Pa bi sada kada je dogorelo do nokata i kada se već vidi da će ovo da košta ogromne pare i da će ugroziti opstanak i vratiti opet sve unatrag u još veću sirotinju trebalo bi misliti, odmah a ne sutra, šta treba učiniti da se mogući sledeći atak prirode dočeka spremniji i otporniji. Nije to činjeno desetinama godina unatrag, zna se gde su slabe tačke, zna se gde će se reke izlivati i gde bi trebalo da im se omogući bezbedno po okolinu da otiču, nijedna vlast u protekla dva ili tri desetleća nije se time ozbiljno bavila.
Nedostaje državna strategija zaštite od događanja voda atmosferskih i ovih što teku na tlu i planiranje kako da se usmere i odvajanje para za građenje obezbeđenja oko gradova i njiva sa kojih se narod hrani. Nije loguično a i sramno je za državu da grad Obrenovac bude potopljen baš sasvim i da građane moraju čamcima da spasavaju. Nije dobro da se to sve improvizuje kad se desi i da nije bilo predviđanja ni pripreme ni plana delovanja za takovu priliku pa kad se priroda naljuti i pokaže zube da država odgovori na prihvatljivo primeren način i umanji štetu ili je izbegne.
Lekcija je strašna i ubedljiva pa ako je poruka shvaćena od strane vlasti na pravi način očekuje se ozbiljan i prilježan rad na planu obezbeđenja države od mogućih sledećih nepogoda i mere i načini za delovanje, izgradnja nasipa gde treba i odvajanje namenskih para iz budžeta za taj posao jer to je sada najvažnije.