Citajući vest o još jednoj sumnjivoj disertaciji srpskog funkcionera, ovog puta lokalnog i iz redova DS, pitam se šta je tu original, a šta plagijat. Ne, ne mislim na tzv naučne radove, vec na DS i SNS. Biće da je tokom vremena DS postala samo loša kopija SNS koja, sa druge strane, nikad nije bila stranka nego je stvorena kao loš falsifikat.
Kao u alegorijskoj pećini Platonove Republike, u srpskoj politici laž se prihvata kao realnost, odnosno imitacija politike se predstavlja kao politika. Za razliku od "Platonove pećine", gde je mrak posledica neznanja, u srpskoj politici stranke stvaraju mrak, malo iz neznanja, više iz sopstvenog interesa.
Ako bi neko zavirio u tu Platonovu pećinu srpske politike, video bi sve lošije imitacije realnosti. Video bi frapantno neozbiljne pismene radove koji se proglašavaju doktoratima, rektora univerziteta koga nije bilo strah ni sramota da se preko dve decenije kiti izmišljenim titulama, pašnjake u centru Beograda, omladince partije Penzionera, patrijotske pljačke, spinovanje kao jedini odgovor na odgovornost, video bi mesto gde se pošten i lud proglašavaju braćom rodjenom. Ustvari video bi sve ono što je pre maltene 100 godina video i o čemu je pisao Branislav Nušić.
Srpska politika jeste svojevrsni plagijat koji se prihvata za original. Tako da nimalo ne iznenadjuju rezultati istraživanja koje je sredinom maja ove godine objavio CESID I NDI. Vecina ispitanika ne smatra demokratiju najboljim rešenjem. Dakle, gradjani Srbije sude o političkom modelu na osnovu prilično lošeg falsifikata tog modela.
Medjutim, ono što predstavlja daleko veći problem jeste pogrešna percepcija oko uloge društva u izgradnji demokratije. Tek nešto manje od 3% ispitanika je spremno na politički aktivizam.
Jedan deo društva bespogovorno prihvata plagijatore politike, što iz neznanja, što iz interesa. Drugi deo društva prihvata drugu vrstu spina, I.E., čudi se zašto neko pametan uopšte troši vreme na politiku.
Tako da u današnjim komentarima na vest o Dr Šapiću možemo sasvim jasno razlikovati one koji brane funkcionera DS prihvatajući "njegov" spin: sportska legenda koja to nije zaslužila; šta ‘oće ti "naucnici" sa Peščanika..... Sa druge strane, još je više onih što se čude šta je jednom vrsnom sportisti trebalo da uopšte ulazi u politiku?
Dakle, umesto da se svhati da kvalitet politike ovisi o karakteru ljudi koji se bave politikom, politika se prihvata kao zlo samo po sebi, zlo koje je sposobno da čak pokvari i dobre ljude. Ovako naopaka percepcija politike delom je posledica neznanja, ali i lošeg iskustva kog su ljudi imali.
DS, ukoliko stvarno želi da napravi kredibilitet ozbiljne alternative sadašnjoj vlasti, a ne da budde Kurta Murti ili Murta Kurti, mora prvo da postane alternativa svemu onome što je sama predstavljala. Drugim rečima, DS mora sa velikim fenjerom da korakne u mrak srpske politike. Ne bi smela da čeka da joj grupica još uvek svesnih i odgovornih gradjana, poput autora sa Peščanika (pro)nalazi sujetne prevarante koji se brane jeftinim spinom i još jeftinijom patetikom. U suprotnom, DS bi mogla nestati u mraku političke močvare koja vrvi od raznoraznih plagijatora.