Postoji jedan suptilni, ali verovatno krucijalni razlog zasto nikad, u drustveno-ekonomskom smislu, na ovoj planeti nece biti bolje. Jedan razlog koji sam po sebi ne izgleda tako veliki i znacajan, ali koji odnosi prevagu oko dve jakosno identicne stvari sto dovodi do toga da se svaki pokusaj promene neumitno transformise u jedan te isti status quo. A taj status quo je da desnica vlada, da levica strada, i da je 99% ljudi na planeti mentalno anestezirano, a da nisu toga ni svesni.
Naravno, mislim na "novu (?) levu kriticku misao", kojoj se mnogi dive, kojom su mnogi opcinjeni, koja je mnoge suvise lako upecala, kojoj mnogi ne vide ni zamerku, a kamoli alternativu, i za koju mnogi ozbijno smatraju da se ozbiljno suprotstavlja "novom (?) globalnom liberalnom kapitalizmu". Medjutim, svi ti nazovi levo orijentisani mislioci koji nam (u poslednjih par decenija narocito) prodaju muda za bubrege, koji nam "otvaraju oci" u stvari imaju potpuno suprotan efekat. Kao i osnivaci i akcionari Coca Cola kompanije, shvatili su da je prodavanje zasecerene vodice jedna fantasticna stvar koja donosi enormni profit za minimum ulaganja, gde je nehoticni feelgood side-effect faktor (na koji nikako nisu racunali u inicijalnoj analizi) jedan fantastican upad kasike u med, ali gde svi mi konzumenti na kraju ipak zavrsimo samo sa trulim zubima. Stvar je jos gora kad se uzme u obzir da taj potencijal enormnog profita u razmeni "nesto-za-nista" prakticno dozivotno onemogucuje izlazak iz biznisa liferovanja mentalne secerne pene. Ko normalan bi skuvao supu od koke koja nosi zlatna jaja?
Svim tim misaonim i mislecim facama vise treba ovakav nakaradan i nepravedan svet, nego onima koji direktno i rade na nepravednoscu sveta. Robovlasnik tlaci, ali tu je cist racun. Nema pardona, ali nema ni prevare. A ova, nazovi alternativno-kriticka misao boga moli da se uprkos svim njihovim "naporima" nista ne promeni, jer bi time sami ukinuli smisao svog javnog postojanja i angazovanog delovanja. A od cega bi se onda zivelo, brajko moj?
Ali, cekaj malo, reci cete s pravom, kako mozes da izjednacujes one koji kritikuju sa onima koji izrabljuju. Ali u tome i jeste problem. Ovi "kriticari" su to samo na papiru (i na skupo naplacivanim predavanjima), a nikako u stvarnosti. Njima odgovara status quo, jer u bilo kakvoj drugoj, pravednijoj preraspodeli snaga, moci, resursa, oni ne bi bili sposobni apsolutno ni za sta. Njihov "znacaj" je iskljucivo u tome sto su u svakoj realno-pozitivnijoj konstelaciji apsolutno beznacajni. Onaj koji kritikuje stvarno, tu svoju kritiku debelo i plati. Ali onaj koji svoju kritiku naplacuje, tu ni o kakvoj kritici ne moze da bude govora.
Takodje, a tu je u neku ruku i sustina "prevare", njihova kritika je uvek na nivou najvise moguce "uzvisenosti". Sto znaci, iskljucivo se razgovara o vrhu piramide, nikad o temelju, uvek je na nisanu najisturenija meta (koja se, po prirodi stvari, najcesce vec sama stavila u tu poziciju) ali koju je, isto po prirodi stvari, nemoguce pogoditi. Gadjaju se iskljucivo visoki ciljevi, podmecu i promovisu se uvek apsolutno nerealna ocekivanja. Naravno, nikad se nista od toga ne desi, osim kontinualnog povecanja drustvene frustracije, cesto i besa, a sve kao da im nije opste poznato da je usijanim glavama najlakse manipulisati. Ovakav pristup nije zato sto je problem apsolutno neresiv, vec zbog toga sto se problemu svesno pristupa sa najstrmije strane, sa precizno artikulisanim planom da se populaciji i plebsu jasno prikaze njihova ocigledna "namera", ali i da joj se subliminalno sugerise da ce ipak sve samo na nameri i ostati.
Da se razumemo, kritika jeste (i to u potpunosti) neophodna, ali ne ova i ovakva. Ne ova ciji je jedini rezultat povecanje cinizma u svetu nikako povecanje sloboda, ne ova kojoj direktno odgovara neproporcionalni porast panike i paranoje, ne ova koja nudi previse precica do teorija zavere, ne ova kojoj se nikakva promena na bolje ne isplati, ne ova koja ne moze da se seti nijedne druge ideje nego da resetuje covecanstvo i civilizaciju, i ne ovakva kojoj lazni lament nad vrednostima koje navodno brani i promovise dovodi jedino do porasta vrednosti bankovnih racuna njenih najisturenijih i "najprincipijelnijih" glasnogovornika. To kriticka misao nije, to je jedna prostitucija na sitno, i to na sitno je ono sto je kod nje najtragicnije...
Na kraju se, kao i uvek i nakon svih nadcovecanskih napora doticnih gromada da nam makar malo otvore nase sirom zatvorene oci, ipak sve svede na ono sto se desavalo tih davnih dana u bezlicnom i praznom pariskom apartmanu, gde nije bilo pitanje ko, koga, kako i zasto, nego samo i jedino sa koje strane...
Is the tragedy of Marlon Brando...
... better than the vanity of Dorian Gray?