FEST dnevnik, dan 8-9: It's a Free World, Paranoid Park...

Dawngreeter RSS / 03.03.2008. u 10:12

Pošteno kasnim sa poslednja tri dana FEST dnevnika, pa bez dubokomisaonog prologa prelazim odmah na filmove od petka i subote. It's a Free World, Paranoid Park i The Bucket List (prokleti naslov, ne mogu sva tri imena da stanu).

No pre nego što zvanično nešto kažem o It's a Free World, prvo neke generalne impresije. Naime, ja imam problem sa ovim filmom. U stvari, ne konkretno sa samim filmom već sa njegovim mestom na FESTu. Ortak koji je hvatao projekcije od 17:00 mi je još sredinom FESTa ukazao na to da je ove godine festival po svemu sudeći donekle politički obojen te da je u igri srazmerno jasna zadnja namera. Najindikativniji, po pomenutom priajtelju mi (jer ja nisam gledao) je Kargo 200 koji je, ako sam ga ja dobro razumeo, kao Passion of the Christ samo za post-komunisticku Rusiju. Komunizam je bio užas i glavni junak na kraju ode u crkvu. Jej. Tu se nadovezuje i 12, koji bi valjda trebalo da bude ilustracija nekakve moralnosti Rusije, pa Charlie Wilson's War koji prikazuje SAD tako kako ih prikazuje.

A, da, nema ni međunarodnih zastava istaknutih na ovom FESTu. Kažu mi i da je prvobitni slogan bio "Ko sme da vas pogleda u oči?" pa su tek posle dodali i ostale parafraze stranačkih slogana.

Ne želim da kažem da sam uveren u pro-Rusku, DSS-mi-tata poliku FESTa. Većina programa nema mnogo veze sa pomenutom teorijom zavere. Ali donekle mi se čini da argumenti imaju smisla. Prvi put kada mi je izneta ideja pomislio sam da je malo bezveze tako nešto zaključiti samo na osnovu jednog ili dva filma. A onda sam primetio da It's a Free World ima po hodniku Sava Centra više plakata nego svi ostali filmovi zajedno. Ili bar tako izgleda. A šta je tu problem? Pa, bez obzira što meni ne izgleda kao da je to centralna poenta filma, It's a Free World se vrlo može prodati ljudima kao film o zlu zapada i njihovoj eksploataciji nas "ostalih".

Daklem, da zaključim – ne govorim sve ovo kao potpun dokaz nekakve zavere. Ali izgleda malčice sumnjivo i to mi pomalo smeta. Pa k'o reko' kad mi se već vrzma po glavi, red je da to iznesem u FEST dnevniku. A sad film.

 

It’s a Free World

London, sadašnjost, Angie radi u agenciji za zapošljavanje imigranata kao jeftine radne snage. Odatle je otpuste na način koji joj daje moral highground, što je ujedno i jedini put da će se tako nešto desiti u filmu. Ona započinje svoju agenciju tog tipa zajedno sa svojom cimerkom i odatle lopta počinje da se kotrlja.

Film je, u suštini, jedino o Angie. Nejna cimerka ima dosta screen time-a, kao i njen sin (koji živi sa njenim roditeljima) ali oni nisu stvarni likovi u priči. Oni su tu samo kao moralna kritika glavne junakinje. Tokom filma gledaćemo kako Angie sve više i više eksploatiše imigrante. Kvaka, međutim, nije u tome da je ona negativac. Upravo je poenta to što ona nije negativac. Ona je u poziciji da tako nešto radi i nije sposobna da to ne radi. I konzistentno će kroz ceo film biti na kaznenom kraju poetične pravde zbog svega što radi. Što će je samo stavljati u situaciju da još odlučnije nastavlja da radi to što radi da bi se brže izvukla iz prethodnih govana.

Ljudska slabost, nemogućnost da promenimo svoj život kada jednom krene u nekom pravcu i neverovatna sposobnost čoveka da čini zlo čak i kada iskreno saoseća sa žrtvama su odlično upakovani u ovaj film. Optimalno, film ćete gledati čiste glave, bez unošenja svojih predrasuda i od ranije formiranih stavova o problemu eksploatacije imigranata. Ako to ne uradite, rizikujete da od odličnog filma o stanju ljudskosti u svakom od nas vidite neku političku izjavu koja bi, u stvari, trebalo da bude medijum za poruku a ne sama poruka.

 

 

Paranoid Park

Ovaj film me je oduševio ali ga nikome ne bih preporučio. Film će, verovatno poptuno opravdano, gotovo svakome biti neverovatno dosadan. Što se fino uklapa u činjenicu da je sala Sava Centra bila gotovo potpuno prazna.

U čemu je onda fora? Pa jednostavno u tome da ja volim film. Ne filmove, ne filmska dostignuća nego sam film kao umetnički medijum. Kao ideju, koncept, način prikazivanja ideje. Svako malo, desi mi se da odgledam neki film koji je toliko specifičan da mi se učini jednostavno nemogućim da se to što film govori iskaže kroz bilo koji drugi medijum. Zato mi je, na primer, Sofia Copola jedan od omiljenih režisera – Marie Antoinette nije mogla da bude ni prica, ni strip, ni predstava. To je mogao biti samo film.

Paranoid Park je vrlo takav. Razvučen, spor, hronološki iscepkan i nepovezan, sa mnogo scena koje se ponavljaju po dva i više puta. Sa pričom koja baš i nije posebno zanimljiva čak i kada postane jasno da je tu neka misterija oko nekog ubistva u igri, pa neću ni pokušati da je iznesem (tinejdžeri, vožnja skejta, srednja škola…). Ali ovo je mogao biti samo film i ništa više; kinematografska poezija bre. Ako ste frik kojem bi tako nešto samo po sebi bilo dovoljno da bi se oduševljavali ostvarenjem, dobrodošli u klub i obavezno odgledajte Paranoid Park. Ako niste iz tog kluba, sumnjam da ćete naći dosadniji film od ovog.

 

 

The Bucket List

Da li se sećate možda filma About Schmidt? Jedan od onih filmova koji su pravljeni kao solaža glavnog glumca. Jedini kvalitet filma je jednostavno činjenica da je Jack Nicholson jebeni genije koji je fascinantan na platnu bez obzira šta se dešavalo. Ceo film je maltene samo izgovor da on bude stavljen u kontekst u kojem će moći glumački da briljira. E, The Bucket List je film tog tipa.

Morgan Freeman i Jack Nicholson su dva matorca, jedan bogat a drugi siromašan (lower-middle class, recimo), obojici doktori daju još šest meseci do godinu dana života. Upoznali su se tako što su delili sobu u bolnici. Odlučuju da naprave "bucket list" (the list of things to do before you kick the bucket) zanimljivo prevedenu kao "lista za kašiku" (lista stvari za uraditi pre nego što baciš kašiku). Kako je Nicholson bogataš, imaju para za maltene šta god im padne na pamet.

I tako oni idu po svetu i zezaju se. Ubacuju se neke životne mudrosti, razvoj likova dok se suočavaju sa smrću i obavezan happy end. Jedan veoma simpatičan feel-good film posle kojeg garantujem da ćete se smešiti od uva do uva. Ništa više od toga, ali garantujem dobro provedenih sat ipo uz The Bucket List.

Atačmenti



Komentari (8)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Alava Alava 11:35 03.03.2008

Samo da kažem

da je The Bucket List sjajan. Posle ovog filma sam se super osećala.
Dawngreeter Dawngreeter 13:59 03.03.2008

Re: Samo da kažem

Eto, jos jedan glas za dobar feel-good movie. :)
krunoslava krunoslava 19:08 03.03.2008

Re: Samo da kažem

Alava
da je The Bucket List sjajan. Posle ovog filma sam se super osećala.




t a k o d j e .......
Armadiljo Armadiljo 19:16 03.03.2008

Zastave (drugi put)

Nisam gledao ova tri filma, ali evo da dobacim par komentara na uvodni deo posta. Nisam sklon da poverujem u teoriju planske politizacije festivala. Selektora su već propitivali u medijima o posveti ruskom filmu i odgovor je bio razuman rukovođen kretanjima u ruskom filmu. Uostalom bilo kakav tematski program nije moguće pripremiti na brzinu pa direktna refleksija na politička zbivanja poslednjih nekoliko meseci ne stoji.

It’s a Free World je režirao Ken Loach, a ako me utisak od ranije ne vara selektor Vučković bez mnogo premišljanja uvrštava njegove filmove u festivalske programe. No big deal, Loach je tradicionalno dobar u obradi socijalnih tema i filmovi su mu uglavnom levičarski obojeni.

Slučaj sa zastavama je međutim autentična brljotina ovogodišnje organizacije. Dosetio sam se da pogledam sajt prošlogodišnjeg festivala i u foto-galeriji pronašao slike na kojima se jasno vidi da su zastave tada bile na svom uobičajenom mestu.
Dawngreeter Dawngreeter 19:31 03.03.2008

Re: Zastave (drugi put)

Pa u principu, i ja isto mislim da nije to bas tek tako planski pravljeno. Ali na primer, jos uvek na hardu imam PDF dokument originalnog rasporeda filmova i 12 se davao samo jedan dan od 17:00, da bi se kasnije pomerio na "udarni" 22:00 plus repriza sutradan u 14:30. Prvobitno Kargo 200 nije bio za prikazivanje u Sava Centru, a posle izmene se ubacio. Takodje postoji i citava kategorija ruskih filmova u van-SC rezimu. Sto zaista ne mora nista da znaci. Samo, eto, izgleda mi kao da je naknadno neko pokusao neku rezimsku pricu makar malo da gurne napred. Ili mozda ni toliko nego mene nervira DSS pa u svemu vidim zadnju nameru.

It's a Free World mislim da bi bilo bruka da nije bio na FESTu i svakako ne mislim da je taj film sam za sebe indikacija bilo cega. Ali, opet, svaki dan prolazeci kroz onaj hodnik do glavnog izlaza Sava Centra svaki put mi je sve vise i vise upadalo u oci to da mnogi filmovi u opste nemaju istaknut plakat a ovoga ima na svakom koraku. Sto opet ne mora nista da znaci, jasno mi je da mozda nije bilo bas toliko jednostavno obezbediti sve moguce plakate pa su, eto, lakse dosli do It's a Free World nego, otkud znam, Sukiyaki Western Django.

Ima tu neka kolicina pojedinacno zanemarivih faktora koji svi zajedno izgledaju kao moguce malo vise od koincidencije. Daleko od toga da upirem prstom, cak u prvo vreme nisam ni primetio dok meni nisu drugi ljudi skrenuli paznju. Al' jeste maaalcice sumnjivo.
vidomir pavlovic vidomir pavlovic 11:05 04.03.2008

Re: Zastave (drugi put)

Takođe da pohvalim "busket list"
Volim filmove i dosta ih gledam, najviše volim istinite, prosto uživam u njima!
Potdrav
vidomir pavlovic vidomir pavlovic 22:03 04.03.2008

Re: Zastave (drugi put)

Domaćine pa gde si?
Dawngreeter Dawngreeter 22:16 04.03.2008

Re: Zastave (drugi put)

Evo, bezobrazno kasnim sa poslednjim unosom u FEST dnevnik... Ima dana kad me dnevni raspored slobodnog vremena bas nece.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana