„Oni su već ina jedne Vlade koja je počela kao proevropska, Tadić je pobedio zbog percepcije građana da je on više „Evropa“ nego njegov protivnik, dok DS u Vladi ima pola ministarskih mesta, a sa G17+ mnogo više od polovine. By the way, nikada ne kritikujem njih, već ono što govore/rade/ne rade. I Đinđića tj. njegovu Vladu sam kritikovao, ali se tada na kritike reagovalo mnogo drugačije i bilo je dosta državnih službenika koji su pokušavali da poprave stvari iz svog domena.“
Nisam jutros bio u Beogradu, pa nisam slušao „Kažiprst“. Ako je sudeći po kratkoj vesti na sajtu, Božidar Đelić, nesuđeni Predsednik Vlade i suđeni potpredsednik treba zaista da se vrati bankarstvu.
Naime, on nam je objasnio da ćemo „preispitati odnose“ sa državama koje priznaju Kosovo i rekao da će se Vlada boriti da Kosovo ne bude primljeno u nijednu međunarodnu organizaciju. Za mene je ovo prilično jasno. Moguće su nijanse, ali shvatam šta hoće. Ne vidim poentu i ne vidim koji je dobitak Srbije u takvim akcijama, al ajde... Ipak mi je jasno šta će uraditi.
Na drugoj strani, posle nedelje u kojoj je pritisak na medije, novinare, nevladine organizacije, pojedine političke partije i ostale dostigao nivo koji je bio za vreme Miloševića (ako ne veći, onda opasniji), gospodin Đelić je rekao (ako je sudeći po ovoj kratkoj vesti) da će se „ZALOŽITI u Vladi Srbije da oni koji prete medijima budu pronađeni i kažnjeni“. Pošto sam više puta pročitao formulaciju, setio sam se da se i Predsednik Tadić isto tako pojavio kod Dejana Anastasijevića i sa zabrinutom facom mu rekao da će se „ZALOŽITI“ da se atentatori pronađu. Umesto ZALAGANJA da se pronađu počinioci, dobili smo hiljade malih novih počinilaca koji su ZALOŽILI ambasade. Jednostavno i efikasno.
Što se tiče Evrope i evropskih integracija, potpredsednik Đelić se očito u „Kažiprstu“ ponašao kao da je na nekoj od hemijskih supstanci koja u Srbiji košta nekoliko evra. Neke od tih supstanci (sleng: speed) imaju takvo dejstvo da realnost vidiš iskrivljeno, ali da se osetiš da si pun energije i hoćeš da skačeš, igraš, imaš sex itd. Anyway, u slučaju gospodina Đelića, vidljivo je da govoro o evropskim integracijama kao da se ama baš ništa proteklih dana nije promenilo. Pun je energije za integracije, zanemarujući stvarnost.On je saopštio kako se eto sprema za pregovore o vizama, kako je upravo danas tehnička ekipa Evropske Komisije koja pregovara o transportu i energiji, a kao šlag na tortu nabrojao nam je i pet prioriteta Vlade. Pored Kosova i EU, tu su i saradnja sa Hagom, borba protiv korupcije i poboljšanje životnog standarda. Gospodin Đelić kao da nije OBAVEŠTEN da su mnogi koncerti i sportski događaji bili otkazani proteklih dana (takav trend još uvek postoji), da je RTS skidala sve američke i filmove iz pojedinih EU zemalja, da po gradu razbijaju ambasade i druge firme samo zato što postoji percepcija da su iz EU, a da njegovi koalicioni partneri uporno ponavljaju da nema ni govora o EU. Da zaključimo, anti-EU je odavno iz puke retorike prešlo u akciju.
Štaviše, predstavnici Evropske Komisije su i sami sa žaljenjem konstatovali da u narednom periodu neće biti pomaka u odnosima Srbije i EU. U narednih nedeljama i mesecima, gotovo sve zemlje EU će priznati Kosovo.Tačno je da to NE MORA biti uslov za Sporazum o stabilizaciji i asocijaciji, ali će tema priznanja nove države svakako doći na dnevni red.
U takvom non-EU okruženju, voleo bih kada bi nas potpredsednik Đelić obavestio malo konkretnije o rezultatima svog ZALAGANJA glede napada na medije (nevladine organizacije je valjda zaboravio) i o konkretnim merama, makar onoliko konkretno koliko je govorio o Kosovu.