Literatura

Summa cum laude (13)

Vojislav Stojković RSS / 30.10.2013. u 09:20

"Tesla jeste bio genije, ali i veliki čudak. Njegova dela, a naročito ideje, prevazilazile su vreme u kome je stvarao i  pripadale su dalekoj budućnosti, a način kako ih je stvarao, dalekoj prošlosti. Sam je govorio da su njegova najveća dela proizvod njegovih vizija, da je hidrocentralu na Nijagarinim vodopadima video u takvim vizijama kao jasnu sliku, još kao dečak.... Međutim, veliki problem sa Teslom, još za njegova života, a sa njegovom naučnom zaostavštinom posle njegove smrti, je u tome što Tesla svoje vizije nije zapisivao, već držao u glavi. Na pitanje njegovih saradnika: Koliki je kapacitet njegove memerije, kad tolike ideje i komplikovana rešenja, može da drži u glavi, Tesla  je odgovorio da on nema memoriju, već da je misao energetski fluid pohranjen u jonosferi, a on ima sposobnost da tu energiju u obiku vizija prima, dekodira i pretvara u svoja otkrića."

                      - Počeci kvantne fizike vežu se za imena lorda Rejlija i ser Džinsa, ta dva Engleza plave krvi su svojim proračunima pokazali da zvezde zrače energiju. Maks Plank je  početkom veka  ustanovio da se ta energija emituje u kvantnim paketima. Jedan kvant ne nosi  uvek istu količinu energije: što je frekvencija zračenja viša, viša je i količina energije. Kvantna teorija otkriva dualnu prirodu materije. Od dualizma materije Hajzenberg je stigao do načela neodređenosti kao neumitnog svojstva stvarnog sveta, a ubrzo zatim kvantna teorija dovodi i do zaključaka o nepredvildljivosti i nasumičnosti u nauci i relanom svetu uopšte. Na osnovu rezultata kvantne teorije nije bilo teško izvući zaključak da univerzumom vlada slučajnost. Ako je to tako, a kvantna teorija to dosta uverljivo pokazuje, onda je to kraj sna o jednoj teoriji nauke, pre svega kraj determinizma i ne samo u fizici, već u nauci i filozofiji uopšte. Većina filozofa to ni danas ne shvata. Ko je hteo mogao je ići i dalje i zaključiti otprilike ovako: ako univerzumom vlada slučajnost, onda Bog ili ne postoji ili je neozbiljan. Ajnštajn se tome žestoko suprostavio i izrekao to u čuvenoj rečenici: «Bog se ne igra kockicama sa svetom».Stiven Hoking, teorijski fizičar sa Kembridža, odgovorio je, doduše tad već pokojnom Ajštajnu: «Bog, ne samo da se igra kockicama, nego ponekad baca kockice tamo gde se one ne mogu videti». Po Hokingu Bog u toj igri vara naučnike. Rut je napravila pauzu da bi poručila kapućino. Nisam sve najbolje razumeo, ali nisam je prekidao.

              -Fizika je u drugu polovinu XX veka ušla sa dve osnovne teorije za razumevanje realnog sveta: Ajnšatajnovom opštom teorijom relativiteta i kvantnom teorijom. Ajnštajnova teorija opisuje gravitacione sile i makrokosmičko uređenje Univerzuma. Kvantna teorija je usredsređena na pojave izuzetno malih razmera, oko jednog milijarditog dela milimetra, dakle mikrokosmos u kome, po njoj, vlada slučajnost. One su nesaglasne i ne mogu obe biti ispravne. Ajnštajn je počeo traganje za novom teorijom i 1953. godine, samo dve godine pred smrt, objavio je rezultate svoje potrage za idealnom teorijom polja. Verovao je da je uspeo da objedini fenomene gravitacije i elektromagnetizma u jedinstvenu teoriju, ali skup jednačina koje proizlaze iz njegove teorije daju beskonačno mnogo rešenja i ne postoji način da se odredi koje je rešenje važeće za našu Vasionu. Da li je ta teorija tačna to niko ne zna. Ključni  zadatak savremene fizike posle Ajnštajna, a i danas, jeste traganje za novom teorijom koj bi obuhvatila opštu teoriju relativiteta i kvantnu teoriju, a ta sintetička nova teorija je dobila i svoj naziv -  kvantna teorija gravitacije. Briljantni um dr Harvija Fostera je u celini tome bio posvećen. Rut je završila, a meni ništa nije preostalo već da je pitam:         

              -Rut ti si također naučnik fizičar, vidiš li ti bilo kakvu vezu Fosterovih istraživanja i slučaja u kome je bio angažovan kao ekspert? Dugo je razmišljala, a meni je, s tim ozbiljnim izrazom na lepom licu, ličila na Polihimniju, šestu muzu iz Apolonovog hora. Uskoro je nestvarna antička slika prekinuta rečima:

              -Ne, ja ne vidim vezu, ali to uopšte ne znači da ta veza ne postoji. Harvi je imao na desetine ponuda za dodatna angažovanja i to sa honorarima od kojih bi se svakom zavrtelo u glavi, ni jedan nikad nije prihvatio. Harvijevo angažovanje u tom slučaju je možda moguće razumeti u kontekstu njegovog istraživačkog žara. Veovao je, a i često ponavljao, da su dokazi svuda oko nas, samo ih treba uočiti.

              -I šta se tačno dogoodilo tog jula 1963.godine?                                              

              -Spremali smo se da sa nekolicinom kolega provedemo odmor na zapadnoj obali. Pred sam polazak Harvi me je obavestio da nakratko mora u Vašington, te da će nam se pridružiti nešto kasnije. Usledilo je nekoliko telefonskoh poziva i isto toliko odlaganja i posle toga ništa. Po povratku u Boston, na veliko opšte iznenađenje,a pogotovo moje, konstatovali smo da je Harvi tokom letnjeg raspusta dao otkaz u MIT-u i napustio svoj  stan. Svi pokušaji da stupim sa njim u kontakt bili su neuspešni. Krajem leta iste godine dobila sam razglednicu iz Evrope, tačnije iz Beograda, sa samo jednom rečenicom: «Rut, on je bio pravi genije.»

              -Rut, ko je pravi genije?

              -Genije je Tesla. Harvi mu se divio još od kad ga je otac, kao petogodošnjeg dečaka, odveo na Nijagarine vodopade i objasnio mu da je tu veliki naučnik Tesla napravio prvu hidrocentralu koja pravi  struju. Harvi je pričao da se seća kako je ocu odgovorio da će i on, kad poraste, biti Tesla i praviti struju. Fascinacija Teslom  se zadržala i kod Harvija naučnika, čak bi se moglo reći da je postala jača.

              -A zašto Beograd, pa Tesla je američki naučnik?

              -Jeste, ali poreklom iz Evrope, negde sa Balkana. Nakon Tesline smrti jedan njegov rođak je deoTesline zaostavštine preneo u Beograd i sve je to danas pohranjeno u Teslinom muzeju.

               -Da li i Tesla ima veze sa kvantnom fizikom?

               -Tesla jeste bio genije, ali i veliki čudak. Njegova dela, a naročito ideje, su prevazilazile njegovo vreme i  pripadale dalekoj budućnosti, a način kako ih je stvarao dalekoj prošlosti. Sam je govorio da su njegova najveća dela proizvod njegovih vizija, da je hidrocentralu na Nijagarinim vodopadima video u takvim vizijama kao jasnu sliku, još kao dečak. Tesla je itekako imao veze, ne samo sa kvantnom fizikom, već i sa svakom drugom fizikom i naukom uopšte. U svojoj 81. godini on je objavio da je kompletirao svoja istraživanja o jedinstvenoj teoriji polja. Međutim, veliki problem sa Teslom još za njegova života, a sa njegovom naučnom zaostavštinom posle njegove smrti, je u tome što Tesla svoje vizije nije zapisivao, već držao u glavi. Na pitanje njegovih sardnika: koliki je kapacitet njegove memerije, kad tolike ideje i komplikovana rešenja, može da drži u glavi, Tesla  je odgovorio da on nema memoriju, već da je misao energetski fluid pohranjen u jonosferi, a on ima sposobnost da tu energiju u obiku vizija prima, dekodira i pretvara u svoja otkrića.

              -Onda je taj Tesla bio Nostradamus XX veka.

              -Iza Nostradamusa su ostala samo problematična, višesmislena ili nejasna proročanstva koja se mogu tumačiti kako kome odgovara, a iza Tesle vrlo konkretna naučna dela, po mnogima najveća u ovom veku. Patrik, možeš li zamisliti svoju svakodnevnicu bez električne energije? Pitanje je bilo retoričko, pa ništa nisam odgovorio, a Rut je nastavila.

              -Tim istraživača sa MIT-a je 1962. godine uspeo da uz pomoć lasera, novog izvora svetlisti, reflektuje snop svetla od jedne tačke sa Kopernikovog kratera na tamnoj strani meseca. Na čelu tima su bili profesori Hardvej i Smoling, ali ideja da se osvetli jedna tačka  na tamnoj strani meseca bila je Fosterova, koji je bio član tima. Poenta je u tome da je Tesla još 1936.godine tvrdio da je otkrio zrake, koje se zsnivaju na sasvim novom fizikalnom principu i da su tako prodorne da njima može osvetliti bilo koju tačku na tamnoj strani meseca. Reporter Asošieted Presa, željan senzacije je te zrake nazvao Teslinim zrakama smrti, a nučna javnost je ideju o tako moćnim zracima odbacila kao senilnu maštariju ostarelog naučnika. Mladi naučnik Foster je, posle dvadeset i šest godina, sebi i drugima dokazao da je njegov junak iz detinjstva Nikola Tesla bio u pravu. Harvi i ja smo često razgovarali o Tesli. To je bila njegova omiljena tema. Lako smo se mogli složiti da je Tesla bio velik po onome što je stvorio, mogli smo se složiti i oko toga da je bio i ostao zagonetan, ali nisam mogla prihvatiti Harvijev stav da metod ili put kako je Tesla dolazio do svojih otkrića, prevazilazi njegovo delo. Za Harvija je Tesla bio upravo velik po tome. «Kad fizika razvije svoj nučni metod do nivoa Teslinog načina istraživanja, istraživačima će sve biti na dohvat ruke» govorio je.  Harvi naučnik je bio u pravu, naučni metod je alfa i omega svake nauke, pa i fizike, ali da je baš Tesla otkrio metametodu fizike, bilo je verovanje Harvija dečaka. Tako sam mislila ja, ali  nije mi smetala njegova dečačaka fascinacija Teslom, jer ja sam podjednako volela i Harvija naučnika i Harvija dečaka.

U lepim očima lepe Rut lepo su svetlucale čak i suze.                             

              -Rut, možemo li možda, na neki način dovesti u vezu Harvijevu fascinaciju Teslinim čudesnim metodom i čudesni i krvavi masakr iz 1963. godine, a time i njegov iznenadni nestanak? Upitao sam tek kad sam zaljučio da se Rut dovoljno sabrala.

              -Ja za razloge Harvijevog odlaska u Vašington nisam znala, a za taj slučaj masakra i Harvijeve veze sa njim čula sam od tebe prvi put danas. Možda je sve to moguće dovesti u vezu, ali ne vidim kako. Ne želim da razmišljam na način naivne psihologije, koja tvrdi da je od genijalnosti do ludila samo jedan korak.

              -Rut imam samo još jedno pitanje. Rekla si da je Harvi tražen i drugi put. Kada i ko ga je tražio?

              -U proleće 1968. godine tražili su ga agenti FBI. Bili su uporni da saznaju da li sam imala bilo kakav kontakt sa Harvijem. Nisu mi verovali kad sam im odgovorila negativno. Ćak mislim da su me jedno vreme pratili, a možda i prisluškivali moj telefon.                                                   

              -Na kraju Rut, ne mogu, a da te ne pitam, da li je tačan moj zaključak da ti Harvija, i posle sedamnaest godina od njegovog nestanka, još uvek voliš?

             -Ako je živ – volim ga, a ako nije – volim uspomenu na njega.

             Njen odgovor mi je bio daleko jasniji nego sve što je govorila o kvantnoj fizici, čudesnom Tesli i njegovom još čudnijem metodu, a o Harvijevom nestanku da i ne govorim. Kad bolje razmislim jedino mi je i bilo jasno da Rut voli Harvija. Nadao sam se da je stari teolog Litovic bio u pravu i da ga je njena velika ljubav, svih ovih godina, sačuvala od svakog zla.

Atačmenti



Komentari (4)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

opetnaistommestu opetnaistommestu 08:23 31.10.2013

Je l' se meni čini...

Sad sam već navučen! Možda sam požurio, ali čini mi se da počinje pitchwajz. :)
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:16 31.10.2013

Re: Je l' se meni čini...

opetnaistommestu
Možda sam požurio,


Možda, ali samo malo.
poz.
Atomski mrav Atomski mrav 21:32 01.11.2013

Re: Je l' se meni čini...

U svakom slučaju, očekujem g. O'Konora uskoro u Beogradu...
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 23:32 01.11.2013

Re: Je l' se meni čini...

Dabome.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana