Da, ovaj tekst kasni više od 24h. Stigla me prehlada pa juče nisam ni otišao na FEST. A po svemu sudeći isto će važiti i za danas. Računam da je bolje malo se primiriti pa bar da zadnja tri dana mogu da ispratim kako treba. No, da ne dužim, na tapetu je utorak i Love in the Time of Cholera.
Ajoj. A-joj. A. Joj.
Ako ste žensko, šanse su da se nećete složiti samnom. Ako ste ljubitelj Markesa, Borhesa i drugova, šanse su da se nećete složiti samnom. Knjigu nisam čitao, do duše, pa dozvoljavam da je ona bolja od filma, ali to neće baš mnogo pomoći filmu.
Meni su rekli da je ovo ljubavni film ili, preciznije, film o ljubavi. Naslov filma takođe ima suptilnu indikaciju u tom pravcu. Ja zaista nisam jedan od onih notornih mrzitelja romantičnih tema, ali i pored najbolje volje nisam uspeo da saznam otkud nekome ideja da je po sredi film o ljubavi. To jeste film u kojem se radi o ljudima koji pričaju (mnogo i često) o ljubavi. To jeste film koji se detaljno bavi posledicama ljubavi. To jeste film u kojem ćete biti izloženi baražnom ispucavanju termina "ljubav" u svakoj drugoj rečenici od početka do kraja filma. Ali nigde nisam video, ono, barem razradu koncepta ljubavi. Što bi svako normalan pomislio da je osnova osnove za takve filmove. Jedan film kao što je Lost in Translation (ili Vreme za Ljubav, ili Ulzhan, itd.) na temu ljubavi ima čitave tomove da prenese koji nisu ni dotaknuti u Love in the Time of Cholera. Činjenica da se termin "ljubav" ne spominje ni jednom u Lost in Translation može, ali i ne mora imati direktne veze sa tim.
Radnja filma prati mladića koji se još u ranoj mladosti zaljubljuje u ćerku trgovca mazgama. Zbog očeve intervencije, oni su godinama razdvojeni. Ona konačno zaključuje da je ta njihova ljubav samo iluzija i udaje se za gospodskog doktora. On pati za njom ceo život, usput uspeva da vodi precizan dnevnik o svim devojkama sa kojima se kresao (622 je broj koji spominje pred kraj filma) i na kraju kada muž izabranice njegovog srca umre, on dolazi da konačno bude sa njom. Kako je izgleda neverovatno popularno u ovo vreme, naracija ima kružnu formu pa smrt dotičnog gospodina u isto vreme predstavlja i prvu scenu filma.
Tokom dva sata, koliko traje film, gledaćete kako pedeset i kusur godina razdvojenosti dva glavna aktera jednostavno prolazi. Momak postaje starac, juri žene i koristi termin "ljubav" kad god mu se učini da ne bi bilo gramatički pogresno ubaciti ga u rečenicu. Devojka postaje starica, malo se svađa sa mužem ali u glavnom dobro živi. I to je to. U jednom trenutku postoji vrlo kratak pod-zaplet oko jedne 'usputne afere' glavnog lika i to je, rekao bih, definitivno najbolji moment u filmu.
Ko misli da je odličan način predstavljanja ljubavne priče jedna scena za drugom u kojoj iznova i iznova neko priča kako je zaljubljen i kako voli i kako pati (znači ciljna grupa španskih serija), ovo je verovatno najbolji film koji će ikada gledati. Fizički je nemoguće više takvih izjava nagurati u dva sata filma. Ko nije takvog mišljenja, u Love in the Time of Cholera može naći samo neverovatno razvučenu radnju tokom koje se, osim pomenutog desetominutnog pod-zapleta, ne dešava ništa što ne očekujete samo na osnovu naslova.