secam se jednog priloga u vestima od pre par godina. novinari su isli "na lice mesta" tj javljali su se iz menjacnice neke koja je par sati pre toga bila opljackana. dramaticno je neka devojka nesto pricala a onda se obratila sefu te menjacnice, koji je i bio opljackan. lepo je sve covek ispricao i kako su usli pljackasi i kako mu je jedan od njih stavio cev pistolja na slepoocnicu i kako je otvorio kasu i dao im sve. kad su pljackasi pobegli pozvao je policiju (malo kasnije kad je bio siguran da se nece vratiti i povrediti nekog od prisutnih). detaljan opis je zavrsio recima
"ovo nam je bila prva pljacka pa ne znam bas kako smo se snasli"
samo sto nije izgovorio "bicemo bolji sledeci put"
secam se tog priloga i razmisljam kako se nismo bas najbolje snasli u prvoj autokratiji koja nas je snasla u visestranacju. neprekidno smo se nesto bunili, pravili buku, pokusavali da napravimo opoziciju, alternativu, stalno smisljali nacin kako skinuti nepomena sa vlasti.
bas mo bili... onako... videlo se da nam je prvi put.
sada pak, smo pravi. cutimo, ne smetamo, prosto je uzivanje biti nam diktator.