Život,
opori miris magle
iz šoljice čaja,
osećaj toplote
u stopalima
oslonjenih na rebra radijatora.
Život,
kroz prozorska okna
pogled na posivelo platno
i jednolične krovove
nanizanih kuća
i tursku kaldrmu
stariju
od vremena.
Život
i žena odevena u crno,
bezlična,
hita po
mrvicu hleba
i kubik bukovog drveta.
I zvuk tišine
beživotne sobe
u polusnu
čoveka
šmrktavog nosa
i orošenog čela,
preznojanih stopala
i čitav život
staje
na jedno lice
papira
u njegovom krilu
dok mu misli
lutaju
u vremenu
a oči traže
sunce
kojeg nema.
Kapetan Mekšefri