Ni ove godine Srbija nije obeležila Dan ustanka, ali to nije razloga da se svim antifašistima , građanima Srbije čestita 7. Juli - Dan ustanka protiv fašističko-nacističke okupacije. Nije da nije obeleženo ali kao poluilegalno, nema nigde države, nema centralne manifestacije, mediji , osim “Kurira” ni reči o tome, na sajtu Vojske Srbije ni reči.
Ovde je Srbija rekla Sloboda.
Posebno treba podsetiti i čestitati onima koji su pozvali Putina da dođe 20.oktobra i uveliča nam svečanost povodom 70 godina oslobođenja Beograda . Kao što je i red, jelte, Dan oslobođenja Beograda, 20.oktobar , obeležićemo kao izraz pijeteta i zahvalnosti partizanskim borcima i borcima Crvene armije koji su u sadejstvu tog dana 1944.godine oslobodile naš glavni grad od okupatora i njegovih domaćih sluga. Razume se , time ćemo još jednom potvrditi privrženost antifašizmu i još jednom snažno dignuti čelo protiv revizije istorije (pošto je već revidirana).
Tako je Srbija istorijski fenomen, oslobodila se od fašizma i okupatora , svakako bila snažan partner antihitlerovske koalicije samo što niti ima dan ustanka niti pominje one koji su se borili protiv okupatora. Doduše , pomenemo ih kad god dođe predsednik ili premijer Rusije, pa nema se kud moraš zbog njih da kažeš jer oni znaju.
Malo čudno kakva su nam neprincipijelna merila. Kada je Princip ubio Ferdinanda on je patriota, heroj, i jeste bez ikakve sumnje, jer je pucao u predstavnika okupatorske vlasti. Ali kada je Žikica pucao na žandara ,koji je u službi okupatorske vlasti i po nalogu okupatora poslat da puca na one koji su ptrotiv okupatora, to je zločinac, pa još licemerna formulacija o tome kako je “pucao Srbin na Srbina“.A šta da je i Princip prilikom atentata na Ferdinanda ubio i nekog žandara Srbina koji je bio u pratnji Ferdinanda, bili i to bilo da je “Srbin pucao na Srbina”
Prošle nedelje nemačka kancelarka Merkel polaži venac na grob pukovnika fon Šaufenberga koji je pripremao i pokušao atentat na Hitlera ali su ga otkrili i streljali.Nemačka to obeležava kao simbol otpora nacizmu i Hitleru.
E sada ne znam gde smo mi glede odnosa prema fašizmu. Pre neki dan u izdanju “Službenog glasnika” promovisana je knjiga dr.Bojana Dimitrijevića, o oružanim snagama Milana Nedića. Tim svečanim povodfom autor izreče hvalospeve Nediću, te kako je “on spasao stotine hiljada izbeglica prekodrinskih jer ih je prihvatio u Srbiju”.Ni reči o tome zašto nije sprečio da toliko Srba bude streljano u Jajincima ili barem da ih njegova policija ne juri, hvata i predaje Gestapou.
Kaže mladi istoriker da Nedić nije mogao drugačije .Pa što nije rekao da neće, što nije pobegao u šumu, što se nije ubio kako neki veliki patriote govore za generala Trifunovića i njegovoj navodnoj izdaji jer je napustio Varaždin i doveo 270 vojnika i oficira umesto da izginu svi pa da nam posluže za jačanje patriotizma.
Pa nam još otkriva dr. Dimitrijević kako je tokom rata u Srbiji bilo 12 raznih vojnih formacija, samo zaboravi da kaže da se samo jedna borila protiv okupatora , ostale ili sarađivale ili kao lokalne bande pljačkale za svoj račun.
Nije valjda da je barem srednjim generacijama nepoznata sudbina Slobode Trajković, devojke Ive Lole Ribara, a da ne govorim da bi to svaki iole istorijombaveća osoba morala znati. Pa moga je gospodin istoričar barem u knizi da napiše da je Nedićeva specijalna policija monstruozno ubila celu srpsku porodicu samo zbog toga što devojka nije htela da im prizna vezu sa “zločincem i banditom” mladim komunistom i partizanom. Pošto je uhvatila pismo koje je Lola napisao Slobodi Trajković , Nedićeva specijalna policija hapsi celu srpsku porodicu Trajković, oca Svetolika,majku Milenu, sina Miroslava i ćerke Veru i Slobodu i odvode ih u Banjički logoru gde su ih ugušili u gasnoj komori. Pa jesu li u ovom slučaju Srbi ubili Srbe ili treba rehabilitovati Nedića i njegovu specijalnu policiju. Narodu ostaje da se stidi svojih istoričara i političara koji tako lako zaboravljaju zločine i od zločinaca prave patriote.
Kod nas odavno ne važi načelo da za razliku od svih nauka , u medicine i istoriji etika mora biti uvek na prvom mestu i podrazumevana.