Nedavno sam se uverio da su najbriselskiji ljudi u Srbiji ujedno i najgovnarskiji - ono, prodao bi rođenu majku za ferari, a i uzev u obzir da i ovde među nama provejava antizapadni sentiment; te i to da sam oduvek sebe doživljavao delom Srbije uz to što sam i deo Evrope, želim da razmislim naglas gde naši ljudi vide sebe. Pod "sebe" razumevam pristojne ljude iz Srbije - nepristojni sedite u magareću klupu da ne bilo mar'sanja.
Koliko ja shvatam modernu srpsku političku istoriju, kod nas je oduvek postojao jaz između toga da li trebamo biti na Zapadu ili na Istoku: kada smo se okretali na jednu stranu dobijali smo krađu resursa i ekonomske blokade, kada bismo išli na drugu dobijali bismo krađu nacionalnog identiteta, jezika, duhovnosti, slavjanoserbstvujuščij no ekonomičeskij stabiljnij.
Oduvek sam voleo Srbiju. Bio sam praunuk Solunaca, unuk IB-ovskih otaca na službenom putu, i sin 68-aške studentske revolucije. Pobuna protiv Miloševićevog nasilja mi je otpočetka došla kao prirodan sled okolnosti.
Zdušno sam verovao u petooktobarsku revoluciju... zdušno? Neee, 5. oktobra, kad sam prisustvovao onom hipnotičnom mahanju partijaškim zastavicama mesijama revolucije sam iskapirao da nešto nije okej.
2003. sam bio tužan kada su usnajperisali Đinđina. Bio sam s njim 2000. godine na Božiću u Vitlejemu i bio mi je sasvim prijatan lik. Nosio je nešto drugačije. Nije bio iz te razorne srpske priče.
Đinđin je postradao, a potom su došli nikogovići. Svedočio sam deceniji razaranja srpske industrijalne, društvene, vojne, ekonomske i kulturne moći. Zapad je, prema srpskim izvorima, poharao Srbiju. Došao je kroz stražnji ulaz, uzeo nam je najmlađe dete, demokratiju, i nemilosrdno je silovao dok je nije bacio, uneređenu u kanal pored puta Budućnosti. Naši smradovi su bili spremni da za jedan stinky ferari prodaju budućnost naše dece.
Danas tu glavnu reč vode ljudi koji su u devedesetima igrali ulogu ratnih hijena, bogatili su se na patnji mojih sunarodnika.
Kuda mi idemo? Želi li nas Zapad? Zapad želi one beskičmene poslušnike Sistema, naučene Partijom da budu bezlične sluge, i ne daje nam niti tračak nade da smo deo te civilizacije. Sa druge strane su snajperi i gramzivost k resursima. Kuda ideš, moja Srbijo?