Pre nekih pola godine naišao sam na tvit:
I. S. je dečak koji ima 10 god. i boluje od raka. Potrebni su davaoci O+ i B+ krvne grupe. Za više info obratite mi se u DM. Plz RT
***
Deca koja boluju od malignih bolesti podvrgnuta su terapiji koja im višestruko slabi organizam. Broj trombocita im je toliko smanjen da je nedovoljan da spreči krvarenje što može dovesti i do životne ugroženosti. Stoga je neophodno obezbediti donatore koji im daju trombocite postupkom trombocitafereze.
Koncentrovani trombociti dobijeni trombocitaferezom se odmah daju bolesniku kod koga postoji opasnost od iskrvarenja i samo jedna doza je dovoljna da spase život. Tako pripremljeni trombociti mogu da se čuvaju do 5 dana.
***
Krv sam pre toga davao nekoliko puta, uglavnom na izviđačkim akcijama ili kada su objavljivani hitni pozivi zbog nestašice. Trombocite nikada.
Postupak je takav da se uzimaju uzorci krvi za neophodne analize (određivanje krvne grupe, krvne slike i faktora koagulacije, a onda izvode testiranja na bolesti koje se mogu preneti putem krvi -HIV, žutica tipa B, C i sifilis). Tek po dobijanju zadovoljavajućih rezultata testiranja, pristupa se davanju trombocita.
Ispostavilo se da moja drugarica iz gimnazije Marina radi baš na ovom odeljenju Instituta pa su kontrole prošle lako i uz lepo ćaskanje o školskim danima i drugovima.
Moja krv je odgovarala potrebi maloga I. Ostalo je bilo samo da se pojavim onda kada njemu, u skladu sa terapijom, trombociti budu potrebni.
Otac me je sačekao to jutro. Negde u srednjim tridesetim, mršav, ovisok, reče mi da su iz Novog Pazara. Muka ga spopala ljuta. Bore se za maloga već neko vreme. Kaže da nije lako naći donatore. Ima on drugara u Pazaru, ali ne poklapa se svima krv sa potrebnom. Čak i kod onih kod koji se poklapa, i pregled i samo davanje mora se odraditi u Beogradu. Drugovi su mu obični ljudi, koji moraju za taj dan da uzmu slobodan dan jer gazde nemaju baš razumevanja, da putuju celu noć, obave pregled ili daju krv ujutro, pa onda putuju nazad kući. A sve to treba uskladiti sa terapijom.
Sam postupak nije ništa bolno sem uboda igle. Ležiš na oborenoj stolici dok mašina vadi krv iz vene, odvaja trombocite i vraća ti krv nazad u organizam. Nekih 45 minuta brzo prođe uz ljubazno i pažljivo osoblje Instituta. Dobiješ sokić i osveženje (nećeš, ali kako su ljubazni ne možeš da odbiješ), povežu ti ruku i ideš kući.
Nikakav napor da nekome spaseš život!
Otac me je sačekao napolju, zvao na ručak, dugo se zahvaljivao.
Ne treba ništa. Osećaj ispunjenosti je dovoljan. Nezamenljiv.
***
Trombocite sam danas dao po drugi put, devojčici A.
NI I. ni A. verovatno neću videti nikada u životu.
Nema potrebe. Samo neka guraju dalje, neka se izbore.
***
Potrebe za krvlju i krvnim produktima jedne zemlje zavise od broja stanovnika, broja bolničkih kreveta i vrsta medicinskih usluga koje se primenjuju u toj sredini. Plan potreba se donosi na osnovu uvida u godišnju potrošnju krvi u proteklom periodu.
U našoj zemlji potrebno je da bude 40 davalaca krvi na 1000 stanovnika (4%), a taj procenat se godinama kreće oko 3%.
Davalac trombocita može biti svaka zdrava osoba starosti od 18 do 60 godina. Trombociti se mogu davati svakih 15 dana, odnosno 24 puta godišnje.
Davanje trombocita je bezbedno. Broj trombocita koji se izdvaja iz krvi davaoca mali je u odnosu na ukupan broj trombocita u krvi i ne ugrožava normalno funkcionisanje organizma, a obnovi se za 48 sati. Ne postoji rizik od dobijanja bolesti koje se mogu preneti putem krvi, jer je set za trombocitaferezu i sav ostali pribor koji se koristi u proceduri za jednokratnu upotrebu.
Dajte krv, spasite život!
Za više informacija, pogledajte Internet stranicu Instituta za transfuziju krvi Srbije