Kultura| Ljubav| Moj grad

I am the Lizard King, I can do anything

FINAL ROUND ART RSS / 22.04.2014. u 03:38

Dok je žvakao duvan, na krevetu ispod mog, započeo je monolog. Bez nekog povoda. Ćutali smo od popodnevne šetnje. Za to vreme uspeh da pročitam 40 stranica Kunderinog ‘’Oproštajnog valcera’’. Uvek me oraspoloži ta knjiga.

Odložih knjigu – nisam hteo da ga prekidam, nisam hteo I da ga ne slušam. Imao je zanimljive price. Ponekad.

 Njemu nisu trazili da se redovno brije I šiša, jer je takvog izgleda lobanje I završio ovde. Kao na ličnoj karti – ako si bradat I brkat na fotki, bolje da se ne briješ. Neće panduri verovati da si to ti. Osim ako nemaš neki beleg na licu ili ožiljak od usne do oka…

To je već teže isfingirati. Ovde je drugačije…Totalni opozit od vojske. Ovde možeš da dođeš čupav I baradat, I posle da se ošišaš na nulu. Svejedno je, jer više nisi ime, već broj. Ime I mogu da pogreše, ali broj ne mogu.

Moj sapatnik, bezopasan tip, hipi mozga,  završi pored mene jer  je hteo malo više da tripuje, odvrnuo Electric Light Orchestra do pucanja stakala susedne kuće, 3 sata isti album  ‘’On the Third Day’’. Prijavili ga WASP-ovci iz komšiluka, I od rutinskog upozorenja  do hapšenja zbog čudnog mirisa semenki travuljina I svakojakih čudesa za mentalni rolerkoster kratak je put…

‘’Kada izađeš, pa ovo budeš pričao prijateljima, osnovaćemo komunu, samo da nadjem jeftinu kožu od bizona… Piši sve što ti pričam, jednoga dana… Spoznaces sebe… Sva ta lica koja te jebu sada, sve te dileme, nestaće…Bićeš svoj. Bićeš Slobodan.’’

 Polako je pričao izmedju razvlačenja te smrdljive smese po zubima…

‘’ Pečurke koje sam jeo…ono…sve zavisi koliko ih uzmeš… ako uzmeš manje, samo ćeš da se osećaš ono…seksi…sve te fura na seks, vidiš plavo…ako više uzmeš, ne možeš da se pomeriš brate, da se pomeriš… avioni, mlaznjaci ti prolaze kroz glavu čoveče, dok ne ukapiraš da ima neko ko te gleda tu… I kaže ‘’Šta želiš da znaš  ?’’ I onda sipaš pitanja I on ti odgovara, taj nedefinisanog oblika entitet koji je prisutan u tripu, to je kada sam gutao Psilosajbin…I sve vreme sam u pozadini čuo muziku Dead Can Dance,  ‘’Lavirint’’  sam vrteo 2 meseca, samo to… kao da se sa kauča nisam pomerio 2 meseca, samo se sećam pesme…A pazi, morao sam da jedem pišam serem, ali ništa, ne sećam se…  Samo je muzika stala I I vratio sam se.

 

Posle sam prešao na Pejoti…Pejoti moras da uradiš ritualno, sa Indijancima prvo postiš, pa posle uđeš pod Vigvam, založe vatru I naguraju kamenje – napravili su od koža bizona saunu, unutra je temperatura neverovatna, I bilo je nas dvadesetak, neko mantra, neko se moli, ti samo cekas da izađes..hahaha…ja sam čekao da izađem…samo sam obamro jer tri dana sam postio, I to je u Navaho rezervatu, I ti postiš, znojiš se, izbaciš sve toksine iz sebe, a Indijanci sve vreme pevaju, kao u vesternima pred dolazak kauboja, ali mnogo viši tonovi, udara u mozak… I onda ujutru, prvi zraci Sunca tebe puste napolje I ti kao iz pičke da si izašao, kao da si se sad rodio…slep kao beba… I sačeka te baba, da ti pogaču od kukuruza, flašu piva i 2 dugmenceta pejota. I žvaćeš taj kukuruz, pogačicu, pa pejoti, pa pivo… Pejoti je kao dugme, izlomiš ga ali ima mali cuperak koji moraš da izvadiš jer to je strihinin I onda kada ga izvadiš mozes bolje da komuniciraš sa energijom, jer mi smo energija  – ali pazi, ako pokušavaš da zvaćes pejoti, odmah povraćaš, odmah.

Suv je kao zemlja, kao kora od drveta, gorko…ali ne osećaš jer nakon kukuruza koji si pojeo I progutao uz pivo, sve ide pravo u stomak, ne osećaš ga… I onda jedno 6-7 sati nema kontrole, nema konrole… 6-7 sati sam tripovao… zapravo neću da kažem tripovao jer mislim da nije trip – meni se razložila licnost, video sam svoju ličnost svuda oko mene, bio sam okružen sobom, isto telo, isto sve samo grimace različite…svako telo drugu grimasu na licu… I svaka grimasa me pita nešto, ja odgovaram, okružen svojim ličnostima koje te ispituju I mislio sam da ću da poludim, a sve te ličnosti si zapravo ti, zato I ne kazem da sam tripovao, već su u pitanju saznanja o sebi… Pričaš sa samim sobom, svojim demonima…I ili potoneš ili se izvučeš….I pocne da te pusta kao obican aspirin, prodje dejstvo… Ali ako si na granici da odeš na drugu stranu, ne skapiraš da si to ti, sva ta lica, ne spoznaš sebe, onda…nek ti je Bog u pomoci…

hahaha… Vidi, kada se vratiš iz svega toga, vidi, ti si razbio sve te sinopse u glavi tako da ne moraš vise da se identifikujes sa tim licnostima, neće te proganjati u podsvesti…razumeš… spoznaš sebe.  Kraj lutanjima.  Ne možeš više da lažeš sebe.

I jos jedna droga koja mi je potpuno otvorila um – LSD. Sve zavisi od doza, ja sam mnogo rokao, ne možeš da se pomeriš. Nisi stond kao na pečurkama,  naprotiv, toliko si pod uzbunom da sve osetiš, svaki mišić, svaki nerv, svaku kost, kožu…sve. Gledaš u ljude – rastu im rogovi, izdužuju im se face…Tlo na kojem stojiš – kao da surfuješ, taj osećaj… Meni se stvorio mali gušter na ruci, i gleda me, dvoglavi, I fokusira me jednom glavom a druga je nezainteresovana…I zagrize mi srce I smeje se… Ali osetis sve… zato mogu da skapiram Dzim Morisona…on je prvi rekao ‘’ I am the Lizard King, I can do anything ‘’… jer je zaista tako, imamo taj gušterski mozak, tako možemo da konektujemo sa tim životinjama…. Pričam sa njima pogledom…  Tačno znam koja me životinja voli a koja ne… Dodaj mi još vode, ovo je pakleno suvo, daj bradu da operem….’’

Od pričanja nije provalio da mu ta duvanska smesa lagano pljuvačku sliva niz bradu…

Dodao sam mu flašu, otišao je nad čučavac I oprao taj smrad… 

Ima 5 – 6 godina od tada, nismo uspeli da osnujemo komunu, nisam video svoja ostala lica… Ništa nisam probao od svega što mi je pricao.

Ništa nisam probao iz poštovanja – ili zajedno ili nikako. A zajedno nismo mogli jer mu je tokom vežbanja glavu smrskao tip koji mu je pridržavao tegove na benč klupi.  Samo je pukao od steroida I Kristal meta. Nije se pravdao, samo je rekao da je video kako ga neko napada iz okeana šipkama. Morao je da se brani.

Ja sam pokupio ostatak lobanje sa trave I prašine. Kao da sam čekao da se odnekud pojavi gušter I kaže mi – ne brini, sve je u redu.

 

Kolin Vilson



Komentari (16)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

wilma68 wilma68 19:53 22.04.2014

Brrrr...

Koline, baš si "skrozirao" sa krajem priče, brrrr...

Pročitala sam je pre tri sata, "varim" je...i opet, brrr...
To, naravno, znači da je priča dobra-al' nije za one sa slabijim ...
Kao i Život, valjda.
Brrrr...
FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 03:16 23.04.2014

Re: Brrrr...

ako si čitala ranija Kolinova pisanija ovde,
izbacio je delić iskustva s devetogodišnje robije.

zajebano.

mada, pošto je izašao u 29oj, pravo vreme za sve iz početka - jer kako kažu Darkvudi - život počinje u tridesetoj
mariopan mariopan 08:00 23.04.2014

Re: Brrrr...

FINAL ROUND ART
... život počinje u tridesetoj

Život počinje kada god odlučiš da počne, može i sad, treba samo doneti odluku...i živeti taj drugi život koji si odlučio da živiš.
Nije to lako, ali nikom nije lako.

Kraj priče me baš nokautirao. Verujem da Kolin ima još takvih priča, jer devet godina svog života sa takvim likovima nije iskustvo koje bi neko lako zaboravio.

Baš to mi je strašno, izađe, misli da je slobodan, ali ponese sve te priče sa sobom, ne može da ih baci, uvek su tu negde jer su deo i njegovog života..
anonimni_autor anonimni_autor 08:51 23.04.2014

Re: Brrrr...

Zaista sjajna priča sa elemetima opisa iracionalnih stanja uma na egzotičnim drogama. I uz sve to potpuno neočekivani kraj. Svi smo se nadali da će se matori hipik "overiti" nekom smrtonosnom dozom gudre u proslavi posle pušanja na slobodu... ali ubi ga nadrogirani bilder... Doduše opet mu je droga došla glave, kako god okreneš
FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 09:52 23.04.2014

Re: Brrrr...

Život počinje kada god odlučiš da počne, može i sad, treba samo doneti odluku...i živeti taj drugi život koji si odlučio da živiš.
Nije to lako, ali nikom nije lako.


Naravno... Apsolutno se slažem...Vise sam se kiselog osmeha setio te pesme Darkvuda... Opet, da citiram Vudi Alena iz jedne njegove knjige ''a što li je zlo nego preterano dobro !'' Mogli bi obratno u Kolinovom slučaju... ali da ne filozofiram u 1.46 losandjeleske noći.

Imao sam slično iskustvo, daleko daleko kraće od Kolinovog ali po telo bolnije.

Psiha ostaje sjebana i tu nema rasprave.

Džoni F.

FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 09:55 23.04.2014

Re: Brrrr...

Doduše opet mu je droga došla glave, kako god okreneš


Hvala + taj steroidas na metu je sada verovatno u celiji 2x2 i daju mu saku ko zna kojih eksperimentalnih lekica...


anonimni_autor anonimni_autor 11:15 23.04.2014

Re: Brrrr...

FINAL ROUND ART
Doduše opet mu je droga došla glave, kako god okreneš


Hvala + taj steroidas na metu je sada verovatno u celiji 2x2 i daju mu saku ko zna kojih eksperimentalnih lekica...



Ovo postavlja jedno savim logično pitanje, kako neko ko ulaže sate, a možda i godine izuzetnih napora da ojača i izgradi svoje telo, kreće da ga uništava koristeći tako autodestruktivnu drogu kao što je kristal met? Hajde da se recimo opušta uz vutru(naročito kad si u depresivnom okruženju kao što je robija)... ali ova prokletinja koja izaziva zavisnost kao pajdo, a uz to ti čak i otvara rane po telu...To je definitivno van svake pameti.Ali logika , a ni pamet, nisu svojstveni svim ljudima. Jednostavno strašno.
wilma68 wilma68 14:07 23.04.2014

Re: Brrrr...

Briga Kolina za sve-pusti "Plavi orkestar", i za-va-ruj!
anonimni_autor anonimni_autor 15:21 23.04.2014

Re: Brrrr...

wilma68
Briga Kolina za sve-pusti "Plavi orkestar", i za-va-ruj!

Čekaj malo. Objašnjavali su mi prošli put da to nije isti Kolin? Da li sam možda u zabludi? Tako ti je to kad veruiješ ljudima
wilma68 wilma68 20:05 23.04.2014

Re: Brrrr...

Taj je, taj...samo mu se ponekad "desi" neka dobra priča, kao ovog puta...pa se čo'ek ne može otkačiti od dotičnog.



anonimni_autor anonimni_autor 20:52 23.04.2014

Re: Brrrr...

wilma68
Taj je, taj...samo mu se ponekad "desi" neka dobra priča, kao ovog puta...pa se čo'ek ne može otkačiti od dotičnog.




I uz to sluša Plavi orkestar? Ipak bežim ja odavde. Što je sigurno, sigurno je
bladerunner92 bladerunner92 23:38 23.04.2014

Re: Brrrr...

wilma68
Taj je, taj...samo mu se ponekad "desi" neka dobra priča, kao ovog puta...pa se čo'ek ne može otkačiti od dotičnog.

Черевићан Черевићан 13:10 23.04.2014

"ne brinite, sve je u redu.. .

крчка унама . . . живот бивши
присутан је те клобуча вазда
немо'ш од њега да се скрајнеш
усуд кривимо, такве нас сазда
stefan.hauzer stefan.hauzer 13:19 23.04.2014

.

posle dna
,život,
izranja iz mraka
i kažu
; kako uvek dođe plešući.


bladerunner92 bladerunner92 19:23 23.04.2014

...


...in every city you find the same thing goin' down...

FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 07:32 24.04.2014

tripozni album

Electric Light Orchestra
1973
"On The Third Day"

/ ima ceo album na youtube, ali ne mogu da nakacim - neam pojma zasto /

Dzoni Fejvorit

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana