Sistem društvene samozaštite i samokontrole je delovao tako što vam niko direktno ne naredi da nešto uradite ili da ne uradite, ali vi nekako ipak znate kako je "najbolje" postupiti. Ovo se odnosilo i na službena lica, i na neslužbena lica, i na organizacije... I, važilo je u svim oblastima.
Jasno je da to što je uvežbavano decenijama nije moglo da se izgubi u ovo nešto malčice godina traljave demokratije.
Osvanula u Politici vest da je otkazana izložba karikatura Jovana Prokopljevića, koja je bila spremna i otvaranje je trebalo da bude održano danas (sreda, 26.februar). Prokopljević, koji je dugogodišnji karikaturista i nagrađivan je širom sveta, izjavio je da mu je u kratkom telefonskom razgovoru rečeno da je razlog ovog naprasnog otkazivanja to što je ipak u pitanju «politička karikatura».
Evo linka .... ..... ..... I još jednog linka .... ....
Nije to izolovan slučaj. Čak i da jeste, bio bi za brigu. Ali, nije izolovan slučaj. Dakle, posle ukidanja Razgibavanja, i posle nedavne internet cenzure nezgodnih političkih pošalica ... – prosto moramo da se zamislimo.
Cenzura nije samo cenzura. Ona je i znak opšteg stanja, koje uveliko prevazilazi temu humora, odnosno meru dopuštenosti humora u jednom društvu.
Pitanje je šta je sledeće... Nova društvena samokontrola? Traženje "ausvajsa" za pravo na osmejak?!
U ovako ozbiljnoj situaciji nema smejanja! U ovako ozbiljnoj situaciji, ako se nasmejete, uvek mogu da vas prozovu kao antinarodnog cinika, ili da vam iznađu neku još goru i još antinarodniju ulogu. Konačno, kad je situacija tako ozbiljna kao što sada jeste ozbiljna, moguće sankcije za neozbiljnost mnogo su ozbiljnije nego u manje ozbiljnim situacijama.