...
Pričaju dva dizelaša 2070 godine:
- Jeli b’ate jel’ znaš kako su zvali Munze pre 70 godina?
- Kako b’ate?
- Zemun b’ate, Zemun.
...
Sedim tako i razgovaram sa jednim svojim prijateljem. On je za ove, ja za one. Razgovaramo o tome koliko su ove dve „Alo kralju“ devojčice uspele da ponesu sa sobom i pitamo se gde su sada? Da li uopšte izlaze iz kuće? Dok tako pijuckamo jednu čašicu razgovora, gde me on ubeđuje da bi bilo bolje da su ovi na vlast, ja kažem da je bolje da su oni na vlasti, zajedno se dogovaramo da KAPU definitivno treba SKINUTI ovom liku koji je ove dve „Alo kralju“ droce snimao i pratio sve ono vreme. U trenutku prosvetljenja, pitamo se što taj film nije na FESTU – onako između onih glavnih svetskih ostvarenja kao intermezzo.... tog lika za predsednika
...
Sa druge strane na FESTu i tušta i tma. Mada ako me još jednom neko pita zašto je onaj rumunski film dobio zlatnu palmu ja stvarno nemam šta drugo da kažem, već da pitam da li postoji i jedan film koji može da mu parira, a koji je viđen na FESTU ove godine? Da, tako je, nije za one sa slabim stomacima, a i onima sa mnogo boljim je težak, ali film ima priču, muziku, atmosferu, glumu i što je najvažnije ima poentu. Opet kažem, jeste težak, ali je ostavio utisak. Ove pola-pola priče, nedovršeni pokušaji i romantizirana ostvarenja pretočeni u šećernu vodicu – fala braćo i sestre ali ja mogu to vreme i pametnije da potrošim. E da, prvi put sam se razočarao u moj omiljeni trio fantastikus-kus Dep-Bonam Karter-Rikman.... Jooooooj razočarenja..... I najbolje iznenađenje – Voz za Dardžling ;)
...
Kao smo već kod Sava Centra (u kome se, jelte, FEST održavao), molim sve one koji znaju gde ova slika stoji u SCu da se jave. Totalno oduševljenje kada sam je video. Bio sam više nego iznenađen kada sam ustvari video koliki je svet bio taj nekadašnji Beograd – Srbija - Jugoslavija. UN, znaće već neko koje godine, ovde u Bgu. Pa tada smo stvarno bili svet i ličili smo na ljude. Mogu samo da zamislim i da u tom snoviđenju uživam dok se vraćam u realnost. I da se pitam na šta li će da liči naše gostoprimstvo kada nam za par nedelja zakuca Evrovizija na vrata. Na kakav cirkus će sve to ličiti? Sećam se Zagreba i prve pesme Evrovizije koja je bila organizovana kod nas – počela je tako što je Španska kompozicija dva puta izlazila na scenu (one dve vatrene Španjolke) i da se Oliver Mlakar izvinjavao zbog manjeg gafa. Manji gaf je ok, ja se plašim Kinga, Karpentera i mog omiljenog Barkera koji bi se pomešali u zajedničkom ostvarenju - Night of The Living Dead.
...
„Ona se budi, o tako lepa je rosa gde su ljudi...
„Vrednost je vaša odraz vaše ćudi bre, pa nismo mi ludi bre, nismo ni zaspali, samo smo zastali, kad bi se sastali, na nebu hodali, na brdu sedeli, okopavali, vadili, više se radovali, i nije bedan život zbog bede, već zbog toga glupi sede, glupi slede.... jebite se bračni parovi, papirnati varovi, niste stari samo sažvakani, u procesu umakani, bolje da ste plakali bre, pa lepši bi svet stvorili, pa možda ne bi sve u jednom danu, radio samo za hranu, igrao se svoje igre skrovišta, pođi samnom, pokazaću ti lovišta...“ – Copyrighted by Suid
Što bi rekao autor ovog teksta gore i moj prijatelj (za njega je vezan kuriozitet o kome ću pričati samo ako dobijem dozvolu)
Svu smo sreću stavili u dozer
...
Bio sam u etno selu nadomak Velike Plane.... Super je... Tamo su nam ondašnji dali „folder“ – čitaj flajer – da ih reklamiramo – što i radimo ;)
...
Završavam piće sa onim prijateljem iz prvog pasusa. Sunce nam bije u prozor. Stvara osećaj topline i budi energiju. I dalje komentarišemo događaje i zbivanja. I dalje razmatramo solucije. I dalje se u mnogo pitanja ne slažemo. I dalje on bije u klin ja u ploču. Ali dok god bijemo ima smisla. Posla dva sata prepirki i svađa ustanovljavamo da ustvari imamo isti underlying interes – da nam bude bolje. Da ustvari imamo isti poriv, samo da ga gledamo iz drugačijih perspektiva. I tada se setim starog dobrog Johna Nesha koji je rekao... da Adam Smith needs revision... every man for himself... or.... decide for yourself ladies and gentleman... but I think Adam Smith is wrong
...
And for the end - A kiss to build a dream on