Muzika| Reč i slika| Umetnost| Život

O poznatom i nepoznatom...

MightyNora RSS / 21.08.2013. u 16:38

ballet5_zps66bdaf42.jpg

"Pogledao sam tu rulju pijanih ljudi za šankom. I hteo sam da zaplačem. Da, pomisli on, spontanost je jedna od stvari na kojoj treba da radimo."

Čarls Bukovski - Holivud (prepisivač slobodno preneo tekst iz originalnog citata)

I

Ako dovoljno dobro ispričaš priču, što je i prvo pravilo pričanja priče, nije bitno to šta pričaš.

Uroš je znao da uradi sledeću stvar - da dovede 4 go-go plesačice u hordu namamljenih studenata, a da plesačice pri tome poznaje ne više od 10 minuta. Jedna bi išla ispred njega, dve bi ga držale pod rukama, a poslednja bi išla iza, sa jednom rukom na njegovom ramenu. I mrdale bi kukovima. Znate već kako. Nažalost, imena go-go plesačica nigde nisu ostala ubeležena.

 

Uvek pročitam tekst par puta pre nego što ga pustim. Taman koliko su pare za brojanje - tekst je za čitanje. Valjda je Selenić rekao - da pola svog pisanja provede u brisanju napisanog. Isto toliko je bitno. Taman koliko i selektivno pamćenje. Svako će naći ono šta želi da vidi ili čuje. Manje je onih koji osete. Ali svi osećamo ponekad, zar ne?

Onda sam jednom pročitao tekst i nije mi se svideo. Ceo tekst. Nešto nije bilo u savršenom redu. Počeo sam da brišem, i shvatio sam da brišem samog sebe. Delove mojih misli koje nisu pripadale onome što jeste. Kao carinik sam pristupio tom zadatku. Pogledao ispod zadnjeg točka, iza svakog sedišta, u torbi sa prljavim stvarima. Počeo sam da prebiram. Da cenzurišem samog sebe. Da se ukidam.

Da ono, čemu tu nije bilo mesto - sklonim - i napravim mesta za novo. Što, još uvek, ne znam tačno kakvim će da bude.

II

Ako dovoljno dobro ispričaš poentu priče, što je i drugo pravilo pričanja priče, nije bitno kako si je ispričao.

Uroš je znao da mašta. Da umisli da je realnost drugačija. Da zamisli da je na nekom drugom mestu. Toliko jako da mu se to i ostvarivalo. Ako dovoljno jako to zamisli, to mu se u nekoj budućnosti i desi. Valjda je Dača Kocijan pričao - da treba da se zažmuri pre nego što se zamisli želja. Jer se misli jasnije čuju u mraku. Neko ih možda i vidi. Ali, s'vremena na vreme, svi imamo osećanje, zar ne?

 

Velika je razlika između glume i pretvaranja. Gluma je umetnost - setiš se nekog osećanja i dozvoliš nekom liku iz predstave da je ima. Otelotvoriš osećanje na poseban, samo tebi poznat način. I prepustiš publici da prepozna da li je stvarno. Samo po aplauzu ćeš znati koliko stvarno je bilo. I zato je umetnost. Jer je na publici da pokaže mišljenje o doživljenom.

Pretvaranje je, pak, suprotan proces. Osećanje nemaš, samo ga veštački proizvodiš - ne proživljavaš ga. Publike nema, jer ustvari publika i ne zna da je publika. Ne može da proceni da li je umetnosti uopšte bilo. To je ustvari Nepodnošljiva Lakoća Postojanja. Toliko laka da je nepodnošljiva.

Ne biti ti - shvatio je - je verovatno najveća obmana koju čovek sebi može da napravi.

Ko su onda ustvari glumci? I da li oni društvu daju jednu specijalnu meru? Meru težine života. Ili lakoće. Mere koliko je društvo zatrovano ili zdravo. A opet, ko su oni da sude? Jer se prava mera za životom stiče samo životom, zar ne? Jer glumac mora da je proživeo taj bol, smeh, bes, suze, tugu, sreću, zavist, ponos, ludilo i zamišljenost da bi publika poverovala. Drugačije umetnost ne radi. Ako je šmira, vidi se. Neko ko se nikada nije zaljubio, ne zna kako je biti zaljubljen.

Gluma je umetnost. Umetnost jeste ogledalo društva. Pitanje je samo sa koje strane ga ogleda.

III

Ako pričaš priču iz srca, što je i poslednje pravilo pričanja priče, ništa drugo nije bitno.

Ja mogu da uspostavim odnos samo sa ljudima sa kojima mogu da jedem zajedno za stolom.

Uroš je bio od onih koji ne dele hranu iz tanjira. To što uzme je njegovo. Uljudno pita da li je neko gladan. Ako jeste, spremi i za njega. Ali njegova hrana, ona koju je spremio za sebe, nije na deobi. Ni manje, ni više. Porcija života. Što je sigurno, sigurno je. Dok nije prvi put pregazio granicu. Podelio nešto sa nekim. Iz tanjira. I svidelo mu se. Deljenje.

 

Postoje neke granice. Neke su nepisane. Kao što je Don Huan učio - nećeš zaspati na mestu na kome se ne osećaš sigurno. To je sigurno. Ali neke pišeš ti sam. I misliš da su nepisane. I tek kada ih pređeš shvatiš da nisu bile prave granice. Da ništa unutar te zamišljene linije nije bilo sigurno. Kao što nije ni spolja. Da moraš da se predaš takav kakav si i da vidiš šta ide dalje. Ne znaš korake, nemaš tekst, ne čuješ muziku, ali ideš da plešeš. Samo osećaš da je tamo negde. Svi smo imali to osećanje ponekad, jel da?

Postoji tanka linija između života i mašte. Tanka, tanušna linija. Granica. Po kojoj svaki glumac može da igra ulogu svog života. Ne pretvara se, ali nikada nije bio u toj situaciji. Proživljava ulogu po prvi put. Ili po prvi put stoprvi put. Hoda granicom, kao da se ona nikada ranije nije desila, jer i nije. Dešava se tada. U trenutku glumac doživljava sve što treba da doživi po prvi put. Jer jeste prvi i poslednji. Po tim ulogama ih pamtimo.

Svi znamo za Radovana. A šta je Zoran toliko dobro radio? Bio on. Improvizovao. Bio spontan. Menjao život u trenutku. Jer nije bio siguran gde će da ode. Igrao ulogu svog života. Hodao po granici apsolutno sigurnog i konstantno nesigurnog. Perfektno poznatog i probanog i nikada do sada viđenog. I time nadmašio samog sebe.

Zoran je tako dobro mešao glumu i život da više nismo mogli da znamo razliku. Jer je nije ni bilo. Jer jednom kada znate gde je granica znate i kako da je svima pokažete.

I na toj tankoj granici neko reče:

„And those who were seen dancing were thought to be insane by those who could not hear the music."
„I oni, koji su viđeni da plešu, su smatrani ludima od strane onih koji nisu mogli da čuju muziku."

Priče su za slušanje. Pa, onda, slušajte...

P.S.

Pravila pričanja priče by Radaković&Čabrić =)



Komentari (50)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jedi-knight jedi-knight 17:12 21.08.2013

1.

Ako pričaš priču iz srca, što je i poslednje pravilo pričanja priče, ništa drugo nije bitno.


MightyNora MightyNora 17:21 21.08.2013

Re: 1.

Jelica Greganović Jelica Greganović 20:00 21.08.2013

Re: 1.

Ako dovoljno dobro ispričaš poentu priče, što je i drugo pravilo pričanja priče, nije bitno kako si je ispričao.




Uvek je važno kako pričaš priču. To je poenta.
Jedno i jedino pravilo.
Sva ostala su manje važna, dovoljno manje da se pravilima ni ne moraju zvati.

"Stories only happen to those who are able to tell them."
Paul Auster

iliti

"Priče se dešavaju samo onima koji umeju da ih ispričaju."
MightyNora MightyNora 01:01 22.08.2013

Re: 1.



Hm, dobro, evo kako razmisljam.

Jeste bitno kako je pricas. Bez toga nema dobre price. Pa to ustvari i jeste prvo pravilo pricanja price :) Ali ako nemas sta da kazes mozes da pricas do kraja sveta. I koliko god bilo lepo za slusati. Ostane prazno. Po meni, i naglasavam po meni, mora da ima poentu.

"Stories only happen to those who are able to tell them."
Paul Auster


Sa ovim se apsolutno slazem. Ako imas vremena pogledaj ovo plz... Vredno je gledanja sigurno, cak sam hteo da pisem i blog o ovome, ali evo mozda mu je sada vreme.

Ova zena je storyteller. Ima ona sve, znam, ali opet... Interesantno, jel da?

Ovim redom plz... Ima i prevod ako je nekome potreban...

http://www.ted.com/talks/brene_brown_on_vulnerability.html

pa onda

http://www.ted.com/talks/brene_brown_listening_to_shame.html
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:42 22.08.2013

Re: 1.

Ali ako nemas sta da kazes mozes da pricas do kraja sveta. I koliko god bilo lepo za slusati. Ostane prazno. Po meni, i naglasavam po meni, mora da ima poentu.


Ako nemaš šta da kažeš svojom pričom, to se upravo i otkrije time kako je pričaš. Nema stvari koja ne bi bila priče vredna, čak one male stvari, pored kojih prolazimo ne primetivši ih, su kod dobrih "pričača", poput Čehova, vrednije pričanja od "velikih" tema. Upravo kako ih priča je ono što daje poentu. Kako je ono što majstora čini Majstorom, a njegovu priču Pričom.


To na Tedu sam već gledala/slušala, al hvala svakako
MightyNora MightyNora 10:01 22.08.2013

Re: 1.

Ok, ok, ima tu neceg...

Mada ne znam sta je ovo danas sa Sinhronicitetima.

Sto bre Cehov od svih. Mislim, imao sam susret nedavno sa njim, opet nekim opaljenim povodom. Da, on mi je majstor pricanja price, to je tacno.

Moja "Ona" mi je njegovo remek delo na jednoj strani. :)
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:13 22.08.2013

Re: 1.

Sto bre Cehov od svih.

Zato što je najbolji od svih
MightyNora MightyNora 10:16 22.08.2013

Re: 1.

Jelica Greganović
Sto bre Cehov od svih.

Zato što je najbolji od svih


Podrzavam :)
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:27 22.08.2013

Re: 1.

Podrzavam :)

loader loader 23:39 22.08.2013

Re: 1.

Ako dovoljno dobro pročitaš priču,
nije važno kako ju je pisac napisao


Ma, ako je priča dovoljno dobra,
teško ćeš da zezneš stvar prilikom čitanja
jedan.kub jedan.kub 00:07 26.08.2013

Re: 1.

Ovim redom plz... Ima i prevod ako je nekome potreban...


Zahvaljujem se na prilozima (linkovima)
Sad mi je mnogo jasnije svrha izolacije maltretiranja i ostalog što doživljavam.

Za autora teksta


Cilj je ubiti glasnika dobrih vesti.
MightyNora MightyNora 10:44 26.08.2013

Re: 1.

loader

Ma, ako je priča dovoljno dobra,
teško ćeš da zezneš stvar prilikom čitanja


Hahhahhha :)
MightyNora MightyNora 10:44 26.08.2013

Re: 1.

jedan.kub


Zahvaljujem se na prilozima (linkovima)
Sad mi je mnogo jasnije svrha izolacije maltretiranja i ostalog što doživljavam.



Nema na cemu, sluzimo narodu :)
stefan.hauzer stefan.hauzer 17:38 21.08.2013

.

upravo
način pripovedanja,poenta priče i iskrenost
(a to valjda uvek dolazi od srca)

istina uvek ide u tri
,valjda tako mora - to trojstvo

...ali kad Blixa peva; "my name is Elisa Day", to stane u jedan :)
MightyNora MightyNora 18:21 21.08.2013

Re: .

antioksidant antioksidant 20:13 21.08.2013

Re: .

jinks jinks 19:22 21.08.2013

...

Ko su onda ustvari glumci? I da li oni društvu daju jednu specijalnu meru?

Da, ko su?

I koliko to što rade uopšte i ima veze s realnošću.
MightyNora MightyNora 00:55 22.08.2013

Re: ...

Ogledala realnosti. Idi gledaj npr "Pomorandzinu koru" u Ateljeu.

Da umres od smeha. Ili od srama. Ili od tuge... Ne znas pre od cega.

:)

P.S.

Nisu svi, normalno. Ali dosta njih jeste.
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:43 22.08.2013

Re: ...

Da, ko su?

I koliko to što rade uopšte i ima veze s realnošću.

Oni su ogledalo realnosti.
Kao slikari.
Kao muzičari.
Kao pisci........
docsumann docsumann 19:38 21.08.2013

jedan osvrt

Postoji tanka linija između života i mašte.


i maštanje je življenje, baš kao što su snovi stvarni

jinks jinks 19:47 21.08.2013

Re: jedan osvrt

Bogami, Platon u svojoj "Alegoriji o pećini" ima malo isključiviji pogled na dosege maštanja i snova. Odnosno, na njihovu suštinsku predeterminisanost kod, po njemu, nažalost, i ne tako zanemarljivog broja.

docsumann docsumann 19:53 21.08.2013

Re: jedan osvrt

pa Platon i inače nije imao visoko mišljenje o umjetnosti.

mirelarado mirelarado 19:58 21.08.2013

Re: jedan osvrt

docsumann
Postoji tanka linija između života i mašte.


i maštanje je življenje, baš kao što su snovi stvarni




jinks jinks 20:01 21.08.2013

Re: jedan osvrt

Što bi reako MightyNora, jednu od poenti alegorije predstavlja "the task of the enlightened ones", ali interesantno da li je Platon pod njima podrazumevao i umetnike ili neke potpuno treće.
MightyNora MightyNora 01:16 22.08.2013

Re: jedan osvrt

Matrix u vreme Platona :)
jinks jinks 07:23 22.08.2013

Re: jedan osvrt

Da :) Neki upravo i kažu da je Platonova pećina bila jedna od polaznih tačaka scenarija za Matriks.
maksa83 maksa83 19:50 21.08.2013

kako se priča priča


docsumann docsumann 19:55 21.08.2013

Re: kako se priča priča

kako se priča pjesma



antioksidant antioksidant 20:14 21.08.2013

Re: kako se priča priča

maksa83


kako se sluша прича?
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:15 21.08.2013

Re: kako se priča priča

kako se sluша прича?

U sebi.
angie01 angie01 22:19 21.08.2013

Re: kako se priča priča

MightyNora MightyNora 01:08 22.08.2013

Re: kako se priča priča

Jelica Greganović
kako se sluша прича?

U sebi.


Izmedju otkucaja srca. Pa gde legne, legla je.
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:44 22.08.2013

Re: kako se priča priča

Izmedju otkucaja srca. Pa gde legne, legla je.

Svako drugačije priču čuje, jer je sobom sluša.
MightyNora MightyNora 10:03 22.08.2013

Re: kako se priča priča

Jelica Greganović
Izmedju otkucaja srca. Pa gde legne, legla je.

Svako drugačije priču čuje, jer je sobom sluša.


Svakome srce na druge note kuca :)
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:28 22.08.2013

Re: kako se priča priča


Svakome srce na druge note kuca :)


Slovenci imaju mnogo lepu izreku koja kaže: Svako oko svog slikara ima.
4krofnica 4krofnica 22:17 21.08.2013

probudi me,


majtika, iz letnjeg lelujanja.


i shvatio sam da brišem samog sebe


o pisanju i koječemu preko, preporuka:


<What I talk about when I talk about running>


mjuz: nešto mi je večeras ovako..





MightyNora MightyNora 01:20 22.08.2013

Re: probudi me,

Dubok naklon - za Krofnicu jedna druga (u moje vreme, meni omiljena) New Orleans prica...



Molim te, uz tekst, ne mogu da ga ovde stavljam, predugacak je za post :)

tekst

P.S. Ala si mi dala domaci za citanje :)
gordanac gordanac 08:08 22.08.2013

Cristina Calderon ...

... je poslednja živa osoba, pripadnica Yaghan zajednice koja govori Yaghan jezik. Objavila je 2005 knjigu Hai Kur Mamashu Shis (I Want to Tell You a Story) o svom narodu i jeziku i to je poslednji zapis o njima.
S njom nestaje jedna zajednica, jedan jezik, kultura, kolektivno pamćenje hiljadugodišnjeg života na „vatrenoj zemlji“, nestaje sve što su stvarali jer nema više kome da se pričom prenese njihova istorija, sve to nestaje, ali ostaje ipak ta jedna njihova reč, mamihlapinatapai kojom su opisali, sasvim tačno i verno ono što se događa između dvoje ljudi bilo gde na svetu, u bilo kojoj kulturi ili civlizaciji, u bilo kojoj epohi. Tišina potpunog razumevanja, saopštavanje čežnje i potrebe bez ijedne reči, razmenjen pogled kojim se priča, a sve to u jednoj jedinoj reči zaboravljenog naroda i izgubljenog jezika.
Mamihlapinatapai.
Mamihlapinatapai je za razne jezike veliki problem i za izgovoriti je, ne samo za prevesti, zvanično je "najteže prevodiva reč na svetu" za naš jezik (ili meni bar) – nije, a značenje reči je:
- "a look shared by two people, each wishing that the other will offer something that they both desire but are unwilling to suggest or offer themselves." A slightly different interpretation of the meaning also exists: "It is that look across the table when two people are sharing an unspoken but private moment. When each knows the other understands and is in agreement with what is being expressed. An expressive and meaningful silence“
- pogled potpunog razumevanja razmenjen između dvoje ljudi, u tišini, s nadom da će onaj drugi početi proces ostvarivanja zajedničke, a neizgovorene želje, privatnost dvoje ljudi među strancima kojom bez ikakve sumnje znaju da dele iste želje, ćuteći.

Jezik Yaghan govore (govorili su, danas ga govori samo Cristina Calderon) ljudi na Terra del Fuego, arhipelaga na najjužnijem delu Južne Amerike, u blizini Magelanovog tesnaca, interesantno, oduvek naseljeno područje naše planete, i to civilizacijom čiji je sponatni razvoj prekinut kolonizacijama i osvajanjima Evropljana posle XV veka. Evropljanima koji su smatrali da su superiorna civlizacija koja drugima treba da donese znanja, razvoj, veru i kulturu, a doneli su im u stvari svega drugog strašnog i tragičnog mnogo više nego onog što su govorili da sobom nose i sada se vidi da nemaju (nemamo) ni jezik kojim bi uspeli da misao, doživljaj i događaj koji svi poznajemo obuhvatimo jednom rečju, kao što to umeju Yaghan zajednice.

Zato je Cristina odlučila da nam svima ispriča priču o njima, da bar tu jednu reč izgubljenog Yaghan jezika zapamtimo i da je izgovaranjem sačuvamo od potpunog zaborava - jer nam, čini mi se, treba takva reč.

MightyNora MightyNora 09:02 22.08.2013

Re: Cristina Calderon ...

Uf, bre, malo previse sinhroniciteta za danas, ali tako mi i treba:

1. Ovo - Mamihlapinatapei

Yagan (indigenous language of Tierra del Fuego) – “the wordless, yet meaningful look shared by two people who both desire to initiate something but are both reluctant to start”


drzim na svom desktopu sve vreme, tako da mi je ustvari sve vreme ispred ociju.

2. To je prva knjiga u kojoj mi je izasla kratka prica do 28 redova pod imenom i prezimenom. Za sada i jedina :) ko razume shvatice.

3. Tu knjigu sam poklonio ne bas tako davno nekome.

4. Evo ti jos nesto sto inace skupljam - neprevodive reci :)

http://matadornetwork.com/abroad/20-awesomely-untranslatable-words-from-around-the-world/

Bas mi ulepsa dan :) A ne znas i sta jos :)
gordanac gordanac 09:40 22.08.2013

:)

Tako ti je to s pričama, oduvek.
Imam ja pun džep zlatnih priča, ali - ne umem pričati :)
Samo mi se dopada da - čitam i slušam, dok tragam koja bi mogla biti "prva bajka, prva priča" koju su ljudi poneli sa sobom, kroz vreme i prostor (na bilo kom jeziku)
The History of Fairy Tales by Laura Kready, Chapter 4

MightyNora MightyNora 09:58 22.08.2013

Re: :)

E da jos jedan sinhro...

Mamihlapinatapei je knjiga koja je izdata od strane Dace Kocijana - tacnije Oblaka u bermudama - a ja ga spomenuh u tekstu gore :)

Ima jedan pocetak knjige koji mi se mnogo svidja, a vezan je za price - cek da ga nadjem...
MightyNora MightyNora 10:08 22.08.2013

Evo ga...

Ništa nikada ne počinje.
Ne postoji nikakav prvi trenutak; nikakva pojedinačna reč iz koje, ili mesto iz koga, proističe ova ili bilo koja druga priča.
Uvek nailazimo na niti koje možemo slediti do neke ranije priče, kao i do priča koje njoj prethode; međutim, činiće nam se da veze postaju sve oskudnije dok glas pripovedača zamire, jer svako će doba želeti da priča bude ispričana kao da je njegova vlastita tvorevina.
Tako paganin biva posvećen, tragično postaje smešno; veliki ljubavnici se razneže, a demoni se pretvaraju u igračke na navijanje.
Ništa nije postojano. Lađica plovi tamo-amo, činjenica i mašta, um i stvar utkani u ustrojstva kojima samo ovo može biti zajedničko; da je negde između njih skriven filigran koji će vremenom prerasti u neki svet.

To znači da je sasvim svejedno gde ćemo izabrati da se iskrcamo.
Možda negde između napola zaboravljene prošlosti i budućnosti koju tek naslućujemo.

Na primer, ovde. ...
kukusigameni kukusigameni 10:25 22.08.2013

Re: Evo ga...

MightyNora


Ipak, nije bez značaja kome pričamo priču: sebi ili nekom drugom.
razmisljam razmisljam 13:21 22.08.2013

Re: Evo ga...

kukusigameni


Ipak, nije bez značaja kome pričamo priču: sebi ili nekom drugom.


Стварно: коме и зашто се, у ствари, причају приче?
Одакле та, готово очајничка, потреба за причањем?
И у чему је суштинска разлика између причања себи и причања сваком?
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:58 22.08.2013

Re: Evo ga...

Стварно: коме и зашто се, у ствари, причају приче?
Одакле та, готово очајничка, потреба за причањем?
И у чему је суштинска разлика између причања себи и причања сваком?

Priče su iskonsko prenošenje iskustava, učenje.
Priče su kao slikanje, pevanje, sviranje, crtanje, gluma, vajanje...
docsumann docsumann 15:26 22.08.2013

Re: Cristina Calderon ...

Mamihlapinatapei


2. To je prva knjiga u kojoj mi je izasla kratka prica do 28 redova pod imenom i prezimenom. Za sada i jedina :) ko razume shvatice.


tu u knjigu sam na poklon dobio netom pošto je izašla ... ima baš dobrih momenata.

koju stranu preporučuješ, Majti?
MightyNora MightyNora 16:49 22.08.2013

Re: Cristina Calderon ...

docsumann
Mamihlapinatapei


2. To je prva knjiga u kojoj mi je izasla kratka prica do 28 redova pod imenom i prezimenom. Za sada i jedina :) ko razume shvatice.


tu u knjigu sam na poklon dobio netom pošto je izašla ... ima baš dobrih momenata.

koju stranu preporučuješ, Majti?


Jel mi verujes da je ja nemam :)
Unfuckable Unfuckable 03:37 25.08.2013

Re: Evo ga...

Priče su kao slikanje, pevanje, sviranje, crtanje, gluma, vajanje...

Ne baš.
Priča je ples.
Ili klizi, leprša i mami, ili - nije.
MightyNora MightyNora 10:47 26.08.2013

Re: Evo ga...

Pa de si bre ti Unf, sto godina te nema :)
Unfuckable Unfuckable 13:38 26.08.2013

Re: Evo ga...

nema, nema...ali i ima!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana