Autocenzura je izgleda jedan zaista veoma složen fenomen.
Evo sada recimo, vidimo da se, osim novinara, i neki naši ministri svesno autocenzurišu.
To kažem ovako blago, jer da sam oštriji rekao bih da se prave nevešti, ludi, zbunjeni ...
A znam da nisu, i pitam se šta im sve to treba u životu?
No, krenimo redom.
Autocenzuriše se vec duže vreme recimo naš ministar kulture, čovek je u drugom mandatu ako se ne varam. Ne progovara ni reči otkad je postao ministar.
A svi znamo da se pre svog ministrovanja nije skidao sa televizije i da je uvek imao svoj stav i svoje mišljenje, kao što je uvek imao i način da svoje stavove sasvim lucidno predstavi ovom narodu...
Autocenzuriše se i ministar prosvete.
Radi se inače o čoveku koji je navodno uložio čitavih 13 godina u svoju doktorsku tezu.
Radi se o čoveku koji je evidentno jedan ozbiljan i razuman lik, fantastično obrazovan, pristojan, kulturan i uvek uljudan.
I sad, kao, ne smeta mu ova svinjarija sa plagijatom ministra Stefanovica.
Kaže, imamo vecih problema u obrazovanju!
"...pitanje zašto su nam univerziteti i fakulteti toliko različiti i zašto imaju toliko različite kriterijume za doktorske studije i doktorate"
Pa OK imamo, ali hajde da počnemo bar neke da rešavamo, da krenemo od od nekih pa ... dokle stignemo!
Recimo da cemo tako usput stici i da rešimo činjenicu " ... da se po nekim izveštajima čak 10 odsto svih doktorskih radova na našim univerzitetima smatra plagijatima po standardima kakvi se primenjuju u Evropi."
Ministri naši, ako vi niste osobe koje treba jasno i glasno da kažu, da je sve ovo sa plagijatom vašeg kolege (da, to vam je kolega) strašna svinjarija, koju treba odmah rešiti drakonski - bukvalno za primer drugima ...
"Verbić je rekao da sve što zna o slučaju doktorata Stefanovića čuje iz medija, a da i ako postoji nalaz da je to plagijat, on nije osoba koju bi trebalo pitati za stav, jer postoje stručne komisije koje bi trebalo time da se bave."
O, znači ipak niste.
Onda ništa!