Mučio sam se noćas pokušavajući da nekako u tekst bloga uobličim ovu petooktobarsku smešu osećanja. Mučio se i odustao. Lete misli na hiljadu strana, svaki je segment naše današnjice za poseban blog. A nikako da te misli slože u nešto jasno i konzistentno.
I onda vidim da, kao i obično, život to sklopi i sačini baš kako treba. Dakle, evo priče o bagatelisanju slobode, sirenskom zovu demagogije, prednostima uravnilovke nad tržištem. O precenjenostii demokratije koja se ne maže na hleb.
O tome kako zmija grize svoj rep.
"Mene su posle 5. oktobra razočarali ljudi i sav onaj ološ kada sam video da posle tog 5. oktobra ulaze u DS i DOS i ja nisam hteo da uđem u tu vladu. Jeste, tačno je da ljudi koje smo rušili pre 13 godina sede sa mnom u vladi, ali dobro je menjati se, priznati grešku. Pa i ja sam se promenio, nisam više radikalan i pun naboja, sada sam smireniji i opušteniji", rekao je Velimir Ilić za B92 i dodao da svim građanima čestita 5. oktobar.
Velimir Ilić Paradigma.