Život

Duh tiranije u Srbiji

Srđan Fuchs RSS / 05.02.2014. u 17:21

 Photo0253.jpg  

           Beograd, onako kako ga vidi spomenik Mike Alasa 

 

Kada bih pokušao da nađem neku tačku u vremenu u koju bi bilo moguće smestiti početak ove agonije kroz koju Srbija prolazi, verovatno bi to bilo tamo negde 1914. ili 1915. godine. Uzev u obzir da živimo u dobu u kojem se odvijaju drastične revizije, prepravljanje povesti tako da odgovara trenutnim potrebama epohe, često iskrivljenim do perverznog potrebama; verovatno je da jedina objektivna povest koja preostaje je ona sačuvana u ličnom iskustvu. 

 
Iz stravičnog rata Srbija je izašla s idejom koja se pokazala kao istorijska greška - da se oformi državna zajednica koja će okupiti južnoslovenske narode, pod vođstvom Srbije. Kralj Aleks je pokušavao održavati nemoguće - da Srbija vlada nad narodima koji, izuzev jezika, slabo da su šta delili s njom. Aleks to nije mogao držati na demokratski način te je uspostavio apsolutizam - nešto što će ga, pokazaće se, koštati života. Mnoštvo razornih snaga je tu delovalo neumitno. Upitno je da li bi Aleks reformisao državu na način na koji je to učinila Velika Britanija. Možda i bi. Već tada se u Srbiji počelo stvarati ulizičko društvo, društvo u kojem se jači mogao nesmetano iživljavati nad slabijim, nekažnjeno i neometano. Srpska mladalačka inteligencija je reagovala najpre stvaranjem socijalističkog pokreta, inspirisanog francuskim, engleskim i ruskim idejama o uređenju društva, i to je 30-ih godina prošlog stoleća preraslo u komunistički pokret, s epicentrom na Beogradskom univerzitetu. 
 
Drugi stravični rat je uveo Srbiju u još haotičnije događaje; društvo, nekada podeljeno između radikala i demokrata je krenulo doslovno u oružani sukob i građanski rat. Ne znam šta je bilo na četničkoj strani jer nemam nikoga u porodici ko je bio na toj strani. Ali, na partizanskoj strani prevagu nad mislećim ljudima su odneli nasilni ljudi. Ničim izazvane i podstaknute egzekucije su već tada kretale uzimati maha. U Srbiji se počela institucionalizovati tiranija. Prve godine, neposredno po okončanju stravičnog rata, proticale su u relativnom haosu. No, kada su nasilni drugovi definitivno i konačno zauzeli rukovodeće pozicije u Beogradu, duh tiranije u Srbiji počeo je zadobijati formu. Narednih decenija taj duh je postao apsolutan, i eskalirao je u previranjima nakon 80-ih, kada je postalo jasno da Aleksova i Josipova državna tvorevina neće još dugo poživeti. Tiranija je punu eskalaciju doživela u događajima poslednje decenije prošlog stoleća.
 
Na početku novog milenijuma smo odahnuli na tren u Srbiji, izronili smo na časak iz gorke unutarnje tmine, tek toliko da bismo potonuli obratno još dublje. Počeli smo ponovo da verujemo da imamo budućnost. Mislili smo da smo se rešili ovog svog unutarnjeg kancera. Međutim nije bilo tako. Hirurški odstranjen s uma srpskog društva, iz kancelarije predsednika i vrhovnog komandanta, kancer se počeo premeštati po različitim stranama: počev od političkih organizacija, preko biznis kartela, pa sve do duhovnih (pseudo?) institucija. 
 
Danas, 2014. godine, ja lično ne vidim da postoji ikakav pomak u odnosu na 1984. godinu kada je liberalni duh bio u mladalačkim povojima i kada su svi verovali da je samo pitanje dana kada će društvo biti potpuno oslobođeno. To se nije odigralo ni danas, trideset godina kasnije. Izgleda da nama stvarno niko nije kriv sa strane - koliko god jeste bilo uvek, i uvek će ih biti, razornih igara spoljašnjih uticaja i moći. Međutim, izgleda da mi kao društvo nismo sposobni da uredimo svoju zemlju tako da ona bude dinamična, otvorena, slobodna i moćna. Tiranija se u današnjoj Srbiji gotovo svela na maltretiranja unutar porodice - jedan član porodice je kadar da tiraniše sve ostale iz nejasnog razloga satisfakcije i osećanja superiornosti. Srbija je ostala zatočena u 80-ima prethodnog stoleća, dok je svet za te tri decenije odgalopirao daleko napred - pojedine države su otišle toliko napred da njihova državna ustrojstva deluju kao da su već kročile u XXII stoleće. Šta je moguće učiniti ovde?  


Komentari (107)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Sepulturero Sepulturero 18:57 05.02.2014

Накнадна памет

Није уопште тако сигурно да је идеја о уједињењу јужнословенских народа била погрешна. Како су могли Немци да се уједине и Италијани? Уосталом, и не ради се о различитим народима већ о једном истом али са различитом религијом. Да су нас велике силе оставиле на миру, а ми били мало паметнији, вероватно би данас боље стајали од Италије.
hoochie coochie man hoochie coochie man 19:58 05.02.2014

Re: Накнадна памет

Уосталом, и не ради се о различитим народима већ о једном истом али са различитом религијом.


A gde to piše?
Postoji li negde registar naroda u kome se može videti da li smo registrovani kao jedan ili smo različiti?

Ako se većina neke grupe oseća i izjašnjava kao nacija onda je to nacija.
Ili bi ti nekome to pravo oduzeo?

Da li su Hrvati posebna nacija, Crnogorci, Bošnajci....?
Svi oni kažu da jesu, ti kažeš da nisu.
Da mi njima zabranimo da se osećaju kao Hrvati, Crnogori, Bošnajci, ili makar da im zabranimo da to glasno izgovaraju, da ih sve strpamo u jednu naciju i jednu državu iako to ne žele.
Šta oni ima da se pitaju.
uros_vozdovac uros_vozdovac 19:06 05.02.2014

citat

Međutim, izgleda da mi kao društvo nismo sposobni da uredimo svoju zemlju tako da ona bude dinamična, otvorena, slobodna i moćna. Tiranija se u današnjoj Srbiji gotovo svela na maltretiranja unutar porodice - jedan član porodice je kadar da tiraniše sve ostale iz nejasnog razloga satisfakcije i osećanja superiornosti. Srbija je ostala zatočena u 80-ima prethodnog stoleća, dok je svet za te tri decenije odgalopirao daleko napred - pojedine države su otišle toliko napred da njihova državna ustrojstva deluju kao da su već kročile u XXII stoleće. Šta je moguće učiniti ovde?


Sve se slažem, ali mi nekako slika da je društvo ostalo u 80-im nije bliska. To je jedna mnogo dobra decenija za ovo što danas živimo.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:57 07.02.2014

Re: citat

u smislu - da su liberalna strujanja bivala paralisana u onom poslednjem ključnom segmentu gde su se nadala da će dosegnuti ideal slobodnog i mirnog društva. hint: lik šerbedžije kao profesora na BU u radivojevićevoj i kaporovoj Uni. a tek kaporova metamorfoza - huh. nikada nisam uspeo to da shvatim. :(
Biljana 77 Biljana 77 19:11 05.02.2014

uh

Teško je reći da li je taj kancer u osnovi duh tiranije, ili duh malograđanske birokratije, neke vrste tiranije u malom, zarad čistog koristoljublja...
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:58 07.02.2014

Re: uh

malograđanska birokratija je mislim vrlo svesno odabrano oruđe održavanja stanja vakuuma.
Biljana 77 Biljana 77 12:29 08.02.2014

Re: uh

malograđanska birokratija

je jako dugo prisutna, čini mi se da su je Obrenovići ustoličili u vidu lokalnog svemogućeg, svepitajućeg i naravno podmitljivog ćate.. Vremenom je ceo sistem do najviših nivoa uzgajan da profuncioniše po tom modelu.
highshalfbooze highshalfbooze 19:36 05.02.2014

Tirani smo sami sebi

Duh tiranije u Srbiji
kada je postalo jasno da Aleksova i Josipova državna tvorevina neće još dugo poživeti.

Ne znam kome je to bilo jasno, jer da je bilo dalekovidih i pametnih, svakako ne bi bili sada u ovom položaju.
Biće da je mnogima više stalo do akumulacije kapitala u haosu i anarhiji nego do društvenog napretka. Nekima je više stalo da se vratimo u 19 vek i da ispravljamo "Acine i Josipove" krive Drine i da priča beskrajne priče kako su oni pre njih uništili Srbiju, umesto da na onome što imamo krenemo dalje napred. A imali smo mnogo i neuporedivo više nego što sada imamo.

U Srbiji se počela institucionalizovati tiranija.


Ja ne znam koliko ti imaš godina, ali sam ja živeo i radio u tom vremenu koje ti nazivaš institucionalnom tiranijom, i mogu ti reći da uopšte nisi u pravu. Ne mogu ti reći zbog čega ti tisi u pravu zato što ti nisi izneo ni jednu činjenicu zbog koje si nonšalantno proglasio to vreme institucionalizovanom tiranijom.

Tiranija se u današnjoj Srbiji gotovo svela na maltretiranja unutar porodice - jedan član porodice je kadar da tiraniše sve ostale iz nejasnog razloga satisfakcije i osećanja superiornosti.


pojedine države su otišle toliko napred da njihova državna ustrojstva deluju kao da su već kročile u XXII stoleće

Drugi su normalnom brzinom otišli, nego je problem što smo se mi vratili unazad. Zašto smo se vratili? Pa ja ne znam zaista, ali čitajući ovaj blog, mislim da ti znaš odgovor.
oskar-z-wild oskar-z-wild 20:02 05.02.2014

Jok, jok, jok! Preteruješ.

To tvoje negativno razmišljanje je uslovljeno društvnim stereotipovima. Izgleda da ovi dunavski narodi između Moravske i Morave još nisu uspeli da se oslobode negativnog razmišljanja i što je važnije, da se smeju kad su na ulici.

Uzmi na primer Češku. Moglo bi se reći da je zemlja kulturnija od naše (opera je etabliranija), ima veći standard, ima demokratski sistem, ne mnogo korupcije... međutim šta je rezultat?

1. Česi mrze Čese.
2. Česi hoće da isele.
3. Česi imaju loše mišljenje o Česima....

Česi su postali jedna od najpesimističnijih ili najnegativnijih nacija na svetu, a mi mislimo - samo da nam je njihov standard.

Zašto je to tako u Češkoj i Srbiji teško je reći, ali deca često nasleđuju ponašanje i način razmišljana svojih roditelja i sredine. I to se da videti kada porazgovarate sa recimo dvadesetogodišnjacima u Beogradu koji nisu ni malo bili akademski nastrojeni u životu ALI imaju negativne stavove o Srbiji i Srbima ko VRATA! Sa njima nema diskusije, to je tako pa to ti je.

Odakle su to posisali s obzirom da su ti stavovi mahom negativni i pesimistični? Sa blogova?
oskar-z-wild oskar-z-wild 21:18 05.02.2014

Obzervacije Australijanca u Češkoj:

Czech Republic: Second Most Negative Country

Why was the Czech Republic recently named one of the most pessimistic countries in the world?
published 10.09.2013 | comments (76) | log in to post comments
Written by: Ryan Scott LINK


One of the troublesome things about living in the Czech Republic is not the alleged poor service, xenophobia, slowness of the bureaucracy or any other complaint we expats have. It is the tendency for Czechs to be negative, often exceedingly negative, toward their fellow countrymen and women. People have a right to their opinions and a certain self-deprecation is welcome over rampant national pride. In fact it can be refreshing. But over the years I can’t help but think the negativity might be a little too extreme and that it has implications for a country I currently call home.

Modesty vs. negativity

Coming from Australia, a country where boisterous nationalism is practically a default setting, I’m aware that any opinion about one’s country which doesn’t include people wearing flags as capes or reminding anyone who will listen how much better everything is at home will possibly appear slightly derogatory. Furthermore, there is a saying here, “small but ours”, which tends to play up the modesty. (Of course not all people live up to these ideas.)

But the negativity I have encountered was not misconstrued modesty; it was unequivocally hostile. A number of Czechs I’ve met have voiced a clear dislike for Czech people and/or the Czech country either directly to me or around me. The comments have come from a range of people who aren’t always connected.

A family friend upon meeting me at a gathering asked, “Why do you want to live in this s#!t republic?” An older man from the same social circle complained about having to drink with the Czechs, when he himself was Czech. I’ve had a woman repeatedly tell me she doesn’t like it here, though she’s lived here for the better part of her life and a younger man tell me he wished he wasn’t Czech. And I overheard one Czech colleague say to another Czech colleague “Czechs are stupid,” in Czech of course.

Some of the comments can be less severe. But it’s remarkable how often it comes up. I’ve been told numerous times how Czechs “know how to get around laws”. When going to a bank for the first time, the clerk warned me that Czechs steal. I’m not sure how that was meant to make me feel more reassured about leaving my money with them.

Academically speaking

I thought that maybe it was just me and my skewed view. (I’m willing to concede that in part some of it may still be that.) But Ladislav Holý’s book, The Little Czech and the Great Czech Nation, contains research which corresponds to what I’m talking about. Holý pointed to two polls, one conducted in 1990 and a second carried out two years later, which asked Czechs to describe themselves. In the earliest poll, the most common traits were all negative: envious, conformist, egotistical, and cunning. Two years later, the results changed little. Cunning replaced egotistical as the third most common response and all the traits were remarked upon more often. Only one positive trait “hard-working” entered the top four responses in the later poll.

As much as the data seems to directly confirm the prevalence of negativity, the findings are over two decades old. What do more recent surveys show? While none address this question specifically, a number of other surveys reveal that negativity of one sort continues. However, the picture is complex.

Sixty four percent of respondents to a Stem survey in 2008 said they didn’t trust their fellow citizens. A poll from last year showed that more than half of Czechs wanted to live abroad. Among the young the figure is as high 70%. The old Czech saying “Všude dobře, doma nejlíp” (Everywhere good, at home the best) might not apply anymore.
oskar-z-wild oskar-z-wild 22:04 05.02.2014

Re: Obzervacije Australijanca u Češkoj:

“... at the turn of the millennium when 72% of people thought the economic situation was bad or very bad, a significant chunk of society – 45% – remain pessimistic about the situation. A slightly smaller number (36%), admittedly from a different survey, are dissatisfied with the direction the country is heading. Even more, 41% said the country was heading nowhere.

This mood ranks the Czech Republic as the second most pessimistic nation on Earth in 2012. Greece, with its collapsed economy, is first. Even post-earthquake Haiti rated as less pessimistic. It can be argued that the economic crisis, which has left a record number of people unemployed, and the political situation are fueling the feeling.
G.Cross G.Cross 20:09 05.02.2014

Je li belo belo zato sto nije crno?

dok je svet za te tri decenije odgalopirao daleko napred


Ko?

USA ?
UK?
Francuska?
Iran ?


Dokazivati da je Srbija u problemu dokazujuci da su ostali napredovali je zestok logicki i eticki problem.

Srbija je u problemu zato sto je Srbija.


pojedine države su otišle toliko napred da njihova državna ustrojstva deluju kao da su već kročile u XXII stoleće


Ko li je ovo?
Napred?

Pretpostaviti da ce 22. stoljece biti bolje od 21. stoljeca je prilicno naivno, nezasnovano na cinjenicama i populisticki.


P.S. Moje licno misljenje: Od kad je Armstrong pre 45 godina sleteo na mesec, covecanstvo stagnira. Nema ideja i hrabrosti.

drzura drzura 20:18 05.02.2014

eh

Izgleda da nama stvarno niko nije kriv sa strane - koliko god jeste bilo uvek, i uvek će ih biti, razornih igara spoljašnjih uticaja i moći.

nije samo vama,ni hrvatskoj a ni ostalim državicama nikad nije bio kriv neko drugi,to je uvijek bio samo dobar izgovor za lošu politiku.
hajkula1 hajkula1 20:27 05.02.2014

Agonija

Kada bih pokušao da nađem neku tačku u vremenu u koju bi bilo moguće smestiti početak ove agonije kroz koju Srbija prolazi, verovatno bi to bilo tamo negde 1914. ili 1915. godine.


Nešto pre, od majskog prevrata, od ubistva Aleksandra i Drage Obrenović, 28./29.05.1903.

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 20:31 05.02.2014

Tiranija u porodici

"Tiranija se u današnjoj Srbiji gotovo svela na maltretiranja unutar porodice - jedan član porodice je kadar da tiraniše sve ostale iz nejasnog razloga satisfakcije i osećanja superiornosti."

Kako si došao do ovog zaključka?
Na osnovu kog i kakvog uvida?
Na kom i kakvom uzorku su vršena istraživanja?
Kojim instrumentima je meren intenzitet tiranije?
Koji članovi porodice češće maltretiraju ostale, stariji mlađe ili obrnuto?
Koja komparativna istraživanja i u odnosu na koja društva su vršena?

Ako ti je možda lakše, priznaj da si zaključak o tiraniji u srpskoj porodici izveo odokativno, kao uostalom i o tiraniji u Srbiji od tamo negde 1914. ili 1915. pa na ovamo.

I na kraju, čitaš li ti bar ponekad Amosa Klajstnera?
hajkula1 hajkula1 20:41 05.02.2014

Hm

Kralj Aleks je pokušavao održavati nemoguće - da Srbija vlada nad narodima koji, izuzev jezika, slabo da su šta delili s njom.



Ne. Kralj Aleksandar je održavao svoju krunu.
hoochie coochie man hoochie coochie man 21:12 05.02.2014

,,,,,,,,,,,,,,,

Šta je moguće učiniti ovde?


Ništa veliko, ništa revolucionarno, ništa što će samo po sebi rešiti sve probleme.
Ne postoji „silver bullet". Mora sveobuhvatno.
Neki koraci su napravljeni, slede neki drugi i dogodiće se.
Država je napravljena, kako tako ali napravljena.
Otpalo je što nije trebalo i što nije moralo da se neke gluposti u prošlosti nisu pravile.
Ali pravile su se i to je cena.
Sledeći korak bio valjalo da bude privreda, posao, pare.
Ni tu nema čarobnog poteza.

Srbija je danas bolja nego osamdesetih.
A da bi to proverio zapitaj sebe da li bi se vratio u ono vreme kad se o uređenju države radi, da li bi ponovo u Jugislaviju i komunizam, ili bi izabrao Srbiju i demokratiju.
Ja biram ovo sada sa svim manama.

Liberalni duh osamdesetih je bio romatntičan i po malo naivan.
Takav je i morao da bude jer su mu ciljvi bili sasvim drugačiji od ovoga što danas smatramo liberalnim duhom.
Tada je samo trebalo težiti ovome što imamo danas, izborima, demokratiji, slobodni da se kaže šta se misli o vlastima, slobodnoj štampi, i već to je bio liberalizam.
Sada je lestvica podignuta.

A odakle tiranija u Srbiji?
Pa možda je odgovor u tvom tekstu.
Jugoslavija, država koju njeni građani nisu želeli, a niko ih nije pitao kad je pravljena, je samo diktaturom mogla da se stvori i da se održava.
Tako ju je održavao Aleksandar, tako Josip. Drugačije nije moglo.

A sedamdeset osamdeset godina pod tiranijom ostavlja posledice.

Biće dobro (nekim budućim generacijama:) )
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 23:29 05.02.2014

Re: ,,,,,,,,,,,,,,,

Biće dobro (nekim budućim generacijama:) )


optimista si, što je dobro.
meni samo frka (a pomalo i sramota) od toga šta im ostavljamo.
hoochie coochie man hoochie coochie man 18:13 06.02.2014

Re: ,,,,,,,,,,,,,,,

meni samo frka (a pomalo i sramota) od toga šta im ostavljamo.


Pa bolje im ostavljamo nego naši nama.
Naši nama ostavili Jugoslaviju i komunizam, mi njima Srbiju i demokratiju.
Makar smo mi izginuli da to dvoje rasturimo, da ne moraju oni.

optimista si, što je dobro.

:)
oskar-z-wild oskar-z-wild 21:12 05.02.2014

Obzervacije Švajcarca u Srbiji:

Ако би Србија сутра морала да приступи Европској унији, то би био велики губитак за човечанство. Тако би се изгубио један начин живота где су часовници мекши него на Далијевим сликама, где жене више сањаре од госпође Бовари, где су мушкарци храбрији од вука ухваћеног у кљусу који себи откида шапу да би се ослободио.

Осим сталних сусрета са старим пријатељем Србином, мој први прави контакт са Србијом био је позив председника Удружења књижевника Србије, који ми је понудио поетски азил, након што је швајцарско удружење одбило да ме прими у своје редове. То је био изванредан потез. Дакле, још постоји земља на свету где се људи подсмевају слици сервираној у свету о њима, земља у којој се људи ангажују за унапред изгубљене ствари и негативце попут мене, не хајући за потенцијалне реакције; дакле, изван Швајцарске још постоји земља која пружа отпор! Било је то довољно неуобичајено да ме нагна да постанем члан Удружења књижевника Србије. Отад, Србија и ја чинимо један необичан пар. Пар везан узајамном фасцинацијом, у којој свако представља у очима оног другог нешто што никад неће бити.

МЕЛАНХОЛИЈА И ПРЕНАТРПАНОСТ

Тако сам се једног дана обрео у Београду. Препешачио сам тај помало сив град, који је сав неодређено мирисао на угаљ и на кухињска испарења. Шетао сам Кнез-Михаиловом, попио кафу у Коларцу. Посматрао сам са тврђаве како протичу Сава и Дунав, и затечен обишао војни музеј где су, на паноима пожутелим од времена, до најситнијих детаља описане епизоде отпора против турског освајача. На крају сам провео неколико сати у невероватном зоо-врту који краси ободе тврђаве.

У очима животиња пронашао сам исту меланхолију присутну у тако лепом и дубоком погледу предивних жена које шетају тротоаром, као богиње небеским подијумом. Меланхолија: то је кључна реч. Она влада свуда, у ваздуху, зидовима, лицима, и покретима људи. Као да нешто сатире град и његове становнике. Нешто што не може издржати једно људско биће, један народ, једна земља. У Београду, као да је цео свет Атлас.

Истражујући дубље, откривао сам узрок те меланхолије. То је осећај оних који посматрају како река тече и како време пролази, и при том остају убеђени да ништа неће изменити њихову судбину, да их нико неће ослободити коби која им се обрушила на рамена. Пролазећи кроз Београд, фрапирани смо зградама које још носе ожиљке рата са НАТО-ом, али нарочито многобројним зградама начетих временом. Овде је све отпор, отпор Американцима, савремености, времену, самом себи.

Да би се тај отпор савладао, простор је невероватно претрпан. Улице, радње, архитектура, саобраћајне осе, све је хаотично, презагушено, ирационално. Овде влада зачуђујућа предиспозиција за сналажење, за бављење свим и свачим. Као да је свему томе циљ да се евентуални освајач изгуби у кривинама лавиринта, у којима би после бескрајног кружења изгубио и жељу за освајањем.

Меланхолија и претрпаност: то су моји најснажнији утисци о овом малом балканском народу док газим по његовом тлу. Његова историја је почела једним поразом који су Срби носили у себи вековима, придајући му сакрални карактер моралне победе, на којој су изградили национални идентитет.


Oskar Frajzinger
ivana23 ivana23 21:22 05.02.2014

Re: Jedno viđenje. Melanholija.

oskar-z-wild


Neko je to postovao pre 2, 3 dana na G+.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 21:28 05.02.2014

Re: Obzervacije Švajcarca u Srbiji:

Oskar Frajzinger

dalje kaže:

"Okrutni vekovi su doveli osvajače sa svih strana, sa severa, juga, pa čak i istoka. Turci, Austrijanci, Nemci, Englezi i Francuzi protutnjali su ovim prostorima jureći u rat na severu ili jugu. Ti gospodari rata su samo prolazili, nesvesni postojanja srpskog naroda, sem ako ne bi zasmetao. A Srbi su to činili sve češće, da bi potvrdili svoje postojanje i prikazali se svetu kao narod: isprečili bi im se na putu. Vremenom je to postao dominantni stav: Srbin zatrpava ulice, radnje, glavu, čak sebe samog opterećuje sobom. Zbog toga se čini da je sve u ovoj zemlji u radovima i u iščekivanju, uprkos njenoj dugoj prošlosti i bogatoj kulturi. Srbin je otporaš, šampion Pirovih pobeda, naročito nad samim sobom. U tom otporu ima izvesne uzvišenosti, nesalomive volje da se izazove sudbina, iako se zna da je neminovna. Ali taj potez je tako plemenit, tako lep i uzaludan da postaje uzvišen.


Volim ovaj narod jer se opire svetu, kobi, vremenu koje protiče, samom sebi. Volim tu melanholiju u očima ljudi koji, znajući da ne mogu izaći kao pobednici iz jedne nejednake borbe, istraju u borbi, zarad lepote samog gesta, zarad rehabilitacije čina slobodne volje, plemenitosti uzaludnog.


Ako bi Srbija sutra morala da pristupi Evropskoj uniji, to bi bio veliki gubitak za čovečanstvo. Tako bi se izgubio jedan način života gde su časovnici mekši nego na Dalijevim slikama, gde žene više sanjare od gospođe Bovari, gde su muškarci hrabriji od vuka uhvaćenog u kljusu koji sebi otkida šapu da bi se oslobodio.


Srbija je oduvek u ratu sa neprijateljem koji se nalazi unutar njenih zidina i zaposeda život, nevidljiv i nepobediv. Kao Zangara u svojoj tvrđavi, i Srbin se nada najgorem i najboljem što mu može doći spolja. Ali donekle je svestan da ono što ga tišti leži duboko u njemu samom, i da mu ne može uteći. Kao uzvišeni osuđenik, poseže za drugim zatvorima, širim, svetlijim, čistijim. Evropska unija mu jedan takav zatvor predstavlja u lepom svetlu, pod finansijskom podrškom Centralne evropske banke, uređenog tako zato što su Nemci poželeli da postanu Evropljani, da ne bi bili upamćeni kao potomci nacista.

Ako bi Srbija prihvatila tu prevaru, ako bi pristala da proda svoj ponos budzašto, stupila bi u jedan sterilan, funkcionalan, šablonski prostor, bez opterećenja, u kojem bi ostala anonimna. U njemu bi stekla status dobro uhranjenog roba, ali bi sem teritorije izgubila i istoriju i korene, a ponajviše dušu."

oskar-z-wild oskar-z-wild 21:54 05.02.2014

Re: Jedno viđenje. Melanholija.

ivana23
oskar-z-wild
Neko je to postovao pre 2, 3 dana na G+.


Meni poslao zabrinut prijatelj danas imejlom. Dobronameran čovek, pa ga ovaj članak zabrinuo da li srpski političari opet prave grešku što se još jedanput ujedinjuju s drugim državama.

Morao sam da "mutiram" prijatelje sa G+, ne mogu da razumem zašto ljudi šalju toliko linkova svaki dan. Oko 5 dnevno, znači oko 1,825 godišnje. To znači da ako imaš samo pet ovakvih G+ prijatelja, dobićeš do 10,000 poruka godišnje. Tome dodaj aktivnost na ostalim društvenim mrežama... not for me. Moj gregarski instinkt je zakržljao.
ivana23 ivana23 22:34 05.02.2014

Re: Jedno viđenje. Melanholija.

Ja sam samo na G+. Nemam 'prijatelje', uz par poznanika, uglavnom odabrane medije i one ciji postovi me bas zanimaju.
dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 22:52 05.02.2014

Što bi rekla Dubravka Stojanović

Uzev u obzir da živimo u dobu u kojem se odvijaju drastične revizije, prepravljanje povesti

kod nas se prošlost brže menja nego sadašnjost.
blogovatelj blogovatelj 07:01 06.02.2014

Re: Što bi rekla Dubravka Stojanović

kod nas se prošlost brže menja nego sadašnjost.


Samo da izrazim divljenje. Predivna definicija Srbije.
cult cult 09:30 06.02.2014

Re: Što bi rekla Dubravka Stojanović

blogovatelj
kod nas se prošlost brže menja nego sadašnjost.


Samo da izrazim divljenje. Predivna definicija Srbije.


me 2.

A sa tekstom Srdjanovim da izrazim neslaganje glede kapiranja Jugoslavije kao greške, ideje da je Srbija pokušala da vlada nad ostalim južnoslovenskim narodima samo zato što je dinastija bila srpska, teze da je socijalizam bio nasilan posle pedesetih tj raskida sa SSSR, osamdesete kao tačka u kojoj smo "zaglavljeni" bi bila, u stvari, super kad bi bila tačna. Nekako mi se ne čini da je savremena srpska porodica tiranija jednog čoveka. Naprotiv, mislim da je vrlo anarhična poslednjih godina. I tako...
oskar-z-wild oskar-z-wild 23:07 05.02.2014

Duh tiranije u svetu

Police State First Snowden Interview on German Television (In English)

http://www.forbiddenknowledgetv.com/videos/police-state/first-snowden-interview-on-german-television-english.html
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 23:14 05.02.2014

evo ja da ti kažem, ako nije problem

Ne znam šta je bilo na četničkoj strani jer nemam nikoga u porodici ko je bio na toj strani.


Četnički pokret je bio mnogo heterogeniji, tamo je bilo od socijalista do nekih koji bi se bez pardona mogli nazvati fašistima. Zato su (smo*) u jednom bespoštednom i surovom građanskom ratu, koji je zahtevao sumanutu ideološku posvećenost i uniformnost, i pukli. Mislim, između ostalog i zbog toga, nije to jedini razlog.
No to je istorija, i nije više relevantno ni za šta.

* ovo "smo" je stavljeno u zagradu, pošto je nekih mojih predaka bilo i na drugoj strani. ipak, moja samoindentifikacija je bliža onim prvima, makar ta strana i bila gubutnička kao što i jeste bila.
highshalfbooze highshalfbooze 09:14 06.02.2014

Re: evo ja da ti kažem, ako nije problem

Četnički pokret je bio mnogo heterogeniji

Ta heterogenost, osim u vreme Prvog svetskog rata, ga prati do današnjih dana. Tako ni u Bosni nisu mogli da se slože dal će pre da ubijaju, pljačkaju ili siluju.
predatortz predatortz 10:24 06.02.2014

Re: evo ja da ti kažem, ako nije problem


Ta heterogenost, osim u vreme Prvog svetskog rata, ga prati do današnjih dana. Tako ni u Bosni nisu mogli da se slože dal će pre da ubijaju, pljačkaju ili siluju.


Šta ti znaš o tome? O kom četničkom pokretu u Bosni govoriš? Onom koji je vodio Mladić?

U Bosni su, ponoviću milioniti put, u istom stroju bili partizanski i četnički sinovi i unuci. I nije se pravilo pitanje oko toga iz kakve si porodice. U Rep. Srpskoj partizane i četnike je izmirio zajednički interes - biološki opstanak srpskog naroda.
highshalfbooze highshalfbooze 10:47 06.02.2014

Re: evo ja da ti kažem, ako nije problem

predatortz

Šta ti znaš o tome? O kom četničkom pokretu u Bosni govoriš? Onom koji je vodio Mladić?


Govorim o onima za koje si ti lično rekao da ste ih hapsili i oružjem terali iz Zvornika. Jest da to nije ostalo zabeleženo, ali ne dovodim u sumnju tvoje reči. Inače, lično nisam učestvovao u tome, ako me to pitaš.

predatortz
U Bosni su, ponoviću milioniti put, u istom stroju bili partizanski i četnički sinovi i unuci.


Čisto sumnjam da je taj stroj zvao "četnički". Inače sam ja četnički praunuk, kad vam je svima stalo da se na taj način kategorišete. U partizanima mi od porodice nije bio niko. Jedan deda mi je bio u zarobljeništvu, a drugi je umro pre nego što je imao prilike da se opredeli. Inače je pradeda govorio za ove ravnogorske četnike da su četnička sramota. A verovatno je i znao više o tome jer je živeo tamo u blizini.
predatortz
U Rep. Srpskoj partizane i četnike je izmirio zajednički interes - biološki opstanak srpskog naroda.

Naravno, i bilo bi mnogo bolje da vam nisu dolazili ovi četnici da vas "spašavaju", upravo o tome ti pričam.
predatortz predatortz 11:03 06.02.2014

Re: evo ja da ti kažem, ako nije problem



Govorim o onima za koje si ti lično rekao da ste ih hapsili i oružjem terali iz Zvornika.


To nisu bili četnici, to je bio ljudski šljam. Mogli su se zvati i Armijom spasa.


Čisto sumnjam da je taj stroj zvao "četnički". Inače sam ja četnički praunuk, kad vam je svima stalo da se na taj način kategorišete. U partizanima mi od porodice nije bio niko. Jedan deda mi je bio u zarobljeništvu, a drugi je umro pre nego što je imao prilike da se opredeli.


Kod mene ti je situacija gotovo smešna. Jedan deda je bio četnički oficir, drugi Nedićevac. Pazi - Nedićevac iz Bosne!!! Priča je sledeća:

Uhvate ga '42. , kao balavca, Nemci na Majevici. Dospe do Banjice, a posle toga u Solun. Tamo ga spasao neki lekar, komunista, koji ga je uzeo da mu čisti logorsku ambulantu. Zahvaljujući njemu, preživeo je logor. Kada su saveznici oslobodili Solun, Crveni krst ga transportuje u Niš. Tamo ih Kolo srpskih sestara hranilo mesec, dva, pa ih otpremili za Topčider. Elem, mobilišu ih, pa su se malo krljali sa partizanima oko Beograda. Par puta , pričao mi i sa četnicima Avalskog korpusa. Zanimljivo da je, iako je posle bio komunista i milicajac, više spominjao četničku ilegalu u Beogradu, nego li komunističku. Da ne dužim, povlačio se sa Nedićevim, dospeo do Austrije,navatali ih Britanci, streljanje u Sloveniji izbegao zahvaljujući pozivanju na tog doktora... Posle vojska, podoficirska škola, narodna milicija, penzija... Po njegovom životu film da se napravi!

Inače je pradeda govorio za ove ravnogorske četnike da su četnička sramota. A verovatno je i znao više o tome jer je bio tamo blizu.


Čovek je potpuno u pravu. Koji crni Ravnogorci? To je sve bagra udbaška napravila. Četnici su pukli '44. , posle toga je sve šuplja priča.
highshalfbooze highshalfbooze 11:16 06.02.2014

Re: evo ja da ti kažem, ako nije problem

Da ne dužim, povlačio se sa Nedićevim, dospeo do Austrije,navatali ih Britanci, streljanje u Sloveniji izbegao zahvaljujući pozivanju na tog doktora... Posle vojska, podoficirska škola, narodna milicija, penzija


Pa po tome ne mogu baš da zaključim da je on iskusio duh institucionalne tiranije o kojoj govori autor bloga.

Sada, u vreme sveopšte slobode, posao u mom gradu daje gradonačelnica lično po svom nahođenju, čak ima i izdvojen socijalni fond kojim ona lično raspolaže i deli po svojoj volji. Bitno je samo da je sve više članova Srpske Nesposobne Stranke.
predatortz predatortz 11:24 06.02.2014

Re: evo ja da ti kažem, ako nije problem

Pa po tome ne mogu baš da zaključim da je on iskusio duh institucionalne tiranije o kojoj govori autor bloga.


Da, to stoji. Nije baš sve bilo crno-belo. Činjenica da je bio u Nedićevcima ga je usporavala u napredovanju, ali stoji i činjenica da su ga primili u Podoficirsku školu u Zagrebu, a potom u miliciju.
expolicajac expolicajac 12:33 06.02.2014

Re: evo ja da ti kažem, ako nije problem

Kod mene ti je situacija gotovo smešna. Jedan deda je bio četnički oficir, drugi Nedićevac. Pazi - Nedićevac iz Bosne!!!

I kod mene je bila gotovo smešna. Meni svi bili partizani.
predatortz predatortz 13:00 06.02.2014

Re: evo ja da ti kažem, ako nije problem

expolicajac
Kod mene ti je situacija gotovo smešna. Jedan deda je bio četnički oficir, drugi Nedićevac. Pazi - Nedićevac iz Bosne!!!

I kod mene je bila gotovo smešna. Meni svi bili partizani.


Koleza, to je tužno.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 13:15 06.02.2014

Re: evo ja da ti kažem, ako nije problem

predatortz
expolicajac
Kod mene ti je situacija gotovo smešna. Jedan deda je bio četnički oficir, drugi Nedićevac. Pazi - Nedićevac iz Bosne!!!

I kod mene je bila gotovo smešna. Meni svi bili partizani.


Koleza, to je tužno.


ma to je pre svega danas irelevantno, kao što rekoh u prvom komentaru.
neka sada već davna istorija...
predatortz predatortz 13:20 06.02.2014

Re: evo ja da ti kažem, ako nije problem


ma to je pre svega danas irelevantno, kao što rekoh u prvom komentaru.
neka sada već davna istorija...


Ja uporno ubeđujem ljude da bi to tako i trebalo da bude. Malo nas je, a problemi veliki. Budemo li se delili, spolovilo koje ćemo popušiti biće pogubno po sve nas.
hoochie coochie man hoochie coochie man 18:10 06.02.2014

Re: evo ja da ti kažem, ako nije problem

I kod mene je bila gotovo smešna. Meni svi bili partizani


Ma nema veze, nisi ti kriv zbog toga, pretke ne možemo da biramo.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 18:11 06.02.2014

Re: evo ja da ti kažem, ako nije problem

predatortz

ma to je pre svega danas irelevantno, kao što rekoh u prvom komentaru.
neka sada već davna istorija...


Ja uporno ubeđujem ljude da bi to tako i trebalo da bude. Malo nas je, a problemi veliki. Budemo li se delili, spolovilo koje ćemo popušiti biće pogubno po sve nas.


ma da, to je poslednje oko čega bi trebalo da se gložimo.

evo meni žena iz tvrdog partizanskog kraja.

nego kad već trolujemo Srđanu blog, da ti ispričam nešto.

odvedem ja nju prvi put dole kod mojih tamo oko Kosjerića (mada je deda još 1929. došao u BG ko momčić, ali svi ostali su mu bili dole i zna se gde su se svrstali , o tome malo kasnije ispod) i vozimo se mi kroz ona brda, šume, lep kraj...
a bilo neko lepo vreme, otvoreni prozori kola i idemo mi kroz neko selo a ona krene da peva, onako iz zezanja, krajolik je inspirisao: "po šumama i gorama..."
jebote!
ja u panici zatvaram prozore i vičem "ćuti bre lujko, ovde se to ne peva!". ona kao: "ma šta zajebavaš, praviš famu od svega toga to je bilo pre milion godina itd."
kad posle nekih, pa ne više od 15 minuta, kao da sam ga naručio, izlazi matori (negde oko šest banki, al onako još uvek u snazi, visok i kršan) iz nekog šumarka. brčine, šajkača sa kokardom i dvocevka preko ramena.
ja: "jel ti sad jasno o čemu pričam !!!"

nego, to o čemu je pričao tvoj deda, o toj četničkoj ilegali u Beogradu, evo i ja mogu da potvrdim na osnovi tih porodičnih priča. e sad ima tu jedan zanimljiv momenat. dedin najbolji ortak u to vreme je bio jedan kruševljanin, simpatizer komunista. obojica negde ista priča, ostali bez očeva u velikom ratu, došli kao klinci u beograd trbuhom za kruhom, napravili zajednički neki posao, borili se, bili partneri. elem, u vešernici zgrade na slaviji u kojoj su obojica tada živeli skrivali su i jedne i druge, prenosili poštu itd.
ima tu i priča, više se baš ne sećam, o nekim bombama na koje su i jedni drugi polagali pravo
na kraju obojica završili na sremskom frontu odakle se moj deda vratio kao lakši invalid.
još jedan zanimljiv momemenat, taj dedin ortak se već par godina nakon oslobođenja posvađao sa ovim svojima kada je video šta rade i negde na samom početku pedesetih zapalio u argentinu. tamo se posle malo mučio ali na kraju napravio dobar posao sa nekim štofovima. mislim, čovek jeste kao mlad bio komunista ali nije bio budala
Черевићан Черевићан 00:35 06.02.2014

сам' лагацко, ајд' полако

нешто се дешава
неможе се скрити
набоље ил' контра
помака ће бити . .
vera.nolan2 vera.nolan2 10:11 06.02.2014

Tacka u vremenu

Zarad licnog spoznanja "sta i zasto nam se desava",uoci ocekivanog raspada Yu,u traganju do te neke tacke u proslosti,dodjoh do opredeljujuce istorijske raskrsnice ,do Sv Save,a mogucnost pravca i smera,unedrena je negde u "kompleksnoj transformaciji"Rimskog carstva na istocno i zapadno.Tek usput se spominju njegova dva puta u Nikeju i na Sinaj,politicko religioznog karaktera(kao i danas pre svake odluke)te posledicno imao kljucnu dalekosnaznu odluku u istorijskom opredeljenju srpskog naroda.(Stefan Nemanja je uostalom i krstenje i krunu dobio od Rimskog pape.)
Tokom stvaranja kraljevine bratskih naroda,kralj Aleksandar je ,verovatno bio i prinudjen da prihvati taj pravac(u diplomatskim igrama... te Londonskog te Pariskog kluba...)Jedan Korosec je ucestvovao u stvaranju Yu,uz obrazlozenje, eliti,bratske Slovenije ,u otporu toj ideji"Uci cemo kao raga a izaci kao besna kobila",a potomak je revnosno rasturao!!! Kardelj je na nekom kongresu ,50tih srpskom politicaru razjasnio,njemu nepoznatu cinjenicu(koje neki delovi svih elita uvek u kontinuitetu znaju)"Yu je samo tranzitna tvorevina"(Oni koji prave drzave oni ih i razaraju,kad zatreba.)
Hocu reci,ono sto svi znaju,a nece da priznaju, da se i stepen i dinamika razvoja bilo koje drzave, odredjuje sirokim poljem interesa,vidljivih i nevidljivih,vise jakih stranih no ovdasnjih.Sigurno da su nase elite kljuc nasih propasti.Narod je oduvek bio zapusten i upusten,zarad njenih interesa.
Na trenutak,malo odstupanje ali logicno.U jednoj, licnoj prici ,moralno i duhovno slomljenog,vojnog engleskog atasea,odlukama u Versaju ,procitah indikativan razlog sloma i napustanja pregovora kao licni cin."Rekli su nam(!!?) da ulazimo u Veliki rat,zarad mira i boljeg suzivota naroda,a u Versaju sam video,da granice prave tako ,da ih lako mogu rasturiti kad im zatreba rat"(Jel ono Heraklit jos rekao "Rat je otac svega".Otisao je(posten i posvecen aristokrata) na Istok medju pustinjske beduine da nadje mir i spas svojoj dusi!
Elem,pa sta nam je ciniti?Kad smo ,oduvek imali tutore,slabi,mali i nistavni u bilo cemu,logicno sledi da sledis pametne i jake.Ovde je rat bio potreban ,zarad prvobitne akumulacije kapitala i stvaranja ,kakve takve burzoaske klase(da nesto profita ostane i ovde ,makar kroz zaduzbine),a da je pameti,sve zakone i pravila ,bukvalno prepisati(sto cemo naravno i uciniti,opet kad zatreba i zamora)i ukoracati u EU.Ali,jos nezavrseno pregrupisavanje i osvajanje temeljne"kapital pozicije" je problem.Dok se sve ne proda,preproda i vlasnicki izdefinise,nema nabolje.Agonija je nus posledica pregrupisavanja moci i podele "jos malo ima kolaca"...a narod ,kad ne bude imao hleba neka jede kolaca...
tyson tyson 12:38 07.02.2014

Re: Tacka u vremenu

Stefan Nemanja je uostalom i krstenje i krunu dobio od Rimskog pape

Stefan Nemanja nikada nije bio krunisan. Njegova titula bila je Veliki župan.

Krunisan je njegov sin Stefan koji je od tada poznat kao, gle čuda - Stefan Prvovenčani.


vera.nolan2 vera.nolan2 11:57 09.02.2014

Re: Tacka u vremenu

Verovatno ovaj odgovor i nećeš pročitati tyson.Malo ko, verovatno čita unazad blogove,jer brzo dolaze novi ,"...Приликом другог тражења круне 1217. године, Папа Хонорије III је одговорио позитивно и послао круну. Сава је овенчао (крунисао) Стефана за краља 4. јануара 1217. ...)ne sporim greške u objavljenim tekstovima,al i kada se čita,šturo se piše o tim škakljivim politički i interesno motivisanim odlukama trenutka,..naše elite su stvari rešavale,nikad gledajući vizionarski za budućnost,samo ovde i sada ...
Poenta i nije u tome i eventualnoj netačnosti tog podatka,,već da se tad odlučivalo (a eto,dodje sad da se TAJ smer ispravi),na koju stranu se okrenuti.
Moj teks je strukturno izgledao drugacije,jasnije i upečatljivije za ono što sam htela reći,kad poslah,sve dobi nejasnu gustinui nepreglednost,plus neki smajli koji nisam ni stavila!!!.
Radi se o jednoj užasavajućoj politici svih elita svih naroda,a ja sam čak parafrazirala Maksa Friša Savez elita,upravo na globalni plan svih elita:Sve elite rade zejednički na svoju korist,a narodi su samo amorfna masa,alhemijski rečeno,materija prima,radni materijal,za njihove interese i pregrupisavanja moći..Ima ovde i istoričara na blogu,iskreno se nadam da će i napisati štogod o tome.
principessa_etrusca principessa_etrusca 13:36 09.02.2014

Re: Tacka u vremenu

Poenta i nije u tome i eventualnoj netačnosti tog podatka,,već da se tad odlučivalo (a eto,dodje sad da se TAJ smer ispravi),na koju stranu se okrenuti.


Ево, Вера (или Вира), ја сам прочитала и претходни коментар и исправку, и овај последњи коментар. Истина је, пристижу нови блогови и нит дискусије се лако изгуби, под претпоставком да се некаква дискусија уопште развила. На новом блогу, коментатори се прво "запљуну" са оним "први" и "прва", па мало дискусије, мало троловања, тема се исцрпе у просеку за три или четири дана, дискусија замре и блог буде закључан.

Ипак, прокоментарисаћу само ову реченицу коју сам издвојила, пре свега јер ми није јасно о каквој се ИСПРАВЦИ СМЕРА овде говори.

Шта се исправља и на који начин?
vera.nolan2 vera.nolan2 10:54 10.02.2014

Re: Tacka u vremenu

Bilo je to negde 87me,kad sam zaista zagrebala ,po povrsini samo,dojes do Sv Save,da nam je on kriv sto sad nismo na zapadu vec u istorijskoj ,ajde da kazem "stagnaciji"spram zapadne opcije sveta i napretka.Nedugo zatim, dobih potvrdu da sam iscackala "tu tacku" ispravno razmisljajuci,nastupom naseg Ir.Bulovica u Akademiji nauka.Secam se ,sa jezom dozivljeno tada, recenice:"Neki kazu da nam je sv Sava kriv,sto se okrenuo "istoku",a da nije tako uradio,mi bismo bili djelati koji bacaju u jame,a ne zrtve koje bacaju...",bilo je bas tako smisaono receno...Blog naravno nije mesto gde se naucno moze nesto istrazivati i dokazivati(sto naucnici i nece,skakljive stvari ni inace da obelodanjuju),ali mislim da sustinske stvari svoje istorije,ne poznajemo .Muka mi je od uloge crkve,nove burzoaske klase-koja ,zaista jeste opijum za narod(ali priznajem psiholosko olaksanje u ovom teskom zivotu vecine ljudi)Muka mi je kad slave i sv Savu(imam osecaj mucnine i asocijacije na priredbe u obdanistu i skoli iz socijalisticke opcije slavlja istorijski vaznih datuma, sa sve "drustveno -politickim stilom),jedna manipulacija zamenjena je drugom i jos gorom u kontekstu nemogucnosti tj ,sve manje mogucnosti da se obrazuje KRITICKI i SAZNAJNO orejntisana omladina!!! Vazno je otupeti i zatupeti ostricu znanja i samosvesnog osecanja stvarnih krivaca teskog zivota,vecine naroda na zemaljskom saru.Elite tacno znaju sta treba da rade sa narodom,malo nade(i vere..),malo hleba i igara i odrzavanje standarda ,tek toliko da se nemaju vremena ni zapitati, a kamo li odgonetnuti"u kom grmu lezi zec"...a tek za kojih 50tak god,kad globalizacija uzme maha(ona je eksplicitna istorijska nuznost,hteli to mi ili ne,a fakticki je pocela,ova savremena,sa Francuskom B.R.,koja je po meni jos u trajanju..."treci stalez"...jos uvek odradjuje svoj posao...etc.Tesko je u blogu pricati o tome,ali sam ubedjena da je ta tacka bas negde tu,u tom vremenu..( aSrdjan je iritirao sa vremenskom odrednicom unazad...)
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:26 11.02.2014

Re: Tacka u vremenu

Radi se o jednoj užasavajućoj politici svih elita svih naroda,a ja sam čak parafrazirala Maksa Friša. Savez elita,upravo na globalni plan svih elita: sve elite rade zejednički na svoju korist, a narodi su samo amorfna masa,alhemijski rečeno, materija prima, radni materijal,za njihove interese i pregrupisavanja moći.


hm, ne znam da li kod svih baš naroda? poenta je da budu u vrhu inteligentni i lojalni ljudi, dakle ljudi koji će umeti da žongliraju na tom konopu‚ između elita i unesrećenih ljudi dole, koje, Holivud za primer, paranoično predstavlja kao nekakve pobunjene zombije. opet, strašno kvalitetni ljudi su neophodni ovde.
vera.nolan2 vera.nolan2 08:54 11.02.2014

Re: Tacka u vremenu

U ovom veku,sa sporadicnim zaostacima,izuzecima,sve su drzave kapitalisticke,a od toga samo,valjda jos uvek "12torica" imaju dostignut civilizacijski maksimum."Zlatna milijarda" Rimskog kluba,kontrolisana i definisana,ostatak u funkciji nje !Plivajuci kapital i globalizacija finansija,vodi ka jednoj finansijskoj eliti,oligarhiji koja je u stanju da finansijskim tokovima kontrolise ceo svet i da se igra,na svoju korist monetama.
Vrlo je diskutabilno kako od ponudjenih kandidata na politickom trzistu zemlje isplivaju,cini se uvek korisni prakticno inteligentni pojedinci,a lojalni kome -i to je diskutabilno.Pravi ,moralno vredni vizionari retko kroz istoriju zablistaju u vrhu politicke elite....ali diskusija moze,naravno trajati u nedogled i nije bas previse ni svrsishodna...od nas ne zavisi nista ili skoro nista...kad im zatrebamo u masi da nas izvedu na ulice i to je dokazano kroz istoriju(cak i kod nas),cesto je vec unapred organizovano i uvek nekom delu,neke elite vrlo odgovara...naravno najcesce ratnom lobiju...etc...etc...
principessa_etrusca principessa_etrusca 13:05 11.02.2014

Re: Tacka u vremenu

Bilo je to negde 87me,kad sam zaista zagrebala ,po povrsini samo,dojes do Sv Save,da nam je on kriv sto sad nismo na zapadu vec u istorijskoj ,ajde da kazem "stagnaciji"spram zapadne opcije sveta i napretka.Nedugo zatim, dobih potvrdu da sam iscackala "tu tacku" ispravno razmisljajuci,nastupom naseg Ir.Bulovica u Akademiji nauka.Secam se ,sa jezom dozivljeno tada, recenice:"Neki kazu da nam je sv Sava kriv,sto se okrenuo "istoku",a da nije tako uradio,mi bismo bili djelati koji bacaju u jame,a ne zrtve koje bacaju...",bilo je bas tako smisaono receno...Blog naravno nije mesto gde se naucno moze nesto istrazivati i dokazivati(sto naucnici i nece,skakljive stvari ni inace da obelodanjuju),ali mislim da sustinske stvari svoje istorije,ne poznajemo .


Slazem se da mnoge stvari iz istorije ne poznajemo, ali mislim da povrsno i pogresno percepirate opredeljenje za Istok kao opredeljenje za istorijsku stagnaciju i opredeljenje za Zapad kao opredeljenje za progres, a verovatno bi prvo trebalo definisati "napredak".

Od Sv. Save je do danas je proslo osam vekova, i za to vreme je na evropskom istoku i zapadu postojala razlicita dinamika uspona, padova, ratova, stradanja, osvajanja itd. Cinjenica je da evropskom istoku nije pomogao dolazak Turaka i otomansko osvajanje.

Naravno postoje kulturne i duhovne implikacije i ja u tom smislu razumem misao vladike backog koja je Vas sokirala. Sa duhovnog stanovista jeste bolje biti zrtva nego zlocinac i mislim da to nije potrebno dalje elaborirati.
principessa_etrusca principessa_etrusca 13:28 11.02.2014

Re: Tacka u vremenu

Srđan Fuchs
hm, ne znam da li kod svih baš naroda? poenta je da budu u vrhu inteligentni i lojalni ljudi, dakle ljudi koji će umeti da žongliraju na tom konopu‚ između elita i unesrećenih ljudi dole


vera.nolan2
Vrlo je diskutabilno kako od ponudjenih kandidata na politickom trzistu zemlje isplivaju,cini se uvek korisni prakticno inteligentni pojedinci,a lojalni kome -i to je diskutabilno.Pravi ,moralno vredni vizionari retko kroz istoriju zablistaju u vrhu politicke


U uspesnim zemljama, bez obzira na stepen demokraticnosti, postoje filteri, unutarstranacki ili drugi, koji manje ili vise uspesno obezbedjuju selekciju (a kriterujumi su rodoljublje, moralna podobnost, odgovornost, inteligencija, obrazovanje, radno iskustvo itd) i postoje drustveni standardi koji zahtevaju odgovornost od politicara i regulisu delovanje politicke klase (napr. politicka karijera se zavrsava ako si uhvacen u lazi ili ako si recimo kupio diplomu).

U Srbiji se nazalost isprofilisao tip politicara koji bi u vecini zemalja bio aberacija, a ne pravilo.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 16:41 11.02.2014

Re: Tacka u vremenu

pa to i ja mislim, isto, na te filtere. mislim da svako odgovoran na poziciji jednostavno ne moze bez ove odgovornosti. evo, ja sam siguran da ce moj sin za 25 godina biti sjajan srpski drzavnik! :)



U uspesnim zemljama, bez obzira na stepen demokraticnosti, postoje filteri, unutarstranacki ili drugi, koji manje ili vise uspesno obezbedjuju selekciju (a kriterujumi su rodoljublje, moralna podobnost, odgovornost, inteligencija, obrazovanje, radno iskustvo itd) i postoje drustveni standardi koji zahtevaju odgovornost od politicara i regulisu delovanje politicke klase (napr. politicka karijera se zavrsava ako si uhvacen u lazi ili ako si recimo kupio diplomu).

U Srbiji se nazalost isprofilisao tip politicara koji bi u vecini zemalja bio aberacija, a ne pravilo.


nego, postovana Vera, nisam siguran da se slazem s Backim da se Sava Nemanjic okrenuo na istok... mislim da se Sava ravnomerno i pametno okretao na sve strane... on bi nam bio zgodan za MIP danas, al' kad se deo u kaludjere... ruku na srce, ja se gotovo ni u cemu ne slazem s Backim, mislim da je covek duboko sklon mizantropiji (bio oduvek, ili je postao u medjuvremenu) i da bi treba da se povuce s tog mesta i pusti mladji svet da upravlja. u svakom slucaju, mislim da ljudi duhovnosti (pa i drzavnistvo je par excellence duhovna sluzba) trebaju sami da se povlace u odredjenim godinama, posebno kada su bili na pozicijama u ratnim vremenima i gde je njihova misaonost mogla doprinositi da bude okej da se oduzimaju i unistavaju ljudski zivoti. svestan sam da ovo jeste visok kriterijum. ja bih licno sam dao ostavku s bilo koje pozicije ako bih na bilo koji nacin doprineo destrukciji umesto progresu.
principessa_etrusca principessa_etrusca 12:51 06.02.2014

Осамдесете

Danas, 2014. godine, ja lično ne vidim da postoji ikakav pomak u odnosu na 1984. godinu kada je liberalni duh bio u mladalačkim povojima i kada su svi verovali da je samo pitanje dana kada će društvo biti potpuno oslobođeno. To se nije odigralo ni danas, trideset godina kasnije.


Примећујем да је већина данас склона извесном иделизовању осамдесетих из којих се присећа "конвертибилног" динара и фри-шопова (у једном тренутку их је у Београду било скоро колико и продавница хране), али тада није било ни слободе, ни наговештаја слободе (као што је напр. било седамдесетих).

Осамдесете су у Србији биле једна мрачна и стагнантна деценија у којој су тзв. елите тежиле да задрже status quo који је најбоље описан слоганом "и после Тита, Тито".

Средином осамдесетих је у ЕЗ, како се тада звала ЕУ, постојала воља да тадашња Југославија уђе у Заједницу (Југославија је тада територијално раздвајала Грчку од осталих земаља и политички и економски је била добро позиционирана за чланство), тада су се водили разговори на разним нивоима, па и највишем (премијер Оскар Ковач), али у Југославији, код кратковидих елита није било политичке воље да се приступи.

Да је тада Југославија постала кандидат за чланство и члан, земља би сигурно била поштеђена крвавог рата, а можда и распада.

Неприхватање промене током осамдесетих је припремило сцену за све касније догађаје.

Ја наравно не кривим само тадашње елите. Најшири слојеви су били корумпирани и није било праве свести о слободама и њиховог вредновања изнад пуног тањира, пасоша, достуности вискија и страних цигарета итд.
cult cult 12:58 06.02.2014

Re: Осамдесете

али тада није било ни слободе, ни наговештаја слободе (као што је напр. било седамдесетих).


hm. definicija slobode je problem, verovatno.
Osamdesete postaju najcrnji mrak tek budjenjem pacova nacionalističkih - Milošević, Tudjman i braća im.
A kao gimnazijalac tih godina sam osećao mnogo više slobode nego kao student početkom devedestih.
principessa_etrusca principessa_etrusca 13:14 06.02.2014

Re: Осамдесете

cult
A kao gimnazijalac tih godina sam osećao mnogo više slobode nego kao student početkom devedestih.


Наравно да си осећао, мир и рат су два различита стања, а и гимназијски узраст је доба када објективно имамо највећи избор између различитих могућности, а мање перцепирамо шире друштвено окружење него као студенти.

Са друге стране, осамдесете су биле време личности менталног склопа Станета Доланца.

principessa_etrusca principessa_etrusca 13:34 06.02.2014

Re: Осамдесете

Стане Доланц је осамдесетих био министар унутрашњих послова и то је било време политичких прогона, забрана књига и веома претеће званичне реторике.

Један случај је илустративан: хапшење људи који су присуствовали предавању Милована Ђиласа '83. или '84. Један од ухапшених је неколико дана касније нађен мртав, претпостављало се да га је убила милиција и однела тело у викедницу у којој је пронађено.

Један од присутних на предавању и ухапшених је био и Војислав Шешељ, који је тада осуђен на затворску казну због националистичких идеја у необјављеном чланку.

Добродошли у осамдесете!
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:58 06.02.2014

Re: Осамдесете

principessa_etrusca

Најшири слојеви су били корумпирани и није било праве свести о слободама и њиховог вредновања изнад пуног тањира, пасоша, достуности вискија и страних цигарета итд.


Za razliku od devedesetih, pa do danas, kada su građani Srbije slobodni, a tanjiri im prazni, pasoš im ne vredi ni pišljiva boba, jer su mahom nezaposleni, pa nemaju novca da putuju, a o viskiju mogu samo da maštaju. I ne samo o viskiju, već i o zaposlenju, stanu, pristojnom i bezbednom životu svoje dece...

Dobrodošli u 2014. i u Budućnost u koju verujemo.
principessa_etrusca principessa_etrusca 14:18 06.02.2014

Re: Осамдесете

Vojislav Stojković

Za razliku od devedesetih, pa do danas, kada su građani Srbije slobodni, a tanjiri im prazni, pasoš im ne vredi ni pišljiva boba, jer su mahom nezaposleni, pa nemaju novca da putuju, a o viskiju mogu samo da maštaju. I ne samo o viskiju, već i o zaposlenju, stanu, pristojnom i bezbednom životu svoje dece...

Dobrodošli u 2014. i u Budućnost u koju verujemo.


Нисам поредила осамдесете са каснијим деценијама, нити ми је то била намера, већ да укажем да осамдесете нису деценија коју треба идеализовати.

Осамдесете су биле време ауторитарних елита које нису схватале и желеле промену.
cult cult 14:42 06.02.2014

Re: Осамдесете

Осамдесете су биле време ауторитарних елита које нису схватале и желеле промену.


izgleda da su bili u pravu.
G.Cross G.Cross 14:50 06.02.2014

Re: Осамдесете

Добродошли у осамдесете!


Divna secanja ...


- Par nepar
- Kafa
- Struja
- Vucko (onaj iz Sarajeva)
- Deterdzent


Osamdesetih su me zadrzali na aerodromu u Londonu jer sam u rucnom prtljagu nosio deterdzent. Naravno proveravali su da li je droga. Koji bi ludak nosio deterdznent u rucnom prtljagu?
A ja hteo da obradujem majku.
principessa_etrusca principessa_etrusca 14:55 06.02.2014

Re: Осамдесете

G.Cross
Добродошли у осамдесете!


Divna secanja ...


Не сумњам да има људи који имају дивна сећања и из деведесетих, али мислим да не говоримо о томе.
principessa_etrusca principessa_etrusca 15:04 06.02.2014

Re: Осамдесете

cult
Осамдесете су биле време ауторитарних елита које нису схватале и желеле промену.


izgleda da su bili u pravu.


Управо због кочења промена тада, све је касније експлодирало на неконтролисан и дивљачки начин.

Тадашња Југославија је могла да постане чланица ЕЗ (у коју би ушла као средње развијена држава). Сада су мање више сви на некој варијанти просјачког штапа и шене за чланство.

G.Cross G.Cross 15:05 06.02.2014

Re: Осамдесете

Не сумњам да има људи који имају дивна сећања и из деведесетих, али мислим да не говоримо о томе.


Izvini, zaboravih da stavim "Sakrazam smajli".Evo sacu.

By the way, jesi li uopste procitala moj komentar? Da li on izgleda kao divno secanje?
principessa_etrusca principessa_etrusca 15:19 06.02.2014

Re: Осамдесете

G.Cross
Не сумњам да има људи који имају дивна сећања и из деведесетих, али мислим да не говоримо о томе.


Izvini, zaboravih da stavim "Sakrazam smajli".Evo sacu.

By the way, jesi li uopste procitala moj komentar? Da li on izgleda kao divno secanje?


Ја сам мајци из Лондона од поносног повртлара носила парадајз и боранију у ручном пртљагу.
Рецимо да нас има разних

P.S. А и говорим пре свега о неслободи, т.ј. ауторитарности режима.

cult cult 15:36 06.02.2014

Re: Осамдесете

G.Cross
Добродошли у осамдесете!


Divna secanja ...


- Par nepar
- Kafa
- Struja
- Vucko (onaj iz Sarajeva)
- Deterdzent


Osamdesetih su me zadrzali na aerodromu u Londonu jer sam u rucnom prtljagu nosio deterdzent. Naravno proveravali su da li je droga. Koji bi ludak nosio deterdznent u rucnom prtljagu?
A ja hteo da obradujem majku.


Nekih 16-17 godina sam imao, znači leto neke 86 ili 87., kad sam otišao u Madjarsku, klinac dakle, bez upozorenja kako zaista izgleda "iza zavese".
Civilizacijski šok sam doživeo.

Kada je nama došla sloboda i demokratija, desetak godina kasnije, ponovo sam otišao. Plakalo mi se kad sam se vraćao. Od naše slobode i demokratije.

Par-nepara se ne sećam. To mora da je bilo sedamdesetih.
Nestanaka struje se sećam. Ono kad smo mrzeli "drugu grupu" i zgradu preko puta u kojoj je živeo neki gnom iz sps-a pa su uvek imali struju. Ručno pravljenje sveće, sokovi od kora mandarina i tako to, o, da...ali bitno je da smo tih devedesetih izvojevali slobodu.

Deterdženti, pene za brijanje itd...sećam se pijace tu preko puta, koštalo je dve marke tih prvih godina slobode i demokratije, u supermarketima su koštali nekoliko stotina hiljada milijardi dinara (da, dobro ste čuli - stotina hiljada milijardi) kad bi ih bilo, ali nije. Pa su penzioneri koristili neki domaći sapun i za brijanje i kao deterdžent.

Sećam se te slobode odlično. Mraka, ratova, demonstracija, tuče, upada policije na fakultet, džipova sa ratnim "herojima", ma fenomenalno.

Al bitno je da smo se oslobodili onog ropstva komunističkog.



G.Cross G.Cross 15:46 06.02.2014

Re: Осамдесете

а сам мајци из Лондона од поносног повртлара носила парадајз и боранију у ручном пртљагу.
Рецимо да нас има разних


U redu, vidim, procitala si
expolicajac expolicajac 16:07 06.02.2014

Re: Осамдесете

- Vucko (onaj iz Sarajeva)

Ja se sećam ove Vučice. Mnogo mi bilo lepo.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:14 06.02.2014

Re: Осамдесете

G.Cross

Osamdesetih su me zadrzali na aerodromu u Londonu jer sam u rucnom prtljagu nosio deterdzent. Naravno proveravali su da li je droga. Koji bi ludak nosio deterdznent u rucnom prtljagu?
A ja hteo da obradujem majku.


principessa_etrusca

Ја сам мајци из Лондона од поносног повртлара носила парадајз и боранију у ручном пртљагу.


Ako nije reč o nekakvom posebnom deterdžentu, paradajzu i boraniji, rekao bih da ste nešto pobrkali. Osamdesetih je toga u Jugoslaviji bilo u izobilju, a paradajza i boranije što se tiče, čak bih rekao su ovde bili i ukusniji.


principessa_etrusca principessa_etrusca 16:25 06.02.2014

Re: Осамдесете

Vojislav Stojković
principessa_etrusca

Ја сам мајци из Лондона од поносног повртлара носила парадајз и боранију у ручном пртљагу.


Ako nije reč o nekakvom posebnom ... paradajzu i boraniji,


Наравно о посебном, лично гајеном. Иначе, наравно, сасвим бесмислено.

Него сећа ли се ико забрањивања књига и позоришних представа?


cult cult 16:53 06.02.2014

Re: Осамдесете

Него сећа ли се ико забрањивања књига и позоришних представа?


pa, evo, u Slobodi i Demokratiji, zabranjuju čak i youtube klipove.
A pozorišta imaju do 3 premijere godišnje.
Nema više šta ni da se zabrani.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 17:23 06.02.2014

Re: Осамдесете

Ja odavno tvrdim da ovde neće da krene na bolje dok ova moja generacija (a i ja sa njom) koja mitologizuje te osamdesete biološki ne izumre ili bar zanemoća.
Mislim, i neki stariji su skloni tome ali mi smo poslednja takva generacija.
cult cult 17:48 06.02.2014

Re: Осамдесете

kad ukloniš ideologije, parole, itd
ne znam nijednog svog prijatelja koji danas živi bolje ili slobodnije nego osamdesetih. O njihovim roditeljima da i ne govorim.

Doduše, niko ko je u sistemskim strankama nije mi prijatelj. Verujem da bi se tu našlo "tranzicionih dobitnika".

I onda sam govorio šta god hoću kao i danas.
Doduše, jednom sam u Dvanaestoj beogradskoj išao kod Džuverovićke direktorke na raport. I jednom u JNA u Vinkovcima. I to je sve.
Danas, da budem iskren, imam veći strah za sve što kažem nego onda.

Muzika, film, kultura uopšte, danas i onda su neuporedivi.
O ekonomiji, industriji, standardu je čak glupo i trošiti reči.

Razumem ja mržnju prema kapitalizmu ili komunizmu, ali ovo su činjenice.
SFRJ je bila prava država, a ne neki haotični korumpirani poluraspad kao ovo što je od nje nastalo.
G.Cross G.Cross 17:50 06.02.2014

Re: Осамдесете

Ako nije reč o nekakvom posebnom deterdžentu, paradajzu i boraniji, rekao bih da ste nešto pobrkali. Osamdesetih je toga u Jugoslaviji bilo u izobilju, a paradajza i boranije što se tiče, čak bih rekao su ovde bili i ukusniji.


Vojislave, mi izgleda nismo ziveli u istoj Jugoslaviji.

Ali kao sto rece neko gore, kod nas se proslost menja brze nego sadasnjost.

Da pojasnim, Ja sam Jugosloven. Pisao sam o tome ovde, ja sam voleo Jugoslaviju pre svega zbog multikulturnosti,zivelo se bolje nego u ostalim zemljama regiona, nije bila puna sloboda ali je bilo vise nego u ostalim komunistickim zemljama,

Ali pocetkom osamdesetih, bre, nije bilo
Benzina, (ok od kraja 1979)
Struje,
Kafe,
Deterdzenta.

To je istorijski fakt.

Ko se ne seca ili ne veruje proguglajte malo.

I u pravu si, Boranije je bilo...mnogo

vrabac_u_steni vrabac_u_steni 18:27 06.02.2014

Re: Осамдесете

Muzika, film, kultura uopšte, danas i onda su neuporedivi.
O ekonomiji, industriji, standardu je čak glupo i trošiti reči.

Razumem ja mržnju prema kapitalizmu ili komunizmu, ali ovo su činjenice.
SFRJ je bila prava država, a ne neki haotični korumpirani poluraspad kao ovo što je od nje nastalo.


jeste Kalte to je bila ozbiljna država, mnogo ozbiljnija od ove, tu ćemo se 100% složiti.
samo ja ne mislim da bi to trebalo da nam bude uzor. naročito ne u svojoj terminalnoj fazi osamdesetih. jebiga, ja mislim da su upravo u tim toliko hvaljenim osamdesetim koreni ovog sadašnjeg raspada.

i da, ne mrzim ja komunizam, u ostalom drugi deda mi bio crveni do koštane srži a i samom mi su dosta bliske neke socijademokratske ideje, nisam ja nikakav "libertarijanac" i obožavaoc kapitalizma po svaku cenu.
hoochie coochie man hoochie coochie man 18:49 06.02.2014

Re: Осамдесете

I onda sam govorio šta god hoću kao i danas.


Daj Cult, pa pametan si čovek.

Nema mi šta tu da se ubeđujemo da li si ti govorio sve što si hteo ili nisi.
Možda jesi jer si i hteo da govoriš ono što je bilo dozvoljeno, ono drugo ioanko nisi hteo pa ti se čini da je sloboda govora postojala.

Nije postojala Cult, bez veze je da sad to dokazujemo, to je opšte mesto.
Ali da ne bi na tome ostali navešću samo da je to decidno, zakonom, bilo zabranjeno.
Čuveni član 133, ali ne samo on.
Bila je zabranjena "neprijateljska" propagadna, a šta je bilo prijateljsko a šta neprijateljsko tumačili su komiteti.
Udruživanje je takođe bilo decidno, zakonom, zabranjeno.

To su naprosto fakti.
SFRJ je bila prava država


Da li je nešto prava država ili ne može da se ustanovi samo ako se pre toga odrede kriterijumi za pravu državu.
Ako su kriterijumi proizvoljni svaka država se može smatrati pravom, i svaka se može smatrati nepravaom.
Ako je ekonomija i vojna sila kriterijum, Hitlerova Nemačka je prava pravcata država.
Ako je veličina teritorije kriterijum Staljinov SSSR je državetina ipo.

Ali verujem da je kriterijum svih kriterijuma da li u nekoj državi ljudi smeju javno da kažu da li jesu za tu državu ili nisu.
Kad se ta sloboda uspostavi i kad ljudi većinom odluče da li su za tu državu onda je to prava država.
U Jugoslaviji nije postojala sloboda da se o tome govori i nikada niko nije pitao građane da li žele tu državu.
Po tom osnovnom kriterijumu Jugoslavija nije bila prava država.
predatortz predatortz 18:58 06.02.2014

Re: Осамдесете

Zanimljivo mi je to da neki pametni ljudi pomanjkanjem slobode nazivaju skidanje klipova, što jeste činjenica, dok logore, zatvore pune političkih zatvorenika, jednoumlje ne smatraju za bog zna kakav greh. Čak, čini mi se, žale za tim.
hoochie coochie man hoochie coochie man 19:12 06.02.2014

Re: Осамдесете


Ja čak razumem da ljudi vremenom na svoju prošlost počinju da gledaju previše romantično i da ružne stvari potiskuju.
Mi o Nemanjičima uglavnom mislimo samo lepo, a zaboravljamo da su oni jedni drugima bukvalno vadili oči zbog vlasti.

Ali Nemanjići su živeli i vladali pre mnogo vekova, u drugom vremenu sa drugim kriterijumima za dobro i loše, prihvatljivo i neprihvatljivo.

A Jugoslavija je juče takoreći postojala, većina nas je bila savremenik toga, i baš je prerano da se sve zaboravi. Posenbo jer sad zameramo da nam je malo nečega što je u toj Jugoslaviji nije bilo ni u tragovima, a istovremeno žalimo ja njom.
Tažiti slobodnu štampu a istovremno hvaliti Jugoslaviju je nespojivo.

Ako neko misli da diktatura i nesloboda imaju prednosti nad demokratijom i slobodom to je u redu.
Pravo svakoga je da zagovara diktaturu, ali je neozbiljno tražiti slobodu a zagovarati diktaturu.
blogovatelj blogovatelj 19:15 06.02.2014

Re: Осамдесете

- Par nepar
- Kafa
- Struja
- Vucko (onaj iz Sarajeva)
- Deterdzent


Najke i stoun voš farmerke iz Stambola na Bosforu.

PS. I Lakost majičice iz Stambola, takođe.
charlie charlie 19:33 06.02.2014

Re: Осамдесете

cult
kad ukloniš ideologije, parole, itd
ne znam nijednog svog prijatelja koji danas živi bolje ili slobodnije nego osamdesetih. O njihovim roditeljima da i ne govorim.

Doduše, niko ko je u sistemskim strankama nije mi prijatelj. Verujem da bi se tu našlo "tranzicionih dobitnika".

I onda sam govorio šta god hoću kao i danas.
Doduše, jednom sam u Dvanaestoj beogradskoj išao kod Džuverovićke direktorke na raport. I jednom u JNA u Vinkovcima. I to je sve.
Danas, da budem iskren, imam veći strah za sve što kažem nego onda.

Muzika, film, kultura uopšte, danas i onda su neuporedivi.
O ekonomiji, industriji, standardu je čak glupo i trošiti reči.

Razumem ja mržnju prema kapitalizmu ili komunizmu, ali ovo su činjenice.
SFRJ je bila prava država, a ne neki haotični korumpirani poluraspad kao ovo što je od nje nastalo.

Чуди ме да не схваташ да ти је (и осталима) данас тако због тога што Крос и Етруска покушавају да објасне (о тим "дивним" осамдесетима). Труде се, али не иде.
anfieldroad anfieldroad 20:04 06.02.2014

Re: Осамдесете

U Jugoslaviji nije postojala sloboda da se o tome govori i nikada niko nije pitao građane da li žele tu državu.
Po tom osnovnom kriterijumu Jugoslavija nije bila prava država.


Ili mozda bolje- nije bila pravna drzava. Licno sam prisustvovao tragikomicnom tzv. Sudjenju sestorici ( Vlada Mijanovic i ekipa ), mnogi ljudi koje sam licno poznavao su zbog okupljanja na tribinama u zgradi Borbe i Filoloskog faksa zavrsili u zatvoru, tek tako, zbog "neprijateljske propagande" iako su slusali samo sami sebe i nista nisu javno stampali,a samo zbog famoznog 133. zakona. U kafanama su se vicevi pricali u pola glasa, ako su bili politicki. Lazar Stojanovic, student je robijao zbog studentskog filma " Plasticni Isus", koga niko nije ni video. Slucajeva je mali milion. Malo sam zasao i u sedamdesete, a pre toga je bilo samo jos gore!
Daleko od toga da je ta Jugoslavija 80-ih nesto cime se treba diciti i jos romantizovati to vreme kao vreme slobode, po mom misljenju...
Upravo suprotno, to je vreme kada su dominirali tzv. disidenti nacionalne provinijencije koji su "stvorili" Milosevica i njegovu zenu koja je bila strah i trepet Beogradskog univerziteta. To je vreme koje je direktno uslovilo mracne 90-e. Kao takvo ga treba istorijski postaviti, a licne uspomene na mladost i nostalgija nisu uopste sporne ni zabranjene. O njima svi mi mozemo da pricamo, prisecamo se ovog ili onog koncerta, SKC-a i Akademije. Taj duh slobode medjutim nije preziveo, izgubio je bitku sa onima koji nisu primetili da je Berlinski zid pao.
anfieldroad anfieldroad 20:04 06.02.2014

Re: Осамдесете

U Jugoslaviji nije postojala sloboda da se o tome govori i nikada niko nije pitao građane da li žele tu državu.
Po tom osnovnom kriterijumu Jugoslavija nije bila prava država.


Ili mozda bolje- nije bila pravna drzava. Licno sam prisustvovao tragikomicnom tzv. Sudjenju sestorici ( Vlada Mijanovic i ekipa ), mnogi ljudi koje sam licno poznavao su zbog okupljanja na tribinama u zgradi Borbe i Filoloskog faksa zavrsili u zatvoru, tek tako, zbog "neprijateljske propagande" iako su slusali samo sami sebe i nista nisu javno stampali,a samo zbog famoznog 133. zakona. U kafanama su se vicevi pricali u pola glasa, ako su bili politicki. Lazar Stojanovic, student je robijao zbog studentskog filma " Plasticni Isus", koga niko nije ni video. Slucajeva je mali milion. Malo sam zasao i u sedamdesete, a pre toga je bilo samo jos gore!
Daleko od toga da je ta Jugoslavija 80-ih nesto cime se treba diciti i jos romantizovati to vreme kao vreme slobode, po mom misljenju...
Upravo suprotno, to je vreme kada su dominirali tzv. disidenti nacionalne provinijencije koji su "stvorili" Milosevica i njegovu zenu koja je bila strah i trepet Beogradskog univerziteta. To je vreme koje je direktno uslovilo mracne 90-e. Kao takvo ga treba istorijski postaviti, a licne uspomene na mladost i nostalgija nisu uopste sporne ni zabranjene. O njima svi mi mozemo da pricamo, prisecamo se ovog ili onog koncerta, SKC-a i Akademije. Taj duh slobode medjutim nije preziveo, izgubio je bitku sa onima koji nisu primetili da je Berlinski zid pao.
anfieldroad anfieldroad 20:06 06.02.2014

Re: Осамдесете


Ovo je vec stoti put da mi komentar izlazi u 2 primerka... Izvinjavam se svima. Nemam pojma zbog cega se to dogadja.
milisav68 milisav68 23:18 06.02.2014

Re: Осамдесете

anfieldroad

Ovo je vec stoti put da mi komentar izlazi u 2 primerka... Izvinjavam se svima. Nemam pojma zbog cega se to dogadja.

BIA snajka BIA!
anfieldroad anfieldroad 08:26 07.02.2014

Re: Осамдесете

BIA snajka BIA!



Eh, da je bar....mozda bi mi ponudili neki dobro placen, uzbudljiv, 007 fazon- posao ! Ovako, verovatno je neka glupost koju ne razumem. Nekad objavi duplo, nekad ne, a ja sve isto uvek uradim....
predatortz predatortz 09:01 07.02.2014

Re: Осамдесете


Eh, da je bar....mozda bi mi ponudili neki dobro placen, uzbudljiv, 007 fazon- posao ! Ovako, verovatno je neka glupost koju ne razumem. Nekad objavi duplo, nekad ne, a ja sve isto uvek uradim....


Stvar je u tehnici zgloba. Komentar se, teoretski, može duplo objaviti ako dva puta klikneš na objavi. To je ona situacija kad misliš da komentar nije prošao, pa ponoviš radnju. Dešavalo se i meni, a i dobrom delu blogokolega. Ne uzbuđuj se zbog toga.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 09:09 07.02.2014

Re: Осамдесете

G.Cross
Vojislave, mi izgleda nismo ziveli u istoj Jugoslaviji.

Jesmo, jesmo... međutim bila to velika zemlja, pa negde nečega bilo, negde nije.

Kad bolje razmislim moguće da benzina ponekad nije bilo, ali kako ga devedesetih uopšte nije bilo na pumpama, kriterijumi otupili. A i sećanje je krhko.
predatortz predatortz 09:15 07.02.2014

Re: Осамдесете

Vojislav Stojković
G.Cross
Vojislave, mi izgleda nismo ziveli u istoj Jugoslaviji.

Jesmo, jesmo... međutim bila to velika zemlja, pa negde nečega bilo, negde nije.

Kad bolje razmislim moguće da benzina ponekad nije bilo, ali kako ga devedesetih uopšte nije bilo na pumpama, kriterijumi otupili. A i sećanje je krhko.


Vojislave, ovako kako si napisao, stekao bi se dojam da je devedesetih bio neki otklon od osamdesetih. A nije. Samo je druga frakcija iste partije nastavila da teroriše narod. Sve što nam se događalo, a i ovo što nam se danas događa, zahvaljujući je tome što nije napravljen otklon od ideologije koja je Jugoslavijom i Srbijom vladala od '45. , a po meni vlada i danas.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:07 07.02.2014

Re: Осамдесете

Džaba krečiš, predatore, kada sam ja nepopravljini jugonostalgičar, ali ne za njenom ideologijom i političkim sistemom, već za Jugoslavijom kao multikulturnim prostorom, mešavinom običaja, tradicija...
predatortz predatortz 12:14 07.02.2014

Re: Осамдесете

Vojislav Stojković
Džaba krečiš, predatore, kada sam ja nepopravljini jugonostalgičar, ali ne za njenom ideologijom i političkim sistemom, već za Jugoslavijom kao multikulturnim prostorom, mešavinom običaja, tradicija...



Čuj, svi smo onda bili mlađi, zaljubljivali se, studirali, ludovali... Nije Juga bila toliko lepa, koliko je sama mladost lepa. U tom grmu leži zec.

Ja sam rođen u multikuti gradu, čak su Tuzlu navodili kao primer nekog Jugoslovenstva. Hajde, majčin sine, idi pred one demonstrante danas i pozovi se na Jugoslaviju, redovne plate, fabrike koje su radile... Jugoslovenska ideja je umrla kod drugih, vreme je da je i mi sahranimo i okrenemo se sebi, ovakvim kakvi smo...
tyson tyson 12:42 07.02.2014

Re: Осамдесете

Za razliku od devedesetih, pa do danas, kada su građani Srbije slobodni, a tanjiri im prazni, pasoš im ne vredi ni pišljiva boba, jer su mahom nezaposleni, pa nemaju novca da putuju, a o viskiju mogu samo da maštaju. I ne samo o viskiju, već i o zaposlenju, stanu, pristojnom i bezbednom životu svoje dece...

Neko ceni slobodu, a neko džep. Neka cveta hiljadu cvetova.


angie01 angie01 12:53 07.02.2014

Re: Осамдесете

stotina hiljada milijardi dinara


e sto ti je bacevicizam.
principessa_etrusca principessa_etrusca 13:22 07.02.2014

Re: Осамдесете

tyson
Neko ceni slobodu, a neko džep. Neka cveta hiljadu cvetova.


Ne radi se samo o tome, vec o propustenim prilikama. Bez obzira da li neko voli slobodu i/ili dzep, verujem da vecina ne voli rat.

Poslednjih decenija su se pojavila nova tumacenja dogadjaja srpske istorije 20. veka, posebno ujedinjenja 1918. i puca 27. marta.

Ostali dogadjaji ili periodi nisu privukli mnogo paznje.

Do 1980. godine, t.j. za vreme Titovog zivota, promene su bile minimalne, a zahtevi za liberaliziju guseni i ucutkivani.

Titov odlazak i oplakivanje je moglo da bude prilika za stavljanje tacke na period titoizma i za svitanje jedne nove zore, posebno jer je EZ bila zainteresovana za Jugoslaviju kao novu clanicu.

Tada je EZ bila mnogo ekskluzivnije drustvo, i po broju clanica, i po njihovom ekonomskom nivou. UK, Irska i Danska su usle u zajednicu 1973, sto je podiglo broj clanica na 9, Grcka je bila 10. clanica (1981), a Spanija i Portugalija su usle 1986. To je bilo vreme kada je Jugoslavija bila vidjena za sledece prosirenje, znaci najkasnije 1995. kada su usle Austrija, Finska i Svedska (kada je broj clanica dostigao svega 15).

Tvrdoglavost, analnost i nesposobnost tadasnjih politicara da razumeju vreme, dogadjaje i mogucnosti koje se ukazuju je dovela do svega sto je usledilo devedesetih i kasnije.

Osamdesete su bile vreme verbalnog delikta, SUBNOR-a koji o svemu ima misljenje, Staneta Dolanca, grcevitog drzanja za nesto sto je proslo ('i posle Tita, Tito') i generalnog nojevskog zabijanja glave u pesak.

Pravo vreme za delanje i pobunu su bile osamdesete, a nazalost, mnogi to ni danas ne razumeju.
predatortz predatortz 13:35 07.02.2014

Re: Осамдесете

principessa_etrusca




anfieldroad anfieldroad 00:43 08.02.2014

Re: Осамдесете

Stvar je u tehnici zgloba. Komentar se, teoretski, može duplo objaviti ako dva puta klikneš na objavi. To je ona situacija kad misliš da komentar nije prošao, pa ponoviš radnju. Dešavalo se i meni, a i dobrom delu blogokolega. Ne uzbuđuj se zbog toga.



To je prvo na sta sam pomislio i ja. Al nije. Nadam se da se nece ponavljati. Veruj da mene nervira vise nego vas!!! Aj, necu da gusim.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:34 08.02.2014

Re: Осамдесете


Osamdesete su bile vreme verbalnog delikta, SUBNOR-a koji o svemu ima misljenje, Staneta Dolanca, grcevitog drzanja za nesto sto je proslo ('i posle Tita, Tito') i generalnog nojevskog zabijanja glave u pesak.

Pravo vreme za delanje i pobunu su bile osamdesete, a nazalost, mnogi to ni danas ne razumeju.


hvala na prelepom komentaru, Etruska.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:51 08.02.2014

Re: Осамдесете

Vojislav Stojković
Džaba krečiš, predatore, kada sam ja nepopravljini jugonostalgičar, ali ne za njenom ideologijom i političkim sistemom, već za Jugoslavijom kao multikulturnim prostorom, mešavinom običaja, tradicija...

kažu mi prijatelji(ce) Hrvati(ce) koji prate moj blog - be the change that you want to see. nemam nikakav problem s kulturnim Jugoslovenstvom, ono je lepo i poželjno, i svima bi nam bilo lepše da živimo u takvom kulturnom i ekonomskom miljeu. međutim, ujediniti taj prostor je loša ideja, nema modela po kojem bi svi bili zadovoljni, nije dobro kada Srbin vlada, nije dobro kada Hrvat vlada, i zato je bolje da stvari budu ovakve kakve jesu. svako treba da bude svoj, to je trebalo da se uradi ranije tokom istorije (1989., Hrvati i Slovenci su to nudili) i da se ne propuštaju prilike, ali dobro, kako Sep kaže, lako je biti general posle bitke.sada je takođe neophodno redefinisati granice između južnoslovenskih naroda, mirno i dogovorno (ne na ovaj način gde Srbija daje Albancima, daje Bošnjacima, daje Hrvatima, a ne dobija ništa zautvrat). ali ponovo imamo nad glavom nekakvu imperiju koja nam ne dozvoljava da napravimo ono što je prirodno i očito. opet, ne krivim spoljašnje uticaje, naša i samo naša nesposobnost je dovela do toga da nam nameću sa strane nefunkcionalna rešenja. slažem se da su sve priče izlišne ako zaživi koncept EU. međutim, ako taj koncept bude imao jugoslovensku sudbinu, mi ćemo ponovo biti u problemu jer je istorija prohujala pored nas a mi nismo ništa uradili.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:52 08.02.2014

Re: Осамдесете

predatortz
principessa_etrusca







stvarno odlično piše žena, potpuno osveženje za blog.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:04 08.02.2014

Re: Осамдесете

anfieldroad
U Jugoslaviji nije postojala sloboda da se o tome govori i nikada niko nije pitao građane da li žele tu državu.
Po tom osnovnom kriterijumu Jugoslavija nije bila prava država.


Daleko od toga da je ta Jugoslavija 80-ih nesto cime se treba diciti i jos romantizovati to vreme kao vreme slobode, po mom misljenju...
Upravo suprotno, to je vreme kada su dominirali tzv. disidenti nacionalne provinijencije koji su "stvorili" Milosevica i njegovu zenu koja je bila strah i trepet Beogradskog univerziteta. To je vreme koje je direktno uslovilo mracne 90-e. Kao takvo ga treba istorijski postaviti, a licne uspomene na mladost i nostalgija nisu uopste sporne ni zabranjene. O njima svi mi mozemo da pricamo, prisecamo se ovog ili onog koncerta, SKC-a i Akademije. Taj duh slobode medjutim nije preziveo, izgubio je bitku sa onima koji nisu primetili da je Berlinski zid pao.


režim je bio problem, The Twilight Years of Serbian Communism*

Draža Marković (1920-2005) and General Nikola Ljubičić (1916-2005), once two of the most powerful Serbian politicians, died this year. Of the leading Serbian Communists who outlived Tito, there remain only Petar Stambolić (1912- ) and Dušan Čkrebić (1927- ). Tihomir Vlaškalić, Dobrivoje Vidić, Miloš Minić and Petar Gračanin died of old age. Ivan Stambolić, on the other hand, was brutally murdered. In this essay Slavoljub Đukić looks at some of the individuals who in their various ways ensured Milošević’s ascent to power in Serbia
.

ja sam mislio na duh, sentiment, pokret, nazovite to kako želite, promene koje su postojale na faksu i oko njega. pogledaj niže Etruskin komentar. mislim da je to bio poslednji period u kojem se u Srbiji živelo s nadom. mada, ako pažljive analizirate poruke umetnosti tog doba, već tada je opisani sentiment bio pažljivo likvidiran.

* Predator ne voli ovaj link jer, kako kaže, iza njega stoji institucija koja je poznata po svom antisrpskom radu. meni se lično čini da ima istorijsku informaciju koja je upotrebljiva.
blogovatelj blogovatelj 09:13 08.02.2014

Re: Осамдесете

i puca 27. marta.


Ko puca?
Šalimo se malo
principessa_etrusca principessa_etrusca 11:05 08.02.2014

Re: Осамдесете

Srđan Fuchs

stvarno odlično piše žena, potpuno osveženje za blog.


Срђане, хвала. Нисам ипак баш нова, само долазим и одлазим.


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana