Pošteno kasnim sa poslednja tri dana FEST dnevnika, pa bez dubokomisaonog prologa prelazim odmah na filmove od petka i subote. It's a Free World, Paranoid Park i The Bucket List (prokleti naslov, ne mogu sva tri imena da stanu).
No pre nego što zvanično nešto kažem o It's a Free World, prvo neke generalne impresije. Naime, ja imam problem sa ovim filmom. U stvari, ne konkretno sa samim filmom već sa njegovim mestom na FESTu. Ortak koji je hvatao projekcije od 17:00 mi je još sredinom FESTa ukazao na to da je ove godine festival po svemu sudeći donekle politički obojen te da je u igri srazmerno jasna zadnja namera. Najindikativniji, po pomenutom priajtelju mi (jer ja nisam gledao) je Kargo 200 koji je, ako sam ga ja dobro razumeo, kao Passion of the Christ samo za post-komunisticku Rusiju. Komunizam je bio užas i glavni junak na kraju ode u crkvu. Jej. Tu se nadovezuje i 12, koji bi valjda trebalo da bude ilustracija nekakve moralnosti Rusije, pa Charlie Wilson's War koji prikazuje SAD tako kako ih prikazuje.
A, da, nema ni međunarodnih zastava istaknutih na ovom FESTu. Kažu mi i da je prvobitni slogan bio "Ko sme da vas pogleda u oči?" pa su tek posle dodali i ostale parafraze stranačkih slogana.
Ne želim da kažem da sam uveren u pro-Rusku, DSS-mi-tata poliku FESTa. Većina programa nema mnogo veze sa pomenutom teorijom zavere. Ali donekle mi se čini da argumenti imaju smisla. Prvi put kada mi je izneta ideja pomislio sam da je malo bezveze tako nešto zaključiti samo na osnovu jednog ili dva filma. A onda sam primetio da It's a Free World ima po hodniku Sava Centra više plakata nego svi ostali filmovi zajedno. Ili bar tako izgleda. A šta je tu problem? Pa, bez obzira što meni ne izgleda kao da je to centralna poenta filma, It's a Free World se vrlo može prodati ljudima kao film o zlu zapada i njihovoj eksploataciji nas "ostalih".
Daklem, da zaključim – ne govorim sve ovo kao potpun dokaz nekakve zavere. Ali izgleda malčice sumnjivo i to mi pomalo smeta. Pa k'o reko' kad mi se već vrzma po glavi, red je da to iznesem u FEST dnevniku. A sad film.
It’s a Free World
London, sadašnjost, Angie radi u agenciji za zapošljavanje imigranata kao jeftine radne snage. Odatle je otpuste na način koji joj daje moral highground, što je ujedno i jedini put da će se tako nešto desiti u filmu. Ona započinje svoju agenciju tog tipa zajedno sa svojom cimerkom i odatle lopta počinje da se kotrlja.Film je, u suštini, jedino o Angie. Nejna cimerka ima dosta screen time-a, kao i njen sin (koji živi sa njenim roditeljima) ali oni nisu stvarni likovi u priči. Oni su tu samo kao moralna kritika glavne junakinje. Tokom filma gledaćemo kako Angie sve više i više eksploatiše imigrante. Kvaka, međutim, nije u tome da je ona negativac. Upravo je poenta to što ona nije negativac. Ona je u poziciji da tako nešto radi i nije sposobna da to ne radi. I konzistentno će kroz ceo film biti na kaznenom kraju poetične pravde zbog svega što radi. Što će je samo stavljati u situaciju da još odlučnije nastavlja da radi to što radi da bi se brže izvukla iz prethodnih govana.
Ljudska slabost, nemogućnost da promenimo svoj život kada jednom krene u nekom pravcu i neverovatna sposobnost čoveka da čini zlo čak i kada iskreno saoseća sa žrtvama su odlično upakovani u ovaj film. Optimalno, film ćete gledati čiste glave, bez unošenja svojih predrasuda i od ranije formiranih stavova o problemu eksploatacije imigranata. Ako to ne uradite, rizikujete da od odličnog filma o stanju ljudskosti u svakom od nas vidite neku političku izjavu koja bi, u stvari, trebalo da bude medijum za poruku a ne sama poruka.
Paranoid Park
Ovaj film me je oduševio ali ga nikome ne bih preporučio. Film će, verovatno poptuno opravdano, gotovo svakome biti neverovatno dosadan. Što se fino uklapa u činjenicu da je sala Sava Centra bila gotovo potpuno prazna.U čemu je onda fora? Pa jednostavno u tome da ja volim film. Ne filmove, ne filmska dostignuća nego sam film kao umetnički medijum. Kao ideju, koncept, način prikazivanja ideje. Svako malo, desi mi se da odgledam neki film koji je toliko specifičan da mi se učini jednostavno nemogućim da se to što film govori iskaže kroz bilo koji drugi medijum. Zato mi je, na primer, Sofia Copola jedan od omiljenih režisera – Marie Antoinette nije mogla da bude ni prica, ni strip, ni predstava. To je mogao biti samo film.
Paranoid Park je vrlo takav. Razvučen, spor, hronološki iscepkan i nepovezan, sa mnogo scena koje se ponavljaju po dva i više puta. Sa pričom koja baš i nije posebno zanimljiva čak i kada postane jasno da je tu neka misterija oko nekog ubistva u igri, pa neću ni pokušati da je iznesem (tinejdžeri, vožnja skejta, srednja škola…). Ali ovo je mogao biti samo film i ništa više; kinematografska poezija bre. Ako ste frik kojem bi tako nešto samo po sebi bilo dovoljno da bi se oduševljavali ostvarenjem, dobrodošli u klub i obavezno odgledajte Paranoid Park. Ako niste iz tog kluba, sumnjam da ćete naći dosadniji film od ovog.
The Bucket List
Da li se sećate možda filma About Schmidt? Jedan od onih filmova koji su pravljeni kao solaža glavnog glumca. Jedini kvalitet filma je jednostavno činjenica da je Jack Nicholson jebeni genije koji je fascinantan na platnu bez obzira šta se dešavalo. Ceo film je maltene samo izgovor da on bude stavljen u kontekst u kojem će moći glumački da briljira. E, The Bucket List je film tog tipa.Morgan Freeman i Jack Nicholson su dva matorca, jedan bogat a drugi siromašan (lower-middle class, recimo), obojici doktori daju još šest meseci do godinu dana života. Upoznali su se tako što su delili sobu u bolnici. Odlučuju da naprave "bucket list" (the list of things to do before you kick the bucket) zanimljivo prevedenu kao "lista za kašiku" (lista stvari za uraditi pre nego što baciš kašiku). Kako je Nicholson bogataš, imaju para za maltene šta god im padne na pamet.
I tako oni idu po svetu i zezaju se. Ubacuju se neke životne mudrosti, razvoj likova dok se suočavaju sa smrću i obavezan happy end. Jedan veoma simpatičan feel-good film posle kojeg garantujem da ćete se smešiti od uva do uva. Ništa više od toga, ali garantujem dobro provedenih sat ipo uz The Bucket List.