Hronika

Ja i Tito

mikele9 RSS / 14.08.2013. u 21:24

Imao sam osam godina, bio sam u drugom polugodištu drugog razreda osnovne škole. Ne znajući najasnije ni čemu služe razni delovi mog tela ali indoktriniran odasvud i od svakoga a posebice od učiteljice nam, rešio sam da u strogoj tajnosti, krijući to kao zmija noge, čestitam Drugu Titu rođendan! Moja tajnovitost je nastala iz želje da kad mi Drug Tito bude uzvratio i zahvalio se, na sva zvona, mašući odgovorom, to objavim znanim i neznanim i podignem svoj ionako visok rejting. Danima sam šetao od trafike do trafike nikako ne mogući da se odlučim za razglednicu koju bih mu poslao, na kojoj bih napisao čestitku! Naposletku sam kupio jednu u jarkim bojama na kojoj je bila fotografija potoka oivičenog žbunjem i iza gustom šumom. Sad je trebalo napisati čestitku a to nije bilo lako. U to vreme nije bilo hemijskih olovaka a penkala su imali samo ugledni i ljudi na položajima. Većina, uključujući i mene pisala je umačući čelično pero, naravno u drvenoj držalji, u bočicu s mastilom. Bio je početak meseca Maja, ja sam u glavi imao više puta ispravljan i prepravljan tekst čestitke ali mi je bila potrebna osamljenost da bih na miru mogao da napišem svoje sočinenije. Jednog dana, sve u strahu da ne zakasnim, presekao sam stvar, uzeo svoju školsku torbu i krenuo u sobu u kojoj smo brat i ja spavali. Gde ćeš to, gde si se zaputio, pitala me majka mi Radmila. Da učiš...a napolju se tvoji drugari igraju... Moram da napišem domaći zadatak. Zapanjena, otvorenih usta, nije mogla da veruje, ajd i to da doživim...a jesi li dobro, kako se osećaš? Dobro, dobro i nemoj da me uznemiravaš dok ne završim, rekao sam joj zatvarajući vrata. Da ne duljim više, pošto sam upijačem osušio napisano, sa zadovoljstvom sam pogledao krasnopisom istreniranim na časovima Lepog pisanja, napisanu čestitku. Sve je dalje išlo lako, na putu za školu na zgradi pedagoške akademije nalazilo se poštansko sanduče. Pre nego što sam je ubacio, još jednom sam pogledao razglednicu s obe strane i zadovoljan je ubacio u sanduče. Ali, međutim! Prošao je Maj, prošao i Jun a i budala bi u Julu shvatila da odgovora nema i neće ga biti! Bio sam, malo je reći, grdno razočaran! Mojoj osmogodišnjoj glavi na pamet nije moglo da padne da se u Titov kabinet i ostale sekretarijate, slivaju milioni čestitki iz svih krajeva Jugoslavije, na dopisnicama, razglednicama u pismima, vezovima crvenim koncem na belom platnu, u prozi i u stihovima. Fizički i svakako drugačije je bilo nemoguće ne samo ptočitati nego i odgovoriti na svaku čestitku. Ipak, osećao sam se na neki način i zadovoljnim što nikome nisam pričao o svom činu.

Sledeće godine (kao i prethodnih i budućih) sve osnovne škole pa i moja, imale su obavezu da spremaju s pionirkama i pionirima koreografiju za 25-to Majski SLET. Umesto časova fiskulture, širili smo ruke, podizali ih u vis, formirali cvetove i šta već ne. Posle određenog vremena bivao je odabir konačne postave, od najboljih iz svih škola. I ja se nađoh u toj elitnoj grupi, bolje reći gomili klinki i klinaca. Počeli smo da odlazimo na stadion i tamo su nam usklađivali pokrete, mahanje rukama, kretanje, trčanje, ležanje...Tako stigosmo i do generalne probe! Sve pionirke su morale da imaju na sebi bele bluzice sa obaveznom crvenom maramom oko vrata, teget plisirane suknjice i bele čarapice. Mi pioniri isto tako bele majce i samo umesto suknjica, teget kratke pantalonice. E sad, meni ćale bio poslom u Splitu i doneo mi pravu lanenu mornarsku majcu. Nisam je skidao ni kad sam spavao! Srasla mi s telom. Elem, pojavim se ja na licinom mestu i izazovem opće zgražanje organizatora! Odmah mu pronađite belu majcu, dreknu glavni organizator a meni, jesi ti pao s Marsa? Brzom brzinom donesoše neku belu majcu ali ja odbih da sa sebe svučem svoju mornarsku! Posle kraćeg preganjanja a ja sam bio uporan, izbaciše me se generalke a učiteljica je vikala dok sam odlazio: Za ovo će čuti tvoji tvoji roditelji! Naravno da su čuli, ona im je lično ispričala, unoseći u priču i trilerskohororske elemente. Ćale mi je bio na putu pa je to sva u peni pričala Radmili. Drugarice Radmila, vi znate da neprijatelj vreba...znate da bi se ovaj gest vašeg sina mogao protumačiti kao...na sreću svi znamo da ste vi i vaš drug...morate preduzeti drastične korake i ja ću sa svoje strane...i sve tako nekako. Radmila me nagrdila na pasja kola: Pa skidaj je bre već jednom, usmrdela se na tebi, moraću da je gulim s tebe... Neću, sam ću da je perem! S tobom se raspravljati je ćorava rabota, odmahnu rukom Radmila, okrete se i ode. Kad se ćale vratio s puta, ispričala mu je i rekla da porazgovara s prvencem. Ćale je bio blag i razuman čovek, pitao me: Šta te je koštalo da obučeš belu majcu, to je ipak slet, zajednička priredba...A što oni nisu obukli mornarske majce...i gde si ti video da ljudi po gradu idu isto obučeni? Gde ti je kupih, vajkao se ćale, e jesi muanat i ostavi me na miru. Učiteljica je održala obećanje, davila me kao zmija žabu ali jadac, bio sam najbolji đak, iz svih predmeta sam imao peticu. Slet je protekao bez mene a i učiteljica je s vremenom oladila.

Maturu, odnosno pismene zadatke, smo polagali/radili u fiskulturnoj sali, klupe odvojene po dva metra jedna od druge i jedna klupa, jedan đak. Za pismeni iz srpskog na tabli su bile ispisane teme. Prva, dobro se sećam, je bila: Drug Tito najveći sin naših naroda i narodnosti. I nekoliko sledećih je bilo vezano za lik i delo Druga Tita. Šesta je bila: Moj grad u revoluciji i sedma, slobodna tema. Ja sam odabrao slobodnu temu i nadahnuto ispisao nekoliko stranica posvećenih Petrovcu na Moru, njegovoj plaži od pržine, drugarima, ostrvcima, Svetog Nikole i bezimenog sa borovom šumicom na vrhu, na kojem smo na gradelama pekli oko ostrva tek ulovljene cipole, umakali borovu grančicu u zdelicu s maslinovim uljem, češnjakom i peršunom i s vremena na vreme tom smešom premazivali cipole, o devojkama koje sam veslajući noću vozio čamcem po mesečinom obasjanom moru, o prezrelim smokvama, šipcima i kupinama koji su nam pored ribe bili osnovna hrana. Ipak sam napisao i dva sastava o Drugu Titu! Pismeni se radio od osam ujutro do podneva i za to vreme imali smo mogućnost da dva puta napustimo salu i odemo do klozeta, zarad male ili velike nužde. Do vrata klozeta pratio nas je jedan mladi profesor i ostajao ispred, pušeći. I prvi i drugi put, praveći razmak od oko sat, sat i po, ostavio sam sastave na ranije određeno mesto. Oba moja druga koji su prepisali moje sastave, dobili su čistu peticu a ja četvorku. Kako da ti dam peticu, zbog komisije sam se dvoumio i četvorku da ti dam, ne kažem, odlično je napisano ali otkud ti ideja na na maturskom pismenom pišeš o cipolima, pržini, pa si još i đevojke ubacio, smokve...ja sam, svi smo od tebe očekivali da napišeš remek delo o Drugu Titu!

Obrijao se ja ispod kože, potkresao brkove, obukao košulju, bluzu, ispeglane pantalone i uglancane cipele i spremio se za izlazak u Mostar. Kao slikar odavno sam bio oslobođen svih vojničkih dužnosti, slikao sam u jednom hangaru i imao stalnu dozvolu za izlazak u grad. Prvo sam mislio da svratim kod Tonke, popijem njihovu doooobru Lozu i onda nađem nekoga da me prebaci u Mostar. Imao sam dogovor sa drugarima iz Mostara da savladamo jedno janje ispod sača. Krenem ja kroz boriće koji su odvajali pistu od naših prostorija i oficirskih kancelarija, želeo sam da preko piste što brže stignem do Tonke, pevušim, odbijem dim, lepo mi. Odjednom! Stoj! Stanem, počnem da se osvrćem a ono pored svakog bora po, do zuba naoružani s ganc novim Kalašnjikovima, gardisti u svetlo plavim bluzama, teget čakšrama, uglancanim čizmama i onim silnim gajtanima po poprsju! Jedan od njih prošišta kroz zube: Druže majore, druže majore... Očas eto ti i druga majora. Đe si se ti zaputio, đe si krenio? Krenuo u grad druže majore, imam dogovor... Ma jebo tebe taj tvoj dogovor, more li ta tvoja glavurda smislit zbog čega, odnosno zbog koga smo mi ovdje...samo što nije sletio Drug Maršal! Znam druže majore, zato sam mislio da pretrčim pistu...Ni tica ne more prolećet a ti bi da mi pretrčavaš...Ajd vrći se da te ne apsim i da te pitam, jes ti lud, fali li ti daska u glavi...šta si u civilu, de mi reci? Akademski slikar. Mogo sam i mislit, svi vi umjetnici ste udareni mokrom čarapom po glavi, nasmeja se od srca, ajd bježi da te ne vidim. Pozdravim ga propisno, okrenem se i odem. Dežurni oficir stažista Slovenac Istok me dočeka smejući se: Ti brže otud nego odovud...jel se tako kaže? Baš tako, odgovorim, imaš smisla za jezike. I šta ćeš sad? Ne brini ti za mene, ako te ko pita, nisi me video. Kako hočeš, reče, sede za drveni sto i nastavi da pije Blatinu s Goranom. Ja krenem pored žičane ograde stazom kojom smo išli u patrolu i posle jedno kilometar i po, skrenem kroz Hepokove zasade vinograda na krov. Pretrčim početak piste, niko me nije video i nađem se na putu za Blagaj. Dignem palac ali ko za đavola sva kola idu prema Blagaju. U neko doba kad sam već počeo da razmišljam da se vratim i pridružim Istoku i Goranu, zaustavi se brundajući, drtina od kamiona. Đes krenuo vojniče, promoli se glava pitajućeg šofera. U Mostar, imam dogovor...Upadaj, ostaviću te kod gimnazije, ja poslije skrećem, morel tako? More rode rođeni, kako bolan ne bi moglo. Te tako ja na vreme stigoh na čoplenje janjca a Drug Tito bezbedno slete na Mostarski aerodrom.



Komentari (115)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tyson tyson 21:48 18.08.2013

Re: amarkord?

Kritikovati ljude sto im je bilo lepo u nekom drugom vremenu stvarno je nepotrebno.

Nešto nisam video da je iko kritikovao ikoga ovde.

Mada, ako se oseća potreba, možemo malo i o tome.



mili92 mili92 12:39 17.08.2013

Инерција


Кад помену друга Тита. Сјетих се комшије који је имао обичај да распали по монологу, онако гласно да га сво насеље чује. Глас се орио из ћошка собе и постајао све јачи док му глава не прође прозор. Шта је све бештијао, нисам разумио. Неке друге комшије јесу, вели се да је благосиљао старог. Али сам добро знао да ће се убрзо помолити и онај плави фићулин са органима у плавом. Тада престаје галама и буде тихо добрих дана, све до новог, ваљда очијукања са лозом. А за чудо, све се то дешавало након одласка највећег сина у вјечна ловишта.
tyson tyson 00:24 19.08.2013

Jubilej


E, vala zaslužio sam da ostavim stoti komentar


Da ostanem u okvirima i duhu bloga, evo i Druga Tita u poseti mom komšiluku 1977. godine kada sam ga i video uživo, prilično blizu (prošao u otvorenom automobilu isored mene), prvi i poslednji put.




Na letku koji je ostavljan u poštanskim sandučićima dobili smo i prigodno uputstvo:

"Dragi ukućani

Imamo veliku čast da nam u subotu 14. maja dolazi drug Tito. To je velika čast za našu mesnu zajesnicu i njene građane, ali i velika odgovornost da sve prođe kako treba i dolikuje. zbog toga vas najlepše molimo da se pridržavate sledeceg:

1. Da uredimo naše terase i istaknemo što više cveća. Sa terasa da skinemo sve drugo osim cveća , /veš , posteljinu i sl /.

2. Iziđimo i na radnu akciju čišcenja oko zgrade i ulepšavanja našeg ulaza. Sklonimo svaki papirić sa zemlje. Napišimo neku parolu ili transparent. Istaknimo zastave na terasama koje gledaju prema Centru MZ.

3. U subotu u 9 časova iziđimo svi, ali baš svi! Ispred zgade odakle ćemo kolektivno da odemo na mesto koje nam je određeno za doček i isprećaj druga TITA.

4. Svako nek ponese bar po jedan cvet koji ćemo baciti na put i to na 100 metara pre nego što naiđu prva kola iz pratnje. Na kola u kojima će biti drug Tito nikako ne treba ništa da se baca.

5. Prilikom prolaska kolone i posebno druga TITA budimo radosni i pokažimo našu razdraganost što dočekujemo druga TITA sa pesmom i mahanjem zastavicama, skandiranjem TITO-TITO.

6. Kada prođe kolona ostanimo na svojim mestima i sačekajmo da se drug Tito vrati, a vratiće se brzo, da ga opet veselo i srdačno ispratimo i poželimo da nam opet dođe.

7. Na prozorima i na terasama niko ne može da bude. Prozori moraju biti zatvoreni. Ispred zgrade ostaće jedan redar - koji će čuvati zgradu dok se mi ne vratimo sa dočeka i ispraćaja. Za to vreme niko neće moći da ulaziti u zgradu. Stanove treba zaključati i isključiti elektro uredjaje, svetlo, šporete, bojlere, televizore i dr.

8. Za vreme dolaska i odlaska na doček čuvajmo travu, cveće, drveće koje smo mi odnegovali.

Sprečimo svako nekulturno i nedisciplinovano ponašanje. Pevajmo borbene i partizanske pesme. Dokažimo sve naše vrline i pozitivne osobine. Obezbedimo da se i drugi ponašaju kako to u ovakvim prilikama traba i kako dolikuje. Čim se zavši doček i ispraćaj, vratimo se u najboljem redu u svoje stanove, bez ikakve žurbe i gužve. Pri tom strogo vodimo računa o deci i našim najmlađima i sprečimo da se niko ne povredi.

HVALA VAM NA SARADNJI I UČEŠCU !
ŽIVEO VOLJENI DRUG TITO !
MESNA KONFERENCIJA SSRN 'SAVA'"



mariopan mariopan 10:35 19.08.2013

Re: Jubilej

tyson
HVALA VAM NA SARADNJI I UČEŠCU !
ŽIVEO VOLJENI DRUG TITO !
MESNA KONFERENCIJA SSRN 'SAVA'"



Eto vidiš !

Uterivali red i čistoću, družili se sa komšilukom, spremali ste ispred zgrade, kupili papiriće i nosili , a ko sada čisti i nosi ulicom?

KO se druži sa komšilukom?

Eeee, ne umeš da vidiš pozitivnu stranu svega toga?

Čstitam ti stotku.

Osvojio si nagradu, neću te više gnjaviti pitanjima (malo li je )
iqiqiq iqiqiq 13:36 19.08.2013

Re: Jubilej

Pa fali moja draga Mariopan što je razlog bio Tito,pa smo naučili da spremamo kuću ako dolaze gosti, a sada nas gnjave da počistimo ako hoćemo u EU, sve pogrešni motivi. I onda kada nam odu gosti, Tito, te nema EU, a mi anarhija totalna, ako neko počisti ili počupa travicu, onda "mora da je neka dileja Titov pionir". Ne valja što našem narodu nameću kult vođe, kralj, tito, Sloba itd...sada smo obezglavljeni jer nam nema Vođe

I nadam se da će blog da se zaključa pa da moja bude poslednja
mariopan mariopan 13:59 19.08.2013

Re: Jubilej

I nadam se da će blog da se zaključa pa da moja bude poslednja

Slobodno, samo izvoli.
blogovatelj blogovatelj 23:21 19.08.2013

Re: Jubilej

Prilikom prolaska kolone i posebno druga TITA budimo radosni i pokažimo našu razdraganost


Kada prođe kolona ostanimo na svojim mestima i sačekajmo da se drug Tito vrati, a vratiće se brzo, da ga opet veselo i srdačno ispratimo i poželimo da nam opet dođe.


Pevajmo borbene i partizanske pesme




Ludilo. Klasično. Saveti kako da budemo razdragani i raspevani.
mariopan mariopan 09:13 20.08.2013

Re: Jubilej

blogovatelj
Prilikom prolaska kolone i posebno druga TITA budimo radosni i pokažimo našu razdraganost


Kada prođe kolona ostanimo na svojim mestima i sačekajmo da se drug Tito vrati, a vratiće se brzo, da ga opet veselo i srdačno ispratimo i poželimo da nam opet dođe.


Pevajmo borbene i partizanske pesme




Ludilo. Klasično. Saveti kako da budemo razdragani i raspevani.

Nije se Tajson setio da pomene da su pre dolaska Tita apsili sve problematične tipove u kraju i držali ih u ćuzi dok fešta ne prođe?
mikele9 mikele9 11:07 20.08.2013

Re: Jubilej

Nije se Tajson setio da pomene da su pre dolaska Tita apsili sve problematične tipove u kraju i držali ih u ćuzi dok fešta ne prođe?

Dobro se sećam te posete. Do 2000-te je na zidu mesne zajednice stajala mermerna ploča sa natpisom da je drug Tito posetio Blok 45 a čim je stigla demokracija, isti oni koji su je postavili, skinuli su je
iqiqiq iqiqiq 14:21 20.08.2013

Re: Jubilej

ono što sam htela da naglasim je da je to pismo i onda moglo da glasi
"hvala vam dragi stanari što su vam blakoni uredni i puni cveća, što održavate ulaze itd, a evo ukazuje nam se prilika da naš lepi kraj poseti ..." onda nije težina poruke "spremite zbog Vođe" nego je poruka " I Vođa će doći da se divi našem lepom kraju"

Zbog Vođe smo gajili "bratstvo i jedinstvo" pa se posle potukli itd itd, i sada ista ta priča sa EU, te ovo te ono radimo zbog EU...kao kada decu kažeš "brzo pospremi igračke, evo tate stiže sa posla, pa će biti batina ako je krš"

Mariopan će me shvatiti nadam se
tyson tyson 16:18 20.08.2013

Re: Jubilej

Dobro se sećam te posete. Do 2000-te je na zidu mesne zajednice stajala mermerna ploča sa natpisom da je drug Tito posetio Blok 45 a čim je stigla demokracija, isti oni koji su je postavili, skinuli su je

Ama otkud se sećaš, otkud ti tamo?! Komšija...?

Ha, tabla. "14. maja 1977. našu mesnu zajednicu posetio je drug TITO"
Da, table više nema :(

Doduše, ja bih je prvi skinuo i priključio svojoj kolekciji; jedinstveni deo istorije. Bolje tako, nego neka budala da je razlupa.


tyson tyson 16:18 20.08.2013

Re: Jubilej

Dobro se sećam te posete. Do 2000-te je na zidu mesne zajednice stajala mermerna ploča sa natpisom da je drug Tito posetio Blok 45 a čim je stigla demokracija, isti oni koji su je postavili, skinuli su je

Ama otkud se sećaš, otkud ti tamo?! Komšija...?

Ha, tabla. "14. maja 1977. našu mesnu zajednicu posetio je drug TITO"
Da, table više nema :(

Doduše, ja bih je prvi skinuo i priključio svojoj kolekciji; jedinstveni deo istorije. Bolje tako, nego neka budala da je razlupa.


mikele9 mikele9 18:22 20.08.2013

Re: Jubilej

Ama otkud se sećaš, otkud ti tamo?! Komšija...?

Pa da, od 1976 godine.
mariopan mariopan 08:53 21.08.2013

Re: Jubilej

mikele9
Nije se Tajson setio da pomene da su pre dolaska Tita apsili sve problematične tipove u kraju i držali ih u ćuzi dok fešta ne prođe?

Dobro se sećam te posete. Do 2000-te je na zidu mesne zajednice stajala mermerna ploča sa natpisom da je drug Tito posetio Blok 45 a čim je stigla demokracija, isti oni koji su je postavili, skinuli su je

mariopan mariopan 08:59 21.08.2013

Re: Jubilej

Mariopan će me shvatiti nadam se

Ma naravno

Samo, to je deo inaše storije i ne treba da ga zakopavamo kao mačka kaku.
Naše je i treba da se toga setimo, ako ništa drugo, ono bar da decu učimo na tom primeru šta nije dobro u ovom svetu oko nas? Da obrate pažnju?
Istorija može biti primer na kome bi malo vežbali opiranje ispiranju mozga, i idolopoklonstvu?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana