definicija oportunitetnog troska kaze da je cena necega u stvari vrednost onog cega smo se odrekli da bi smo to nesto priustili. na primer: mene letovanje kosta taman onoliko gajbi piva koliko nisam popio jer sam morao da vozim dva dana. s druge strane, oportunizam je prilagodjavanje okolnostima bez obzira na principe a sve u cilju da se manje plati (ne samo u novcu). drugim recima, ja da sam oportunista, platio bih avionski prevoz a ketering bih ojadio za besplatne konzerve.
gornji primeri, naravno, imaju smisla samo u svetu u kom je pivo veoma vredno. ili pak slovodno vreme koje je moguće posvetiti ispijanju piva. a takvi svetovi postoje. preciznije postoje takve percepcije svetova. jer percepcije su licne. a postoje i ljudi kojima je par sati slobode vrednije od par stotina eura. poenta je da je oprtunitetni trosak relativan u odnosu na tacku posmatranja (preciznije u odnosu na osobu koja "posmatra"). istina je da je cena avionske karte u apsolutnom iznosu svima ista ali nekom tih par stotina eura ne znaci puno.
gde u stvari pokusavam da odem ovom pricom? pa recimo pokusavam da osvetlim tacku koja kaze "svi smo razliciti i imamo pravo da budemo razliciti a ta razlicitost podrazumeva i to da imamo razlicite interese". zasto je to vazno? mozda i nije, ali to samo ako je moja percepcija da postoji manjak razumevanja te cinjenice pogresan. i da se razumemo - ne pricam o deklarativnom razumevanju vec onoj vrsti razumevanja koja podrazumeva i promenu vlastitih matrica ponasanja. znaci ne "razumem da je nepristojno gurati nos u tudje poslove ali oprostite mi sto odlazim, kod komsije je trenutno vrlo zanimljiva rasprava pa ne bih da propustim". dakle, ovaj deo bi trebalo da stoji na poziciji "sve je relativno i zavisi od tacke posmatranja". specijalna teorija relativnosti za ekonomiste.
sad bi mi bila potrebna i treca definicija a to je definicija politike. politika je (u jednom tumacenju) nacin uredjenja drustva, tj kako jedno drustvo pronalazi svoje zajednicke odgovore, da ne kazem - kako se uredjuje ili zanimljivije - kako resava sopstvene konflikte. zbog ljubavi prema pivu, necu davati primer...nek ljubav ostane neokaljana. ali u drustvu gde razne interesne grupe pokusavaju da pronadju optimum medjusobnih odnosa treba razmisljati i o cinjenici da je ne samo oprtuni trosak relativan vec i da je trenutni odnos snaga samo trenutni. ako u ovom trenutku neka grupa ima svu vlast i ako tu vlast primenjuje apsolutno nametajuci sopstvene interese drugima se sve svede na cekanej trenutka kad ce oni preuzeti apsolutnu vlast i srusiti sve staro i nametnuti svoje i tako u beskrajon. to je veoma iritirajuce i nevaspitano. ruzno je slusati ove sad kako oni prethodni nista nisu valjali. nek je i tacno, ti prethodni su jos uvek tu a nekad ce ponovo biti u starim pozicijama.
skracena verzija:
ako sad to "imamo razlicite interese", "nacin resavanja unutrasnjih konflikata", "cena koju placam je vrednost onog ceg sam se odrekao" povezem(o) (ovo (o) je za slucaj da me jos uvek neko prati) stavimo u kontekst dnevno politicke kaljuge dodjemo do 2 stvari: 1) elementarne ljudske pristojnosti i 2) vremenskog horizonta.
tj:
1) nepristojno je koristiti trenutnu snažniju poziciju da bi se nametali sopstveni interesi
2) na duze staze se isplati pronaci kompromis a kompromis ne podrazumeva trenutno zatrpavanje tudjih interesa jer se vremenom sve preokrene i neplacno kad tad dodje na naplatu
dakle, ko namece sopstveno vidjenje troskova i benefita em je nepristojan em nas (nas kao drustvo u celini) na duze staze znatno kosta.
ovo je univerzalno. ako ne das da se smanje plate i penzije jer imas poslanike pod rednim brojem 124 do 127 isti si kao ovaj do tebe sto smanjuje zdravstvene doprinose jer direktor rfzo-a zalutao na svoju poziciju pa ne ume da reorganizuje bunar iz kog se lecimo.