Hendriks je bio nervozan tog dana. Javili su mu da nema smenu već da je narednih 48 sati na čekanju. Mora biti dostupan za svaki poziv i svaki potvrditi odlaskom na mesto kvara što u njegov džep stavlja oko 15o funti. U proseku, Hendriks može zaraditi 600 funti za dva dana. Sve što treba je da na četiri poziva odgovori sa – U redu. Idem.
Te nedelje je ležao zagledan u sliku nepoznatog autora okačenu o glavni zid spavaće sobe. Vetar je udarao u prozore i nanosio kišu na umrljana okna. Nije razmišljao ni o čemu posebnom. Jednostavno ga je mrzelo da ode do dnevne sobe i uključi tv i aparat za kafu. Telefon bi tada bio ili kraj njega ili na stolu koji ga deli od ideje da ustane i šutne ekran svom snagom, jer takav je dan ova nedelja. Zato Hendriks ostaje u krevetu a kiša lupa po staklima.
Da ne bi gledao u telefon na svakih pet minuta, pojačava zvonjavu i stavlja aparat u fioku radnog stola. Čemu svo to iščekivanje poziva iz centrale? Dovoljno je što će čuti zvono stoga stvarno nema potrebe da bulji u njega. Ustaje da bi ga ćušnuo u fioku, navlači roletne i pušta film.
Nakon samo prvih 15 minuta njegovog omiljenog '' Prve velike pljačke voza'' neko je stao pred vrata i nije skidao prst sa zvona. Ignorisao je taj odvratni zvuk iako je znao da on neće tek tako nestati. Znao je da je njegova majka pred vratima i da je kiša i da je mora pustiti. Tu ženu još niko nije pobedio a s godinama postajala je sve nepodnošljivija.
Zvono se i dalje čulo.
Pridigao se, pauzirao film, navukao bade mantil krećući se hodnikom ka vratima. Pokupio je ključeve sa police i prodrao se da prestane sa jebenim zvonom.
- Puca mi glava, kevo! Na korak sam od vrata! Čuo sam te i prvog minuta!
… Zašto urlaš, Entoni? Pa ja sam na kiši. Ja sam na kiši već šest-sedam minuta a ti se dereš?!- rekla je i prošla kraj njega stresajući kapi na pod.
Pridržao joj je kaput, okačio ga, odneo kišobran u kupatilo i bacio ga u kadu. Za to vreme maman je već sedela u dnevnoj sobi i gledala televiziju.
- Napravi mi čaj, mili, i nemoj stavljati mlako.
Zbog ovakvih rečenica Hendriks bi je najradije izbacio iz kuće. Tako je i devojku, tako bi i nju. Otišao je od majke sa devetnaest godina, svoj je čovek ali i dalje sve što ume je da zakoluta očima. Samo ga ona ovako jeftino izbacuje iz takta. Da dođe nepozvana, ušeta se, raskomoti i zatraži čaj a on da stoji iza šanka i čeka pisak čajnika dok ga od besa pritisak udara u obe slepoočnice.
- Gde je Kerol? Bila je to dobra cura, Entoni. Nadam se da si svestan toga.
- Da li moramo o njoj?! Nema je, kevo! Lupio sam joj šamar i od tada nije ovde. ''Bila je to dobra cura, Entoni ….'' …Šta bi ti uopšte znala o tome… molim te, uzmi čaj i ućuti
Možda je preterao sa visinom tona ali Hendriks nije mogao a da ne pukne. Seo je u fotelju i buljio kroz prozor dnevne sobe pokušavajući da se smiri i uputi izvinjenje. Ustao je, prišao zavesi i gledao niz ulicu. Auto mu je bio parkiran desetak metara niže od njegove kuće u Čingford aveniji. Plaćao je par stotina funti za njega svakog meseca. Od kada je Kerol otišla imao je dovoljno para za tako nešto.
- Ok, kevo, nisam trebao tako da odreagujem. Zajebano mi je od kada nije tu. Samo mi je još tvoje seruckanje potrebno. To je sve što sam želeo od ove nedelje.
Slušaj, balavče! – rekla je zagledana u lice voditelja poslepodnevnih vesti
… U pozadini se čulo zvono telefona i drkavi zvuk fioke koja se raspadala od vibriranja.
Čekaj, rekao joj je, zvoni mi službeni telefon.
- Hendriks, imaš poziv u severozapadnom delu, u 18 časova. Treba da se javiš pola sata ranije i poneseš lap top, modem i kutiju sa alatom, javio sam mu u dahu, tražeći potvrdu da će krenuti u narednih 15 minuta.
- Čoveče, koji me kurac šalješ na severozapad?
- Entoni, molim te završi poziv. Imam razlog zbog kojeg sam došla! Viknula je tako da sam je i ja čuo.
U redu, reče mi Hendriks. Krenuću kroz par minuta. Reci im da sam tamo pre šest.
Hvala, čovek. Uključiću te u majl sa njima, dodao sam i spustio slušalicu.
Hendriks navlači jaknu i govori joj – Imaš još čaja na šanku. U žurbi sam. Vraćam se ujutru.
Ona ga ćutke gleda. Koliko samo liči na svoga oca.
Koliko samo ličiš na tu svinju od čoveka, kaže i spušta praznu šoljicu na sto.
Truli, I.Pelin