Muzika| Putovanja| Zabava| Život

Ulični Muzičar: Svirka na domaćem terenu

ulicni-muzicar RSS / 08.04.2014. u 01:09

Živim u jednom prilično velikom gradu, ne mogu da kažem u kom, mada mnogi moji internet prijatelji znaju njegovo ime. Naravno, u ovoj mojoj metropoli ima više mesta za svirku, a ja imam jedno omiljeno, plus još nekoliko rezervnih (ali koristim ih uglavnom u hladnijem delu godine).

 

Od 2012. pa naovamo, na 'domaćem terenu' sam svirao jedva desetak puta, a poslednji put tamo negde u oktobru prošle godine. A i tih deset puta je bilo na tim nekim rezervnim pozicijama. Znači na svom omiljenom mestu nisam svirao oko dve godine. Postoje i razlozi za tako dugačku pauzu, ali ne bih da sada detaljišem o tome. Uglavnom, u ove poslednje dve godine, kao što rekoh, nisam često svirao u svom gradu, ali sam zato odradio veliki broj mini-turneja, kao i nekoliko većih (Novogodišnje i letnje).

*

31. mart

Pošto sam dan ranije išao u izvidnicu (šetnja sa porodicom) i procenio da mi je vreme za "come back", stigoh napokon na jedno od najboljih mesta za sviranje koje znam. Ne govorim o zaradi, već o mestu koje mi savršeno odgovara, jer je prostor ogroman, a najbliže stambene zgrade su daleko stotinama metara.

 

Međutim, jedan "teča" je svirao harmoniku taman tamo gde sam ja imao nemeru da se namestim, pa sam morao da odem 100 metara dalje.

 

Prilazi mi Bangladešanin (ako se tako zove stanovnik Bangladeša) i upozorava me da su svetla sa druge strane šetališta (tamo gde on prodaje maske za mobilne telefone i svetla za bicikle). "Ma znam, vidim - kažem ja njemu - ali sa te strane prolazi manje ljudi, tamo je i biciklistička staza..."

Jes' malo slabije svetlo sa moje strane, ali bitno mi je da ljudima budem pri ruci. Da je to mnogo važno, to sam još odavno zaključio. Ne važi ono "ako neko hoće da ti da - daće ti". Ne! Moraš da im budeš, k'o što već rekoh, PRI RUCI!

 

Aj dobro, počnem ja da sviram...

Ali, hmmm... moram da se naštimujem malo. Ove žice su mi već stare, celu zimu sam svirao na njima. Zapravo i ne pamtim kada sam ih stavio, ali vidi se, tj. čuje se, da su baš zrele za bacanje u đubre.

 

Aj dobro, naštimujem se i nastavim.

A onda mi puče žica. Ali ne od sviranja, nego sam je greškom zakačio jednim prstom (mali na desnoj ruci) koji uopšte ne koristim kada sviram.

 

Aj dobro, promenih i žicu...

 

Kako me krenulo, još samo fali da mi se neka džukela popiša na pojačalo...

More i to zamalo da se desi, ali je gazda viknuo "ne!", a kuče ga poslušalo iako je već bilo podiglo nogu...

 

To bi bilo prvo zapišavanje u mojoj 25-godišnoj uličarskoj karijeri. Prvo zapišavanje pojačala. Na ranac mi se jedan džukac popišao još davne 1991. godine, u Dortmundu.

 

Sviram ja tako, sviram, ali slabo ide. Uvek se bre ja na kraju nekako izvučem (govorim o zaradi), ali ovoga puta stvarno nisam video svetlu budućnost... Dva sata je već prošlo. Počeo sam u 19:30, znači bilo je već 21:30, a para vrlo malo. Još je i ponedeljak i neću moći da guslam još dugo...

 

Danas smo kupili ćerkici prve cipelice, jer počinje da uči da hoda, pa ja tako sviram i, pošto je već izvesno da od dobre zarade nema ništa, barem se nadam da zaradim za njih, za te cipelice. To sam postavio kao nekakav cilj. Sramota me da se vraćam kući "k'o usran golub", kako je govorio moj ćale (ne znam odakle mu taj izraz), pa sam rešio da sviram dok god ima ljudi, pa šta bude. Ima poslednji da odem sa ulice...

 

Međutim, krenulo! Još kako je krenulo!

Stari fazon: malo ljudi, ali ubacuju. Bitna je atmosfera, a ne gužva. Onako je više "cool" (da ne kažem "kulje") kada neko svira na izmaku dana. Nema mnogo prolaznika, ali je mirnije, tiše, ljudi me još izdaleka i vide i čuju itd. Pa tako više ljudi i ubacuje.

 

Sećam se kada sam prvi put svirao u Nemačkoj, februara 1990, čudom sam se čudio što neki tipovi krenu da sviraju tek kada se prodavnice pozatvaraju. Dobro, jeste to i zbog policije, ali je sigurno i zbog bolje zarade, ali ja to tada nisam znao. No, foru sam ubrzo i sam otkrio. Ono, sviraš, sviraš, sati se usitne, sve manje i manje ljudi na ulici, a zarada ne opada...

 

I tako, ponovo sam se izvuk'o. Zaradio sam i za cipelice, a bogami i za pečenje... (što reče onaj čovek iz teksta "Mamac").

proxy?url=http%3A%2F%2F3.bp.blogspot.com%2F-rBykFJ2hdRc%2FU0HuJmaFfNI%2FAAAAAAAAObc%2FOIEnrqTyB6o%2Fs1600%2F%2525D0%2525BF%2525D1%252580%2525D0%2525B5%2525D1%252583%2525D0%2525B7%2525D0%2525B8%2525D0%2525BC%2525D0%2525B0%2525D1%25259A%2525D0%2525B5.png&container=blogger&gadget=a&rewriteMime=image%2F*
(isečak iz "Mamca")

 Bilo je starih ludaka, a i jedan novi (prvi put ga vidim), koji priča, dere se, peva... Dva puta sam ga molio da se udalji jer me ometa. Udaljio se, ali je nastavio sa pevanjem. Stao je 12-13 metara daleko od mene i "pevao" (čitaj: drao se), šta sam mogao da mu radim? Otišao je posle desetak minuta.

 

Bilo je i turista (ipak je ovo metropola, jel'te). Ubacile neke kosooke, valjda japanke (ne verujem da su kineskinje), pa amerikanka (prepoznah je po onom groznom izgovoru engleskog), pa mi jedna žena zahvalila, pa mi i jedan rus zahvalio što je ubacio 5 evrića (reče "spasiba")...

 

Svirao sam do 00:05, vratio se kući, prebrojio pare, ispričao ženi kako je bilo, spremio paketiće za ribara... Da, kod prodavca riba menjam novčiće od 2, 1 i pola evra. Jednom nedeljno mu nosim te paketiće sa gvozdenjacima. On ih i ne kontroliše, samo pita "koliko" i isplati me.

*

I u sredu, 2. aprila, svirao sam na domaćem terenu (baš na SVOM mestu), takođe i u petak uveče (završio u 01:15), u subotu (od 21:15 do 01:30) i u nedelju (19:45-00:10).

 

Proleće je vrlo nezgodno doba godine. Nezgodno za sviranje, ali i za spavanje u kombiju. Više mi odgovara zimski period. U proleće mi problem pravi Sunce: i na radnom mestu, a i tokom dnevnog boravaka.

 

Ovog aprila neću nikuda da putujem, a možda ni u maju, videću... Za promenu, sviram malo na 'domaćem terenu'.



Komentari (3)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vera.nolan2 vera.nolan2 10:55 09.04.2014

Ulični Muzičar

Elem,rastužio me tvoj tekst,jer imam sećanje sa grižom savesti.

Bila sam,prvi put u NY. Omađijana gradom i "lepotama amer. kapitalizma",vraćajući se u kasne sate ,na kraju ili početku Time Squera,nezamislivo bez gužve na jednom uglu raskrsnice,stoji ulični muzičar i svira,obožavan mi saksofon ,a tako dobro -pamet da ti stane! Zastadosmo,ćerka i ja,nema nikog u blizini (valjda i to,bi mi čudno..)

Videvši,moje posebno oduševljenje(a već sam bila u Blue Note na svirci Redmana,ni čula ga nisam od uzbuđenja,te dodatno sludjena dobrim jazz zvukom na sred ulice!) ,počesmo hvalu,on nešto odgovara, ja pitam :može li nešto malo ,za moju dušu?...on pita šta,al ja,ne mogu da se setim ,nema šanse...a htela sam,JJCale-Cloudy Day...U sebi ,lete mi misli,dal to može na saksofonu,kako se zove pesma? "O Bože,zar je moguće da ne mogu da se setim"..proleće mi kroz glavu, isto voljeni Bejker strit,ma to ne može na saksofonu,sve pobrkala... Ja zbunjena,još više-dal imamo sitno i koliko se to daje $ ,a i trenutno shvativši da je suviše ekstremno kvalitetno,prefinjeno ,diskretno preskupo a jednostavno obučen i da on nije običan uhodani početnik koji i zarađuje pomalo na ulici....te valjda ,možda čeka nekoga da idu tek u neki klub na svirku,sigurno negde u blizini...a ovo usput,ritualno sećanje na svoje početke - što i ćerka istovremeno i primeti i reče !
.....i tako ,mahnuvši mu ,uz pozdrav i obostran smeh,odosmo,ne stavismo ništa u otvorenu kutiju,a ako je bilo novca,bilo je jedva nešto malo.

Setile smo se da je i Sting imao i kao već poznat,običaj da svrati u metro,na svoje mesto, na svirku za dušu i ostasmo u ubeđenju da je on ,čak možda i poznat NY rški saksofonista.

Kad je prošlo uzbuđenje i pometnja u glavi,ostao je osećaj kajanja i stida što ne ostavih novce,šta bilo...red je,pa makar bio dobrostojeći kao ovaj...

Nikad više nisam prošla(a ni ranije nisam,ne znam šta mi bi!) pored uličnog muzičara,a da se ne setim tog saksofoniste koji je tako dobro svirao
vera.nolan2 vera.nolan2 12:52 09.04.2014

Re: Ulični Muzičar

Nikad više nisam prošla(a ni ranije nisam,ne znam šta mi bi!) pored uličnog muzičara,a da se ne setim tog saksofoniste koji je tako dobro svirao i da ne ostavim novce
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 13:17 09.04.2014

Re: Ulični Muzičar

malo tužna priča, ali sa lepim krajem :)

a to što u kutiji nije bilo mnogo para - to ne znači ništa, jer možda je tek bio počeo da svira, možda je tek započeo novi set nakon pauze (i pražnjenja kutije), ko zna..

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana