gost autor: kleinemutter
Surovo je vreme došlo. Ljudi imaju sve manje posla, sve manje hrane, a sve više računa i problema.
Rešili ste ( I to nikako nije u redu. ) da udarite na najnemoćnije, na decu sa smetnjama ili osobe sa invaliditetom.
Srbija u svom zakonu o socijali propisuje razne usluge koje treba da imaju ove osobe. Većina od toga se ne ispunjava ili se ispunjava tako da to više liči na izuzetak a ne na pravilo.
Ovde ubrajam:
1. ličnog asistenta
2. pomoć u kući
3. novac za odlazak na rekreativnu nastavu za decu koja su u režimu socijalnih usluga ( dnevni boravci)
4. prevoz
5. itd.
Šest stotina dece korisnika dnevnih boravaka iz grada Beograda neće otići sedam dana na planinu ove godine. Poslali ste sraman dopis da im pravo nije ukinuto ali da nemate novac.
A isti ste imali za paketiće za oko 10.000 dece osoba zaposlenih u gradskim institucijama.
I ZA JOŠ MNOGO DRUGIH STVARI.
Zašto sva deca nisu jednaka među jednakima ?
Znate li Vi šta toj deci i njihovim roditeljima znači odlazak na planinu sedam dana?
Ne znate , naravno.
Vi ste otac zdrave dece ( Hvala Bogu. ) I SPAVATE SVAKE NOĆI .
Roditelji dece sa smetnjama nemaju taj luksuz, jer oni samo ponekad prespavaju celu noć i ako napravim presek to je na godišnjem nivou negde oko 10 noći.
Ova rekreativna nastava za tu decu ima višestruki cilj:
1. da se deca odvoje od porodice i uče samostalnosti u novoj sredini
2. da budu negde sa drugom decom, jer u realnom životu nemaju baš taj luksuz ( Često se mnogi sklanjaju od njih. )
3. da se na ovaj način uvede bar minimalna usluga predah nega i dozvoli roditeljima da se odmore i makar malo ne brinu i da pozavršavaju sve poslove koje inače ne mogu od višestrukih obaveza koje nameće roditeljstvo detetu sa smetnjama.
Vi ste otac zdrave dece, ( Hvala Bogu! ) i ne znate koliko je teško uklopiti svoje dete sa smetnjama u neku socijalanu sredinu, stvoriti mu uslove da ne bude šikanirano na igralištu, u igraonici, školi, autobusu...
Ova zemlja nije tolerantna ni prema zdravoj deci a kamo li prema bolesnoj ili na ovaj ili onaj način drugačijoj deci .
1) Ukinuli ste nadoknade za porodilje.
2) Ukinuli ste odlazak na rekreativnu nastavu deci iz dnevnih boravaka ( jer niste našli novac za to iako zakon to nalaže ) .
3) Šta je sledeće?
Najavljujete socijalne karte.
http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2014&mm=05&dd=06&nav_id=844631
’Ajmo malo o parking mestu za osobu sa invaliditetom ( pošto tvdite da se zloupotrebljavaju ) :
Odgovorite mi:
1. Kako da majka deteta ( težeg od 35kg ) sa otežanim hodom ( hoda uz podršku ) uspešno koristi autobus ( a da joj na pola izlaženja iz istog svaki treći put vozač ne priklešti dete / meni se to dešava / ) ili parkira 500 metara daleko od stana, kuće, škole, bolnice? I kako da prežive sve to majka i dete, otac i dete nekoliko puta dnevno?
Kažete ima zloupotreba?!! Za to se obratite svojim službenicima, jer verujem da samo oni mogu da urade te zloupotrebe i dodele sebi te parking karte kao što su neki delili diplomatske pasoše..
2. Infostan: Naveli ste neki izmišljeni oglas koji je možda namerno dat da se ukinu subvencije. Možda i nije izmišljen, ali u ovoj zemlji se svašta izmišlja, pa eto čudno mi bilo da neko ima lux stan i subvencije.
Socijalna slika porodica dece sa smetnjama.
a) Raznog su obrazovnog profila od onih bez obrazovanja do akademika. Zajedničko im je što najčešće jedan od roditelja napušta posao da bi brinuo o detetu sa smetnjama. Zašto? Pa niste uveli adekvatne socijane usluge na koje, gle čuda, imamo pravo, koje stoje u zakonu ali se ne konzumiraju. Naša deca sa smetnjama ne mogu da čekaju konzumiranje zakona već moraju da dobiju zadovoljenje svojih potreba svakog dana.
b) Jedva satavljaju kraj sa krajem, jer terapije dece koštaju mnogo para ( kobajagi imaju pravo na recept preko RFZO, ali često lekova nema, ili su dodeljeni za decu iznad 4 godine / npr. Keppra, Tergetol itd. / ), a dete je mlađe od 4 godine, ima epi i treba mu lek, ili moraju da plaćaju dodatke ishrani ili logopede i druge vrste defektoloških usluga ( Da, može na knjižicu, ali ili nema termina, ili se nađe neki drugi izgovor i usluga se u toj igri dobije jedino kad platiš privatno.) Toj deci logoped treba svakodnevno, a čas je od 1.200 pa do 2.000 dinara. Novac opredeljen za tuđu negu i pomoć nije za to dovoljan, jer toj deci treba mnogo tuđe nege i pomoći!
c) Roditelji nemju kome da ostave dete, jer niko neće da čuva takvu decu. Cena preko bebi sesrvisa je tri puta veća za takvo dete od tipičnog.
d) Najčešće, usled nedostatka podrške sistema, teškog i stresnog života i sami roditelji takve dece postaju hronični bolesnici od teških i retkih bolesti.
Gospodine gradonačelniče verujem da običan građanin koji umesto sistema leči bolesnu decu sms porukama ( Mislim na porodice zdrave dece koji pomažu naše porodice sa bolesnom decom / Hvala im! /. ) neće poželeti da ima invalidsku parking kartu, niti subvenciju za Infostan, niti da mu dete ide na rekreativnu nastavu o trošku sistema.
Daleko bilo! U našoj koži sigurno niko ne bi želeo da bude dobrovoljno.
Molim Vas da počnete da trošite manje para na glomazni Vam administrativni sistem i tamo prištedite, a ne na bolesnoj deci, na deci sa smetnjama ( Ne plaćate im asistente za škole, a morali biste, ili plaćate samo za tridesetoro dece, a u Beogradu ih ima mnogo više, nećete da im platite rekreativnu nastavu... ) i na porodiljama.
Verujte mi da je svako stećan kad ima zdravu decu u koju može da ulaže i da može da radi i stvara.
Verujte mi i da roditelji dece sa smetnjama nisu nesrećni - samo su umorni, siromašni i ogorčeni ometačima iz sistema koji ih sapliću u toj njihovoj lavovskoj borbi da unaprede život svom detetu.
Srdačan pozdrav,
Mama predivnog dečaka sa smetnjama u razvoju, bolesnog od teške i retke bolesti sa elementima autizma, disfazijom, cerebralnom paralizom, intelektualnim teškoćama.