Društvo| Ljudska prava| Politika

Drugačiji*

gordanac RSS / 22.06.2014. u 19:30

- beleška o razlozima, motivima i  nesavladivosti ljudske potrebe da negativno definišu druge i da se, često s nepodnošljivom lakoćom, rugaju drugačijima od sebe samih smatrajući da tako "ispadaju bolji", beleška o teoriji "prirodnosti" netrpeljivosti prema različitima i "neprirodnosti" regulacija, propisa i zakona koji ponašanje zasnovano na takvoj netrpeljivosti  zabranjuju -

3Cyp22o.jpgKoliko rasprava nam treba da bismo razumeli da se u pravilima o poštovanju i uvažavanju drugačijih od nas samih radi o elementarnoj ljudskosti mnogo više nego o zakonima koji su tek nedavno (pre nekoliko decenija) doneti e da bi zabranili da se prema tim, drugačijim od nas po bilo kom osnovu, ophodimo i ponašamo ikako drugačije nego kao  prema ljudskim bićima?

Zašto se smatra prirodnim, impulsivnim i instinktivnim da ljude drugačije od nas tretiramo kao "manje važne", "nepoželjne", "nejednake s nama", kao neke koji samo zato što su različiti od nas moraju biti marginalizovani, "sklanjani od očiju", isključeni iz raznih društvenih aktivnosti od rođenja?

Zašto je potrebno zakonima propisati zabrane ponašanja zasnovanih na takvim predrasudama i dogovarati obrazovanje od najranjih uzrasta u nekom društvu da bi se takvom dogovorenom, propisima utvrđenom kulturom prema drugačijima omogućilo da budemo ono što za sebe, po prirodi stvari, smatramo da jesmo - ljudi?

Koliko poruga, verbalne agresije, bahatih postupaka raznih nas treba da prođe da bismo zaista, primetno i merljivo promenili svu tu kulturu netrpeljivosti koju branimo svojom "ljudskom prirodom", tradicijom i naučenim stereotipima tvrdoglavo "braneći neodbranjivo" jer smatramo svoje pravo na mržnju prema drugačijima - takođe ljudskim pravom? Da li je to pravo na mržnju i netrpeljivost stvarno - ljudsko pravo?

Nije.

Verbalizacija i postupci netrpeljivosti i mržnje prema drugačijima - nije ljudsko pravo..

I  tu dilemu o "netrpeljivosti prema drugačijima" sasvim jasno razrešavaju propisi koji definišu kakvo je ponašanje zasnovano na netrpeljivosti zabranjeno i kažnjivo (prekršajno, krivično).

Pa ipak - s lakoćom se rugamo tim propisima i s teškoćom ih primenjujemo, primera je vazda.

Zašto?

Osim teorija o predatorskom nasleđu u nama, o kulturama u kojima je emaptija nepoželjna za iskazivanje, o prirodnosti "jačeg koji opstaje", pa sve do teorija koje su pretvarane u užasavajuću praksu zato što su omamile ljude zavodljivim tvrdnjama da su "bolji od drugih jer su - baš oni" i sve do mogućih dugih debata o ulozi religija koje propovedaju jedno (da smo svi isti pred pojedinim bogom), a podržavaju netrpeljivost prema drugima (za čijeg boga se takođe tvrdi da smo svi isti), dakle osim svih tih skoro stereotipnih teorija koje objašnjavaju našu netrpeljivost prema drugačijima ipak ostaje nedovoljno dobar odgovor - zašto smo netrpeljivosti skloni?

Razumljivo je da je ugodna predrasuda smatrati sebe "višim & boljim" od nekog ko je drugačiji, razumljivo je i da ljudi prosto moraju da "misle" u stereotipima jer su društvena bića, razumljivo je čak da uopšte ne razumeju zašto bi ljudi sa smetnjama u razvoju, ljudi sa invaliditetom, ljudi različite boje kože, različite vere, različitog pola, različitog etničkog, nacionalnog porekla trebalo da imaju ista prava kao i ljudi koji se od njih razlikuju, možda je sve to razumljivo ako se poznaje narativ društva koje je tolerantno prema netrpeljivosti, ali propisi kažu i da je neprihvatljivo i kažnjivo. I to što je razumljivo znači samo da je - objašnjivo, a nikako da ičim može biti i opravdano.

Jer koliko god razumeli društvene matrice koje netrpeljivost (i mržnju) prema drugačijima smatraju prihvatljivim (ili čak i poželjnim) taman toliko se mora imati razumevanja za proces kojim se sva ta netrpeljivost mora smanjivati, kruniti, uklanjati do mere koja bi se "proglasila podnošljivom" (šta god to značilo pri merenju onom ljudskom biću koje netrpeljivost drugih trpi). Mora se razumeti otkuda toliko prepreka promenama kulture koja unesrećuje neki broj ljudi jer ih izopštava iz raznih društvenih procesa samo zbog nekog njihovog ličnog, nepromenljivog svojstva, različitog od ličnih svojstava većine.

Svoja lična svojstva ne možemo menjati, skoro pa da je i jako teško da postanemo svesni ili da menjamo svoje predrasude o drugima, svoja uverenja i ubeđenja o drugima i drugačijima, ali  je - neminovno.

Svaka tvrdoglava  istrajnost na negativnim definicijama onih sa različitim ličnim svojstvima od naših sopstvenih pre ili kasnije ne pokaže ništa drugo osim volje za narcizmom veoma malih razlika koja čini jednaku štetu i onima koji na njima istraju kao i onima na koje se netrpeljivosti odnose.

Nekada je ta razlika sasvim merljiva, poput "viška jednog hromozoma" kod Daunovog sindroma momka na slici ili razlike u XX i XY hromozoma koji nam određuju pol ili razlike u alelama koje nam "pišu boje"  kože, kose, očiju, a nekad ih je teško "dobro meriti" jer su u naslagama naših društvenih narativa kojim se bilo koje lično svojstvo uči kao "nepoželjno".

I svaka takva mala razlika, samo zbog naše sklonosti ka netrpeljivosti ume da proizvodi velike nesreće kojima se obeleže životi mnogih ljudi.

A ne mora tako biti.

Netrpeljivost  prema drugačijima je, ipak,  slobodan izbor. A naši izbori nas čine onakvim kakvi smo, nezavisno od naših ličnih svojstava.

Hoćemo li netrpeljivosti biti skloni ili ne čini se da  ipak sami o tome donosimo odluke.

Propisi nam samo kažu ako i kad smo napravili - pogrešan izbor, ništa više.

 

 

 post scriptum

* ilustracija ove beleške  me je našla na postu Predraga Brajovića 

 (i hvala mu na toj sličici)



Komentari (163)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Dr M Dr M 19:42 22.06.2014

Čovečanstvo...


...se sastoji od 7 milijardi drugačijih

Možda će nam biti lakše kad to shvatimo.

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:42 22.06.2014

(i hvala mu na toj sličici)

А теби хвала на подршци и на учењу шта и чему толеранција јесте.
wilma68 wilma68 19:55 22.06.2014

Drugačiji **

Zaista se spremam da sročim nešto istog naziva, ali čekam da me malo prođe ova gnevna faza.
Dečak, 14 godina, samo malo Drugačiji (fizički), sjajan um, najbolji đak-trpi žestoka poniženja u školi (svakodnevno verbalno, ali i fizičko-do skidanja gaća pred svima, pa i poneke ćuške) u izvedbi svojih vršnjaka.
Ta famozna PE(dagoško)PSI(hološka) služba još uvek minimizira navedeno maltretiranje, i ne reaguje na prigovor detetovih roditelja.
Dobri dečak posećuje (neke pametnije) psihologe, jer nije u stanju da se izbori sa svim tim.
OK, promeniće školu-ali, zar je to rešenje?!
Ustuknuti?!
Evo, opet sam ljuta.

gordanac gordanac 20:12 22.06.2014

Re: Drugačiji **

wilma68
Zaista se spremam da sročim nešto istog naziva, ali čekam da me malo prođe ova gnevna faza.
Dečak, 14 godina, samo malo Drugačiji (fizički), sjajan um, najbolji đak-trpi žestoka poniženja u školi (svakodnevno verbalno, ali i fizičko-do skidanja gaća pred svima, pa i poneke ćuške) u izvedbi svojih vršnjaka.
Ta famozna PE(dagoško)PSI(hološka) služba još uvek minimizira navedeno maltretiranje, i ne reaguje na prigovor detetovih roditelja.
Dobri dečak posećuje (neke pametnije) psihologe, jer nije u stanju da se izbori sa svim tim.
OK, promeniće školu-ali, zar je to rešenje?!
Ustuknuti?!
Evo, opet sam ljuta.


Da, znam kako to "minimiziranje" izgleda kad je stručnoj službi škole izbor - netrpeljivost, to su rečenice "ma, to su deca samo" ili "šta pravite problem od ničega" i tome slično.
Jedino što mogu je da kažem je šta bih uradila da sam na vašem mestu - prijava i Poverenici za ravnopravnost i Zaštitniku građana, ako je već (nadam se) obavešteno i Ministarstvo prosvete, a reakcija izostaje.
Ne znam da procenim promenu škole, ponekad je to po dete još gore, jer pomisli da je ono samo nešto krivo.
A gnev razumem - ali je neprodutivan, na žalost, mada neminovan verovatno zbog nemoći jer znate da je i zakon i ljudskost na vašoj strani, a reakcija ipak izostaje.
wilma68 wilma68 20:18 22.06.2014

Re: Drugačiji **

Slažem se, hvala na ovim sugestijama za poverenicu i ombudsmana-nekako se sve svodi na školu i te njihove timove za borbu protiv nasilja, procedure neke-a rezultati nula!
background noise background noise 20:06 22.06.2014

Čovek je čovek

beleška o teoriji "prirodnosti" netrpeljivosti


onoliko koliko se odmakne od prirodnog . . . onoliko koliko nije majmun
jinks jinks 20:25 22.06.2014

...

dakle osim svih tih skoro stereotipnih teorija koje objašnjavaju našu netrpeljivost prema drugačijima ipak ostaje nedovoljno dobar odgovor - zašto smo netrpeljivosti skloni

Ustvari, da li je možda neophodno vaše pitanje o "netrpeljivosti prema drugačijima" preformulisati u pitanje o "netrpeljivosti prema drugom".

Jer, da li je KJ negde rekao da je trauma svih trauma čoveka upravo ta da prihvati aritmetiku u kojoj postoji broj 2. I da se sa tim brojem bore, mnogi neretko i do samog kraja života, a da ga nikada ne prihvate.
tasadebeli tasadebeli 20:30 22.06.2014

Васпитање, обично, кућно, домаће

Zašto?


A ne mora tako biti.
Netrpeljivost prema drugačijima je, ipak, slobodan izbor. A naši izbori nas čine onakvim kakvi smo, nezavisno od naših ličnih svojstava.
Hoćemo li netrpeljivosti biti skloni ili ne čini se da ipak sami o tome donosimo odluke.
Propisi nam samo kažu ako i kad smo napravili - pogrešan izbor, ništa više.


Кључна реч је васпитање, Горданац... Обично, кућно, домаће васпитање које свако носи из своје куће, из детињства...

Треба да видиш оно што ја гледам свакога дана у школи у одељењу које је овог јуна завршило шести разред. За ту децу њихов другар из одељења са разликом мерљивом
poput "viška jednog hromozoma"


није уопште различит. Да то кажем прецизније, он је само један од њих 25 различитих у том одељењу, како то лепо рече Др М.

Већ сам једном помињао код Карагаће на неком блогу, својевремено сам читао неко истраживање из Канаде о нетрпељивости између оних који говоре енглески језик и оних који говоре француски језик. Истраживање је показало да је нетрпељивост на најнижем степену међу децом (што сам некако и сам наслућивао) и међу најслабије образованима, а да расте са годинама и са степеном образовања ( ) што ме је тада онако младог и заљубљеног у "светлост науке" прилично запањило.

Дакле, Горданац, као што рекох, ту је кључна реч васпитање... Са нетрпељивошћу и трпељивошћу се не рађамо. И једно и друго се учи кроз васпитање, јер и васпитање је такође учење. (Учење није само образовање како се то врло често погрешно мисли. EDIT: Зато је грешка очекивати од школе да обави читав посао. Може школа да започне, али без учешћа родитеља, који су одговорни за васпитање своје деце много више од школе, тешко да школа може ту да буде ефикасна.)

Propisi nam samo kažu ako i kad smo napravili - pogrešan izbor, ništa više.


А претеривање у законској принуди на трпељивост може само да изазове супротан ефекат и ништа више. На пример:


ЛИНК 1


ЛИНК 2
gordanac gordanac 20:38 22.06.2014

Re: Васпитање, обично, кућно, домаће

Jes' pajz da nije "vaspitanje, obično, kučno, domaće"
To vaspitanje takođe - neguje netrpeljivost, očito svakome ko ne želi da poriče realnost, deo tog vaspitanja iz kuća je takođe da su drugačiji od nas nepoželjni i neprihvatljivi.
Дакле, Горданац, као што рекох, ту је кључна реч васпитање... Са нетрпељивошћу и трпељивошћу се не рађамо. И једно и друго се учи кроз васпитање, јер и васпитање је такође учење. (Учење није само образовање како се то врло често погрешно мисли.)

Istina.
I ta se netrpeljivost takođe - uči i deo je vaspitanja, roditeljskog ili porodičnog.
A često nastavlja i kroz "obrazovanje".
To je stanje stvari.
I porodice i škole - naprave izbor, neki ZA netrpeljivost, a neki ne.
Primera - vazda, ko god neće da žmuri pred realnošću.
tasadebeli tasadebeli 20:53 22.06.2014

Re: Васпитање, обично, кућно, домаће

gordanac

Jes' pajz da nije "vaspitanje, obično, kučno, domaće"
To vaspitanje takođe - neguje netrpeljivost, očito svakome ko ne želi da poriče realnost, deo tog vaspitanja iz kuća je takođe da su drugačiji od nas nepoželjni i neprihvatljivi.


Хм... Нешто не могу да прихватим да су тебе баш тако васпитавали у кући када си била мала... Нису ни мене...

А ни ти ни ја се нисмо родили овакви какви смо данас, готове личности са брковима и хозн-трегерима (ово се односи на мене)... Хоћу рећи, нисмо се родили са неким предзнањима о свету у који долазимо, него смо учили. А та прва сазнања смо пре свега стицали у својим кућама и она су нас обоје, и тебе и мене, увелико обликовала да данас будемо овакви какви јесмо.

И тако код сваког од нас седам милијарди о којима прича Др М...
gordanac gordanac 21:00 22.06.2014

***

Хм... Нешто не могу да прихватим да су тебе баш тако васпитавали у кући када си била мала... Нису ни мене...

А ни ти ни ја се нисмо родили овакви какви смо данас, готове личности са брковима и хозн-трегерима (ово се односи на мене)... Хоћу рећи, нисмо се родили са неким предзнањима о свету у који долазимо, него смо учили. А та прва сазнања смо пре свега стицали у својим кућама и она су нас обоје, и тебе и мене, увелико обликовала да данас будемо овакви какви јесмо.

И тако код сваког од нас седам милијарди о којима прича Др М...

Moguće je da tebe ili mene - nisu, ali isto tako i moguće i verovatno da neke druge u nekim drugim porodicama - jesu.,
I da se to kod njih takođe zove "vaspitanje, obično, kućno, domaće"
To je sasvim očito, toliko da je dokazivanje i nepotrebno.
O tome se i radi - o "vaspitanju za netrpeljivost" se pravi slobodan izbor.
Zakon samo kaže da je taj izbor - pogrešan, sa stanovišta društvene prihvatljivosti (ili elementarne ljudskosti)
tasadebeli tasadebeli 21:06 22.06.2014

Re: ***

gordanac
Moguće je da tebe ili mene - nisu, ali isto tako i moguće i verovatno da neke druge u nekim drugim porodicama - jesu.,
I da se to kod njih takođe zove "vaspitanje, obično, kućno, domaće"
To je sasvim očito, toliko da je dokazivanje i nepotrebno.
O tome se i radi - o "vaspitanju za netrpeljivost" se pravi slobodan izbor.
Zakon samo kaže da je taj izbor - pogrešan, sa stanovišta društvene prihvatljivosti (ili elementarne ljudskosti)


Да, у праву си... У једном тренутку мора да се направи избор...
angie01 angie01 23:19 22.06.2014

Re: Васпитање, обично, кућно, домаће

Већ сам једном помињао код Карагаће на неком блогу, својевремено сам читао неко истраживање из Канаде о нетрпељивости између оних који говоре енглески језик и оних који говоре француски језик.


Kanada je bajlingual zemlja-tako sto svi govore engleski, a neki govore i francuski, ( s tim, sto u nekim provincijama francuski preovladava, kao u Kvebeku npr),e sad, za najbolje placene drzavne poslove traze znanje oba:).
tasadebeli tasadebeli 00:45 23.06.2014

Re: Васпитање, обично, кућно, домаће

angie01
Већ сам једном помињао код Карагаће на неком блогу, својевремено сам читао неко истраживање из Канаде о нетрпељивости између оних који говоре енглески језик и оних који говоре француски језик.


Kanada je bajlingual zemlja-tako sto svi govore engleski, a neki govore i francuski, ( s tim, sto u nekim provincijama francuski preovladava, kao u Kvebeku npr),e sad, za najbolje placene drzavne poslove traze znanje oba:).


Да, знам... Зато је и рађено то истраживање о међусобној нетрпељивости оних англофоних и оних франкофоних (да не кажем Кебека и осталих). Додуше, одавно је то рађено...

Узгред,


Слобода за Кебек!!!


(Извини, ипак сам ја фррранцуски ђак... )


П.С. - Мој фаворит у Канади је Саскечуан са индијанским универзитетом у Риџајни.



arianna arianna 08:53 23.06.2014

Re: ***

У једном тренутку мора да се направи избор...





васпитање је такође учење
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 20:34 22.06.2014

зашто је коначан став?

Svoja lična svojstva ne možemo menjati, skoro pa da je i jako teško da postanemo svesni ili da menjamo svoje predrasude o drugima, svoja uverenja i ubeđenja o drugima i drugačijima, ali je - neminovno.


свако може у сваком часу да мења своја лична својства - набоље и на лошије, ако то жели, односно ако му је снажнији мотив алтруизам наместо нарцисизма. то није ништа тешко, ко жели. овде је по среди, чини ми се, одређена чежња ка масовнијој промени, а то је неизводљиво - могу се људи мењати једино под принудама споља. иначе, природно је имати предрасуде, страх, нетрпељивост, према нечему или некоме што ти је или ко непознат. неприродно је не мењати предрасуду једном када ти постане познат.
gordanac gordanac 20:44 22.06.2014

a da se ipak razmisli pre pisanja?

свако може у сваком часу да мења своја лична својства - набоље и на лошије, ако то жели,

Aha.
Izgleda da se ne razume "lično svojstvo"
To je i boja kože i genetski profil i invaliditet i smetnja u razvoju i što-šta potpuno nepromenljivo - zato se i zove "lično svojstvo".
Čak je pitanje možeš li da menjaš svoje etničko poreklo, rasprave o tome postoje - da li te je naučilo da si "nešto" ili si to "po prirodi stvari" (slično je i sa verom).
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 05:03 23.06.2014

Re: размишља се кроз писање, хвала.

на прву лопту, мислим да се не споразуме око "личних својстава".

i genetski profil i invaliditet i smetnja u razvoju i što-šta potpuno nepromenljivo - zato se i zove "lično svojstvo"


радио све време студија, годинама, као васпитач (заправо, ми то на Ибруу зовемо - водич) с аутистичним младићем који је словио за "најагресивнијег и најопаснијег", предодређен такав да буде "генетским профилом, инвалидитетом - лош спој днк, сметњом у развоју и којечиме потпуно непроменљивим". после извесног времена, просто и једноставно кроз манифестацију - допусти да употребим тај патетични израз - љубави, са младићем је постало могуће да се ради, није више нападао физички у тренуцима незадовољства, допуштао је да саслуша и твоју страну пре него манифестује сопствено незадовољство.

и ово друго питање је питање - у расправама.

Čak je pitanje možeš li da menjaš svoje etničko poreklo, rasprave o tome postoje - da li te je naučilo da si "nešto" ili si to "po prirodi stvari" (slično je i sa verom).


у животу, своје етничко порекло можеш да оплемењујеш. не треба ништа више до ових врлина којих си и ти борилица - отвореност, саосећање, храброст, и ништа, постанеш богатији искуством чак иако си иницијално почео из једне сиромашне шумске културе Индијанаца из Дарквуда. дакле, и остајеш оно Нешто по Природи Ствари, а и постајеш нешто ново оплемењењем Личних Својстава, учењем, науком, талентом, вољом, хтењем, радом, понављањем... озбиљно питање је ко и са каквим мотивима стоји иза модерисања таквог вида расправа. у мојој, 1:7000000000 пракси, апсолутно важећој и успешно реализованој у мом егзистенцијалном случају, све је могуће и све је изводљиво када оног патетичнозвучећег својства има. ако не, све је једно статично и мрско искуство, рационалним методама приступа неизмењиво.
gordanac gordanac 07:36 23.06.2014

---

размишља се кроз писање, хвала.
на прву лопту, мислим да се не споразуме око "личних својстава".

i genetski profil i invaliditet i smetnja u razvoju i što-šta potpuno nepromenljivo - zato se i zove "lično svojstvo"




Lično svojstvo se ne može menjati (izgleda da ipak imamo malko nesporazuma), lična svojstva su definisana propisima (vrlo precizno) da bi se zabranilo diskriminatorno ponašanje prema nekome - zbog njegovog ili njenog ličnog svojstva, odnsono da bi se zabranilo ponašanje zasnovanona netrpeljivosti prema nekome zbog ličnog svojstva.
Lično svojstvo nije karakter, ne može se "naučiti", ono se takvim zove baš zbog svog nepromenljivog stanja.
Lepi, dobri, potrebni primeri uvažavanja, poštovanja i razumevanja tuđeg ličnog svojstva su upravo dokaz u prilog tome da su ona nepromenljiva.
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 09:51 23.06.2014

Re: размишља се кроз писање, хвала.

Srđan Fuchs


радио све време студија, годинама, као васпитач (заправо, ми то на Ибруу зовемо - водич) с аутистичним младићем који је словио за "најагресивнијег и најопаснијег", предодређен такав да буде "генетским профилом, инвалидитетом - лош спој днк, сметњом у развоју и којечиме потпуно непроменљивим". после извесног времена, просто и једноставно кроз манифестацију - допусти да употребим тај патетични израз - љубави, са младићем је постало могуће да се ради, није више нападао физички у тренуцима незадовољства, допуштао је да саслуша и твоју страну пре него манифестује сопствено незадовољство.



Uh, uh, gde piše da su osobe sa autizmom takve (agresivne, opasne), zato što su predodređene svojim genetskim profilom, smetnjom u razvoju itd?
Kakva predrasuda!
Razmislite kada ste vi agresivni, ili ako nikada niste, kada osetite poriv da agresivno reagujete?
Ljudi su agresivni onda kada se osete ugroženim, kada se brane.
Potpuno isto reaguju i osobe sa autizmom.
Druga je stvar što se nama razlozi zbog kojih se oni osećaju ugroženim čine nevažnim.
princi princi 21:50 22.06.2014

Po meni, mržnja prema bilo kom delu

populacije je manji problem. Mržnju je relativno lako sankcionisati (makar u načelu, u Srbiji ništa nije lako) jer zahvata relativno mali deo društva. Mnogo veći problem je ravnodušnost jer ona može zahvatiti čitavo društvo, a praktično ju je nemoguće sankcionisati (kako sankcionisati nekog zbog nečinjenja?). Random acts of kindness zahtevaju napor volje, neko činjenje, valjda se zato i zovu acts. Pravi izazov je aktivno prihvatanje svih i svakoga, što bi rekli inkluzija.

I još nešto: inkluzija je "civilizacijski", "kulturni" čin. Ona nije urođena ljudima, ona se uči, nekad, boga mi, i uteruje. Kao takva, vrlo je ranjiva i može nestati za tili čas (kao što i ljudi za tili čas mogu da se pretvore od mirnih, vrednih, radišnih pa čak i dobroćudnih ljudi u arijevske, rasističke, šovinističke i kakve sve ne svinje). Stoga je stalno treba držati under check. Nema trajno osvojenih i usvojenih "civilizacijskih" normi, regresija uvek vreba.
gordanac gordanac 22:00 22.06.2014

**

princi

Po meni, mržnja prema bilo kom delu
populacije je manji problem. Mržnju je relativno lako sankcionisati (makar u načelu, u Srbiji ništa nije lako) jer zahvata relativno mali deo društva. Mnogo veći problem je ravnodušnost jer ona može zahvatiti čitavo društvo, a praktično ju je nemoguće sankcionisati (kako sankcionisati nekog zbog nečinjenja?).
Random acts of kindness zahtevaju napor volje, neko činjenje, valjda se zato i zovu acts. Pravi izazov je aktivno prihvatanje svih i svakoga, što bi rekli inkluzija.

I još nešto: inkluzija je "civilizacijski", "kulturni" čin. Ona nije urođena ljudima, ona se uči, nekad, boga mi, i uteruje. Kao takva, vrlo je ranjiva i može nestati za tili čas (kao što i ljudi za tili čas mogu da se pretvore od mirnih, vrednih, radišnih pa čak i dobroćudnih ljudi u arijevske, rasističke, šovinističke i kakve sve ne svinje). Stoga je stalno treba držati under check. Nema trajno osvojenih i usvojenih "civilizacijskih" normi, regresija uvek vreba.

Tamantako (italic i bold moji, da se lakše čita)
I sve bih ovo rado dopisala u osnovni tekst.
Ulepša mi ljude, ne trepnu, ovim rečenicama, k'o Brajović onom slikom.
angie01 angie01 22:55 22.06.2014

Re: **

. Ona nije urođena ljudima, ona se uči, nekad, boga mi, i uteruje. Kao takva, vrlo


prvo da kazem, da se slazem oko kucnog vaspitanja, ali se isto tesko moze kontrolisati-naci, drustvo treba da postavi norme i da omoguci da se one sprovedu, da profunkcionisu.

kada dete ode u skolu, ni jedan roditelj ne moze da utice na to sto se tamo desava, ma kako ga je kod kuce spremio- znaci da to tamo MORA skola-a pise i u zakonu, obrazovno VASPITNA ustanova, sa sve dodatnim zakonima, sluzbama i sl-koji se u glavnom zanemaruju i u tome je problem- celo drustvo zmuri.

Ovakve stvari ne resava pojdenac sa svojim misljenjem i stavom.

U Kanadi sam videla kako to odlicno funkcionise, a tamo drustvo i njegova pravila hendliju ljude sa citave planete, znaci razni kulturoloski, obrazovni, socijalni, verski, i svi ostali moguci nivoi- i svi postuju pravila, jer znaju da ce biti sankcionisani ako ne,...u skolama, kako nastavno i ostalo osoblje, tako ucenici.Od najnizeg uzrasta se u korenu susbijaju iskliznuca, pri tome, tamo nema specijalnih skola, svi idu u iste, kao sto jedan razred cine crnci, belci, kinezi, japanci, filipinci, indusi,...povremeno imaju dane bez nastave i onda se organizuje pot lak-svako donese neku nacionalnu hranu koju dele i pricaju o svojim razlicitostima, ali kao deo bogatstva koje na svetu postoji.


U moje vreme, (nase:), nije bilo bulinga, vise smo se druzili, pomagali jedni drugima, saputali, druzili, bili zavisni od tog prijateljstva, nastavnici nisu dozvoljavali sikaniranja ovakve vrste, nekako su vise brinuli i mi smo imali vise postovanja i prema njima i prema pravilima, nekako je svima bilo vise stalo do te zajednice.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 05:19 23.06.2014

Re: Po meni, mržnja prema bilo kom delu

Mnogo veći problem je ravnodušnost jer ona može zahvatiti čitavo društvo, a praktično ju je nemoguće sankcionisati (kako sankcionisati nekog zbog nečinjenja?). Random acts of kindness zahtevaju napor volje, neko činjenje, valjda se zato i zovu acts.


када нас бомбардују Амери и Швабе Хаарпом и неком ситном хемијом - види се на небу Србије, увек прошараним белим тракама изнад великих градова.

зевзечим се, мада две трећине Србије верује да је заправо тако.

(kao što i ljudi za tili čas mogu da se pretvore od mirnih, vrednih, radišnih pa čak i dobroćudnih ljudi u arijevske, rasističke, šovinističke i kakve sve ne svinje).


ово је занимљиво. шта их мења? постану равнодушни према себи? поведу се за колом, куд сви Турци, туд и мали Мујо? несвест, контрола Ацина - сфати ово метафизићки - над медијом?
milisav68 milisav68 08:32 23.06.2014

Re: **

angie01

kada dete ode u skolu, ni jedan roditelj ne moze da utice na to sto se tamo desava, ma kako ga je kod kuce spremio- znaci da to tamo MORA skola-a pise i u zakonu, obrazovno VASPITNA ustanova, sa sve dodatnim zakonima, sluzbama i sl-koji se u glavnom zanemaruju i u tome je problem- celo drustvo zmuri

Jeste, to je problem celokupnog društva/države.

Iako vaspitavam ćerku da poštuje različitost, ona se u školi sudara sa "realnošću", i to tako što u odeljenju imaju dve cigančice, koje slabo znaju jezik, retko se kupaju/nose prljavu odeću, a i češto ih nema u školi jer ih roditelji teraju da prose, pa ih viđamo "po gradu".

I eto ti predrasude, i stvaranja "mini geta".
gordanac gordanac 09:07 23.06.2014

Re: **

Jeste, to je problem celokupnog društva/države.

Ljudi su društvo/država, svi ljudi.
Jer kad i ako smatramo da svi mi nismo društvo/država onda smo - stanovništvo, a to se može biti bilo gde, bilo s kim i u bilo kakvoj grupi, "stanovništvo" nema zajednički narativ bilo koje vrednosti koja bi ga definisala kao društvo, osim univerzalnih ljudskih.

Iako vaspitavam ćerku da poštuje različitost, ona se u školi sudara sa "realnošću", i to tako što u odeljenju imaju dve cigančice, koje slabo znaju jezik, retko se kupaju/nose prljavu odeću, a i češto ih nema u školi jer ih roditelji teraju da prose, pa ih viđamo "po gradu".

I eto ti predrasude, i stvaranja "mini geta".


Razumem. I ta realnost predstavlja priličan problem za roditelje koji razumeju kako treba vaspitavati sopstveno dete, jer - kako mu objasniti da uprkos te i takve realnosti treba da ostane privrženo životu bez netrpeljivosti? Kako mu pomoći da, uprkos svemu, napravi dobar izbor?
Jer skoro sam sigurna da u tom istom razredu ima dece koja su učena drugačijem izboru kao što znam da ima roditelja koji su organizovali proteste protiv uključenja sve dece u obavezno školovanje.
Pri čemu ta deca ne mogu nikako biti "izvor" predrasuda, izvor predrasuda je u nama, a ne u drugome i drugačijem.
Kod Roma se radi o rasnoj netrpeljivosti u njenim raznim oblicima.
Pa ipak - kad pogledate 8 godina unazad merljivo je velik broj Roma koji su završili i srednje i visoke škole, merljiva je prilična promena u samoj zajednici o njihovom mestu u društvu.
Nedovoljno, polako, s puno prepreka, ali - ipak predrasude prema Romima se smanjuju, krune, postaju neprihvatljive onoliko brzo koliko većina razumeva da nisu oni u pitanju već - većina. Koja pravi slobodan izbor o netrpeljivosti prema Romima čitavom skalom omalovažavanja, uvrreda i diskriminacije.
Slična situacija je i sa stavom prema raznim drugim manjinama, etnička distanca je merljiva, ali je za Rome - izrazita.
princi princi 09:24 23.06.2014

Re: Po meni, mržnja prema bilo kom delu

ово је занимљиво. шта их мења? постану равнодушни према себи? поведу се за колом, куд сви Турци, туд и мали Мујо? несвест, контрола Ацина - сфати ово метафизићки - над медијом?

Ne znam. Većina nas misli da će, pri suočavanju sa etičkim dilemama, stati iza svojih principa. Ali to u opštem slučaju nije tačno. Mislim da čak preterujemo i u mogućnosti identifikovanja tih moralnih principa, a kamoli u njihovoj primeni. Svi imamo blind spots i jako precenjujemo svoju mogućnost da kažemo šta je dobro a šta ne.

Čovek, sam po sebi, je sklon svakojakim zastranjivanjima, biasima, predrasudama... To je čak i sa evolucione tačke optimalno: premišljanje je energetski (i vremenski) skupo, predrasude, oslanjanje na intuiciju, "zdrav razum" štedi energiju.
milisav68 milisav68 16:27 23.06.2014

Re: **

gordanac

Ljudi su društvo/država, svi ljudi.
Jer kad i ako smatramo da svi mi nismo društvo/država onda smo - stanovništvo, a to se može biti bilo gde, bilo s kim i u bilo kakvoj grupi, "stanovništvo" nema zajednički narativ bilo koje vrednosti koja bi ga definisala kao društvo, osim univerzalnih ljudskih.

Ma jesu svi ljudi , ali su neki poslanici, neki ministri, a neki službenici u socijalnoj službi.

Jedni donose zakone, a drugi ih sprovode/ne sprovode.

Zato sam pomenuo i društvo i državu, jer društvo ne može da sprovede ono što država propiše - a ne uradi.

Vojislav je "dole" pomenuo probleme oko škole - država je donela zakon o inkluziji - ali nije omogućila uslove da se to sprovede - i napravila medveđu uslugu porodicama dece sa posebnim potrebama (lično iskustvo), jer je sve prebačeno na opštine (brigo moja pređi na drugoga) - a veliki deo opština nema para za to.

Opet lično iskustvo - pored one dve cigančice, u odeljenju je i devojčica koja je "preživela" neku vrstu meningitisa, i kojoj je mozak oštećen, pa ima nepredvidljivo ponašanje, i učetiljici je naporno da predaje u takvim uslovima - i takvo rešenje je kontraproduktivno, i za decu i za roditelje.
Pa ipak - kad pogledate 8 godina unazad merljivo je velik broj Roma koji su završili i srednje i visoke škole, merljiva je prilična promena u samoj zajednici o njihovom mestu u društvu.

Pa sad, merljivo je i to da nam je uopšte skočio procenat visoko-obrazovanih ljudi, otkako je Megatrend dobio podršku države.
gordanac gordanac 17:45 23.06.2014

Re: **

Razumem stav i događaje iz svakodnevice škole u kojoj je problem što su sva deca uključena. Kao i da se mnogima čini da bi mnogo jednostavnije bilo da - nisu uključena. I da se ima stav da se sistem mogao pripremiti tako da se i ne oseti da su sada sva deca uključena u normalnu nastavu.

I daću ti jedan primer

Priča o Ruby Bridges koja je bila prva crna devojčica koja je krenula u školu u koju su išla samo "bela" deca. A ona u pratnji US Marshals.



Zato dajem primer?
Zato što ne postoji "dovoljno dobra priprema sistema" za promene ovakve vrste i zato što je taj zahtev ponekad svojevrstan eufemizam za "želimo promenu koju nećemo ni osetiti".
A to ne biva - ili nije promena ili se dešava uz prepreke, teškoće i otpore i itekako se oseti, svuda.
Ovakve promene su - promene na bolje.
I nemoj mi verovati na reč, ali ja znam vrste otpora i teškoća skoro za sve škole ovom procesu uključivanja sve dece u nastavu.
I u nekim slučajevima je bilo i slika sličnih ovoj iz USA pre 50 godina.
Out of Beirut Out of Beirut 22:57 22.06.2014

Re

Verbalizacija i postupci netrpeljivosti i mržnje prema drugačijima - nije ljudsko pravo..

Ако ти ... postupci netrpeljivosti i mržnje prema drugačijima ... укључују насиље, или небригу о узроковању траума, или циљано стварање траума, изјава је толико банална да се човек пита шта сте хтели рећи.

Ако се ради о другим врстама поступака – који се праве уз бригу о траумама - то се може претпоставити једино без икаквог конкретног основа у тексту; коментатор који тако уради је у крајње незгодној ситуацији.

То што је реченица написана од академски потковане особе и искусног политичара практично искључује могућност "случајне" грешке. Пре ће бити да је ствар у обструисању критичког размишљања према написаном, у покушају да се сакрије фрагментарност резоновања. (Баш ме брига колико су ови циљеви свесни: током праксе, то би почело да долази само од себе.)

...

У историјски суморно доба, препуно разних зала, ставља се све снажнији акценат на супротстављање нетрпељивости према другачијима. Значи, ради се о манипулацији. Прво се људи учине нетрпељивим једни према другима, а онда им се одузимају основне личне слободе у име стварања толерантног друштва. Интересантно је, на пример, да ... Verbalizacija i postupci netrpeljivosti i mržnje ... могу бити усмерени преми онима који су другачији тиме што припадају елитама моћи. Као и R2P, и овај принцип "инклузивности" је употребљаван селективно, од стране оних који имају де факто моћ.

Сама реч "инклузивно" јасно говори да је реч о крајње површном ангажаману, и фарси. Кад би се људи заиста бринули, они би говорили о "укључености," или користили неки други израз који су слушали у детињству, и који као такав има утицај у дубинама њихове душе. У крајњој линији, да ли ће нешто бити прихваћено или не зависи од онога што се деси у души.
tasadebeli tasadebeli 23:17 22.06.2014

Re: Re

Out of Beirut

Сама реч "инклузивно" јасно говори да је реч о крајње површном ангажаману, и фарси. Кад би се људи заиста бринули, они би говорили о "укључености," или користили неки други израз који су слушали у детињству, и који као такав има утицај у дубинама њихове душе. У крајњој линији, да ли ће нешто бити прихваћено или не зависи од онога што се деси у души.




И зато је, на жалост, једна племенита идеја унесена пре извесног времена у наш образовни систем сада спала искључиво на ентузијазам појединца, без подршке система који се, само кад му затреба за сопствену промоцију пред "иностранцима", сети да у српским школама постоје неки ученици и неки наставници којима се нешто десило у души.
angie01 angie01 23:25 22.06.2014

Re: Re

И зато је, на жалост, једна племенита идеја унесена пре извесног времена у наш образовни систем сада спала искључиво


na projekte- isto kao i skola bez nasilja-dele se stampane publikacije, kroz koje je oprana neka lova, niko nikada ni ne otvori te knjizice, niti se neko od nastavnika, npr, na nastavi gradjanskog vaspitanja-versko mi mrsko da pomenem u okviru skole-ne odluci da malo proradi sa decom, kada vec imaju nesto iz cega mogu i da procitaju neke stvari,...u glavnom neki fini, posteni i usamljeni nastavnici, koji jos uvek shvataju vaznost svoje uloge u zivotu te dece, kao poslednji Mohikansi i kao da to rade na svoju ruku, maltene prokuzeni od ostalih, uce decu i o ovakvim stvarima.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:44 22.06.2014

Re: Re

angie01
И зато је, на жалост, једна племенита идеја унесена пре извесног времена у наш образовни систем сада спала искључиво


na projekte- isto kao i skola bez nasilja-dele se stampane publikacije, kroz koje je oprana neka lova, niko nikada ni ne otvori te knjizice, niti se neko od nastavnika, npr, na nastavi gradjanskog vaspitanja-versko mi mrsko da pomenem u okviru skole-ne odluci da malo proradi sa decom, kada vec imaju nesto iz cega mogu i da procitaju neke stvari,...u glavnom neki fini, posteni i usamljeni nastavnici, koji jos uvek shvataju vaznost svoje uloge u zivotu te dece, kao poslednji Mohikansi i kao da to rade na svoju ruku, maltene prokuzeni od ostalih, uce decu i o ovakvim stvarima.

И ствар се, како тако, ипак покреће у правом смеру.
Која је то таква идеја оберучке дочекана?
Па Црнци до шездесетих у Америци нису имали загарантована људска права, а жене, такође, у већини земаља право гласа. А ми очекујемо да се нешто овакво, још мање очигледно и људима прихватљиво, одмах и с лакоћом прихвати?! Не бива...

А биће.

P.S.
Да цитирам једног нашег друга, сад ме је забавио, а реч је о актуелној ствари, светском лоптању:
иначе, амерички голман тим хауард има туретов синдром. док је био у манчестер јунајтеду псовао је све око себе онако баш масним псовкама, и противничке и своје играче, и судије, и публику, и себе, наравно сви су знали о чему се ради и нико му то није узимао за зло.
Тим Хауард
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 10:25 23.06.2014

Re: Re

tasadebeli
Out of Beirut

Сама реч "инклузивно" јасно говори да је реч о крајње површном ангажаману, и фарси. Кад би се људи заиста бринули, они би говорили о "укључености," или користили неки други израз који су слушали у детињству, и који као такав има утицај у дубинама њихове душе. У крајњој линији, да ли ће нешто бити прихваћено или не зависи од онога што се деси у души.




И зато је, на жалост, једна племенита идеја унесена пре извесног времена у наш образовни систем сада спала искључиво на ентузијазам појединца, без подршке система који се, само кад му затреба за сопствену промоцију пред "иностранцима", сети да у српским школама постоје неки ученици и неки наставници којима се нешто десило у души.

Не.
Бољи термин био би "прихватање".
"Укључивање" има исто ону ноту коју носи "инклузија". Једно је "укључити неког у друштво", а другог "прихватити неког у друштво". Оно прво наглашава дистанцу. Оно друго -- равноправност.
fantomatsicna fantomatsicna 00:26 23.06.2014

Gde početi

Mene naprimer tangira kad vidim imena institucija ...kao..deca ometena u razvoju. Kao da udariš pečat na nešto što je neprihvatljivo.
Domaće vaspitanje ..DA .I to od malih nogu.Iako ja učim klinku od malena da biti drugačiji ne znači ništa i da su to sve deca ili ljudi kao ona, ipak se još uvek desi kada vidi nekoga na ulici sa nekom fizičkom smetnjom ..uperi prst, a nekad se i nasmeje.Hoću da kažem, to je to posao na kome treba konstantno raditi ..od malena.
Ovo je samo vrh brega..tolerancije medju ljudima i saosećanja je nažalost na ovom svetu sve manje i manje...
Jedna moja priča.Kutija Nade
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:38 23.06.2014

Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Ne dajući odgovor na pitanje "Zašto smo netrpeljivosti skloni?" cenjena autorka i domaćica bloga je u svojoj belešci o razlozima, motivima i nesavladivosti ljudske potrebe da negativno definišu druge već u startu umanjila svoje šanse da ukaže na put kojim treba ići da bi društvo postalo tolerantnije i prihvatilo u svojoj sredini sve one drugačije i različite.

Da li se neprihvatanje drugačijih može svesti na pitanje izbora? Naravno da ne može.
Ne biramo svoje roditelje, a time ni stavove koje će nam porodičnim vaspitanjem u ranom detinjstvu biti nametnuti, a koje ćemo, hteli ili ne, usvojiti. Ne biramo ni okruženje u kome odrastamo, dakle ni agense socijalizacije koji će, hteli mi to ili ne, u kasnijoj fazi našeg odrastanja, bitno uticati na naša uverenja o drugačijima.

Rezistentnost je bitna osobina socijalnih stavova, a to znači da se stavovi stečeni u ranoj fazi razvoja ličnosti, pa i oni o drugačijima, kasnije vrlo teško menjaju. Usvajanje informacija i stečeno znanje tokom školovanja o potrebi da drugačije prihvatamo kao sebi ravne, neće nužno promeniti naše ranije usvojene, a pogrešne stavove. Na mnogim primerima i u mnogim istraživanjima je pokazano da novo znanje ne menja automatski ranije stečene stavove.

Može li se samo zakonskim normama izgraditi tolerantno društvo? Nažalost, ne može. Jer da može dovoljno bi bilo prepisati zakonske norme kojima je u Kanadi ili Švedskoj, recimo, regulisana ta oblast. Isto kao što Srbija ne može poboljšati svoju privredu prepisujući zakonske norme ekonomski najuspešnije države u Evropi, Nemačke.

Da bi Srbija postala tolerantno društvo prema drugačijima bilo da je reč o naciji, boji kože, veri, seksulanim sklonostima ili ljudima sa posebnim potrebama, neophodan je celovit sistem od edukacije odraslih, preko korenitih promena obrazovnog sistema, a potrebna su i značajna sredstva i, naravno, vreme.

Primer No1: Generacije roditelja koji su vaspitali svoju decu, današnju generaciju mladih, učili su tokom svog obaveznog školovanja da je homoseksualnost bolest. To su, nema sumnje, preneli i na svoju decu i izgradili njihove stavove prema ovoj grupi drugačijih. Agresivni nastup gej lobija, dela NVO i pritisak spolja da se u Beogradu održe parade ponosa izazvao je otpor koji je kod većine izazvao tiho neslaganje, a kod najradikalnih agresiju i urlanje "smrt pederima".

Primer No2: Plemenita nastojanja države da se po ugledu na druga napredna društva, umesto u specijalne škole, deca sa posebnim potrebama uključe u redovne osnovne škole, oblikovana su kroz odgovarajuće obavezne norme i propise. Međutim, u većini osnovnih škola nisu stvoreni ni elementarni uslovi da inkluzija bude uspešna. Održan je po koji seminar na kome su prisustvovali školski psiholozi i pedagozi, napisana kratka uputstva i to je otprilike sve. Meni je teško i da zamislim kako će se učiteljica I razreda, koja u svom odeljenju ima 30 učenika, snaći i sa još dvoje ili troje dece sa posebnim potrebama. Pitam se, s obzirom na stanje u našem školstvu, ne bi li takvoj deci bilo bolje u posebnim školama, gde je čitav nastavni i vaspitni proces prilagođen posebnim potrebama polaznika i gde je nastavno osoblje, svojim stručnim obrazovanjem i svojim iskustvom, daleko vičnije radu sa decom sa posebnim potrebama.

PS: Umalo da zaboravim, prvi korak na putu ka tolerantnijem društvu, morao bi biti izbacivanje nastavnog premeta veronauka iz školskog sistema.

gordanac gordanac 12:01 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Ne dajući odgovor na pitanje "Zašto smo netrpeljivosti skloni?" cenjena autorka i domaćica bloga ...

Pa , treba samo pročitati do kraja teksta, jer na kraju piše:

Netrpeljivost je - slobodan izbor svakog od nas.

I u vašem tekstu je taj izbor takođe - učinjen, vi ste ga opisali svojim stavom i primerima, jer je sasvim očita vaša netpreljivost prema jednoj društvenoj grupi koja ne može da menja svoje lično svojstvo, kao i prema ideji uključenosti sve dece u školovanje, odnosno prema uključenosti dece koja ne mogu da menjaju svoja ličan svojstva, drugačija su.
Propisi kažu da ste načinili - pogrešan izbor, u oba primera.

p.s.
Pravo na ispovedanje i učenje vere je takođe ljudsko pravo, a sistem kojim se takvo pravo omogućava je onaj koji daje - pravo na izbor da se veronauka pohađa ili ne.
Svako mora imati - pravo na izbor.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:08 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

gordanac
jer je sasvim očita vaša netpreljivost prema jednoj društvenoj grupi koja ne može da menja svoje lično svojstvo,


Prema kojoj i na osnovu čega si izvela takav zaključak?
gordanac gordanac 12:11 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Vojislav Stojković
gordanac
jer je sasvim očita vaša netpreljivost prema jednoj društvenoj grupi koja ne može da menja svoje lično svojstvo,


Prema kojoj i na osnovu čega si izvela takav zaključak?

Čitanjem komentara, jednostavno je i očito.
QED
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:20 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Ništa nije očito, sem verovatno samo tebi, zato te molim za explicitan odgovor; prema kojoj društvenoj grupi smatraš da sam netrpeljiv i gde to tačno u mom komentaru piše?

PS: na blogu smo ti i ja do sada bili na "per tu", pa ja tako i nastavljam, ali mogu preći i na "per si", ako su to neki novi običaji.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 12:22 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Vojislav Stojković
Primer No1: Generacije roditelja koji su vaspitali svoju decu, današnju generaciju mladih, učili su tokom svog obaveznog školovanja da je homoseksualizam bolest. To su, nema sumnje, preneli i na svoju decu i izgradili njihove stavove prema ovoj grupi drugačijih. Agresivni nastup gej lobija, dela NVO i pritisak spolja da se u Beogradu održe parade ponosa izazvao je otpor koji je kod većine izazvao tiho neslaganje, a kod najradikalnih agresiju i urlanje "smrt pederima".

Primer No2: Plemenita nastojanja države da se po ugledu na druga napredna društva, umesto u specijalne škole, deca sa posebnim potrebama uključe u redovne osnovne škole, oblikovana su kroz odgovarajuće obavezne norme i propise. Međutim, u većini osnovnih škola nisu stvoreni ni elementarni uslovi da inkluzija bude uspešna. Održan je po koji seminar na kome su prisustvovali školski psiholozi i pedagozi, napisana kratka uputstva i to je otprilike sve. Meni je teško i da zamislim kako će se učiteljica I razreda, koja u svom odeljenju ima 30 učenika, snaći i sa još dvoje ili troje dece sa posebnim potrebama. Pitam se, s obzirom na stanje u našem školstvu, ne bi li takvoj deci bilo bolje u posebnim školama, gde je čitav nastavni i vaspitni proces prilagođen posebnim potrebama polaznika i gde je nastavno osoblje, svojim stručnim obrazovanjem i svojim iskustvom, daleko vičnije radu sa decom sa posebnim potrebama.

У складу са изнетим ставовима, претпостављам да треба отворити неку врсту зоо врта, у коме ћемо држати децу са посебним потребама, да се не мешају са осталима, а хомосексуалце изоловати на Велико ратно острво, да барем мало мушкости, оне ратне, уђе у њих?! У ствари, пошто време за промене никад није зрело, а промене се ионако дешавају тек као реакција на акцију за промене, ако не будемо правили акције за промене, онда ни време за промене никад неће уследити, па овако можемо да таљигамо још који миленијум...

Углавном, осетио сам трансфер непријатности читајући овај коментар који заговара останак на сеграгацији две друштвене групе. Било ме је, једном речју, мало срамота. Чини ми се да аутора није.

Но, и ово што сам написао некако је сувишак. Речи често саме за себе говоре, и не треба их онда даље тумачити.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:27 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Predrag Brajovic

Но, и ово што сам написао некако је сувишак.

Jeste. Bolje da i nisi ništa komentarisao, jer ništa iz mog komentara nisi ni hteo da razumeš, već si zauzeo stav pre nego si ga i pročitao. Tako rade ljudi poput tebe i slični, koji se kite tolerantnošću kao paun perjem, a nisu u stanju da podnesu ni iole drugačije mišljenje.
princi princi 12:29 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Pravo na ispovedanje i učenje vere je takođe ljudsko pravo, a sistem kojim se takvo pravo omogućava je onaj koji daje - pravo na izbor da se veronauka pohađa ili ne.
Svako mora imati - pravo na izbor.

Da, ali neke izbore treba podsticati, dok druge ipak treba na neki način destimulisati. Bilo bi zanimljivo videti koliko se ljudi koji se pozivaju na kućno vaspitanje kad je homofobija u pitanju istog pridržavaju kad je u pitanju oblačenje, muzika koju slušaju, knjige koje čitaju, filmovi koje gledaju, odnos prema ženama, ishrana, običaji, tolerancija prema drugačijem mišljenju, vera, odnos prema životu uopšte i sl.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 12:32 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Vojislav Stojković
Predrag Brajovic

Но, и ово што сам написао некако је сувишак.

Jeste. Bolje da i nisi ništa komentarisao, jer ništa iz mog komentara nisi ni hteo da razumeš, već si zauzeo stav pre nego si ga i pročitao. Tako rade ljudi poput tebe i slični, koji se kite tolerantnošću kao paun perjem, a nisu u stanju da podnesu ni iole drugačije mišljenje.

Разумео сам, јако добро: време још није за промене, па да ми то мало одложимо, док не сазри, а сазрети неће, јер ће акције у корист промена изазивати контраакције, па је боље не таласати, а пошто нећемо таласати неће бити ни промена... Тако некако иде логика.

Иначе, ја важим за изузетно нетолерантног, по многим питањима, тек да се зна.
gordanac gordanac 12:32 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Vojislav Stojković
Ništa nije očito, sem verovatno samo tebi, zato te molim za explicitan odgovor; prema kojoj društvenoj grupi smatraš da sam netrpeljiv i gde to tačno u mom komentaru piše?

PS: na blogu smo ti i ja do sada bili na "per tu", pa ja takoi nastavljam, ali mogu preći i na "per si", ako su to neki novi običaji.

Jok, na ti je OK, moja greška je persiranje, izvini.
A o čitanju - evo - pretekao me Brajović.
Dakle:
Lično svojstvo ne može izazvati netrpeljivost, netrpeljivost je slobodna odluka, sopstveni slobodan izbor, a homoseksualnost je - lično svojstvo. Ili to prihvataš ili ne, nema ničega između.
Lično svojstvo deteta sa smetnjama u razvoju ne može izazvati ničiju netrpeljivost, netrpeljivost prema toj drugačijoj deci je - slobodan izbor, stavom "da bi im bilo bolje posebno", a ne zajedno tokom učenja i odrastanja.
alselone alselone 12:35 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

kućno vaspitanje


Postoji kućno vaspitanje i kućno vaspitanje. Te reči su danas izraubovane isto kao i, na primer, "domaćinski" i "fašizam" i čini mi se da ga češće koriste "domaćini", tipa kreteni u siledžijkama, nego ljudi tradicionalnih shvatanja na koje je, pretpostavljam, mislio Vojislav.
gordanac gordanac 12:39 23.06.2014

zanimljivo ...

princi
Pravo na ispovedanje i učenje vere je takođe ljudsko pravo, a sistem kojim se takvo pravo omogućava je onaj koji daje - pravo na izbor da se veronauka pohađa ili ne.
Svako mora imati - pravo na izbor.

Da, ali neke izbore treba podsticati, dok druge ipak treba na neki način destimulisati. Bilo bi zanimljivo videti koliko se ljudi koji se pozivaju na kućno vaspitanje kad je homofobija u pitanju istog pridržavaju kad je u pitanju oblačenje, muzika koju slušaju, knjige koje čitaju, filmovi koje gledaju, odnos prema ženama, ishrana, običaji, tolerancija prema drugačijem mišljenju, vera, odnos prema životu uopšte i sl.

Priličnu ulogu u tome ima - kognitivna disonanca, ljudi imaju teškoća da "drže dve oprečne misli u glavi", ali je predlog da se takvo šta pomnije istraži - zanimljiv (i nije da već nema podataka o tome).
Osim što licemerje u ljudskom ponašanju ne možeš ukloniti, skoro sva "društvena pravila" su ilustracija tome, uključujući "Što priliči Jupiteru ne priliči volu" načelu koje se milenijumima prilično žilavo drži uprkos svemu.
princi princi 12:39 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

kućno vaspitanje i kućno vaspitanje

Po meni, to je često eufemizam za onaj "zdrav razum" koji sam negde gore pomenuo. To je izraz duhovne lenjosti koja nam pomaže da preživimo ali koja nas često vodi u zastranjivanja. Pametan i uman čovek, po meni, mora uvek biti spreman na samopreispitvanja, pre nego da racionalizuje, brani i grčevito (i qrčevito) čuva svoja, često i pseudo-, uverenja kao ovan ili jarac na brvnu.
angie01 angie01 12:41 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Pravo na ispovedanje i učenje vere je takođe ljudsko pravo, a sistem kojim se takvo pravo omogućava je onaj koji daje - pravo na izbor da se veronauka pohađa ili ne.
Svako mora imati - pravo na izbor.


jeste, ali je versko opredlenje licna stvar svakog pojedinca i nikakve veze sa skolom nema-sem sto na taj nacin razdvaja....da ne ulazim sada u ostale aspekte ove problematike,...nek uci svako o svojoj veri u svom hramu,jer je to pravo mesto za to.
alselone alselone 12:44 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Pametan i uman čovek, po meni, mora uvek biti spreman na samopreispitvanja, pre nego da racionalizuje, brani i grčevito (i qrčevito) čuva svoja, često i pseudo-, uverenja kao ovan ili jarac na brvnu.


Potpuno si u pravu. Ali
princi princi 12:44 23.06.2014

Re: zanimljivo ...

Osim što licemerje u ljudskom ponašanju ne možeš ukloniti,

O, možeš, možeš, itekako.
gordanac gordanac 12:50 23.06.2014

Re: zanimljivo ...

princi
Osim što licemerje u ljudskom ponašanju ne možeš ukloniti,

O, možeš, možeš, itekako.

:))
Jes' u pravu si, moja omaška.
Trebalo je da dodam "ne može sve", ali doista što-šta može.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:20 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

gordanac
Lično svojstvo ne može izazvati netrpeljivost, netrpeljivost je slobodna odluka, sopstveni slobodan izbor, a homoseksualnost je - lično svojstvo. Ili to prihvataš ili ne, nema ničega između.
Lično svojstvo deteta sa smetnjama u razvoju ne može izazvati ničiju netrpeljivost, netrpeljivost prema toj drugačijoj deci je - slobodan izbor, stavom "da bi im bilo bolje posebno", a ne zajedno tokom učenja i odrastanja.


Nisam ni reč napisao o ličnim svojstvima, već o stavovima prema onima koji imaju lična svojstva različita od većine. Upravo ti stavovi nisu lični izbor pojedinca već se formiraju u porodici i okruženju gde se ličnost formira.
Ja u svom komentaru ni jednom rečju nism iskazao svoj lični stav ni prema homoseksualcima, a ni prema deci sa posebnim potrebama, već sam samo pokušao da ukažem na kompleksnost problema prihvatanja i tolerancije različitosti u našem društvu kakvo ono danas jeste.

Čini mi se da si, poštovana gordanac, reagovala na prvu loptu, i to klizajućim startom.

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:27 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Predrag Brajovic
Разумео сам, јако добро:

Nažalost, nisi razumeo, Predraže. Pretpostavljam da se nisi ni potrudio, jer da jesi onoliko učitanih i nabacanih gluposti u prvom, a i drugom odgovoru na moj komentar, može biti samo posledica nerazumevanja ili loših namera, a verujem da ovo drugo nije kod tebe slučaj.
gordanac gordanac 13:40 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Vojislav Stojković
gordanac
Lično svojstvo ne može izazvati netrpeljivost, netrpeljivost je slobodna odluka, sopstveni slobodan izbor, a homoseksualnost je - lično svojstvo. Ili to prihvataš ili ne, nema ničega između.
Lično svojstvo deteta sa smetnjama u razvoju ne može izazvati ničiju netrpeljivost, netrpeljivost prema toj drugačijoj deci je - slobodan izbor, stavom "da bi im bilo bolje posebno", a ne zajedno tokom učenja i odrastanja.


Nisam ni reč napisoa o ličnim svojstvima, već o stavovima prema onima koji imaju lična svojstva različita od većine. Upravo ti stavovi nisu lični izbor pojedinca već se formiraju u porodici i okruženju gde se ličnost formira.
Ja u svom komentaru ni jednom rečju nism iskazao svoj lični stav ni prema homoseksualcima, a ni prema deci sa posebnim potrebama, već sam pokušao da ukažem na kompleksnost problema prihvatanja i tolerancije različitosti.

Čini mi se da si, poštovana gordanac, reagovala na prvu loptu, i to klizajućim startom.


Pa to i pričam, al' na zid tvojih predrasuda nailazim :))
Taj je stav - slobodan izbor, lični izbor pojedinca, nema tu kompleksnosti problema prihvatanja i tolerancije različitosti, ima samo izbora stava netrpeljivosti, dešava se stalno, a propisi kažu - taj je izbor pogrešan.
Koliko treba da te uče da ima "niže vrednih bića", neprihvatljivih za društvo zbog ličnog svojstva, pa da se ti s time saglasiš ili ne?
Ne biva.
Slobodan izbor je u pitanju.
A tvoja se netrpeljivost ogleda u rečenicama "nežnog razumevanja" za ljude koji, eto, možda bi i 'teli da budu tolerantni, ali im ne da učenje i tradicija, da to stvarno pokažu u ponašanju prema homoseksualcima ili deci s smetnjama u razvoju.
Tvoje pravo, propisi kažu - pravo da napraviš pogrešan izbor.

Obaška što je očigledno tvoj stav da to što se kao učenje dobija u porodici "nije lični stav" već se, eto "formira".
To i pričam. Postoje porodice koje netrpeljivost neguju kao vrednost, to je slobodan izbor tih porodica.
S tačke gledišta propisa - pogrešan izbor.
gordanac gordanac 13:43 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Vojislav Stojković
Predrag Brajovic
Разумео сам, јако добро:

Nažalost, nisi razumeo, Predraže. Pretpostavljam da se nisi ni potrudio, jer da jesi onoliko učitanih i nabacanih gluposti u prvom, a i drugom odgovoru na moj komentar, može biti samo posledica nerazumevanja ili loših namera, a verujem da ovo drugo nije kod tebe slučaj.

O, razumeo je, jako dobro, dopusti sebi mogućnost da jeste razumeo, razne dobre stvari od toga mogu da se dese.
I dopuštanje te i takve mogućnosti je - samo tvoj slobodan izbor.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 13:55 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Vojislav Stojković
Predrag Brajovic
Разумео сам, јако добро:

Nažalost, nisi razumeo, Predraže. Pretpostavljam da se nisi ni potrudio, jer da jesi onoliko učitanih i nabacanih gluposti u prvom, a i drugom odgovoru na moj komentar, može biti samo posledica nerazumevanja ili loših namera, a verujem da ovo drugo nije kod tebe slučaj.

О, не.
Јако сам добро разумео.
Ти си мера и логика толеранције овог друштва.
Осећаш се увређеним што сам ја у твом коментару ишчитао, у ствари, нетолеранцију?
Шта да радим: друго је решење било да слажем како у твом коментару ишчитавам толеранцију. Не, не бива. Ти си демонстрирао уобичајени механизам одбране од промена и визуру назови либералног а у ствари дубоко конзервативног и нетрпељивог погледа на свет. Идеологија на умивеном интелектуалном нивоу Образоваца и Двери.

Фали још само оно: нек они своју сексуалност испољавају у оквиру своја четир' зида, и не треба да слепо прихватамо све оно што долази са Запада, ми имамо свој пут. Паз' да немамо :))))

Наравно, ово је само моје мишљење, а не на Светој гори исклесана истина. Могуће да ништа нисам добро разумео. А ни остали, који су ствари разумели као ја.
princi princi 14:06 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Mislim da je potpuno kontraproduktivno i u osnovi neempatijski osuđivati ljude zbog stavova koje iznose. Čak i kad iznose stavove koji su naizgled jasni, i već izgrađeni, ti ljudi zapravo iznose, projektuju unutrašnju borbu, sukobe, koji se odvijaju u njima (zašto bi se, inače, javljali? Zašto bi nudili drugim ljudima svoje poglede na svet tako javno? Zašto bi sebe tako javno izlagali testu muškosti/normalnosti?). Taj mehanizam je sličan kao i mehanizam same homofobije: strah od homoseksualaca i homoseksualnosti je u velikoj meri određen odnosom prema sopstvenoj homoseksualnosti i nesigurnošću po pitanju iste. Ljudima kroz prihvatanje i razumevanje treba omogućiti da se autuju.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 14:31 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

princi
Mislim da je potpuno kontraproduktivno i u osnovi neempatijski osuđivati ljude zbog stavova koje iznose.

Јесте, ти си познат по толеранцији! :)))))

Шалим се, наравно. Ово није осуда, кад напишем: Ти си мера и логика толеранције овог друштва. То је утврђивање стања, које сматрам рђавим. Не мислим да је ово друштво (или Војислав) неспособно да промени погрешан став. Уколико се разуме зашто је и како погрешан. Но -- нек ми се не замери, пуно, на следећим речима -- Војиславу, као већ одавно формираном човеку, та промена је даља него, надам се, данашњим клинцима који већ у школи ипак добијају позитивне примере за уважавање различитости.

Разред у које иде неко дете с посебним потребама, небитно каквим, показује далеко већу толеранцију спрам таквог свог вршњака, будући да његову различитост научи да разуме. Просто, ово се као таквим показало свуда, па ће тако и у Србији. Та деца, даље, шире тај поглед међу својим вршњацима. С протоком година и генерација, успостави се нова норма, норма толеранције, и што пре почне да се вежба, та норма, пре ће успоставити.

Једноставно, гола прокламација новог приступа и начела није довољна. (Има ОВДЕ више о томе, прича како се UK Камерон и његов парламент баве овим проблемом, подстицања људи на промене.) Нужно је, осим ње, поставити и ваљане прописе и новчане подстицаје, и онда... чекати, радити, чекати, радити... А политичари и друштво воле брзе и лаке "поправке" и успехе, а за неке промене потребне су генерације, и деценије времена. Сетимо се само упостављења нове норме са обавезним стављањем сигурносног ауто појаса. Или, са увођењем текуће воде у кућу. (Шта, вода у кућу, да нам кућу влажи?! -- говорили су седамдесетих сељани из мог ЦГ села. За десетак година сви су је увели.)

Итд. итсл.
princi princi 14:54 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Војиславу, као већ одавно формираном човеку, та промена је даља него, надам се, данашњим клинцима који већ у школи ипак добијају позитивне примере за уважавање различитости.

Ne verujem u priče o nekakvoj konačnoj formiranosti ličnosti, kao što ne verujem ni u priče o porodici kao mestu gde se ta ličnost presudno (a još manje isključivo) formira. Meni se pre čini da Vojislav, kao misleći čovek, traži odgovore na neke unutrašnje dileme o svetu oko sebe i da poseže za tradicijom, porodicom (iako i sam Vojislav u jednom trenutku pominje i školu kao nešto što valjda treba da presudno formira ličnost) kao sredstvom racionalizacije nekih manje ili više jednostavnih odgovora koje je našao o tom svetu. Jer, budimo iskreni, savremeni svet jeste složen i objektivno odgovore na mnoga pitanja i njegove izazove nije lako naći (a na mnoge ni ne postoji). Mnogi ljudi nisu u stanju da se suoče sa tom neizvesnošću, generalno je lakše živeti sa džonvejnovski jasnim (pseudo)tradicionalističkim podelama na crno i belo, dobro i loše, kako u sebi tako i u spoljašnjem svetu. Zato mislim da tim ljudima a i generalno treba prići sa više razumevanja i pomoći im, čak ponekad i napraviti napor da se svet vidi iz njihove perspektive. Isto mislim i za Vojislava i za nekog Lambrosa. Naravno, nisu njih dvojica nikakav izuzetak, pre bih rekao da su pravilo. I zato, generalno, verujem u doktrinu libertarijanskog paternalizma, kako u oblasti o kojoj piše Gordana, tako i u drugim.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 14:58 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

gordanac
Vojislav Stojković
gordanac
Lično svojstvo ne može izazvati netrpeljivost, netrpeljivost je slobodna odluka, sopstveni slobodan izbor, a homoseksualnost je - lično svojstvo. Ili to prihvataš ili ne, nema ničega između.
Lično svojstvo deteta sa smetnjama u razvoju ne može izazvati ničiju netrpeljivost, netrpeljivost prema toj drugačijoj deci je - slobodan izbor, stavom "da bi im bilo bolje posebno", a ne zajedno tokom učenja i odrastanja.


Nisam ni reč napisoa o ličnim svojstvima, već o stavovima prema onima koji imaju lična svojstva različita od većine. Upravo ti stavovi nisu lični izbor pojedinca već se formiraju u porodici i okruženju gde se ličnost formira.
Ja u svom komentaru ni jednom rečju nism iskazao svoj lični stav ni prema homoseksualcima, a ni prema deci sa posebnim potrebama, već sam pokušao da ukažem na kompleksnost problema prihvatanja i tolerancije različitosti.

Čini mi se da si, poštovana gordanac, reagovala na prvu loptu, i to klizajućim startom.


Pa to i pričam, al' na zid tvojih predrasuda nailazim :))
Taj je stav - slobodan izbor, lični izbor pojedinca, nema tu kompleksnosti problema prihvatanja i tolerancije različitosti, ima samo izbora stava netrpeljivosti, dešava se stalno, a propisi kažu - taj je izbor pogrešan.
Koliko treba da te uče da ima "niže vrednih bića", neprihvatljivih za društvo zbog ličnog svojstva, pa da se ti s time saglasiš ili ne?
Ne biva.
Slobodan izbor je u pitanju.
A tvoja se netrpeljivost ogleda u rečenicama "nežnog razumevanja" za ljude koji, eto, možda bi i 'teli da budu tolerantni, ali im ne da učenje i tradicija, da to stvarno pokažu u ponašanju prema homoseksualcima ili deci s smetnjama u razvoju.
Tvoje pravo, propisi kažu - pravo da napraviš pogrešan izbor.

Obaška što je očigledno tvoj stav da to što se kao učenje dobija u porodici "nije lični stav" već se, eto "formira".
To i pričam. Postoje porodice koje netrpeljivost neguju kao vrednost, to je slobodan izbor tih porodica.
S tačke gledišta propisa - pogrešan izbor.


Cenim i tvoje, a i moje vreme, a očito je da se ne razumemo. Ne ostaje mi ništa drugo nego da ti predložim da da ponoviš gradivo iz socijalne psihologije, deo o formiranju i karakteristikama socijalnih stavova.


Predrag Brajovic Predrag Brajovic 15:01 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Узгред, вођен инерцијом и властитим нехатом користио сам израз "деца са посебним потребама". Званични назив у нашим прописима јесте "деца са инвалидитетом". Колико је то срећно решење назива, нисам сигуран. О томе је, ставу како ваљано да називамо чланове друштва са неким инвалидитеттом, у свом РЕЧНИКУ писала natasabv, која има сина са аутизмом. Углавном, деца са посебним потребама и није тако срећно решење: сва деца имају исте потребе...

Опет језик: он је често дискриминаторски.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:06 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Predrag Brajovic
Ти си мера и логика толеранције овог друштва.
Осећаш се увређеним што сам ја у твом коментару ишчитао, у ствари, нетолеранцију?

Ama, Brajoviću, nisam glup, shvatam ja da ti pokušavaš da me uvrediš. Ali, naravno, takvi naivni, da ne kažem žalosni, pokušaji ne zaslužuju reakciju ni poslednjeg besposlenog neurona u mom emotivno-mentalnom aparatu.

Drugi rečima, džaba krečiš, zaobiđi moje komentare, kako ovde tako i inače.
gordanac gordanac 15:10 23.06.2014

:)

Cenim i tvoje, a i moje vreme, a očito je da se ne razumemo. Ne ostaje mi ništa drugo nego da ti predložim da da ponoviš gradivo iz socijalne psihologije, deo o formiranju i karakteristikama socijalnih stavova.

:)
Hvala, rado ću!
I uzvraćam netraženim savetom da razmisliš da se prihvatiš volontiranja kao personalni asistent za neko dete sa smetnjama u razvoju.
Eto - oboje smo ipak na dobitku, nije izgubljeno vreme.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 15:12 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

princi
Војиславу, као већ одавно формираном човеку, та промена је даља него, надам се, данашњим клинцима који већ у школи ипак добијају позитивне примере за уважавање различитости.

Ne verujem u priče o nekakvoj konačnoj formiranosti ličnosti, kao što ne verujem ni u priče o porodici kao mestu gde se ta ličnost presudno (a još manje isključivo) formira.

Рекао сам да је Војиславу та промена даља, а не немогућа. Како год било, мислим да му не прија ова наша брига за његову душу :)))))

Ако ништа друго, делује мало надобудно, чак и ако је искрено.
А Ламброс? Хм.... Можда сад да пређемо на њега?

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:15 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

gordanac
O, razumeo je, jako dobro, dopusti sebi mogućnost da jeste razumeo, razne dobre stvari od toga mogu da se dese.
I dopuštanje te i takve mogućnosti je - samo tvoj slobodan izbor.



Predrag Brajovic Predrag Brajovic 15:16 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Vojislav Stojković
Predrag Brajovic
Ти си мера и логика толеранције овог друштва.

Ama, Brajoviću, nisam glup, shvatam ja da ti pokušavaš da me uvrediš.

Занимљиво: не, немам намеру. Рекао сам ти оно што мислим. Равнодушан сам. А то, да тиме што изједначавам твој став са ставом српског друштва, да ти у томе видиш увреду, говори о твом општем ставу.

Но, утврдили смо градиво: свако на своју страну
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:34 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

princi

Ne verujem u priče o nekakvoj konačnoj formiranosti ličnosti, kao što ne verujem ni u priče o porodici kao mestu gde se ta ličnost presudno (a još manje isključivo) formira. Meni se pre čini da Vojislav, kao misleći čovek, traži odgovore na neke unutrašnje dileme o svetu oko sebe i da poseže za tradicijom, porodicom (iako i sam Vojislav u jednom trenutku pominje i školu kao nešto što valjda treba da presudno formira ličnost) kao sredstvom racionalizacije nekih manje ili više jednostavnih odgovora koje je našao o tom svetu. Jer, budimo iskreni, savremeni svet jeste složen i objektivno odgovore na mnoga pitanja i njegove izazove nije lako naći (a na mnoge ni ne postoji). Mnogi ljudi nisu u stanju da se suoče sa tom neizvesnošću, generalno je lakše živeti sa džonvejnovski jasnim (pseudo)tradicionalističkim podelama na crno i belo, dobro i loše, kako u sebi tako i u spoljašnjem svetu. Zato mislim da tim ljudima a i generalno treba prići sa više razumevanja i pomoći im, čak ponekad i napraviti napor da se svet vidi iz njihove perspektive. Isto mislim i za Vojislava i za nekog Lambrosa. Naravno, nisu njih dvojica nikakav izuzetak, pre bih rekao da su pravilo. I zato, generalno, verujem u doktrinu libertarijanskog paternalizma, kako u oblasti o kojoj piše Gordana, tako i u drugim.


Naravno da se u porodici u prvih nekoliko godinama razvoja ne formira konačna ličnost,: Naravno da ličnost ne formira ni okruženje iz ulice i kraja, pa ni osnovna i srednja škola, čak ni visoka. Čovek svoju ličnost razvija dok živi.

Ono o čemu sam ja pisao u svom komentaru jeste da socijalni stavovi stečeni u porodici i ranim godinama razvoja nisu stvar izbora jedinke, te da se kasnije školovanjem i drugim uticajima, teško menjaju. Ko to ne razume, ja ga ne želim ubeđivati, mogu ga samo uputiti na rlevantne izvore iz socijalne psihologije.

Ne znam zašto mi i ti, iako donekle mogu razumeti zašto je to učinila domaćica bloga i Brajović, jer ovo je koncert u četiri ruke, uzčitavaš nekakve moje navodbe stavove o homoseksualnosti? ja nisam ni jedan jedini stav u svom komentaru u vezi homoseksualaca izrekao. očito je reč o halo efektu: Neko ko je na ovom blogu sa razlogom ili bez okarakterisan kao homofob, zauvek to ostaje.

Za tvoju informaciju, meni nikakva pomoć glede problema shvatanja homoseksualnosti nije potrebna, a pogotovo ne po pitanju shvatanja obrazovanja dece sa posebnim potrebama.

Međutim, čini mi se da je mnogima potrebna pomoć, uključujući i gordanuc, da shvate suštinu problema i zašto je deo našeg društva uz, evidentne formalne napore vlasti, i dalje netolerantan prema drugačijima.

Eto, ja sam pokušao da im pomognem, ali ne ide. Oni se i dalje ljute na narod, lakše bi im išlo sa nekakvim boljim i tolerantnijim.
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 15:35 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Vojislav Stojković


Primer No2: Plemenita nastojanja države da se po ugledu na druga napredna društva, umesto u specijalne škole, deca sa posebnim potrebama uključe u redovne osnovne škole, oblikovana su kroz odgovarajuće obavezne norme i propise. Međutim, u većini osnovnih škola nisu stvoreni ni elementarni uslovi da inkluzija bude uspešna. Održan je po koji seminar na kome su prisustvovali školski psiholozi i pedagozi, napisana kratka uputstva i to je otprilike sve. Meni je teško i da zamislim kako će se učiteljica I razreda, koja u svom odeljenju ima 30 učenika, snaći i sa još dvoje ili troje dece sa posebnim potrebama. Pitam se, s obzirom na stanje u našem školstvu, ne bi li takvoj deci bilo bolje u posebnim školama, gde je čitav nastavni i vaspitni proces prilagođen posebnim potrebama polaznika i gde je nastavno osoblje, svojim stručnim obrazovanjem i svojim iskustvom, daleko vičnije radu sa decom sa posebnim potrebama.




Lični primer: Srednnja škola u Beogradu, učenik u toj školi moj sin, mladić sa autizmom. Upravo završio drugi razred.
Pričam sa njegovom razrednom juče i ona mi kaže - bila mi je pravnica, sekretar škole i kazala mi je - Jao, koliko se naša škola promenila u ove dve godine otkako je Stefi upisan! Potpuno je drugačija atmosfera, ljudi su tolerantniji, otvoreniji. A kako smo se svi bojali!
Tako mi je ulepšala dan.

"Takvoj" deci je najbolje među vršnjacima. Ja vam kažem, kao neko ko to živi. Ne postoji ta struka koja ima pravo da stavi šapu na nečiji život.
gordanac gordanac 15:41 23.06.2014

:)

Ne znam zašto mi i ti, iako donekle mogu razumeti zašto je to učinila domaćica bloga i Brajović, jer ovo je koncert u četiri ruke, uzčitavaš nekakve moje navodbe stavove o homoseksualnosti?

:))))
Nije!
Ali ti je ideja - sjajna!
Brajović i ja bismo u četiri ruke mogli ispisati 4000 znakova i pokazati kako rešavamo banalne nesporazume koji nam se dešavaju (a možda bi bilo i smešno, čak).
A tokom ovog razgovora tvoji komentari su sve samo ne - banalni nesporazum, idu po sadržaju od ljutnje, uvređenosti, gneva i učitavanja do (malko) nepotrebnog cinizma i pokušaja lake diskvalifikacije sagovornika.
Pri čemu ti niko ne spori da praviš svoje izbore. To je tvoje pravo.
Čak i kad su u sukobu sa propisima koji su na snazi.
Zanimljiva stvar, stvarno.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:45 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

sneza.lazarevic
Vojislav Stojković


Primer No2: Plemenita nastojanja države da se po ugledu na druga napredna društva, umesto u specijalne škole, deca sa posebnim potrebama uključe u redovne osnovne škole, oblikovana su kroz odgovarajuće obavezne norme i propise. Međutim, u većini osnovnih škola nisu stvoreni ni elementarni uslovi da inkluzija bude uspešna. Održan je po koji seminar na kome su prisustvovali školski psiholozi i pedagozi, napisana kratka uputstva i to je otprilike sve. Meni je teško i da zamislim kako će se učiteljica I razreda, koja u svom odeljenju ima 30 učenika, snaći i sa još dvoje ili troje dece sa posebnim potrebama. Pitam se, s obzirom na stanje u našem školstvu, ne bi li takvoj deci bilo bolje u posebnim školama, gde je čitav nastavni i vaspitni proces prilagođen posebnim potrebama polaznika i gde je nastavno osoblje, svojim stručnim obrazovanjem i svojim iskustvom, daleko vičnije radu sa decom sa posebnim potrebama.




Lični primer: Srednnja škola u Beogradu, učenik u toj školi moj sin, mladić sa autizmom. Upravo završio drugi razred.
Pričam sa njegovom razrednom juče i ona mi kaže - bila mi je pravnica, sekretar škole i kazala mi je - Jao, koliko se naša škola promenila u ove dve godine otkako je Stefi upisan! Potpuno je drugačija atmosfera, ljudi su tolerantniji, otvoreniji. A kako smo se svi bojali!
Tako mi je ulepšala dan.

"Takvoj" deci je najbolje među vršnjacima. Ja vam kažem, kao neko ko to živi. Ne postoji ta struka koja ima pravo da stavi šapu na nečiji život.


Naravno da je takvoj deci najbolje među vršnjacima, a školi koju pohađa tvoj sin, kapa dole.

Međutim, mnogo je primera koji pokazuju da su škkole, pogotovo osnovne, potpuno nespremne dočekale "inkluziju", bez ikakvih priprema nastavnike, učenika i njihovih roditelja. Tu uopšte nije reč o izboru, kako tvrdi gordanac, već o neznanju i nesnalaženju, dakle o uslovima koji su prethodno morali biti obezbeđeni. O tome sam govorio u mom primeru No2.
gordanac gordanac 15:51 23.06.2014

---

Tu uopšte nije reč o izboru, kako tvrdi gordanac, već o neznanju i nesnalaženju, dakle o uslovima koji su prethodno morali biti obezbeđeni.

Naravno da je reč o izboru, slobodnom izboru ustanova i ljudi koji u njima rade.
Neće.Ili - hoće, tako su "smatrale" propise.
Imali su znanja za NEĆE, ali nisu imali znanja za HOĆE? Nesnalaženje?
Nemam ja ništa protiv da ti poričeš realnost, to je jednako tvoje pravo na izbor, kao i bilo šta drugo, ljudi biraju netrpeljivost, svuda.
Pred svim školama je bila ista situacija, isti propis, neke su napravile dobar izbor, neke pogrešan (i mnoge ga još uvek prave).
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:54 23.06.2014

Re: :)

gordanac

Zanimljiva stvar, stvarno.

Ništa mi nije zanimljivije danas na ovom blogu od tebe i tvojih odgovora na moje komentare.
Primera radi ovo:
gordanac

A tokom ovog razgovora tvoji komentari su sve samo ne - banalni nesporazum, idu po sadržaju od ljutnje, uvređenosti, gneva i učitavanja do (malko) nepotrebnog cinizma i pokušaja lake diskvalifikacije sagovornika.

ili ovo:
[quote=gordanac
jer je sasvim očita vaša netpreljivost prema jednoj društvenoj grupi koja ne može da menja svoje lično svojstvo, kao i prema ideji uključenosti sve dece u školovanje, odnosno prema uključenosti dece koja ne mogu da menjaju svoja ličan svojstva, drugačija su.

gordanac gordanac 15:59 23.06.2014

Re: :)

Ništa mi nije zanimljivije danas na ovom blogu od tebe i tvojih odgovora na moje komentare

Ih, pa kako ondaK reče da "gubimo vreme" i posla me da "obnovim gradivo", ha?
Ne može oba - i da ti je zanimljivo šta pišem i da gubiš vreme.

Ne bi valjalo da ti je dosadno, jel' tako? Ovo, kad ti je zanimljivo, to je - dobro.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:02 23.06.2014

Re: ---

gordanac
Tu uopšte nije reč o izboru, kako tvrdi gordanac, već o neznanju i nesnalaženju, dakle o uslovima koji su prethodno morali biti obezbeđeni.

Naravno da je reč o izboru, slobodnom izboru ustanova i ljudi koji u njima rade.
Neće.Ili - hoće, tako su "smatrale" propise.
Imali su znanja za NEĆE, ali nisu imali znanja za HOĆE? Nesnalaženje?
Nemam ja ništa protiv da ti poričeš realnost, to je jednako tvoje pravo na izbor, kao i bilo šta drugo, ljudi biraju netrpeljivost, svuda.
Pred svim školama je bila ista situacija, isti propis, neke su napravile dobar izbor, neke pogrešan (i mnoge ga još uvek prave).


gordana, podsećaš me na čuvene teologe. Jer, slično je govorio i Toma Akvinski i mnogi teolozi posle njega, a i danas isto govore: Na svakom čoveku je izbor da li će slediti Svevišnjeg ili Nečastivog. Onaj koji krene za Nečastivim i podlegne njegovim iskušenjima je grešan i čeka ga večni pakao.

Međutim, savremene humanističke nauke, posebno psihologija i sociologija, na problem izbora koji stoje pred svakim čovekom gledaju bitno drugačije.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:04 23.06.2014

Re: :)

gordanac
Ništa mi nije zanimljivije danas na ovom blogu od tebe i tvojih odgovora na moje komentare

Ih, pa kako ondaK reče da "gubimo vreme" i posla me da "obnovim gradivo", ha?
Ne može oba - i da ti je zanimljivo šta pišem i da gubiš vreme.

Ne bi valjalo da ti je dosadno, jel' tako? Ovo, kad ti je zanimljivo, to je - dobro.


Nije mi dosadno. naprotiv, vrlo mi je zanimljivo. gubitkom vremena smatram svaki dalji pokušaj da razjasnim ono što je u mom prvom komentaru prilično jasno napisano.
angie01 angie01 16:04 23.06.2014

Re: ---

Pred svim školama je bila ista situacija, isti propis, neke su napravile dobar izbor, neke pogrešan (i mnoge ga još uvek prave).


pa nije slobodan izbor ljudi koji rade u skolama, da nesto smatraju, nece, hoce- one su drzavne institucije, placene iz budzeta, podpadaju pod neke zakone i moraju da ih sprovode- vlast je ta koja nije oragnizovala i obezbedila sprovodjenje, kako tih, tako i drugih zakonskih propisa koji se isto "tumace"- nije to neka velika filozofija, sistematska provera na svim nivoima.....samo nema volje, svesti,...ili mozda bolje, rasprostranjena bahatost i bezobrazluk.
princi princi 16:10 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Naravno da se u porodici u prvih nekoliko godinama razvoja ne formira konačna ličnost,: Naravno da ličnost ne formira ni okruženje iz ulice i kraja, pa ni osnovna i srednja škola, čak ni visoka. Čovek svoju ličnost razvija dok živi.

Ono o čemu sam ja pisao u svom komentaru jeste da socijalni stavovi stečeni u porodici i ranim godinama razvoja nisu stvar izbora jedinke, te da se kasnije školovanjem i drugim uticajima, teško menjaju. Ko to ne razume, ja ga ne želim ubeđivati, mogu ga samo uputiti na rlevantne izvore iz socijalne psihologije.

Ma dobro, valjda nešto zavisi i od genetike. Pored toga, šta sa porodicama u kojima se neguje friendly pristup različitostima, u kojima se iste smatraju za obogaćivanje? Nisu sve porodice nužno patrijarhalno-pašnjačkog tipa. Kod nekih ljudi se predusretljivost prema novim iskustvima formira nezavisno od porodica u kojima su potekli. Pored toga, mnoge "tradicionalne" porodice se nisu ni susretale sa izazovima koje se pred modernog čoveka i porodicu postavljaju. Prema tome, odgovori na ove izazove formirani u takvim porodicama su potpuno irelevantni i neprimenljivi a meni se čini da tu ne pomažu čak ni udžbenici sociologije i psihologije. Mislim da tu, generalno i posredno, i leži jedan od osnovnih problem Srba: ta vera da postoji neka fiksna, "istinita" istorija, "suština", da su društveni odnosi (i to na svim nivoima, od porodice do države i među državama) u osnovi fiksni i da se ne menjaju. Istorija, naprotiv, zahteva stalnu reinterpretaciju, stalno redefinisanje a sve u ključu savremenih događanja i procesa. Sve više mi se čini da su društva koja su nesposobna da zauzmu takav odnos prema istoriji i sebi osuđena na propast (daleko odosmo, ovde ću stati).

Inače, što se tiče opšte neopremljenosti i generalne nepismenosti političara, poglavito srpskih, tu se potpuno slažem. Ista stvar se može reći i za novinare, na primer, ali to je druga i složena priča.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:13 23.06.2014

Re: ---

angie01
vlast je ta koja nije oragnizovala i obezbedila sprovodjenje, kako tih, tako i drugih zakonskih propisa koji se isto "tumace"- nije to neka velika filozofija, sistematska provera na svim nivoima.....samo nema volje, svesti,...ili mozda bolje, rasprostranjena bahatost i bezobrazluk.


Nažalost, naše su vlasti (parlamenti, vlade, predsednici..) uverene da je dovoljno izglasati zakone, a dalje sve ide ko po loju. Prof. Radomir Lukić, ako to do njega dopire, sigurno se prevrće u grobu.

Za tako pogrešne stavove o funkcionisanju države, institucija i društva, nisu oni jadni krivi, jer su učii od drugih i drugačijih profesora i sticali drugačije master i doktorske diplome.
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 16:21 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Vojislav Stojković




Naravno da je takvoj deci najbolje među vršnjacima, a školi koju pohađa tvoj sin, kapa dole.

Međutim, mnogo je primera koji pokazuju da su škkole, pogotovo osnovne, potpuno nespremne dočekale "inkluziju", bez ikakvih priprema nastavnike, učenika i njihovih roditelja. Tu uopšte nije reč o izboru, kako tvrdi gordanac, već o neznanju i nesnalaženju, dakle o uslovima koji su prethodno morali biti obezbeđeni. O tome sam govorio u mom primeru No2.


Ja ne znam i ne razumem šta to znači "pripremiti se za inkluziju". Ljudi se ne menjaju dok ne moraju. Tek kada deca sa smetnjama u razvoju uđu u škole, nastaje promena. Pre toga je nema.
gordanac gordanac 16:28 23.06.2014

istina

Ljudi se ne menjaju dok ne moraju. Tek kada deca sa smetnjama u razvoju uđu u škole, nastaje promena. Pre toga je nema

I uprkos svim mogućim (ne)organizovanim otporima kojima se pokuša sprečiti zajedničko školovanje - taj proces je nezaustavljiv, srećom

Koliko god strašnih priča o zajedničkom školovanju iz raznih škola znala - toliko ih znam i sjajnih, pravih, dobrih ... priča kojima su svi na dobitku, a pre svega deca.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:28 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

princi
Ma dobro, valjda nešto zavisi i od genetike.

Mnogo toga zavisi od genetike, ali geni su pre svega predispozicija, a koje i kakve socijalne stavove će ličnost u detinjstvu usvojiti zavisi od okruženja u kome odrasta. Naravno, rani stavovi se kasnije mogu menjati, ali uz mnogo organizovanih napora i truda tokom školovanja.

Srbija jeste u XXI vek ušla kao patrijarhalno društvo i prilično zatvoreno za promene, kako u ekonomskoj, tako i u socijalnoj sferi. Ali to ne daje pravo našim političarima da se ljute na narod, da govore kako građani prave pogrešne izbore u povodu notornih pitanja, kao što je tolerancija prema drugačijima, npr.

Upravo oni, izabrani predstavnici naroda, službenici koje narod plaća sa svoje grbače, moraju stvoriti uslove da večina građana bira ono što je ispravno i što čitavo društvo vodi ka prosperitetu.

Između ostalog, u tome se ne razumemo domaćica bloga i ja, dok Brajović samo tercira.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:38 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

sneza.lazarevic

Ja ne znam i ne razumem šta to znači "pripremiti se za inkluziju".

Ima mnogo toga što je bila obaveza države, obaveza škola, obaveza nastavnika, obaveza roditelja dece sa posebnim potrebama, pre nego što je inkluzija i počela.

Recimo:
"Prioritetne oblasti struĉnog usavršavanja od znaĉaja za razvoj obrazovanja i vaspitanja jesu:
3) inkluzija dece i uĉenika sa smetnjama u razvoju i iz društveno marginalizovanih grupa;" (http://inkluzivno-obrazovanje.rs/files/Pravilnik_strucno_obrazovanje.pdf)
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 16:53 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Vojislav Stojković
sneza.lazarevic

Ja ne znam i ne razumem šta to znači "pripremiti se za inkluziju".

Ima mnogo toga što je bila obaveza države, obaveza škola, obaveza nastavnika, obaveza roditelja dece sa posebnim potrebama, pre nego što je inkluzija i počela.

Recimo:
"Prioritetne oblasti struĉnog usavršavanja od znaĉaja za razvoj obrazovanja i vaspitanja jesu:
3) inkluzija dece i uĉenika sa smetnjama u razvoju i iz društveno marginalizovanih grupa;" (http://inkluzivno-obrazovanje.rs/files/Pravilnik_strucno_obrazovanje.pdf)


Vojislave, zaista imam puno iskustva u ovome, radim u Mreži podrške inkluzivnom obrazovanju, i istovremeno, lično sve to osećam.

Stručno usavršavanje jeste važno, ne mogu da tvrdim da nije. Uključivanje stručnjaka jeste važno. Ali, ako možete da mi verujete na reč, kada su rađene obuke sa nastavnicima 2010. godine, dakle prve godine pošto su odredbe zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja stupile na snagu, bilo je veoma teško, mnogo otpora, mnogo buke i povike.
Upravo sada Mreža podrške realizuje obuke za zaposlene u srednjim školama. Otpora je značajno manje. Neuporedivo. Zato što su deca već u školama. Zato što se više ne postavlja pitanje "da li", već "kako".

I na kraju, ponoviću se po ko zna koji put. Kad čujem konstatacije kako nismo bili spremni, uvek se pitam da li ikome padne na pamet pitanje šta ta deca da rade dok se svi ne pripreme. Mislim, deca rastu, ne možemo ih zamrznuti dok se nastavnici, druga deca, roditelji druge dece ne pripreme. Njima život prolazi. Što se kasnije uključe u život zajednice, to je teže i problemi su veći.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 17:17 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Vojislav Stojković
... dok Brajović samo tercira.




Ја не знам да терцирам.
Ови момци знају...
gordanac gordanac 17:18 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Upravo oni, izabrani predstavnici naroda, službenici koje narod plaća sa svoje grbače, moraju stvoriti uslove da večina građana bira ono što je ispravno i što čitavo društvo vodi ka prosperitetu.

Pa upravo to i radim."Stvaram uslove" (čak i ovde i sada, dijalogom kojeg i inače manjka kod nas u društvu)
Od tri do pet godine priprema zakona, javne rasprave o raznim zakonima kojima se propisuje zabrana ponašanja zasnovana na netrpeljivosti, od Antidiskriminacionog zakona, preko zakonskih promena u obrazovanju kojim se uključuju sva deca, pa sve do zakona o Zaštitiniku građana ili Kancelariji državnog revizora (koji smo radili mi poslanici, ne Vlada). (O zakonskim promenama koje se tiču položaja žena i da ne govorim ovom prilikom).
Tokom promena u obrazovanju učestvovala u osnivanju novog Odbora za prava deteta (zajedno sa UNICEF) koji je kontrolisao kako teče i uključivanje dece i pratio otpore i roditelja i strukovnih udruženja i nastavnika širom Srbije, od škole do škole, podnosila amandmane na Budžet za sredstva personalnih asistenata, sarađivala sa svima "preko partijskih taraba" zajedničkom voljom da primena uključenosti sve dece "ide" što brže, uključujući podršku Poverenici za ravnopravnost da žene mogu da idu i u vojnu gimnaziju i na akademiju ...
I nepristojno bi bilo da prepričavam kakve sve jezičke oblike netrpeljivosti sam čula za decu s smetnjama u razvoju, za invalide, za Rome, ...
A možda ću jednom detaljno pričati kakvih sam dobrim promenama imala prilike da svedočim.
I baš zato tvrdim - netrpeljivost je izbor koji ljudi naprave, slobodan izbor.
I imala sam, ne tako retko, prilike i da svedočim kako ljudi menjaju taj svoj izbor, opet svojom voljom.
I to je proces koji se (verovatno) nikada ne završava i nikad nije dovoljno dobro.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 19:40 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Uopšte ne sumnjam, gordanac, u tvoje dobre namere i tvoj lični doprinos rešavanju mnogih značajnih pitanja u našem društvu, pa i po pitanjima koje su tema ovog bloga.

Ono što me je iznenadilo u ovom tvom postu i potonjim komentarima jeste tvoja tvrdnja: "netrpeljivost je izbor koji ljudi naprave, slobodan izbor".

Naravno da se slažem s tobom da je netrpeljivost pogrešan izbor, ali da li si ikad otišla korak dalje i zapitala se zašto neki ljudi, ponekad i većina, prave pogrešan izbor?

Ja sam pokušao da ponudim deo odgovora na to pitanje polazeći od za sada važeće teorije o socijalnim stavovima, ukazujući zašto neki ljudi prave pogrešan izbor kada su u pitanju drugačiji, zašto ih ne prihvataju kao sebi ravne, ali drugačije. Primere koje sam naveo nisam izmislio, svima su nam poznati.

Međutim, ti si moj komentar, uz sasluženje Predraga Brajovića, protumačila kao da sam ja napravio pogrešan izbor glede drugačijih, iako ja o svojim stavovima prema deci sa posebnim potrebama ili homoseksualcima, nisam napisao ni jednu reč.

To je ono što me je prilično iznenadilo u ovom slučaju. Mada, moram priznati, silno me zabavlja kada ljudi koji su u prvim redovima borbe za sve vrste prava i tolerancije, nisu u stanju da tolerišu tuđe pravo na drugačije mišljenje, (koje ja, istini za volju, u ovom slučaju nisam ni izneo).

Ponoviću još jednom, samo za tebe i štovanog nam Brajovića, ja jesam za prihvatanje drugačijih i za toleranciju prema različitosti svake vrste. Kada pokušam da objasnim zašto je u našem društvu nedovoljno tolerancije prema npr. homokseualcima, to ne znači da sam ja homofob. Isto važi i kada govorim o tome da nisu stvoreni svi potrebni uslovi za, u našoj školskoj praksi nov, a uz to složen proces inkluzivnog obrazovanja u mnogim osnovnim školama u Srbiji, to ne znači da sam ja protiv inkluzije.

PS: Pazi, molim te, šta je na osnovu mog komentara zaključio više puta pomenuti Brajović (citiram):
"У складу са изнетим ставовима, претпостављам да треба отворити неку врсту зоо врта, у коме ћемо држати децу са посебним потребама, да се не мешају са осталима, а хомосексуалце изоловати на Велико ратно острво, да барем мало мушкости, оне ратне, уђе у њих?!" (završen citat).

Šta reći na ovako briljantno zaključivanje, sem ostati bez teksta i komentara.

gordanac gordanac 20:23 23.06.2014

pretpostavke i dokazi

Ono što me je iznenadilo u ovom tvom postu i potonjim komentarima jeste tvoja tvrdnja: "netrpeljivost je izbor koji ljudi naprave, slobodan izbor".

Ne sumnjam da te iznenadilo. Nezgoda s tom tvrdnjom je što je - dokaziva i proverljiva.

Kada pokušam da objasnim zašto je u našem društvu nedovoljno tolerancije prema npr. homokseualcima, to ne znači da sam ja homofob. Isto važi i kada govorim o tome da nisu stvoreni svi potrebni uslovi za, u našoj školskoj praksi nov, a uz to složen proces inkluzivnog obrazovanja u mnogim osnovnim školama u Srbiji, to ne znači da sam ja protiv inkluzije.


Tvoja objašnjenja su takva da "jedno isključuje drugo" i bismo toleranciju i ne bismo baš sasvim jer postoji mnogo netolerancije. I hteli bismo da tolerancije ima, ali bismo i da odložimo "nanošenje tolerancije", jer eto ima toliko objašnjenja zašto smo netolerantni. I još kažeš da je zato što su homoseksualni pokreti "agresivni", a i deci bi bilo bolje u posebnim školama, dok se nekako već - ne steknu uslovi da se izbor o netrpeljivosti prema jednoj ili drugoj grupi čini u skladu s važećim propisima, sve to kroz primere.

U našem društvu je nedovoljno tolerancije prema homoseksualcima jer ljudi odluče, slobodno, da su i oni i njihovo lično svojstvo - nepoželjni i neprihvatljivi za društvo, otud i toliko teškoća s njihovim ljudskim pravom.
U našem društvu postoje uslovi da sva deca budu uključena u nastavu, a to se uključenje dešava tako što se sva deca prihvataju, uprkos tome što ima otpora tome na raznim stranama, otpora koji potiče od nečijeg slobodnog izbora za netrpeljivost prema deci sa smetnjama u razvoju ili Romima ili kome god.

Naš nesporazum ne postoji. Mi smo samo napravili različite izbore, slobodno. Dešava se.


gordanac gordanac 20:46 23.06.2014

eh ... ma kakva terca ...

Predrag Brajović:
Ја не знам да терцирам.
Ови момци знају...

... to što ti momci rade - to ti je muzika prostih brojeva, Univerzum u par nota :))

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 20:47 23.06.2014

Re: pretpostavke i dokazi

gordanac
Ono što me je iznenadilo u ovom tvom postu i potonjim komentarima jeste tvoja tvrdnja: "netrpeljivost je izbor koji ljudi naprave, slobodan izbor".

Ne sumnjam da te iznenadilo. Nezgoda s tom tvrdnjom je što je - dokaziva i proverljiva.

OK slažem se da je tvrdnja dokaziva i proverljiva. Ali ZAŠTO prave pogrešan izbor? To je pitanje koje si ti postavila u osnovnom tekstu. Evo, da te potsetim (citiram):
"Zašto je potrebno zakonima propisati zabrane ponašanja zasnovanih na takvim predrasudama i dogovarati obrazovanje od najranjih uzrasta u nekom društvu da bi se takvom dogovorenom, propisima utvrđenom kulturom prema drugačijima omogućilo da budemo ono što za sebe, po prirodi stvari, smatramo da jesmo - ljudi?" (završen citat).

Ako je tvoj odgovor na to pitanje: Zato što ljudi prave pogrešan izbor, to onda, oprosti, nije nikakav odgovor.

Ne tvrdim da sam otkrio nešto novo, kada kažem, da je pogrešan izbor posledica ranije usvojenih socijalnih stavova, ali tvrdim da je taj odgovor potpuniji i jasnije pokazuje u kom smeru treba delovati. Jer za promene socijalnih stavova nisu dovoljni samo zakoni koji sankcionišu, potrebno je daleko više.

gordanac
Naš nesporazum ne postoji. Mi smo samo napravili različite izbore, slobodno. Dešava se.

U odnosu na šta smo napravili različite izbore? I zašto si večeras toliko opčinjena izborima, da neće uskoro vanredni parlamentarni ili stranački, u DS?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:58 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Vojislav Stojković
PS: Pazi, molim te, šta je na osnovu mog komentara zaključio više puta pomenuti Brajović (citiram):
...
Šta reći na ovako briljantno zaključivanje, sem ostati bez teksta i komentara.

... и подсетити да сам једном другом приликом утврдио и да си шовен (ОВДЕ, и друге расправе с тобом у коментарима на том блогу), не желећи, наравно, тиме да те вређам, као ни овим што сам данас изнео. Само утврђујем твоје ставове спрам појединих социјалних жижа. На жалост, у таквим ставовима ти ниси усамљен, већ их значајан део српског друштва понавља, зато су ми важни. Рецимо, кад погледамо коментар некога ко се у реалном животу, као мајка детета са тешкоћама у развоју, сусреће са српским друштвом -- дакле, кад погледамо ставове Kleine Mutter, види се да су то, мање више, све оне твоје речи које си овде изрекао поводом друштвеног проблема о ком расправљамо. Но, ево њеног сусрета са српским друштвом и реакције тог друштва:
1. Neka ide u školu za decu sa smetnjama.
2. Nije škola za svako dete.
3. Zašto druga deca da ga/je trpe?
4. Nisam školovan/školovana da radim sa decom sa smetnjama.
5. Šta njemu /njoj znači škola kad je zaostao/la u razvoju.
6. Neću da imama takvo dete u odeljenju.
7. Nije ni za specijalanu školu. Pre su takva deca išla u dnevni boravak.
8. Neću ja da ga vodim u toalet iili mu vežem pertle.
itd

Šta roditelji dece sa smetnjam čuju od od pojedinih lekara , ponekad:
1. Rodila si klona.
2. Šta si mi ga /je dovela, vidiš kakav/a je.
3. Šta će mu škola ? U školi se uči a šta on /ona može da nauči.

itd

Šta roditelji ponekad čuju u socijalnoj službi:
1. Što ga ne smestite negde, biće vam lakše. Drugo dete će se bolje osećati.

itd

Šta misle roditelji deteta sa smetnjama:
1. Moj/a je , za mene najbolji /a.
2. Toliko toga mogu od mog deteta da naučim, bar kad je volja za životom u pitanju.
3. Svakodnevno preispitujem svoje moralne norme i moje dete je misionar dobrote i ljubavi.
4. Koliko mi je samo radosti pružilo.
5. Moje dete može da uči, sporije i na svoj način.
6. Roditelji zdrave dece nisu svesni koliko su u prednosti da organizuju svakodnevni život..
6.Šta će biti s njim kad mene više ne bude. Kome da ga ostavim?

itd

То је то...
Хорски ехо твојих речи.
gordanac gordanac 21:04 23.06.2014

sasvim je jednostavno

Izbor ZA netrpeljivost prema drugačijima, ljudi prave - slobodno, svojom voljom.
A propisi koji su na snazi kažu da li je ili ne taj izbor - pogrešan.

Zato je pogrešan.(Ili nije)

A izbor prave jer - mogu da ga naprave, slobodno.
Zato ga i prave.

Dok nema propisa koji zabranjuju ponašanje zasnovano na po propisima pogrešnom izboru - mogu drugim ljudim svojom netrpeljivošću da prave nesreće koliko im volja.
Kad ima propisa koji ponašanje zasnovano na netrpeljivosti zabranjuju onda imaju malko problema da prave nesreću drugim ljudima, drugačijim od sebe. I onda se opiru kako znaju i umeju da ipak - ne bi imali problema, da im bude dozvoljeno da krše propise.

U odnosu na šta smo napravili različite izbore? I zašto si večeras toliko opčinjena izborima, da neće uskoro vanredni parlamentarni ili stranački, u DS?

U odnosu na pravo da se slobodno izabere netrpeljivost, Ti izabrao DA, ja izabrala NE netrpeljivosti, očito je.
Ne znam da li će skoro vanredni parlamentarni, a ne očekujem ih u DS.
I - ne, nisam opčinjena izborima, kaotakvim nego se celim postom i komentarima bavim posledicama koje izbori koje ljudi naprave proizvedu po druge ljude.Te posledice su čitav život ljudi koji su drugačiji.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 21:10 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Подсетити да сам једном другом приликом утврдио и да си шовен


Ma, šta kažeš, utvrdio?
Sreća je moja, Brajoviću, da ne radiš u policiji ili DB, pa ti bi mene, koliko večeras, priveo i osudio.

Već sam ti jednom rekao da je šteta što svoju maštu ne koristiš kao pisac, već je obilato rabiš kako bi je projektovao, tumačeći i učitavajući u tuđe komentare.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 21:15 23.06.2014

Re: sasvim je jednostavno

gordanac
U odnosu na pravo da se slobodno izabere netrpeljivost, Ti izabrao DA, ja izabrala NE netrpeljivosti, očito je.


Ponovo, i poslednji put te molim, citiraj deo bilo kog mog komentara u kome sam ja izabrao DA, netrpeljivosti.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:25 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Sreća je moja, Brajoviću, da ne radiš u policiji ili DB, pa ti bi mene, koliko večeras, priveo i osudio.

Не, не бих.
Хомофобија, шовинизам, дискриминаторски став спрам деце са сметњама у развоју -- нису кривична дела. Санкције спрам оваквог понашања, ако уоште постоје, засад су најчешће тек социјалне: презир, осуда, друштвена изолација...

Узгред, одговори на ова осетљива питања прихватања различитих друштвених група често су меродаван одраз цивилизованости и хуманости једног друштва.
princi princi 21:28 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Sine, tačno se vidi ko večeras navija za Hrvate a ko za Mehiko.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:33 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

princi
Sine, tačno se vidi ko večeras navija za Hrvate a ko za Mehiko.

:))))))))
Хвала ти на отвореној подршци!
tasadebeli tasadebeli 22:04 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

sneza.lazarevic

Jao, koliko se naša škola promenila u ove dve godine otkako je Stefi upisan! Potpuno je drugačija atmosfera, ljudi su tolerantniji, otvoreniji. A kako smo se svi bojali!


Кажем ја! У неким српским школама постоје нека деца и неки наставници којима се нешто десило у души...

Штета што образовни систем то не види и не уме да искористи за једно боље образовање у Србији... Осим декларативне подршке и тапшања по рамену у изузетним приликама када се треба показати пред гостима из иностранства, они оперативци, "директни извођачи радова" у учионицама не добијају више ништа... Ни основну подршку у раду која следује по законским одредбама...

Али се зато "одабрани" лепо користе таквом ситуацијом за самопромоцију, а богами и за зараду...

Српска посла...
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:25 23.06.2014

Re: pretpostavke i dokazi

"Zašto je potrebno zakonima propisati zabrane ponašanja zasnovanih na takvim predrasudama i dogovarati obrazovanje od najranjih uzrasta u nekom društvu da bi se takvom dogovorenom, propisima utvrđenom kulturom prema drugačijima omogućilo da budemo ono što za sebe, po prirodi stvari, smatramo da jesmo - ljudi?" (završen citat).

Ako je tvoj odgovor na to pitanje: Zato što ljudi prave pogrešan izbor, to onda, oprosti, nije nikakav odgovor.


Zato što se tim zakonima garantuje sloboda i drugačijima, a to je cilj demokratije. I civilizovanosti.

"Sloboda je sloboda za druge."
(Klara Cetkin)
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:39 23.06.2014

Re: Zašto smo netrpeljivosti skloni?

Predrag Brajovic

Хомофобија, шовинизам, дискриминаторски став спрам деце са сметњама у развоју --

Mene što se tiče, samo si toliko "utvrdio"? Biće da si u kreativnoj blokadi, hvata ta pošast pisce ponekad.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana