Kultura| Moj grad

Beograd (ne)ima svoju arhitekturu ... drugi put

Đorđe Bobić RSS / 25.09.2013. u 17:46

U Beogradu se gradi zaista veliki broj objekata, na stotine, raznih po sadržaju i veličini. Od dogradnje potkrovlja, malih stambenih zgrada u predgrađu uglavnom bez dozvola, pa do velikih objekata ili čak kompleksa i za sve to neophodno je učešće arhitekata. Radi se o nekoliko stotina hiljada kvadratnih metara površine koji se projektuju ili grade istovremeno i to sve treba da urade beogradski arhitekti, pa se može zaključiti, ustvari bolje reći, predpostaviti, da je to za njih preveliki zalogaj.Kao i u svakom drugom zanimanju i kod arhitekata se podrazumeva različita moć pojedinca, mada arhitekti misle da je svakog od njih Bog lično pogledao i obdario ih talentom i osetljivošću na lepotu zgrade, te projektuju, a ishod je naravno uvek u skladu sa njihovim stvarnim mogućnostima.

Rezultat je da u Beogradu ima svakakvih zgrada, ružnih, osrednjih, ali i sjajnih ostvarenja i svako od njih potpisuje neki arhitekta, iza njega stoji investitor ma ko to bio, koji prihvata projekat, bilo zato što mu se žuri da zida ili što je njime oduševljen i plaća izvođenje. Tako, u nizu zgrada duž beogradskih ulica veoma malo zgrada se prepoznaju ili budu zapamćene. Tako je uostalom u svim velikim gradovima diljem Evrope, jer se zaista ne može očekivati, naivno je tako misliti, da u velikoj produkciji svaka zgrada treba da bude remek delo ili u najmanju ruku prihvatljivo dobro urađena arhitektura.

Pravo na stvaralaštvo i slobodnu interpretaciju prostora pod uslovom da se poštuju pravila data planom ili zakonom, u arhitekturi svakako nije isto kao kod slikara gde platno može biti naslonjeno uza zid ateljea zauvek ili visiti na zidu sobe ljubitelja baš te slike. Arhitektonsko delo kao autorsko ipak je deo zajedničkog prostora, postaje izgradnjom deo gradskog pejsaža koji koriste svi Beograđani, pa se zaista može diskutovati o pravu arhitekte da udene svoje viđenje arhitekture svima pod nos, ma kako to delo bilo vrednosvano. Zato su osnovane razne stručne ili laičke komisije koje pre prihvatanja projekta daju svoje mišljenje, upravo zbog toga što je zgrada deo javnog prostora grada. Ali to se čini samo kada je u pitanju neka značajna investicija ili lokacija. Sve ostalo, najveći deo nije predmet ovakvog razmatranja i ne treba da bude.

Pitanje je šta je umetnička sloboda arhitekte? Gde je granica te slobode, a ako nije bezgranična onda nije umetnička sloboda. Ipak se radi o individualnom doživljaju arhitekte i njegovom razumevanju činjenice da svojim delom oblikuje životno okruženje za svoje sugrađane, bez obzira što je jednog trenutka našao zajednički jezik sa samim sobom i investitorom i saglasije sa svojim moćima, talentom i znanjem. Radi se o ličnoj odgovornosti za delo ili nedelo, mada se može postaviti pitanje i kapaciteta onih koji prosuđuju bilo da se radi o arhitektima ili drugima. Čin započinjanja projekta od prvih skica je preuzimanje odgovornosti za posledice koje će izgrađeno delo da proizvede kada bude sagrađeno. Ali i procenitelji kad izgovaraju svoj sud o delu imaju, takođe, svoju odgovornost koja nije manje značajna od one koju preuzima arhitekta. I ta odluka je uvek bliska kompromisu kako bi se različita mišljenja članova neke komisije usaglasila.
Nigde u svetu u tako ogromnoj produkciji ne postoji situacija da su sve zgrade remek dela. Ustvari, malo ih ima i to se promoviše kao prednost investitora ili grada ili samog tvorca arhitekture, pa to uz pomoć medija postaje mera vrednosti i na to se referiše kada se govori o kvalitetu arhitekture. U realnom životu, najveći deo produkcije je blizak proseku ili prihvatljivo dobroj arhitekturi. O onoj koja je evidentno loša ili neprimerena mestu nije ovde reč, jer nije moguće te arhitekte isključiti iz posla i zabraniti im rad, a i ne treba, jer ako ima kupaca za njihovo umeće sve je u redu, čarobni štapić za njihovo popravljanje ne postoji.

I zmuzgane slike ili drečava mizika imaju svoje kupce, pa tako i u arhitekturi, neko je naručio neke dedinjske vile ili nizove zgrada uz puteve po Beogradu i to je milje u kome se događa arhitektura. Mnogo je slučajeva bilo da se zgrada po izgradnji izloži žestokoj kritici a zatim se ljudi naviknu i niko je više ne primećuje, ili ima i takvih primera da posle opšteg zgražanja, po protoku vremena postane referentna arhitektonska vrednost u gradu.

Pa i ovako se može misliti, pre nego se rezolutno kaže da Beograd nema dobru ili prestižnu arhitekturu, osim ako nije ideja da se cela stvar poveri nekom velikom bratu koji će u ime svih Beograđana i u ime umetničke slobode odobravati arhitekturu Beograda i u korpu bacati ono što mu nije po volji. A šta će se dogoditi ako je on u duši i pameti sličan onim naručiocima turbo zgrada i arhitektima koji to prihvataju i potpisuju?

 

 



Komentari (13)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

iqiqiq iqiqiq 18:03 25.09.2013

Prostirka sa tigrastim motivom

Mnogo je slučajeva bilo da se zgrada po izgradnji izloži žestokoj kritici a zatim se ljudi naviknu i niko je više ne primećuje, ili ima i takvih primera da posle opšteg zgražanja, po protoku vremena postane referentna arhitektonska vrednost u gradu.


Mene ovo podseća na ono kada odem kod nekog u goste a naletim na kauč sa prostirkom motiva tigra i još me nateraju da skinem cipele. Koliko god mi to bode oči, ako su domaćini dobrodušni i vredni ljudi, oprostim im prostirku i uživam u nekim drugim vrednostima.
Računam tako i kod nas kada dođu, nađu nešto što ih privlači, a oproste nam našu papazjaniju od stilova smešanih u nešto što više nije ni "nešto između"
oskar-z-wild oskar-z-wild 18:54 25.09.2013

Re: Prostirka sa tigrastim motivom

Wtf! Kome se to neko izvinjava sto jedan grad izgleda tako kako izgleda?!
iqiqiq iqiqiq 19:01 25.09.2013

Re: Prostirka sa tigrastim motivom

ја осећала потребу да се извиним када ме је другар из Ирске, кога сам наговорила да дође да види Београд питао " а зашто су рупе по тротоару" " а како ова зграда оронула поред ове нове" (на железничкој станици хотел Президент а около оронуле зграде"
и бисер питање " а зашто је онај возач додао гас када је видео да прелазимо улицу" еее ту нисам знала шта да му кажем
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 19:40 25.09.2013

Re: Prostirka sa tigrastim motivom

izvinjava

Čitanje treba da bude pažljivo pre komentara ... niko se nije izvinjavao zbog tigrastog motiva, radilo se o opraštanju ...
iqiqiq iqiqiq 20:13 25.09.2013

Re: Prostirka sa tigrastim motivom

a nije ni važno, izvini, hvala i molim treba da se koriste u što većim količinama, eto i da sam se izvinila, dobro je da sam i oprostila
oskar-z-wild oskar-z-wild 20:50 25.09.2013

Re: Prostirka sa tigrastim motivom

iqiqiq
ја осећала потребу да се извиним када ме је другар из Ирске, кога сам наговорила да дође да види Београд питао " а зашто су рупе по тротоару" " а како ова зграда оронула поред ове нове" (на железничкој станици хотел Президент а около оронуле зграде"
и бисер питање " а зашто је онај возач додао гас када је видео да прелазимо улицу" еее ту нисам знала шта да му кажем


zasto su rupe po trotoaru??! Koji idiot, taj tip. Juba, glavni grad Juznog Sudana ima oko 15 km asfaltiranog puta, kakvi crni trotoari??

Svet je postao tako razmazen. Svi u Evropi misle da im je bog dodelio toplu vodu i trotoare bez rupa i "lepe" gradove! Treba da razmisle kako zive milijarde siromasnih na ovoj planeti.

Gradovi su u funkciji zivota, a ne obrnuto.
iqiqiq iqiqiq 20:58 25.09.2013

Re: Prostirka sa tigrastim motivom

Koji idiot, taj tip.

mnogo fin momak, prvi put izašao iz svoje zemlje koja je doživela ekonomski bum poslednjih 20 godina, a momak ima 25 godina...
tako sam i ja 80tih prošlog veka prvi put izašla iz SFRJ i kročila u Švajcarsku, samo sam imala ah i oh
i danas pamtim da me je najviše fasciniralo što su svuda bile neke žardinjere i vrtovi prelepog cveća, i niko nije čupao
i pokazali mi ulicu u koju namenski skupljaju narkomane, kao bar ih drže pod kontrolom, te znaju gde bacaju špriceve, nema tabua kao kod nas
ah i oh, ja sam bila u šoku i postavljala pitanja i pitanja
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:06 25.09.2013

Re: Prostirka sa tigrastim motivom

ја осећала потребу да се извиним када ме је другар из Ирске, кога сам наговорила да дође да види Београд питао " а зашто су рупе по тротоару"

Čekaj malo, sve, sve, ali irski putevi su do onomad, do ulaska u EU, bili rupe, a ne putevi, ako ih je uopšte i bilo...oronulost da ne pominjemo.
iqiqiq iqiqiq 22:15 25.09.2013

Re: Prostirka sa tigrastim motivom

Jelica Greganović
ја осећала потребу да се извиним када ме је другар из Ирске, кога сам наговорила да дође да види Београд питао " а зашто су рупе по тротоару"

Čekaj malo, sve, sve, ali irski putevi su do onomad, do ulaska u EU, bili rupe, a ne putevi, ako ih je uopšte i bilo...oronulost da ne pominjemo.

he he al oni su mudro ušli među prvima u EU i pokupili enormne fondove

mudar(umiljat) narod dve majke sisa, malo od EU malo od USA, lepo su oni pokrpili rupe, ej išli smo u neke zabite prostore i svuda putić, neka je i uzak i tanan ali asfalt, retko skoro nikad makadam
apacherosepeacock apacherosepeacock 08:03 26.09.2013

Re: Prostirka sa tigrastim motivom

he he al oni su mudro ušli među prvima u EU i pokupili enormne fondove


Ma ne znam bas; na kratko su se zahuktali a posle toga godinama sunovrat. A iz tih usahlih fondova danas milione bacaju na lepljenje tapeta 'radnja radi puna musterija' preko fasada vec godinama zakatancenih propalih firmi.
audrey92 audrey92 08:08 26.09.2013

Beograd i fasade

Dolazim u Beograd jednom godišnje, poslom, na nekoliko dana. Poslednji put pre 2 nedelje, i opet sam se podsetila kako je to grad neobičnog ritma i neobične atmosfere, kakav se retko sreće. Ali sam opet, kao svaki put, doživela šok pri pogledu na beogradske fasade. Čak i u samom centru su obijene, otpada malter i kuća ima izgled ruševine. Posle par dana čovek se naravno navikne pa ne primećuje.
Ali, možda bi gradski arhitekta mogao da mi objasni u čemu je stvar sa tim fasadama, zašto ih niko ne krpi, pa makar samo zamazao, zar stvarno ne smetaju ljudima? Kako je moguće? Zar ne postoji neki zakon da se fasade moraju srediti?
oskar-z-wild oskar-z-wild 02:10 27.09.2013

Re: Beograd i fasade

Have you heard of MONEY?
audrey92 audrey92 08:19 27.09.2013

Re: Beograd i fasade

To je i meni palo na pamet, postovani oskare, ali sam opet bila u mnogim drugim gradovima i varosima po Srbiji, koje su zvanicno mnogo siromasnije od Beograda, i nigde nisam videla takvu sliku sa fasadama. Uglavnom se nekako drze, stara farba se odrzava dok moze, pa se malo zakrpi itd. Uvek se nekako ima bar za fasade, da se valjda spasi dostojanstvo naseljenog mesta. Jedino u Beogradu mozes u samom centru videti samu ciglu jer je cak i malter otpao, i to kao masovna pojava. Ja sam ubedjena da se radi o nekakvoj nedoumici oko nadleznosti - mozda su zgrade ex-drzavno a jos ne privatno vlasnistvo, pa se ne zna ko je nadlezan ili tako nesto... Ne mogu da prihvatim da prestonica tako izgleda.
Ako je samo MONEY, onda...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana