Što se tiče našeg sugrađanina Đorđević Vlastimira, on je takođe uhapšen na granici (Starog grada Budve i Budve) . On je odgovoran za prebacivanja tela kosovskih Albanaca u sekundarne grobnice u Srbiji. Ne znam da li mu je bilo u planu, ali toliko je dobro uradio svoj „posao“, da čak i kada je skoro 1000 tela iskopano na par desetina kilometara od Terazija (Beograd, Srbija), niko se nije preterano uzbudio. Nezainteresovanost javnog mnjenja za sudbinu tela iz famoznih hladnjača kojima su leševi doveženi, svakako je pomogla čika Vlastimiru da se krije kao građevinski radnik u Budvi.
Sramota je što većinu Srbalja zanima da li Tolimir ima državljanstvo, da li je hapšen u Beogradu ili negde drugo, koliku je bradu imao Đorđević u trenutku hapšenja i da li hapšen ovde ili onde u Budvi. Nisam čuo da je neko pričao o tome ZBOG ČEGA SU ONI U HAGU ? U svakoj normalnoj zemlji bi tom prigodom verovatno sve TV stanice emitovale specijalne emisije,a kod nas ništa. Raspravlja se i dalje o trivijalnim pitanjima. Zbog toga sam odlučio da se i ja pridružim ovom diskursu.
Naši (i dalje) važeći pasoši pretposlednje države u kojoj smo živeli,a svojoj 33. stranici sadrže uputstvo/garanciju/obaveštenje da se „za konzularno-pravnu pomoć i zaštitu može obratiti diplomatskom ili konzularnom predstavništvu“ tadašnje SRJ, a sadašnje Srbije. Ako ste Crvenkapica ili neobavešteni Koštunica, verovatno ste pomislili da se čika Zdravko Tolimir poziva na državljanstvo Republike Srbije, kao i činjenicu da je uhapšen u Srbiji upravo zbog ove činjenice. Ako ne znate ko je čika Zdravko, to je onaj o kome novine pišu da je imao dva moždana udara, a ne pominju nijednu od 7 tačaka optužnice od kojih je jedna genocid). Samo kod nas je moguće da je pitanje navodnih zdravstvenih smetnji bitnije od činjenice da je čovek optužen za najgore moguće zločine koje poznaje čovečanstvo i to pred sudom koji su ustanovile Ujedinjene Nacije. Preterujem ? Znate li neki teži zločin ? To što vam se ne sviđa Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) zaista nije relevantno jer sud nije osnovan da vodi računa o popularnosti niti o tome da broj optuženih bude isti iz svih etničkih grupa, a još manje da bi obraćao pažnju na rupe na svirali Koštunice i slično. Cilj ovog suda je da donese (makar delimičnu pravdu) u slučajevima gde su optuženi najviši zvaničnici država u kojima se vodio rat, što naravno ne isključuje suđenja pred domaćim sudovima. Naprotiv.
Kakve ovo veze ima sa građaninom Zdravkom? On je naime rekao dve stvari – da je uhapšen usred Beograda, a drugo da je državljanin Srbije. Što se tiče hapšenja, uopšte nije nevažno da li zaista uhapšen tamo gde vlast kaže da jeste ili je u Srbiji. U vezi sa ovim, sa stanovišta ljudskih prava važno je da li je imao pristup advokatu i još mnogo stvari.
Međutim, kao i moja baba, verovatno se pitate kakve veze ima njegovo državljanstvo. Kao što verovatno ne znate, država Srbija se još od prvih suđenja za ratne zločine (Štrpce, Sjeverin) pa do onih najnovijih (Škorpioni) starala samo o jednoj stvari. Naime, sudije su manje-više utvrđivale činjenično stanje, ali su upadljivo uvek propuštale da naprave „link“ između zločina i vrha države Srbije (odnosno SRJ). Tolimir verovatno nije imao državljanstvo u vreme masakra u Srebrenici, ali ako jeste postavlja se pitanje kako je mogao biti u Vojsci bosanskog entiteta koji menja oznake (R.Šumska) i ko ga je penzionisao, gde je primao penziju itd. Ja ipak mislim da je državljanstvo nabavio malo kasnije, ali se onda postavlja pitanje gde je podneo zahtev, ko je o zahtevu odlučio, da li je lično podneo zahtev, koju je adresu naveo, ko mu je predao uverenje o državljanstvu (a možda i pasoš) i još mnogo stvari. Kad god da je dobio državljanstvo, gomila pitanja se mogu postaviti predstavnicima vlasti u Srbiji. Mene kao građanina zanima da li je on dobio državljanstvo zbog izuzetnih zasluga u Srebrenici ili zbog neke druge slične prigode. Čisto informativno.
Kolega pravnik Đorđević Vlastimir nije imao problema sa državljanstvom. On je imao problem uglavnom sa Albancima. Sem što je naredio prebacivanje leševa ubijenih kosovskih Albanaca na teritoriju Srbije, verovatno je odgovoran i za ubistvo braće Bitići. Ono što prvo pomisli vaskoliko nebesko pučanstvo je činjenica da su Agron, Mehmet i Yll Bitiqi bili državljani SAD (USA). Niko ne pomisli da su oni bili ljudska bića. Oni su izvedeni iz pritvora (zbog počinjenog prekršaja, a ne nekog krivičnog dela) i zatim ubijeni. Što se tiče tela pronađenih u Batajnici, kredibilni izvori govore da je pored čika Vlastimira, ovaj „posao asanacije terena“ osmislio i drug Vlajko (ubio se na stepenicama Skupštine) i čika Rade (u zatvoru jer je ubijao i Srbe nepoželjnog političkog opredeljenja). Njegovo ime odražava dve ključne stvari koje su bile bitne 90-tih – „VLAST“ i „MIR“ (na teritoriji Srbije). Svi ostali su mogli u drugu zemlju, pod zemlju itd.Baš me briga da li je Vlastimir Đorđević imao dužu ili kraću bradu, da li je imao ovo ili ono ime, da li je radio kao građevinski radnik ili kao striptizeta, da li je zaista boravio u Rusiji ili ne. Zanimaju me žrtve i pravda za njih. Onoliko koliko je to moguće.
Živim za dan kada će to takođe zanimati građane ove zemlje i kada će hapšenje ovakvog zločinca biti prva, a ne četvrta u pregledu vesti dana.