In memoriam

Dan kada je otišla Tanja

Jelica Greganović RSS / 21.02.2014. u 23:11

1888757_730429896988154_2050808339_n.png

Pre godinu dana je otišla Tanja.

Čini se da je nema mnogo duže od te jedne godine. I da je istovremeno ta godina prošla kao tren.

Čudno je vreme u kome nema nekoga ko je našim vremenima uvek pripadao. Bio tu negde.  Činio se neodvojivim od postojanja. Prosto, bio deo nas i vremena u kome živimo.

I sad ga više nema.

A to je tako nestvarno, iako stvarnost ne laže.

Lažu sećanja koja ne mogu da umru.

Naročito ona poslednja, ona koja odbijaju da se utope u mraku zaborava. I uporno žive u sitnicama. Pomisliš da više nema Tanje, i samo ti bljesne njen osmeh i poluzatvorene od smeha oči. Tako se ne smeju onih kojih nema.

Ili se dese stvari koje te nateraju da, uprkos svoj racionalnosti, podlegneš sujeverju, ma koliko se sam sebi zbog toga podsmevao.

Kada je Tanja poslednji put došla kod nas, pod Alpe, u posetu, donela nam je džak beogradskih poklona. Platnenu torbicu za pseće slatkiše, kuvar Steve Karapandže, uzorke retkih rakija, CD novosadskih Frajli, slatko od malina i...bela torbica, po potrebi i saksija, sa pet lukovica belih lala. Odmah kad je Tanja otišla, lukovice sam duboko zakopala u pleteni sanduk koji mi glumi baštu. Torbica je, jer šteta je da se baci, završila u kupatilu kao taman zgodna za ona sredstva za ispiranje zuba. Tamo je i sada, nemam srca da je sklonim.

A lale...U pomenutom sanduku je, pored njih, u kasnu jesen, zakopan još bar džak drugih lukovica, zumbula, lala svih boja, niksi, narcisa...svega što mi je pod ruke palo. Sve to se cele zime stiskalo jedno uz drugo i čekalo proleće. Na proleće Tanje više nije bilo. Tada je prva od svog sandučnog cveća, iz zemlje izbila jedna od Tanjinih lala. Drugo cveće se tek izgurivalo iz zemlje kada je ona već procvetala. Porculanski belim cvetom, sa jedva vidljivim tragovima ružičaste boje. Nema pesnika koji je ne bi uporedio sa jutrom.

525166_455377941207523_1378660016_n.jpg 

Tanjina bela lala je strpljivo sačekala da niknu i njene drugarice iz poklon torbice. I svo ostalo cveće iz sanduka. Na pamet joj nije padalo da precveta. Tada sam počela da je proveravam. Svaki dan. Na njoj nije bilo ni pegice starosti koja bi nagovestila da namerava da uvene. Svo ostalo cveće je počelo da vene i odustaje pod sve jačim prolećnim suncem. Tanjina lala je uporno stajala, sveža kao da je juče procvetala. Uskoro u sanduku više nije bilo cveća, svo je precvetalo, od njega su ostali tek mesnati, magleni listovi. Tanjina bela lala je i dalje stajala, smerno skupljenih latica, čak se ni otvorila nije. Skoro dva meseca, bez preterivanja i uz gledanje na kalendar, ta bela lala je trajala. Uvenula je jedne noći, sve još uvek bele latice su joj pootpadale odjednom. Uvenula je najdostojanstvenije što je mogla. Još uvek me prođu žmarci sujeverja kada pomislim na beli cvet koji je prvi porastao i poslednji uvenuo, uporno podsećajući svakog dana na onog ko ga je poklonio. A, grdila sam je te jeseni kada mi je rekla da je kupila i meni i sebi lale, jedino što ne zna hoće li dočekati živa proleće, hoće li njene lale procvetati. Svašta sam joj rekla, a ona je treptala podsmehljivo i dodatno me ljutila tešenjem da će bar lale koje je meni donela sigurno porasti jer imam "zelene prste", onakve kakve je imao njen tata.

Napolju je sada još uvek sneg, ali iz zemlje u sanduku se probijaju prvi oštri, debeljuškasti vrhovi lale. Skoro bih mogla da se kladim da je to ona ista bela, uporna, Tanjina lala.

U stvari, nije trebalo o ovome da pišem. Nisam izdržala. Trebalo je da napišem da je napravljena Fondacija Tanje Petrović. Zbog koje bi Tanja sigurno bila jako ponosna. Fondacija koja će dodeljivati nagrade onim novinarima koji budu dobro radili posao u svetu u kome je Tanja tako dugo istrajavala – u svetu kulture i umetnosti. Malo bi pocrvenela, ali bi bila srećna i zbog fondacije i zbog toga što njeni prijatelji tako misle na nju. Ne zaboravljaju je.

1620531_729505070413970_228283517_n.png 

Ja ne mogu više da pišem o tome. Srce me boli. I takav je dan. Prosto ima dana u kojima promiče crni skut Smrti i samo se nadaš da će što pre praznih ruku da se skloni. Mada, ima mesta gde ona, crna, ništa ne može...

»Od srca verujući u reči Mihaila Bulgakova da rukopisi ne gore, i tvrdnju Zorana Predina da onaj koga zaista voliš nikada ne može da umre, ovu knjigu i sve osmehe iz nje poklanjam mojoj drugarici Tanji Petrović.«

Jer znam da se Tanja negde tamo i ovoj poklonjenoj knjizi raduje.

I živi u sećanjima onih koji ne mogu da je zaborave.

 

 

 



Komentari (14)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

expolicajac expolicajac 23:23 21.02.2014

.

Jelica Greganović Jelica Greganović 23:27 21.02.2014

Re: .

Prebrzo prolazi predugo vreme bez nekog.
wilma68 wilma68 13:28 22.02.2014

Re: .Ipak, pokušaj

Počnem da komentarišem, pa odustanem, pa sve tako...Ni ovo nije ništa, samo da kažem da je...teško, uh, teško baš...i danas su Zadušnice.
Svako mi nedostaje.
I sve me boli.
"Ljudski je-biti ja" (napisah, sličnim povodom).
apach92 apach92 23:35 21.02.2014

U trenucima kad je sve izgledalo crno...

stigao je sledeci mail u zlo doba:

Wed 5/27/2009 11:22 PM

Postovani,
vasu poruku sam sa oznakom hitno prosledila kolegi uredniku rubrike DRUSTVO koja se bavi ovakvim temama, Milanu Galovicu.
u nadi i veri da ce se sve ipak dobro zavrsiti po detence, uz najbolje zelje, srdacno vas pozdravljam Tatjana Petrovic urednik Politika Online



a potom i:

Thu 5/28/2009 10:31 PM

Postovani,
ne znam da li ste videli, izasao je veceras tekst na naslovnoj strani novog izdanja naseg sajta, rubrika Drustvo, i naravno izlazi i u sutrasnjem izdanju stampane Politike s postovanjem, Tatjana Petrovic



tako da potpuno razumem upornost te bele lale. Malo je takvih i takvog sjaja. I neka joj je vecna slava.
hajkula1 hajkula1 23:45 21.02.2014

Tanja

I živi u sećanjima onih koji ne mogu da je zaborave.

BebaOdLonchara BebaOdLonchara 23:54 21.02.2014

.

kao juče da je bilo. ne mogu da verujem da je prošla godina od tada. i dalje mi se desi da naletim na nju na ulici. prosto i dalje ne prihvatam da je više nema.
mlekac mlekac 00:40 22.02.2014

Rasplaka me

S ovom belom lalom!

Hvala za divan tekst - Tanja je bila jedna i nezamenjiva.

nurudin nurudin 00:49 22.02.2014

Re: Rasplaka me

I živi u sećanjima onih koji ne mogu da je zaborave.


Да...

mlekac mlekac 09:08 23.02.2014

Re: Rasplaka me

mlekac
S ovom belom lalom!

Hvala za divan tekst - Tanja je bila jedna i nezamenjiva.



Samo da znas, celu noć sam sanjala neke belo-ružičaste zumbule i lale koji su svi iznicali iz iste lukovice...

Kako stvari stoje, zbog ovoog tvog teksta, do kraja života će mi ta boja cveća ostati kao Tanjina boja.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 07:35 22.02.2014

dirljiv tekst

i predrag lik na srpskoj medijskoj sceni... u svetlosti obitavala...
noboole noboole 14:38 22.02.2014

.

To osecanje kada neko jednostavno vise nije tu, a kao da mora da bude. Um ne moze da shvati kako se desilo da ta osoba vise nije sa nama, kao da je prosto greska kosmickih razmera, rupa u fizickim zakonima da se zivot te osobe zavrsio. Svi razgovori prekinuti i pitanja bez odgovora.
keko655 keko655 01:21 23.02.2014

Vec godina?

Godina dana? Isa ti, onaj prvi blog koda samo citao nedavno. Di vrijeme leti.
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:16 24.02.2014

Re: Vec godina?

Godina dana...
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:34 25.02.2014

Prvi dobitnik nagrade

Fondacije Tanja Petrović

PRVI DOBITNIK NAGRADE FONDACIJE TANJA PETROVIĆ JE
NOVINAR I KRITIČAR MILAN VLAJČIĆ

Dobitnik prve nagrada za izuzetan doprinos afirmaciji kulture i umetnosti u medijima je novinar, filmski i književni kritičar Milan Vlajčić. Ovu odluku, Upravni odbor Fondacije doneo je jednoglasno.
Od „Studenta“ do „Politike“ – više od pet decenija, Vlajčićeva reč o kulturi i umetnosti, pre svega filmu i književnosti, je bitna i uvažavana od čitalaca, novinara i umetnika. Čitamo ga jer je znalac, razumljiv i poučan, duhovit! I danas strasno voli umetnost i posvećeno tu strast širi kroz medije, dosledan novinarskoj profesiji!
Nagrada će biti uručena u petak 28. februara, u Skupštini grada Beograda i sastoji od plakete i novčanog iznosa. Autor vizuelnog identiteta plakete je dizajner Borut Vild, a pokrovitelj novčane nagrade je B92, Fond B92 i Samizdat.
Fondacija Tanja Petrović je osnovana sa željom da se istaknu i podrže ličnosti koje su izuzetnim zalaganjem doprinele afirmisanju kulture i umentosti u medijima. Tanja Petrović je kao dugogodišnji novinar, urednik i autor u redakcijama kulture, izdavačkim kućama i kao gradski sekretar za kulturu, svoj profesionalni život posvetila ovoj oblasti i njenom medijskom promovisanju. Preminula je prerano, 2013. godine, a nagrada se dodeljuje na njen rođendan 28. februara.
O nagradi je ove godine odlučio Upravni odbor Fondacije, a čine ga Antonela Riha, Tamara Pupovac, Vojka Pajkić, Olivera Milošević, Srdan Golubović, Katarina Španić Ostojić i Borut Vild. Od sledeće godine, žiri će biti petočlan, sastavljen od tri člana UO Fondacije, jednog umetnika ili novinara i ovogodišnjeg laureata.
Biografija Milana Vlajčića:
Novinar, književni i filmski kritičar, kniževnik.
Rođen je 23. avgusta 1939. u Beogradu, ( od oca Mihajla - industrijalca i majka Vere - istoričarke umetnosti). Diplomirao na katedri za opštu književnost sa teorijom književnosti beogradskog Filološkog fakulteta. Književne i filmske kritike i oglede objavljuje od 1959. u „Studentu“ i časopisu „Delo“. Uređivao je kulturne rubrike „Studenta“ (1960-62) i „Mladosti“ (19664-70), književne listove i časopise „Vidici“, „Gledišta“ i „Književni glasnik“ .
Od 1970. kao novinar i urednik dnevnog lista „Politika“ pisao je pozorišnu, televizijsku i radio kritiku, a od l985-2004. bio je stalni filmski kritičar tog lista. Od 2004. stalni je filmski kritičar i kulturni komentator dnevnog lista Blic.
Nagrade:
- Nagrada za najbolju jugoslovensku filmsku kritiku 1977. Godine na konkursu Morava filma;
- Nagrada „Milan Bogdanović“ za 1981. godinu za najbolju novinsku književnu kritiku u novinama, na radiju i TV;
- Nagrada „Dušan - Duda Timotijević“ (koju dodeljuje nedeljni list TV novosti), za najbolju televizijsku kritiku u jugoslovenskim medijima u 1984. Godini;
- Nagrada „Zlatno pero“ (koju dodeljuje Institut za film u Beogradu), za najbolju filmsku kritiku u jugoslovenskim medijima u l988. Godini;
- Nagrade „Zlatni beočug“ grada Beograda 2000. godine za trajni doprinos kulturi;
- Nagrada Fondacije BK za doprinos kulturnom novinarstvu za 2003. godinu;

Jedan je od osnivača i prvi predsednik Suda novinarske časti u Nezavisnom udruženju novinara Srbije (NUNS, 1994-98), član je Srpskog književnog društva (SKD) i srpskog PEN-Centra, Međunarodne asocijacije filmskih kritičara FIPRESCI (Minhen), akademija AFUN i PANU. Bio je član međunarodnih žirija na filmskim festivalima u Kanu, Berlinu, Veneciji, Montrealu, Beču, Minhenu, Krakovu i Monpeljeu. Tokom 70 - ih i 80 - ih, u dva mandata bio je član NIN-ovog žirija, a bio je predsednik istog žirija za 2006. 2007. 2008. i 2009. godinu.

Objavio je veliki broj predgovora, pogovora, ogleda i knjige: „Poprišta“ (Nezavisna izdanja arh. S. Mašića, l971), „Jednom i nikad više“ (biblioteka 20. vek, BIGZ, l979), „Ćuti i plivaj dalje“ (biblioteka Grifon, Narodna knjiga 1983), „Pristrasna lektira“ (Rad, Beograd l999), „Uzvodno od Džimija Barke“ (Kulturni centar, Niš 2001), „Noć u Kazablanki“ (Otkrovenje, Beograd 2001) „Fest, odbrojavanje“, Gradska skupština, Beograd 2002), „Legenda o zidu“ (Kov, Vršac, 2008) i „Gradska šetnja“ (Kov, Vršac, 2010).

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana