni

Tačno tako, uz dodatak komentara mog oca - seoski đilkoš.

Btw, meni je njegov visoki funkcioner (ne mogu imena da mu se setim, Crnogorac), Tempo, kupio sok posle nedelju dana letovanja na istoj, budvanskoj plaži. Bila sam u vrlo rosnim godinama, ali sam očito već ispoljavala anarhizam od oca nasleđen, i svakog dana sam pomenutom Tempu sakrivala natikače. Narednog dana je dolazio u drugim, sve do sedmog dana kada mi je doneo sok kao mito da priznam gde ih krijem.

Svetozar Vukmanović - Tempo
E neka si baš! Nego da te pitam jesi li primila mito?
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:59 15.08.2013

Re: rodjeni

Svetozar Vukmanović - Tempo

E, taj!

Nego da te pitam jesi li primila mito?

Pa, naravno da jesam. Samo otac mi je pričao da im je trebalo više vremena da odgonetnu delfijski odgovor:

- Gde si sakrila papuče?

- Bdžun.

mikele9 mikele9 14:02 15.08.2013

Re: rodjeni

bio je odlican serijal na RTS-u Tito crveno i crno, ima ga na youtubu
moj muz ne moze da mu oprosti pusenje kohibe
a moj americki deda mi je pricao da mu je jedne noci stigla naredba da digne celu vojsku , bio je titov pitomac (sta god to znacilo,mrtav je a tako bih sad volela da ga pitam milion stvari)onda je saznao da je to trebalo uraditi jer tito ide u lov da poteraju divljac? (i danas mi ta prica deluje neverovatno) po prici tad je poceo prvi put da ga psuje
posle jos par puta a kulminacija je valjda bila kad je igrao dinamo crvena zvezda(ili dinamo- partizan) pa su se zamalo poubijali srpski i hrvatski oficiri medju sobom
onda je odlucio da ode u ameriku
bio je u parizu 2 godine i jurila ga je udba
a prica kako je izvuko moju babu i decu je potpuno za roman
i vec se neko vreme mislim da je pitam da mi je isprica jer ona ima 70 a ja znam samo neke odlomke koji su potpuno naucno fantasticni...
to je sve sto ja znam o titu
imala sam 4g. kad je umro

Pitaj babu i ako je voljna da ti priča, naslušaćeš se svakakvih stvari!
mikele9 mikele9 14:04 15.08.2013

Re: rodjeni

Odlicna je prica, a kad smo kod prica...evo jos jedne...

Koja je takođe odlična, nisam znao za ovo, prvi put sam gledao.
mikele9 mikele9 14:07 15.08.2013

Re: rodjeni

Pa, naravno da jesam. Samo otac mi je pričao da im je trebalo više vremena da odgonetnu delfijski odgovor:

- Gde si sakrila papuče?

- Bdžun.


Meni to više liči na Aboridžinski
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:14 15.08.2013

Re: rodjeni

Meni to više liči na Aboridžinski

U pravu si, moj dobri druže, i sadržaj je abordžinskiji - žbun.
mikele9 mikele9 14:23 15.08.2013

Re: rodjeni

U pravu si, moj dobri druže, i sadržaj je abordžinskiji - žbun.

Vladam bre Aboridžinskim skoro 35 godina, tada sam pročitao knjige: Put za Bralgu i Babaru
rade.radumilo rade.radumilo 14:26 15.08.2013

Re: rodjeni

Svetozar Vukmanović - Tempo


Kao mali sam živeo u Zemunu nekoliko kuća dalje od Dragana Ribara, brata Ive Lole Ribara. Inače je bio pilot u ratu. Ćale i on su stalno nešto petljali oko kola i tako to.
U svom dvorištu je napravio novu kuću, čiji se podrum protezao ispod celog dvorišta (vinski podrum, garaža, teretana, gimnastička sala...). Neka nadležna inspekcija je utvrdila, naravno, da to nije ni po kakvim planovima, dozvolama itd. Zbog toga su svako malo donosili rešenje da mu se sruši novoizgrađena kuća. Dođe komisija, dođe ekipa radnika sa mehanizacijom, dođe milicija. Dragan otvori širom kapiju, i pomeri se malo u stranu, ali ne lezi vraže! Na kući se vijori Jugoslovenska trobojka! Svaki pokušaj skidanja trobojke, po zakonu bi se tretirao kao čin protiv ustavnog poretka SFRJ. Milicija napravi zapisnik, okrene nalevo krug, naredi radnicima sa mehanizacijom isto to a nadležna inspekcija ostane da bleji pred građanima koji se ludo zabavljaju.
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:27 15.08.2013

Re: rodjeni

bolid1 bolid1 18:34 15.08.2013

Re: rodjeni

mikele9
Odlicna je prica, a kad smo kod prica...evo jos jedne...

Koja je takođe odlična, nisam znao za ovo, prvi put sam gledao.


Stvarno?

Ekipa se skupila za vreme bombardovanja, svirali ljudi za sebe, onda su presli u Atelje i imali seriju koncerata, dobijem ja karte kod Brakusa i odemo keva i ja, zao mi sto sam bio klinac, pa neke fore skapirao naknadno, ali nema veze i dalje mi je bilo super i ljudi su bili fantasticno pozitivni.
hajkula1 hajkula1 02:58 17.08.2013

Re: rodjeni

rade.radumilo
Svetozar Vukmanović - Tempo

U svom dvorištu je napravio novu kuću, čiji se podrum protezao ispod celog dvorišta (vinski podrum, garaža, teretana, gimnastička sala...). Neka nadležna inspekcija je utvrdila, naravno, da to nije ni po kakvim planovima, dozvolama itd. Zbog toga su svako malo donosili rešenje da mu se sruši novoizgrađena kuća. Dođe komisija, dođe ekipa radnika sa mehanizacijom, dođe milicija. ... vijori Jugoslovenska trobojka! Svaki pokušaj skidanja trobojke, po zakonu bi se tretirao kao čin protiv ustavnog poretka SFRJ. Milicija napravi zapisnik, okrene nalevo krug, naredi radnicima sa mehanizacijom isto to a nadležna inspekcija ostane da bleji pred građanima koji se ludo zabavljaju.


Neki tako pravili cirkus sa Titovom slikom.
jedi-knight jedi-knight 21:48 14.08.2013

...

Išao sam u osnovnu školu Josip Broz Tito na Novom Beogradu ( danas Jovan Dučić ) i kad god bi se Josip Broz vraćao sa aerodroma, mi smo uredno izlazili na nadvožnjak ( danas je tu Sava Centar ), sa pionirskim maramama i kapama i belim kosuljama i zastavicama...i čekali, čekali, čekali da prođe, a mi da mu mašemo.
Interesantno, samo sam ga jednom video u otvorenim kolima, svaki drugi put se sećam nekih motora, crnih automobila i nekih drugih sa raznobojnim svetlima. Mi bi na komandu učiteljice krenuli da mašemo, a oni bi projurili kao u Monci, tako da nismo ni znali šta se u stvari desilo.
Mnogo posle su mi roditelji pričali da su ti dočeci bili košmari, da su znali da nas satima drže pored autoputa i da su nas vraćali gladne i izmrcvarene.
mikele9 mikele9 22:29 14.08.2013

Re: ...

Išao sam u osnovnu školu Josip Broz Tito na Novom Beogradu ( danas Jovan Dučić ) i kad god bi se Josip Broz vraćao sa aerodroma, mi smo uredno izlazili na nadvožnjak ( danas je tu Sava Centar ), sa pionirskim maramama i kapama i belim kosuljama i zastavicama...i čekali, čekali, čekali da prođe, a mi da mu mašemo.
Interesantno, samo sam ga jednom video u otvorenim kolima, svaki drugi put se sećam nekih motora, crnih automobila i nekih drugih sa raznobojnim svetlima. Mi bi na komandu učiteljice krenuli da mašemo, a oni bi projurili kao u Monci, tako da nismo ni znali šta se u stvari desilo.
Mnogo posle su mi roditelji pričali da su ti dočeci bili košmari, da su znali da nas satima drže pored autoputa i da su nas vraćali gladne i izmrcvarene.

I ja sam živeo u šest kaplara, samo sam ja stariji i mi smo pili pivo ipred samiške za vreme njegovog dolaska ili odlaska.
jedi-knight jedi-knight 22:31 14.08.2013

Re: ...

I ja sam živeo u šest kaplara, samo sam ja stariji i mi smo pili pivo ipred samiške za vreme njegovog dolaska ili odlaska.


Čekaj, jeste li pili pivo u čuvenoj baraci?
mikele9 mikele9 22:36 14.08.2013

Re: ...

Čekaj, jeste li pili pivo u čuvenoj baraci?

Juče sam baš prošao pored barake ali nema više nikog od mojih i Vinka je otišla u penziju. Pivo smo pili ispred mog solitera Sedmice, tu je i danas samousluga.
Jukie Jukie 15:56 15.08.2013

Re: ...

jedi-knight
Išao sam u osnovnu školu Josip Broz Tito na Novom Beogradu ( danas Jovan Dučić ) i kad god bi se Josip Broz vraćao sa aerodroma, mi smo uredno izlazili na nadvožnjak ( danas je tu Sava Centar ), sa pionirskim maramama i kapama i belim kosuljama i zastavicama...i čekali, čekali, čekali da prođe, a mi da mu mašemo.Interesantno, samo sam ga jednom video u otvorenim kolima, svaki drugi put se sećam nekih motora, crnih automobila i nekih drugih sa raznobojnim svetlima. Mi bi na komandu učiteljice krenuli da mašemo, a oni bi projurili kao u Monci, tako da nismo ni znali šta se u stvari desilo.Mnogo posle su mi roditelji pričali da su ti dočeci bili košmari, da su znali da nas satima drže pored autoputa i da su nas vraćali gladne i izmrcvarene.

Kad smo se doselili u BGD kroz našu ulicu je prošao jednom a tata me je držao na ramenima u masi i rekao "gledaj, gledaj, sad će biti u kolima, maši, maši". Video sam samo crna kola jedna za drugima ali nikoga unutra i onda sam krenuo da se vrpoljim "pa ništa se ne vidi, gde je, gde je" (dajte mi mog Tita) a tata me je smirivao da ćutim i da prestanem da mu skačem po ramenima
jinks jinks 21:56 14.08.2013

...

Neki jungijanci bi rekli da niste pisali čestitke, igrali sletove i određivali boje majica, jogunili se pišući dva pa jedan sastava, i ritualno pretrčavali piste na kojima se spajaju nebo i zemlja nekom tamo Drugu ili kome ili čemu već, već jednom od univerzalnih programa koji se vrte u vašoj, kao i u glavama drugih.

I to ne samo ovde, već u glavama ljudi na svim meridijanima.
mikele9 mikele9 22:22 14.08.2013

Re: ...

Neki jungijanci bi rekli da niste pisali čestitke, igrali sletove i određivali boje majica, jogunili se pišući dva pa jedan sastava, i ritualno pretrčavali piste na kojima se spajaju nebo i zemlja nekom tamo Drugu ili kome ili čemu već, već jednom od univerzalnih programa koji se vrte u vašoj, kao i u glavama drugih.

I to ne samo ovde, već u glavama ljudi na svim meridijanima
.
Ko zna šta bi rekli i neki Frojdijanci, Fromijanci, Šopenahauerijanci, Vitgeštajnijanci...bilo bi zanimljivo pročitati/čuti, kaj ne?
jinks jinks 22:28 14.08.2013

Re: ...

Slažem se ... bitno je da bi se sve njihove priče svele verovatno na jedno manje više isto ... da je drug gospodin, ili šta već, bio vešt glumac, koji je uspešno izneo ulogu tek jednog od mnogih svima prepoznatljivih programa, o kojima pokušavaju da govore pomenuti (i nepomenuti) filozofi, psiholozi, ...
mariopan mariopan 22:21 14.08.2013

..



Mnogo ti je lepo bilo to vreme, mlad, lud (kažu), zgodan i slobodan ko tica na grani.


Ja sam mu čestitala rođendan, lično, pitao me kakav sam đak, pričao sa nama neko vreme (bilo nas je dosta dece), poslužili nam sladoled u velikim ćašama na nogicu, uslikali se svi sa njim, poklonio nam po bombonjeru sa potpisom (većina nas je pojela čokolade a kutiju bacila)....i sutradan u školi učiteljica me izvede pred ceo razred da im opišem kako mi je bilo kod Tita.

Do tada uopšte nisam kapirala da se događalo nešto posebno.
Završavala sam tada drugi razred osnovne.

Tek kasnije, iz ponašanja svih oko mene, shvatila sam kakva je to bila čast, jer su svi koji čuju da smo bili kod Tita počinjali da nas gledaju nekako posebno, i rodbina i nastavnici i deca u školi.

Potražim slike sa tog događaja. Slika moje mlađe sestre odmah sutradan je izašla na naslovnoj strani Fronta, kako ga je zaglila (on nju zapravo jer je bila malena i slatka), tu naslovnu stranu još imam jer je sačuvala naša tetka, braću uslikanu nekoliko puta....a mene samo ja mogu da prepoznam jer znam gde sam stajala, svaki put okrenuta leđima aparatu.

I na grupnoj slici ja čučim, sićušna, i gledam u stranu u dečaka koji je tek prilazio da čučne....poznajem sebe samo po haljinici i lakovanim cipelama koje su za tu priliku bile nove novcate.
Sutradan sve to skinuto da se vrati onome od koga su ih pozajmili.
Takvo je to vreme bilo.

Mnogo ti lepa priča Mikele.
mikele9 mikele9 22:34 14.08.2013

Re: ..

:
lol+:

Mnogo ti je lepo bilo to vreme, mlad, lud (kažu), zgodan i slobodan ko tica na grani.


Ja sam mu čestitala rođendan, lično, pitao me kakav sam đak, pričao sa nama neko vreme (bilo nas je dosta dece), poslužili nam sladoled u velikim ćašama na nogicu, uslikali se svi sa njim, poklonio nam po bombonjeru sa potpisom (većina nas je pojela čokolade a kutiju bacila)....i sutradan u školi učiteljica me izvede pred ceo razred da im opišem kako mi je bilo kod Tita.

Do tada uopšte nisam kapirala da se događalo nešto posebno.
Završavala sam tada drugi razred osnovne.

Tek kasnije, iz ponašanja svih oko mene, shvatila sam kakva je to bila čast, jer su svi koji čuju da smo bili kod Tita počinjali da nas gledaju nekako posebno, i rodbina i nastavnici i deca u školi.

Potražim slike sa tog događaja. Slika moje mlađe sestre odmah sutradan je izašla na naslovnoj strani Fronta, kako ga je zaglila (on nju zapravo jer je bila malena i slatka), tu naslovnu stranu još imam jer je sačuvala naša tetka, braću uslikanu nekoliko puta....a mene samo ja mogu da prepoznam jer znam gde sam stajala, svaki put okrenuta leđima aparatu.

I na grupnoj slici ja čučim, sićušna, i gledam u stranu u dečaka koji je tek prilazio da čučne....poznajem sebe samo po haljinici i lakovanim cipelama koje su za tu priliku bile nove novcate.
Sutradan sve to skinuto da se vrati onome od koga su ih pozajmili.
Takvo je to vreme bilo.

Mnogo ti lepa priča Mikele.

Jednom rečenicom bi se moglo reći ka za Pinkija: Mariopan je videla Tita!
mariopan mariopan 22:42 14.08.2013

Re: ..

Mariopan je videla Tita!

Hansel Hansel 23:08 14.08.2013

PISMO

Pionirka mala
prema Pošti hita
da pošalje pismo
za voljenog Tita.

Kroz mnoge je ruke
ovo pismo prošlo
dok do voljenog Tita
ono nije došlo.

Napisano rukom
što nevešto piše:
"Dragi druže Tito,
volim Te najviše!

...
al' se ja ne bojim
dok kraj Tvoje slike
ja u školi stojim."

Za ovu pesmu je moja drugarica iz drugog odeljenja (II razred OŠ) dobila prvu nagrafu na lokalnom konkursu a igrom slučaja sam ovo zapamtio (sem stiha gde su tri tačkice). Ne smem da objavim autorkino ime -- ako bi saznala za ovo, verovatno bi me ubila! (Ja se bojim, jer nema više Titove slike uz koju bih stajao! )
mikele9 mikele9 14:12 15.08.2013

Re: PISMO

...
al' se ja ne bojim
dok kraj Tvoje slike
ja u školi stojim."

Za ovu pesmu je moja drugarica iz drugog odeljenja (II razred OŠ) dobila prvu nagrafu na lokalnom konkursu a igrom slučaja sam ovo zapamtio (sem stiha gde su tri tačkice). Ne smem da objavim autorkino ime -- ako bi saznala za ovo, verovatno bi me ubila! (Ja se bojim, jer nema više Titove slike uz koju bih stajao! )

Prvi stih glasi:

vukli su me za, s mašnicom, kike
anfieldroad anfieldroad 01:23 15.08.2013

kao u mehuru od sapunice


A la Kim Dzong Un! Secam se doceka u Kneza Milosa. Na Vracaru nije bilo kao na Novom Beogradu. Vecinski smo vaspitavani na starinski, da ne kazem predkomunisticki nacin. Kada je moj otac usao u Partiju, da bi dobio posao koji je zeleo, dedi to niko nikad nije smeo da kaze. Umro je,a da nije saznao da mu je sin pristupio toj organizaciji. Mnogo ljudi iz kraja sam znao,kao mali naravno, koji su dopali mardelja zbog "reakcionarnih" ideja.

Cinjenica da se 70-ih i 80-ih zivelo bolje nego sad vise govori o Titovim naslednicima nego o Titu samom. A ti naslednici i njihova deca su i danas na vlasti. Jedina je razlika u tome sto su mnogi od njih imali mogucnost da se skoluju "napolju",a onda se vrate kao veliki mrzitelji Zapada. Kao nepatvoreni nacinalisti, veliki Srboljupci i sta god bi u kom trenutku bilo korisno. Za njih,of course.

Sve vreme nas drze u mehuru van vremena, ubedjujuci nas da smo bas takvi kakvi smo, najbolji i da nas ceo svet mrzi bas zato sto samo mi znamo nedokucivu istinu. Siromastvo je bogatstvo,a bogatstvo je prokletstvo. Lagano je vladati narodom koji u to veruje.
zadnjapetoletka zadnjapetoletka 06:07 15.08.2013

Re: kao u mehuru od sapunice

anfieldroad:
Kada je moj otac usao u Partiju, da bi dobio posao koji je zeleo,


Sepulturero Sepulturero 08:49 15.08.2013

Re: kao u mehuru od sapunice

anfieldroad

A la Kim Dzong Un! Secam se doceka u Kneza Milosa. Na Vracaru nije bilo kao na Novom Beogradu. Vecinski smo vaspitavani na starinski, da ne kazem predkomunisticki nacin. Kada je moj otac usao u Partiju, da bi dobio posao koji je zeleo, dedi to niko nikad nije smeo da kaze. Umro je,a da nije saznao da mu je sin pristupio toj organizaciji. Mnogo ljudi iz kraja sam znao,kao mali naravno, koji su dopali mardelja zbog "reakcionarnih" ideja.

Cinjenica da se 70-ih i 80-ih zivelo bolje nego sad vise govori o Titovim naslednicima nego o Titu samom. A ti naslednici i njihova deca su i danas na vlasti. Jedina je razlika u tome sto su mnogi od njih imali mogucnost da se skoluju "napolju",a onda se vrate kao veliki mrzitelji Zapada. Kao nepatvoreni nacinalisti, veliki Srboljupci i sta god bi u kom trenutku bilo korisno. Za njih,of course.



На власти јесу наследници и њихова деца али не би се рекло да су мрзитељи Запада.

Такође, не бих се сложио са многобројним коментаторима да су дочеци и многобројни слетови били гњаважа. Напротив, нисмо морали да идемо у школу а за време чекања одлично смо се забављали са друговима и, поготово, другарицама.
kukusigameni kukusigameni 10:13 15.08.2013

Re: kao u mehuru od sapunice

Ja sam jednom uspeo da vidim deo Tita kod Brankovog mosta. Stajao sam ispred Minela, dobio sam nekakvu zastavicu i mahao sam, a onda je prošla Titova ruka koja nam je odmahivala. Posle sam stavio tu zastavicu u čauru iz Kajmakčalanske bitke, koju sam nasledio od dede. I tu je stajala neko vreme.
mariopan mariopan 10:19 15.08.2013

Re: kao u mehuru od sapunice

Sepulturero
Напротив, нисмо морали да идемо у школу а за време чекања одлично смо се забављали са друговима и, поготово, другарицама.

Da, to nam je bilo nalepše.
Ja sam išla u srednju školu na Dedinju, pa svako malo zaustave saobraćaj, Tile ide negde, mi u zastoju, gubimo prvi i drugi čas, divota....a i kada ne ide negde nego kasniš jer si se uspavao, samo kažeš da je Tile negde išao i to prolazi, pišu opravdano.
docsumann docsumann 10:32 15.08.2013

Re: kao u mehuru od sapunice

a onda je prošla Titova ruka koja nam je odmahivala


moguće da se u mercedesu, često, vozila samo mehanička ruka koja je mahala kroz otškrinuti prozor ...

mikele9 mikele9 14:30 15.08.2013

Re: kao u mehuru od sapunice

moguće da se u mercedesu, često, vozila samo mehanička ruka koja je mahala kroz otškrinuti prozor ...

Ono kao, Adams...Broz family
blogovatelj blogovatelj 03:48 15.08.2013

Živ nisam

Kad Karagaća ovo pročita kako će reagovati.

Oba moja druga koji su prepisali moje sastave, dobili su čistu peticu a ja četvorku.


Ličnost kojoj se divim je bila tema pismenog.
Svi u odeljenju pisali o Titu, samo Ćufta Ciganin pisao o Travolti, pošto je tih meseci u bioskopima Briljantin bio hit. Bio iskren, dobio jedinicu. Jedini u odeljenju.
mariopan mariopan 10:40 15.08.2013

Re: Živ nisam

Oba moja druga koji su prepisali moje sastave, dobili su čistu peticu a ja četvorku.

E, znaš kako ovo boli, naravno kad si dete.
Doživela i ja da mi kažu da mi je sastav tako dobar da ne veruju da sam ga ja napisala, jer sam bila mala, najmlađa na tom konkursu, i prvu nagradu (komplet knjiga) dodele gimnazijalki, odličnoj učenici i divnoj devojci ali moj rad je bio bolji, to su javno rekli uz sumnju da nije moguće da ga napiše klinka?
Uvredili me samo tako, pa od koga da ga prepišem?

Ja se ubila od kopanja po biblioteci, skupljanja građe, pisanja, ko da mi je neko klepio šamar, nikada im nisam oprostila.
Bio sastav o Moši Pijade.
iqiqiq iqiqiq 11:10 15.08.2013

Re: Živ nisam

Bio iskren

hahaha meni su školski sastavi bili sinonim za laganje...
"radost susreta sa Titom" ( pa ti reci da se ne raduješ) "kako sam mahao Titu" (a ti napiši da nisi mahao)...
tyson tyson 11:29 15.08.2013

Re: Živ nisam

Svi u odeljenju pisali o Titu, samo Ćufta Ciganin pisao o Travolti, pošto je tih meseci u bioskopima Briljantin bio hit. Bio iskren, dobio jedinicu. Jedini u odeljenju.

Da, baš me čudi; u to vreme se inače cenio individualizam i sloboda duha. A iskrenost naročito.


iqiqiq iqiqiq 11:37 15.08.2013

Re: Živ nisam

u to vreme se inače cenio individualizam i sloboda duha. A iskrenost naročito.

"nismo ni sad mnogo dalje odmakli" zloslutno mu odgovori iqiqiq
Jukie Jukie 16:16 15.08.2013

Re: Živ nisam

mariopan
Oba moja druga koji su prepisali moje sastave, dobili su čistu peticu a ja četvorku
.E, znaš kako ovo boli, naravno kad si dete.Doživela i ja da mi kažu da mi je sastav tako dobar da ne veruju da sam ga ja napisala, .

Kod nas su na nekom takmičenju pisanja i čitanja tih napisanih pesmica (mislim četvrti razred) progurali devojčicu čija je učiteljica bila predsednik žirija i recitatorske sekcije (inače i jedna i druga su govorile kao da imaju kliker u ustima, i ta učiteljica me je grdno iznervirala jer je pokušavala da me nauči da naopako akcentujem reči u mojoj rođenoj pesmi; tu sam kod kuće malo kmečao a onda sam odlučio da ću čitati onako kako ja govorim, i baš me briga za nagradu), a pošto je postojalo samo prvo mesto kao nagrada, mene javno pohvale jer sam ustvari bio najbolji.

(Sem nje je u žiriju bio i neki pisac za decu, mislim da je napisao neku priču iz lektire kada se nekom dečku razbije jedno staklo na naočarima a drugar mu nađe stare naočare svog dede pa uglavi to staklo i pita ga šta vidiš; na ovo oko vidim vrane kako lete po snegu. A na ovo drugo? Vidim nešto, liči na pocepan jorgan)

Tako da me je posle bilo baš briga za takmičenja i jednom me je drugarica pitala da joj nacrtam logoraše kako sede na podu u tamnici (navlažiš papir pa onda crtaš tušem i linija se razliva da liči na bodljikavu žicu) i nastavnica pošalje taj "njen" rad na neko takmičenje; ona mi se zahvaljivala a ja otprilike sležem ramenima jer nisam ni želeo da moj rad ima te logoraše kako sede u tamnici, mislim da sam nacrtao kako čovek gleda kroz rešetke na prozoru kako napolju ptica leti na nebu
blogovatelj blogovatelj 03:52 15.08.2013

Ja i Tito - Tito i ja

Moja tajnovitost je nastala iz želje da kad mi Drug Tito bude uzvratio i zahvalio se, na sva zvona, mašući odgovorom, to objavim znanim i neznanim i podignem svoj ionako visok rejting.




Meni su u drugom razredu dodelili zadatak da mu predam cveće.
Odlazio sam sa časova da bih vežbao primopredaju buketa.
Posle nekoliko dana su mi rekli da će neko drugi to uraditi. Bilo je podobnijih od mene.
docsumann docsumann 08:26 15.08.2013

Re: Ja i Tito - Tito i ja

Meni su u drugom razredu dodelili zadatak da mu predam cveće.
Odlazio sam sa časova da bih vežbao primopredaju buketa.
Posle nekoliko dana su mi rekli da će neko drugi to uraditi. Bilo je podobnijih od mene.


mora da su primjetili (vjerovatno si bio nadziran) da na tim tvojim uvježbavanjima konstantno ljubiš vazduh ispred sebe po tri puta

Kraja Kraja 10:39 15.08.2013

...moja skola...

...je dosla na red da delegira dvoje dece za docek tita na aerodromu, mislim po povratku iz cehoslovacke...
...tog jutra dosla kola, dva tipa u njima, pokupila jednu lepu devojcicu i mene i odvezla nas na surcin...
...jadranki nisam oprostio sto je ona dala cvece titu...mene dopala jovanka...salim se...
...sve je trajalo onaj "beskrajni" minut, potom su nas vratili kolima do skole...
...nikada nisam uspeo da dobijem fotku, a preturili su mi prijatelji bar dve velike foto-arhive...
rade.radumilo rade.radumilo 08:37 15.08.2013

Susreti

Ja sam imao nepunih 5 kada je umro, ali ga je moja majka dva puta srela. Jednom su joj kao najboljem đaku u internatu za srednjoškolke u Beogradu upriličili da mu preda buket cveća na stepeništu zgrade Skupštine.
Drugi put su ih izveli tu do Parka Pionira da ga dočekaju sa nekog puta. Ona i drugarice se nešto uzmuvale i ona se oklizne i sa zelene površine pravo na kolovoz pred njegovu limuzinu. Mal nije podletela pod njegov auto. On se samo nasmejao i mahnuo "upozoravajuće" prstom.
Da li ste primetili da se do neke 1976-e, dok se nije počeo ozbiljno razboljevati on stalno smejao pred masom i gostima? Pogledajte oči na tim snimcima, ni trunke veštačkog u tom osmehu nema.



Ćale je bio u partiji i bio je nekakav inspektor za mehanizaciju i išao po gradilištima u nesvrstanim zemljama. Tu ga je sretao kada bi ovaj sa lokalnim liderom obilazio ta gradilišta. Sretao ga je posle i kada je radio u JRB-u, pa su dobijali zaduženja oko njegove rečne jahte. Moj stric je služio u konjici (pripadala je gardi) u Karađorđevu i dobijao zaduženje da bude kelner kada bi on boravio tamo.
Colin_bgd Colin_bgd 10:51 15.08.2013

Avangarda...

Cekaj, bre, izgleda da su manje-vise svi na blogu, metodom slucajnog uzorka bili izabirani da celivaju skute druga Tite, ili u najgorem slucaju da mu predaju cvece, sve licno i osobno...

Ja sam jednog 25. maja sedeo sa njim u centralnoj lozi najdrazeg stadiona, nervirao se sto omladinci i omladinke kvare travnati teren stadiona (pred odlucujuce borbe za titulu ili opstanak, ne mogu da se setim...), ali nisam mogao da mu se ne obratim sledecim recima: "Druze Tito, bogati, vidi one slovenacke predstavnike tamo ka severnoj tribini kako su neusinhronizovani..." On me samo pogleda, onako brizno, neukrotivim pogledom (ostalo mu iz revolucije), pa rece: "Nemoj da mi pricas, molim te, sve znam..."

Eto, posle sam to opisao u jednom pismenom zadatku iz srpskog i dobio dve petice, jednu jer je bilo vrlo dobro napisano, a drugu iz straha jer uciteljica nije mogla 100% da zna da li sam izmislio pricu ili se stvarno desilo...
angie01 angie01 11:16 15.08.2013

Re: Avangarda...

Cekaj, bre, izgleda da su manje-vise svi na blogu, metodom slucajnog uzorka bili izabirani da celivaju skute druga Tite, ili u najgorem slucaju da mu predaju cvece, sve licno i osobno...


ja nisam,
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:29 15.08.2013

Re: Avangarda...

ja nisam

Obe nismo.
mikele9 mikele9 14:19 15.08.2013

Re: Avangarda...

angie
ja nisam,

Jelica Greganović
Obe nismo.

Ni ja, valjda se iz teksta vidi
mariopan mariopan 14:55 15.08.2013

Re: Avangarda...

mikele9
angie
ja nisam,

Jelica Greganović
Obe nismo.

Ni ja, valjda se iz teksta vidi

Znači, oba troje niste?
Jukie Jukie 16:25 15.08.2013

Re: Avangarda...

Colin_bgd
Cekaj, bre, izgleda da su manje-vise svi na blogu, metodom slucajnog uzorka bili izabirani da celivaju skute druga Tite, ili u najgorem slucaju da mu predaju cvece, sve licno i osobno...

Ma ovde su sve oni starinski vukovci, dobra mirna deca i pravi pioniri...
Mene sigurno ne bi izabrali jer su me u drugom razredu dvaput izbacili iz literarne sekcije jer na teme 20.oktobar i 29.novembar nisam znao šta da napišem pa sam ostavljao prazan papir sa naslovom
iqiqiq iqiqiq 11:06 15.08.2013

Neponovljivi osećaj slobode

Đes krenuo vojniče, promoli se glava pitajućeg šofera. U Mostar, imam dogovor...Upadaj, ostaviću te kod gimnazije, ja poslije skrećem, morel tako? More rode rođeni, kako bolan ne bi moglo. Te tako ja na vreme stigoh na čoplenje janjca a Drug Tito bezbedno slete na Mostarski aerodrom.


kakav je to osećaj...
mikele9 mikele9 14:26 15.08.2013

Re: Neponovljivi osećaj slobode

kakav je to osećaj...

Ma idi, srce mi je bilo na mestu...posebno posle jagnjetine ispod sača
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:28 15.08.2013

Re: Neponovljivi osećaj slobode

Ma idi, srce mi je bilo na mestu

Srce?
mikele9 mikele9 14:33 15.08.2013

Re: Neponovljivi osećaj slobode

Srce?

Dobro de, draga moja drugarice, stomak je bio u pitanju
iqiqiq iqiqiq 15:10 15.08.2013

Re: Neponovljivi osećaj slobode

posebno posle jagnjetine ispod sača

kad jaganjci utihnu....
tyson tyson 14:53 15.08.2013

Ispiranje mozga

Da, lepo je u poznim godinama sećati se mladosti, ali što se tiče teme i svega vezanog za nju, a dosta toga se može videti i u tvom pisaniju, i komentarima blogera, mogu samo da kažem da je to vreme bilo potpuno, nepatvoreno ludilo.





Colin_bgd Colin_bgd 15:00 15.08.2013

Re: Ispiranje mozga

tyson
Da, lepo je u poznim godinama sećati se mladosti, ali što se tiče teme i svega vezanog za nju, a dosta toga se može videti i u tvom pisaniju, i komentarima blogera, mogu samo da kažem da je to vreme bilo potpuno, nepatvoreno ludilo.


Za razliku od ovog danas koje je olicenje razuma, racionalnosti, zdravlja, covecnosti, postenja i ostAlih sila osovine... razumes ti mene...
mariopan mariopan 15:08 15.08.2013

Re: Ispiranje mozga

tyson
Ispiranje mozga
Da, lepo je u poznim godinama sećati se mladosti, ali što se tiče teme i svega vezanog za nju, a dosta toga se može videti i u tvom pisaniju, i komentarima blogera, mogu samo da kažem da je to vreme bilo potpuno, nepatvoreno ludilo.

Khm, lako je sada biti pametan, a gde si ti Tajsone bio tada da nam to lepo objasniš, nego si nas pustio da ovako moralno propadnemo, pa se našeg detinjstva i mladosti sećamo sa setom?
Robijao u nekim ozloglašenim jaslicama bez pampersa i čokolade?

bolid1 bolid1 18:32 15.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Naravno, svi tesko patili pa sad na temu o Titu kace sliku tipa koji je...ma...zali Boze tastature...
tyson tyson 18:46 15.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Khm, lako je sada biti pametan, a gde si ti Tajsone bio tada da nam to lepo objasniš, nego si nas pustio da ovako moralno propadnemo, pa se našeg detinjstva i mladosti sećamo sa setom?

Kome je jasno - jasno mu je, kome nije nikada neće biti.

Robijao u nekim ozloglašenim jaslicama bez pampersa i čokolade?

Imao sam 11 godina kad je Broz umro.

Inače, hajde da se i ja zapljunem, video sam ga par godina pred smrt, posetio je moj deo grada, i prošao je u otvorenom Mercedesu tik ispred mene. Bacio sam karanfil ispred auta (NE nipočto na auto), po instrukcijama. Imao sam 7 godina.

A išao sam jednom sa školom i na čuveno mahanje pored puta. Cela osnovna škola je hodala brat-bratu jedno 5 kilometara u jednom pravcu po najvećem suncu, čekali kao idioti pored auto-puta, da bismo mahali koloni automobila koja je projurila kao pored turskog groblja. Sećam se da sam bio mrtav umoran i da ama baš nikakvo uzbuđenje nisam osećao. Imao sam cirka 8 godina.

Nezaboravno.





mariopan mariopan 19:06 15.08.2013

Re: Ispiranje mozga

tyson
Kome je jasno - jasno mu je, kome nije nikada neće biti.

Meni je jedino jasno da ovo nije blog o politici, pa zato tu ne bi trebalo da bude mesta za onu sliku koju si okačio?
Imao sam cirka 8 godina.

Nezaboravno.

Eto vidiš, kao ja onda, otprilike.
I šta si tada znao o svetu oko sebe i politici?
I ti si radio šta su ti rekli da radiš, kao i mi, i to nije bilo zato što su ti ispirali mozak, nego zato što si bio mali?

Meni je lepo da se toga setim, kako god bilo, to je bilo sećanje na moje detinjstvo, drugo nemam.
I baš si mi ga "ulepšao" onom slikom?

PS
Hoću da kažem, to nije lepo.
Komentar ko komentar, ali slika?
Odeš lepo u "izmeni", oplaviš i brisneš i nikom ništa?
laziiprevare laziiprevare 19:12 15.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Nije lako fotografijama upoređivati današnje vreme i vreme Tita. Sećanje na prošlo vreme,"vreme" Tita, uvek je romantičnije za većinu koja se u stvari seća svoje mladosti. Lepe uspomene iz prošlosti i praznina koja se javlja u starijem dobu,svakako je bolna i neprijatna, posebno ako je ta veza trajala dovoljno dugo:



I sam Tito, danas bi verovatno bio realnije prihvaćen:






samo lobanja i kosti ( iracionalna, nerealistična i opasna ideja)



Opasno je kada raskid sa nerealistično prošlim vremenom nije prolazan i kada ljudi ponovno počinju da čvrsto veruju u iracionalnu ideju kao održivu.



Vođa, lepa pionirka i snažan drug.



Vođa, lepa "pionirka" (može i sama) i dokument "Ustav koči lečenje dece".


Zahvalan sam i ljudima iz Vlade Srbije, prvom potpredsedniku Aleksandru Vučić koji ga, kako sam čuo, doveo ovde.“ (originalan tekst "Hvala Krstiću što je ministar" močete pročitati u štampanim biltenima SNS)




Dobro si čuo.
mikele9 mikele9 19:36 15.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Da, lepo je u poznim godinama sećati se mladosti, ali što se tiče teme i svega vezanog za nju, a dosta toga se može videti i u tvom pisaniju, i komentarima blogera, mogu samo da kažem da je to vreme bilo potpuno, nepatvoreno ludilo

Kad si već to kazao, predlažem ti da napišeš tekst u kojem ćeš to malo šire obrazložiti. Obećavam da ću ga objaviti!
tyson tyson 19:38 15.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Za razliku od ovog danas koje je olicenje razuma, racionalnosti, zdravlja, covecnosti, postenja i ostAlih sila osovine... razumes ti mene...

Po pitanju sloboda i prava ovo danas je svetlosnim godinama ispred tih vremena.

Potpuno nadrealni kult ličnosti i ispiranje mozga poput režima koji je vladao tridesetih godina prošlog veka u izvesnoj centralnoevropskoj zemlji da ne pominjem.

Danas u Srbiji najnapredniji kult ličnosti dostiže domete ovog gospodina:



ili eventualno ove drugarice:



i za otvoreno nepoštovanje njihovog besmrtnog lika i dela ne ide se u zatvor odvaljenih bubrega.


tyson tyson 19:52 15.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Kad si već to kazao, predlažem ti da napišeš tekst u kojem ćeš to malo šire obrazložiti. Obećavam da ću ga objaviti!

Pobogu Mikele.

Pa pročitaj sopstveni blog.

Sapienti sat.


tyson tyson 20:00 15.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Meni je jedino jasno da ovo nije blog o politici, pa zato tu ne bi trebalo da bude mesta za onu sliku koju si okačio?

Nije blog o politici u kome iz svake rečenice provejava suludi, nadrealni kult ličnost, ispiranje mozga deci od 8 godina, diktatura i policijska država?!

Onda ništa...



mariopan mariopan 20:30 15.08.2013

Re: Ispiranje mozga

tyson
Meni je jedino jasno da ovo nije blog o politici, pa zato tu ne bi trebalo da bude mesta za onu sliku koju si okačio?

Nije blog o politici u kome iz svake rečenice provejava suludi, nadrealni kult ličnost, ispiranje mozga deci od 8 godina, diktatura i policijska država?!

Onda ništa...




Pa Tajsone to je bilo pre 50 godina !!!
I sada samo pričamo o tome, sećamo se svog detinjstva, mladosti?
To nam je lepo bilo.

Dobro, lepo ti kaže Mikele, ti napiši šta ti je tako strašno bilo, niko ti ne brani?

edit
Evo, iščitavala sam ponovo sve, i tekst i komentare, i ne vidim da je iko napisao da je kult ličnosti dobar, da ga je veličao ili hvalio, pisali smo samo svoje doživljaje iz tog vremena jer smo u njemu živeli, hteli ne hteli.
mikele9 mikele9 21:24 15.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Pobogu Mikele.

Pa pročitaj sopstveni blog.

Ajmo onda ovako, mogu i hiljadu puta da pročitam sopstveni tekst ali mi opet neće biti jasno šta te je u njemu navelo da porediš Titovo i Hitlerovo doba, vladavinu?
zadnjapetoletka zadnjapetoletka 23:31 15.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Nije blog o politici u kome iz svake rečenice provejava suludi, nadrealni kult ličnost, ispiranje mozga deci od 8 godina, diktatura i policijska država?!

Onda ništa...


Jel' kult licnosti ono sa sjajem u kosi kao svitac na Rajskim livadama ili tako nekako?



Jel' policiska drzava ono kad nema coska koji nije pokriven kamerom sa sve software za momentalno prepoznavanje licnosti, kada otvoris usta da nesto kazes moras da se potrudis da to razgovetno zvuci jer se razgovor snima pa da se neko ne muci da razume, kada policajci (ono sa fantommkama su policajci, zar ne?) umesto pendredka nose masigevere, kada te strpaju u podrum pa cekas na presudu i po nekoliko decenija...?

Nije? Onda stvarno nista...
zadnjapetoletka zadnjapetoletka 03:34 16.08.2013

Re: Ispiranje mozga

mariopan:
to je bilo pre 50 godina !!!


E, mnogo zahtevas. U pricama na ovu temu dobices odgovor na sve, apsolutno na sve, samo ne na to gde bas SADA nadjosmo da mrtvim vukovima merimo rep. U tim vremenima nije smetalo ni Adenauru ni DeGolu da ih šašolje malo više nego elementarna pristojnost dozvoljava. Uzgred, mogao bih da se kladim da baš sada na nekom Egipatskom blogu grupa egipćana divani o tome kako je bilo teško egipćanima u vremena starih faraona. Ne kažem, jeste bilo bilo je zajb@to složiti sve ono kamenje u piramide, ali što im je palo napamet danas o tome da ćaskaju...e, znam da znaš, al' ne pitaj.
mariopan mariopan 10:36 16.08.2013

Re: Ispiranje mozga

U tim vremenima nije smetalo ni Adenauru ni DeGolu da ih šašolje malo više nego elementarna pristojnost dozvoljava.

Sećam se, naravno, ali Tajson ne može DeGolu da klepi jednu vaspitnu, pošto to ne može, onda može nama?

Titu su dolazili u posetu skoro svi svetski lideri tog vremena, i sa njima su često dolazile supruge, koje su se bavile i humanitarnim radom, i zato su obilazile ustanove za zbrinjavanje dece bez roditelja, kao gošće.

Igrom naše sudbine, pošto smo bili u tom domu, sve te gošće smo mi dočekivali, razgovarali sa njima, tu je bila i medijska pažnja za taj događaj pa je i nas bilo u tim vestima. Naravno, i kod Tita smo išli samo zato što smo bili deca bez roditelja, ne zato što smo bili privilegovana klasa tog vremena.

A privilegovanih je bilo, kako da nije, pa ja još pamtim kakvu je haljinicu imala moja sestra (svoje ne mogu jasno da se setim), nikad lepšu nisam videla ni pre ni posle, a morale smo da ih skinemo i vratimo, od nekoga su ih pozajmili za tu priliku.

Ružičasti til i crne somotske mašne za malecnu dečiju haljinicu, u to vreme šezdeset i neke, bio je nezamisliv luksuz, bar za nas. Nama su dve šnajderke šile jednostavne haljine, šorceve i bluzice, svima iste, od starih zastava i poklonjenih starih stvari dobijenih od crvenog krsta. U to vreme ni deca koja su imala roditelje često nisu imala više nego toliko.

To je na mene kao dete ostavilo dublji utisak od samog događaja.
I sad, kada se sećam toga, sećam se sebe kao deteta, ne politike jer toga nisam bila svesna. Koje dete o tome misli?

Uostalom, neću da se pravdam što sam živela u tom vremenu.
Da iskopam neku rupu pa da zakopam to sećanje, pola mog života da se odreknem?
Nezamislivo.
rade.radumilo rade.radumilo 13:05 16.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Po pitanju sloboda i prava ovo danas je svetlosnim godinama ispred tih vremena.


Nije. Dobio si slobodu da pričaš šta hoćeš i da na izborima zaokružiš nekoga sa liste i to je otprilike sve.

Birokratki aparat je jednako opresivan prema pojedincu kao što je i bio. Nemaš mogućnost da se izboriš ni sa jednom institucijom ukoliko ugrožava tvoja prava, ma koliko ta institucija kršila važeće zakone. Mediji su i dalje kontrolisani i skrivaju se stvarno ozbiljne informacije. Razlika je samo u tome što je ranije bilo zabranjivano objavljivanje određenih informacija, a sada se zatrpavaju bobastičnim vestima o zapravo glupostima. Ukoliko se previše interesuješ za neke stvari, jednako će te progutati mrak kao i tada.

SFRJ je bila totalitarna, nedemokratska država, ali je državni aparat funkcionisao u skladu sa odgovarajućom doktrinom i regulativom.
Ovo sada je skup k'obajagi demokratskih državuljaka, u kojoj je državni aparat fikus, a regulative su paravan iza kog se odvija organizovani kriminal u svom najprostijem obliku.

Ljudi se sa nostalgijom sećaju Titovog vremena iz jednostavnog razloga što je bilo jebeno bolje! Iako je bilo milion stvari koje nisu valjale u SFRJ dok je on bio živ, umesto da su te stvari popravljene, mi smo napravili još gore sranje i sada živimo u nečemu što je neuspeli pokušaj imitacije normalnog života.
blogovatelj blogovatelj 16:33 16.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Nije. Dobio si slobodu da pričaš šta hoćeš i da na izborima zaokružiš nekoga sa liste i to je otprilike sve.


Tebi je to malo?
Probaj da odeš i živiš u nekoj od država u kojoj toga nema.
Imam prijatelja poreklom iz Irana koji je tamo zarađivao $3000 neto para mesečno i došao u Kanadu gde je zarađivao $2000 samo da bi to imao.
I kaže da je mnogo i lepše i lakše sa tih 2000 u Kanadi nego sa 3000 u Iranu.
apacherosepeacock apacherosepeacock 16:37 16.08.2013

Re: Ispiranje mozga

U tim vremenima nije smetalo ni Adenauru ni DeGolu da ih šašolje malo više nego elementarna


Mogao je da ga sasolji ko hoce dok nije bio prisiljen da zivi i da ga trpi u tom jednom divnom pol. sistemu. <_<

(sto bi rek'o Cercil - sta vas briga necete vi tamo da zivite)
Hansel Hansel 10:40 17.08.2013

Re: Ispiranje mozga

blogovatelj
Nije. Dobio si slobodu da pričaš šta hoćeš i da na izborima zaokružiš nekoga sa liste i to je otprilike sve.

Tebi je to malo?Probaj da odeš i živiš u nekoj od država u kojoj toga nema.Imam prijatelja poreklom iz Irana koji je tamo zarađivao $3000 neto para mesečno i došao u Kanadu gde je zarađivao $2000 samo da bi to imao.I kaže da je mnogo i lepše i lakše sa tih 2000 u Kanadi nego sa 3000 u Iranu.

Bilo bi zanimljivo čuti kolika mu je cena slobode... Da li bi došao u Srbiju za 200, pa neka i za 500 €... A i reklo bi se da se ondašnja SFRJ ipak prilično razlikovala u tom smislu od današnjeg Irana. Ne branim ništa, samo konstatujem. Činjenica jeste da je u SFRJ (ne pričam o vremenima DFJ, pa ni FNRJ) prosečan građanin živeo mnogo bolje nego danas, i da je bilo mnogo više prosečnih građana nego danas. A ja bih rekao da su čak i političke slobode bile realno veće, ako su praktikovane unutar ideološkog "kaveza". Postojala je institucija javne kritike, koja se osluškivala, ali ipak i slušala. poslednjih 20 godina mi de facto nemamo realno snažnu instituciju javnog foruma. Sloboda govora se svodi na dozvolu govora u prazno, a i to selektivno.

Napominjem da je ovo pokušaj objektivnog sagledavanja. Ja sam u ono vreme bio klinac, i kao klinac sam petljao nešto u loklanim medijima, ali pravu cenzuru sam doživeo tek u predvečerje višestranačkog sistema, da se ne bi potkopale šanse partije koja je htela da ostane vladajuća. I mogu da ti kažem da sam u poslednjih deset godina došao u kontakt s mnogo više cenzure nego što procenjujem da je bilo npr. u informativnom programu TVB, bar od Titove smrti do dolaska Miloševića.
tyson tyson 22:08 18.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Nije. Dobio si slobodu da pričaš šta hoćeš i da na izborima zaokružiš nekoga sa liste i to je otprilike sve.

OK, tebi to ne znači mnogo, meni znači. Možemo da idemo u širinu opisivanja suštinskih razlika između slobod ekoju imamo sada, i institucionalne represije iz tog vremena, ali čini mi se da domaćin bloga i par komentatora ne gledaju sa simpatijama razvoj diskusije u tom smeru, pa je možda bolje da ostavimo razgovor za neki drugi blog. A ovome se k tomu polako približava isticanje roka trajanja od 7 dana.

Ljudi se sa nostalgijom sećaju Titovog vremena iz jednostavnog razloga što je bilo jebeno bolje!

Ljudi se, što je prirodno, sećaju samo lepih stvari a potiskuju loše.

Dobar deo ljudi je i svesno ili nesvesno tada birao da se drži dalje od 'politike', što je i jedna od namera represivnih sistema, i zadovoljavao se materijalnim zadovoljstvima, što je takođe bila jedna od namera kreatora partijske/državne politike u to doba.

Komičnu kritiku radnika u zapadnim demokratijama da su se 'prodali za šaku novaca' su zapravo vrlo planirano sprovodili u delo u sopstvenoj zemlji.

Bolje da ne započinjemo ovde prisećanje na sve materijalne nedaće i poteškoće iz tih zlatnih vremena. Na oko lagodan život plaćan je skupim kreditima koji su se neplanski i neekonomski trošili. Ceo ekonomski sistem pokazao se više puta, u više iteracija, neodrživim. Naročito je bio neefikasan i nespreman na promene koje je donela ekonomska globalizacija. To je zanimljiva tema za razgovor na nekom drugom blogu.

Iako je bilo milion stvari koje nisu valjale u SFRJ dok je on bio živ, umesto da su te stvari popravljene, mi smo napravili još gore sranje i sada živimo u nečemu što je neuspeli pokušaj imitacije normalnog života.

To u svakom slučaju; političke i društvene elite svakako snose odgovornost ali ne sme se zanemariti i uticaj drugih okolnosti.


tyson tyson 22:20 18.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Sećam se, naravno, ali Tajson ne može DeGolu da klepi jednu vaspitnu, pošto to ne može, onda može nama?

Koji bre De Gol, što bih se osvrtao na De Gola na blogu o Titu i komunističkoj Jugoslaviji?!

Imao bih i o njemu šta da kažem, kada neko bude napisao blog o njemu i Francuskoj njegovog vremena. Pompezni nacoš


Titu su dolazili u posetu skoro svi svetski lideri tog vremena

Pa nije valjda da misliš da su mu dolazili u privatnu posetu

Eto, i takva nametana tumačenja su deo tog suludog kulta ličnosti koji je deo jednog represivnog režima u, zašto i to ne reći, klasičnoj diktaturi.


Uostalom, neću da se pravdam što sam živela u tom vremenu.
Da iskopam neku rupu pa da zakopam to sećanje, pola mog života da se odreknem?
Nezamislivo

Ko te pa tera da se pravdaš?

Sad, što ti osećaš da moraš da se pravdaš kada neko kritikuje tadašnji režim, to je druga priča. Ne znam odakle ti takva reakcija.


tyson tyson 22:37 18.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Pa Tajsone to je bilo pre 50 godina!!!
I sada samo pričamo o tome, sećamo se svog detinjstva, mladosti?
To nam je lepo bilo.

Svako ima svoju reakciju na (neki) blog. Tvoja je bila žal za mladost, moja je bila gađenje na bolesni kult ličnosti i diktaturu.


Dobro, lepo ti kaže Mikele, ti napiši šta ti je tako strašno bilo, niko ti ne brani?

Pa ja kad napišem šta nije valjalo, ti se brecaš


Evo, iščitavala sam ponovo sve, i tekst i komentare, i ne vidim da je iko napisao da je kult ličnosti dobar, da ga je veličao ili hvalio, pisali smo samo svoje doživljaje iz tog vremena jer smo u njemu živeli, hteli ne hteli.

Pa ja i dalje ne razumem zašto se ti osećaš pogođenom kada ja izrazim svoje mišljenje o tadašnjem režimu i posledicama njegove vladavine, i zašto misliš da je kritika tog režima ujedno i kritika blogera dovoljno starih da su u tome vremenu živeli?

Evo i ja iščitavam opet svoje komentare, i ne vidim da sam igde pomenuo i jednog blogera ili njegova/njena prisećanja na svoje pionirske ili omladinske dane, ili kritikovao njihove anegdote.


mariopan mariopan 22:42 18.08.2013

Re: Ispiranje mozga

tyson
... ali čini mi se da domaćin bloga i par komentatora ne gledaju sa simpatijama razvoj diskusije u tom smeru, pa je možda bolje da ostavimo razgovor za neki drugi blog. A ovome se k tomu polako približava isticanje roka trajanja od 7 dana.

Domaćin i "par komentatora" su političke prilike pomenuli samo kao okvir priče, da je smeste u neko vreme u kome je nastala.
Ja sam priču shvatila kao lepu i duhovitu priču iz mladosti, kada smo mi bili mladi ( a to je lepo samo po sebi), sa akcentom na to što je lepo zeznuti sistem pa pobeći u neku svoju stvarnost, što je Mikele i opisao.
Mladima ništa slađe nema nego zeznuti sistem, bio on dobar ili loš.
Kakav je - o tome razmišljaju kada postanu zreliji, kada više saznaju o njemu, kada nauče, a tada ne.
Mladima to nije svojstveno.
Na oko lagodan život plaćan je skupim kreditima koji su se neplanski i neekonomski trošili. Ceo ekonomski sistem pokazao se više puta, u više iteracija, neodrživim. Naročito je bio neefikasan i nespreman na promene koje je donela ekonomska globalizacija. To je zanimljiva tema za razgovor na nekom drugom blogu.

U to vreme ti krediti su bili daleko manji od sadašnjih zaduživanja države, život daleko lakši jer su ljudi imali posla i radili. Sada malo ko radi, mnogo ih je nezaposlenih, sva materijalna dobra koja su tada stvorena prisvojili su tajkuni i špekulanti. Još samo zemlju da prodaju i uzmu pare, i nećemo imati više ništa.
Oni su svi bogati - mi smo svi siromašni i do grla zaduženi.
Super nam je u svakom pogledu.
Sad ja mogu da kažem da ti hvališ tu globalizaciju (ozakonjenu pljačku) koja je u crno zavila milione ljudi širom planete?


Ali nećemo o tome, slažem se, na nekoj drugoj temi.

Žao mi je što se nismo razumeli, inače cenim tvoje mišljenje, iako se ne slažem uvek sa tobom.
mariopan mariopan 22:48 18.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Sad, što ti osećaš da moraš da se pravdaš kada neko kritikuje tadašnji režim, to je druga priča. Ne znam odakle ti takva reakcija.

Odatle što si okačio fotografiju Hitlera koji se rukuje sa nekim detetom. što uopšte ne ide sa ovom pričom.
Osetila sam se prljavo, kao da sam se ja rukovala sa njim.
Ne verujem da ono dete zna sa kim se rukuje?
Idemo 50 - 60 godina u prošlost i retroaktivno lupamo čvrge svakome ko je video Tita?
A ko se rukovao, šta njemu sleduje ?

mikele9 mikele9 22:51 18.08.2013

Re: Ispiranje mozga

ali čini mi se da domaćin bloga i par komentatora ne gledaju sa simpatijama razvoj diskusije u tom smeru, pa je možda bolje da ostavimo razgovor za neki drugi blog.

Pogrešno, grešiš Tajsone, bar što se mene tiče. Postavio sam ti konkretno pitanje. Ni malo mi ne smeta što ti ili bilo ko drugi ima različito mišljenje od mene o bilo čemu. Nisam veličao Tita niti njegov režim, pisao sam o sebi i stvarima koje su mi se događale a na neke od njih sam i reagovao na svoj (tadašnji) način.
Budi mi zdrav i veseo
tyson tyson 22:53 18.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Jel' kult licnosti ono sa sjajem u kosi kao svitac na Rajskim livadama ili tako nekako?

Pokušaja stvaranja kulta ličnosti će uvek biti, a i taj koji si pomenuo se vrlo sačunato nastavljao na tradiciju kulta ličnosti Broza (a ovaj pak na kralja Aleksandra). Ali danas je to miljama daleko od institucionalnog, obaveznog, sveobuhvatnog kulta ličnosti jednog Broza iz njegovog vremena.


Jel' policiska drzava ono kad nema coska koji nije pokriven kamerom sa sve software za momentalno prepoznavanje licnosti, kada otvoris usta da nesto kazes moras da se potrudis da to razgovetno zvuci jer se razgovor snima pa da se neko ne muci da razume, kada policajci (ono sa fantommkama su policajci, zar ne?) umesto pendredka nose masigevere, kada te strpaju u podrum pa cekas na presudu i po nekoliko decenija...?

Jel' ti to o Srbiji pričaš?


tyson tyson 23:18 18.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Ajmo onda ovako, mogu i hiljadu puta da pročitam sopstveni tekst ali mi opet neće biti jasno šta te je u njemu navelo da porediš Titovo i Hitlerovo doba, vladavinu?

Nadrealni kult ličnosti, koji nije prezao od besramne manipulacije decom od 6-7 godina. Titovi pioniri = Hitlerjugend jedankrozjedan.

Teror nad proklamovanim neprijateljima koji nije prezao od masovnih ubistava, zatvaranja, konclogora, lišavanja prava, otimanja imovine i ekonomskog uništavanja.

Jednopartijska kontrola apsolutno svih segmenata društva i države.

Suzbijanje slobode mišljenja i slobode izražavanja sopstvenog mišljenja; surovo kažnjavanje prestupnika. Zabranjene knjige, uništavanje celokupnih tiraža; zabranjeni filmovi.

Policijska država u kojoj je politička policija imala upliv u svaku poru društva i imala skoro neograničenu moć. Razvijanje osećaja teskobe, nepoverenja prema drugim ljudima, straha od nemilosrdne kazne sveprisutnog režima.

Kreiranje i razvijanje teorija zavere i konstantnog stanja spoljnih i unutrašnjih neprijatelja.

Apsolutna kontrola protoka informacija.

Ograničavanje slobode kretanja građana; "bežanje iz zemlje".

Smejurija od sudskog sistema. Političke presude. Politički zatvorenici. Represija nad članovima porodice neistomišljenika.

Dovoljno, ili da širimo spisak?

O svakoj od ovih stavki može knjiga da se napiše.


tyson tyson 23:44 18.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Nisam veličao Tita niti njegov režim

Pa niko to nije ni rekao

Ni ti, ni koliko mogu da vidim iko od komentatora.

Čekamo doduše da se drug Karagaća najzad pridruži


tyson tyson 00:00 19.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Odatle što si okačio fotografiju Hitlera koji se rukuje sa nekim detetom. što uopšte ne ide sa ovom pričom.

Kao što rekoh, svako reaguje na svoj način na (ovaj) blog.

Ja nisam toliko emotivno vezan za ta vremena; Broza se sećam bez ikakvih emocija - bio sam isuviše mlad dok je on bio živ - a generalno vremena kraja njegovog života i "i posle Tita - Tito" i "mi ti se kunemo" post mortem doba osamdesetih godina prođlog veka, sa materijalne strane, kao doba oskudice i nepotrebnih, bizarnih nedostupnosti jednostavnih stvari poput levi's farmerki, all star patika, jakni 'vijetnamki' itd. Ja život u tadašnjoj Jugoslaviji nisam poredio sa Rumunijom i Bugarskom, već sa svojim vršnjacima na zapadu. Valjda su takva vremena bila. Dakle ni sa te materijalne strane nemam nekih emocija spram tih vremena.

O sličnostima sa načinom na koji su nacisti vladali Nemačkom tridesetih godina prošlog veka, i komunista u Jugoslaviji, vidi kometar gore.


Idemo 50 - 60 godina u prošlost i retroaktivno lupamo čvrge svakome ko je video Tita?

Molim te da ne zamenjuješ teze; ukaži mi na jednu rečenicu u kojoj to ikome spočitavam.

Uostalom, kao što sam već rekao, i ja sam video Tita

A ko se rukovao, šta njemu sleduje ?

Ne sleduje mu ništa.

Mada mogu samo da zamislim šta bi, recimo, sledovalo roditeljima tog deteta da su se usudili da javno odbiju da njihovo dete prisustvuje jednom od tih susreta sa njim, ili da učestvuje na onim bizarnim rođendanskim svečanostima na stadionu; ili da nosi štafetu

O tome ja pričam.

tyson tyson 00:24 19.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Hajde kratko, dok se blog nije samozatvorio za komentare. Da se pripremimo za neki sledeći blog na slične teme

Ja sam priču shvatila kao lepu i duhovitu priču iz mladosti, kada smo mi bili mladi ( a to je lepo samo po sebi), sa akcentom na to što je lepo zeznuti sistem pa pobeći u neku svoju stvarnost, što je Mikele i opisao.

Svakako ima i te elemente, lične i emotivne.

Ali ja ne mogu potpuno da se poistovetim jer nisam sličnih godina; sa Titom kao takvim i njegovim vremenima nemam odnos sećanja iz mladosti kakav ima Mikele.

Od "Ja i Tito" Mikele i ti vidite 'ja', ja vidim 'Tito'.

Mikeleovi doživljaji su na svojstven način zanimljivi za čitanje, ali meni gorak ukus ostavlja ta priča iz pozadine o jako negativnim stvarima koje sam toliko puta pomenuo, vezanim za režim a ne za Mikelea.


U to vreme ti krediti su bili daleko manji od sadašnjih zaduživanja države

Ovo je relativno jer vrednost dolara ne može da se posmatra bez faktora inflacije, odnosa cena itd. No sve i da je tačno da su tadašnji dugovi bili manji od sadašnjih, doveli su do kolapsa finansijskog i ekonomskog sistema zemlje, pored demonstrirane neefikasnosti privrede i nesposobnosti političke elite da odgovori na probleme. Seti se osamdesetih, svih nestašica, 'stabilizacija', inflacije, štrajkova, i na kraju jedva izbegnutog finansijskog kolapsa koji je po mnogima samo odložen merama Ante Markovića.

život daleko lakši jer su ljudi imali posla i radili.

'Posao' i 'rad' bili su umnogome političke, a ne ekonomske kategorije koje su se po svaku cenu održavale ali kao što rekoh, i pored raznoraznih pokušaja manjih i osrednjih (ali nikada suštinskih) promena uvek bi se završavalo loše, neuspehom na državnom nivou. I one firme koje su dobro poslovale gušene su nametnutom obavezom zapošljavanja i podele dobiti sa gubitašima koji su veštački održavani u životu zarad održavanja privida 'posla' i 'rada'.

Zanimljiv je to eksperiment, ali u krajnjoj instanci pokazao se kao neefikasan i neuspešan.

Sada malo ko radi, mnogo ih je nezaposlenih, sva materijalna dobra koja su tada stvorena prisvojili su tajkuni i špekulanti. Još samo zemlju da prodaju i uzmu pare, i nećemo imati više ništa.
Oni su svi bogati - mi smo svi siromašni i do grla zaduženi.
Super nam je u svakom pogledu.

Ovo što imamo sada priča je za sebe.

Ali ti se i dalje slepo držiš materijalnog, a ja na ovom blogu pričam o duhovnom.

Sad ja mogu da kažem da ti hvališ tu globalizaciju (ozakonjenu pljačku) koja je u crno zavila milione ljudi širom planete?

Pa, ne bih se baš složio; ta globalizacija je isto tako donela bolji život milionima ljudi širom planete, zaposlila desetine miliona ljudi, donela priliv novca njihovim državama (vladama).

No,

Ali nećemo o tome, slažem se, na nekoj drugoj temi.

rade.radumilo rade.radumilo 09:17 19.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Tebi je to malo?
Probaj da odeš i živiš u nekoj od država u kojoj toga nema.


Birokratki aparat je jednako opresivan prema pojedincu kao što je i bio. Nemaš mogućnost da se izboriš ni sa jednom institucijom ukoliko ugrožava tvoja prava, ma koliko ta institucija kršila važeće zakone. Mediji su i dalje kontrolisani i skrivaju se stvarno ozbiljne informacije. Razlika je samo u tome što je ranije bilo zabranjivano objavljivanje određenih informacija, a sada se zatrpavaju bobastičnim vestima o zapravo glupostima. Ukoliko se previše interesuješ za neke stvari, jednako će te progutati mrak kao i tada.


Meni je ovo drugo mnogo veći problem, a ono prvo je u našem slučaju samo kozmetika.
Dakle sve najgore iz SFRJ je ostalo na ovim prostorima, a ono što je valjalo je upropašteno. Svelo se na to da umesto diktature pojedinca i partije imamo diktaturu aparata u kom se smenjuju partije i pojedinci, ali suštinske razlike između njih nema. Sve to ne bi tako gadno bilo, kada bi bar taj aparat funkionisao barem upola koliko aparat SFRJ. Ovako, niti imaš demokratkse institucije niti imaš totalitarne institucije. Država glumi funkcionisanje, ali u stvarnosti se sve raspada i struktura civilizacije propada. Oni koji imaju moć otimaju se o ono malo materijalnih dobara koja su preostala i koja se proizvedu. Ta otimačina traje već decenijama, samo što je nekada davno bila zaodenuta u ruho nekakvih zakona, propisa a sve ono što je bilo mimo njih je bilo dobro sakriveno. Iz godine u godinu to ruho je sve tanje i tanje, a otimačina je sve ogoljenija i ogoljenija.

Imam prijatelja poreklom iz Irana koji je tamo zarađivao $3000 neto para mesečno i došao u Kanadu gde je zarađivao $2000 samo da bi to imao.


Uvek imaš različite pojavne oblike svega pa i totalitarizma. Obišao sam bivši "Sovjetski blok" tokom osamdesetih. Jednostavno SFRJ je tada bila na pola puta između takvih totalitarnih sranja i demokratskog društva.
Ja samo tvrdim da ovi državuljci odavde nisu mrdnuli sa te srednje pozicije. Da, jesmo napravili taj iskorak u smislu da:
- Imaš izbore na kojima se bira vlast.
- Mnogo bitnije: Ti izbori nisu namešteni (za razliku od Rusije npr) i svest svih političkih faktora u društvu je da su im izbori ispit koji moraju da polože.
Međutim, u pogledu svega ostalog, nismo makli ni koraka napred a u nekim stvarima smo se vratili nazad, tako da smo i dalje tamo gde smo bili u SFRJ, samo mnogo siromašniji nego što smo bili pre četvrt veka.
mariopan mariopan 10:22 19.08.2013

Re: Ispiranje mozga

tyson
Od "Ja i Tito" Mikele i ti vidite 'ja', ja vidim 'Tito'.


OK, onda je tu nesporazum?
To je generacijski jaz, moj sin je imao godina koliko i ti kada je Tito umro, i ne možemo se on i ja, ili ti, sećati istih stvari.
Zar nije zanimljivo da pročitaš čega se mi sećamo, bez upliva politike u tu priču?
Politika je bila ona fotografija.
Ali ti se i dalje slepo držiš materijalnog, a ja na ovom blogu pričam o duhovnom.

Bez materijalnog nema ni duhovnog. Siromaštvo u koje smo gurnuti nam je i to uskratilo, i to najvećem delu stanovništva.

Prazan stomak ne može da misli, ako ne misli - to je najniži oblik života. Čovek bi, kao humano biće, morao da ima više od toga?
Pa, ne bih se baš složio; ta globalizacija je isto tako donela bolji život milionima ljudi širom planete, zaposlila desetine miliona ljudi, donela priliv novca njihovim državama (vladama).

Da, ali je isto tako milionima ljudi donela gubitak posla, glad, bedu a nekima rat, pogibije i razaranja, i to ratove vođene od moćnih sila, iz pljačkaških motiva? Na taj način je taj bolji život nekima omogućen, šta ćemo sa tim?

Nijedan plitički sistem nije savršen, bar takav ja još nisam videla, pa tako posmatram i socijalizam i vreme u kome sam živela tada.
Opraštam mu nesavršenost, jer ovo što vidim da je nastalo kasnije još je gore po mnogo čemu. Za većinu ljudi.
blogovatelj blogovatelj 23:17 19.08.2013

Re: Ispiranje mozga

Ovo je relativno jer vrednost dolara ne može da se posmatra bez faktora inflacije, odnosa cena itd. N


Upravo sam prelistavao Vikipediju i gledao kolika je inflacija dolara.
Krajem osamdesetih sećam se da je spoljni dug SFRJ bio preko 20 milijardi.
Inflacija dolara od od tada do sada je oko 100%.
To bi dakle bilo oko 40 milijardi duga danas.
Ako je Srbija imala oko 40% stanovništva SFRJ, a imala je i manje ako se ne računa Kosovo, to znači da bi tadašnji dug Srbije danas bio oko 16 milijardi.
Današnji stvarni dug Srbije je 17.25 milijardi. Tj danas je mnogo više od toga ako se gleda ukupni dug, tj i dugovi privatnog sektora. Ali oni ovde nisu od značaja, jer je to novac koji je neko pozajmio imenom i prezimenom, ili imenom firme, pa taj neko treba i da razmišlja kako to da vrati.
Dakle, može se reći da je dug krajem osamdesetih približan ovom danas.
Черевићан Черевићан 18:16 15.08.2013

дан Младости,неке . . .

- гле жућкастих ливада зелених
на то Отац - то су класја жита,
стићићемо ништа се небрини,
видећемо Јованку и Тита

ал' ауто дркела баш беше
крњав неки (одпре оног рата)
предземуном нешто му се сјеба
невидесмо што обећа Тата
bolid1 bolid1 19:16 15.08.2013

Svi smo ga mi voljeli...



anfieldroad anfieldroad 01:29 17.08.2013

amarkord?


Pravo pojedinca je najvaznije dostignuce Zapadne politicke prakse. Ako je pravo na individualnost malo, ja ne znam sta je mnogo! Ali naravno da je NAMA bilo lepo,bili smo mladi i po difoltu nam je bilo lepse nego danas. Kritikovati ljude sto im je bilo lepo u nekom drugom vremenu stvarno je nepotrebno. Nismo bas nesto razvijali diskusiju o pokretu nesvrstanih i slicnim stvarima...
Secamo se...!!
mariopan mariopan 08:11 17.08.2013

Re: amarkord?

anfieldroad
Kritikovati ljude sto im je bilo lepo u nekom drugom vremenu stvarno je nepotrebno. Nismo bas nesto razvijali diskusiju o pokretu nesvrstanih i slicnim stvarima...
Secamo se...!!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana