Kako da dišem pod vodom? Jesam riba u horoskopu ali nemam škrge.
Volim da plivam. Posebno kada sam na moru. Pravo uživanje mi je da otplivam daleko od obale tamo gde nema nikoga i da uživam u mirnoj površini vode. U vodi nema barijera, nema stepenica i prividno nema težine vlastitog tela. Volim kada mi je kičma opružena i kada mi je telo u vertikalnom položaju. Ne volim da zagnjurim glavu u vodu. Svet ispod površine vode mi je potpuno nepoznat. Čitala sam razne bajke o vodenim čudovištima i strašnim alama, pa mi podvodni svet izazivao nelagodu. Ribe nikada nisam doživlja kao deo mog sveta. One žive u vodi ja na kopnu. One imaju škrge ja pluća.
Imala sam i akvarijum sa nekoliko šarenih, veselih ribica koje su živahno plivale u krug. One nisu pravi kućni ljubimci i pored najbolje volje s njima nije lako, a ne znam ni da li je moguće uspostaviti interakciju. Ne možeš da ih maziš, ne dolaze kad ih pozoveš, ne umiljavaju se. One su deo enterijera, ukras u prostoru.
Zato me je pitanje: „Hoćeš da roniš sa bocom?“ potpuno iznenadilo.Pomislila sam da to nije za mene i instiktivno sam odmahnula glavom. „Ma hajde, zajedno ćemo! Videćeš biće zabavno!“ U glas je reklo nekoliko iskusnih ronilaca. Moj avanturistički duh se probudio i pristala sam. Obukla sam ronilačko odelu, stavila bocu sa vazduhom na ledja, masku na lice i spustila se u vodu. Iskusni ronioci su mi rekli da zagnjurim i da nastavima pod vodom da dišem normalno, kao da sam van vode.
Tu je nastao problem. Čim zaronim glavu u vodu, zadržim dah, prestanem da dišem i izronim. Svi su me strpljivo čekali i bodrili nekoliko minuta , no ja tvrdoglavo nisam slušala savete. Začula sam , „OK, ako ne možeš, ne moraš!“, istog momenta sam zaronila i nastavila normalno da dišem pod vodom.
Dočekao me je podvodni svet koji je za mene, kao i za većinu nas misterija. Sve je vrvelo od boja. Taj šarenoliki svet predstavlja pravi raj za oči, a ja sam odjednom postala deo tog sveta. Sada sam ja bila u akvarijumu. Najrazličitije ribice su mi prilazile i zagledale. Nisu bežale od mene, plivale su pored mene. Nisu me se plašile. Na žalost ta stvorenja prelepih boja mogu da žive samo u velikim dubinama mora tako da moramo da zaronimo duboko da bismo ih upoznali.