Pre neki dan Telegraf.rs se bavio najvećim problemom Srbije, zašto neki Srbi ne vole Noleta. Tekst su krenuli pitanjem da li je moguće da neko ne voli Novaka Đokovića, vrhunskog sportistu, humanitarca, rodoljuba, momka koji nas je toliko zadužio, koji nam je toliko radosti doneo. I naravno, ja tu odmah dignem dva prsta, ne toliko što ne volim Noleta, već što ne volim kako naše društvo reaguje na njega, što se kroz njegov uspeh reflektuje sav naš neuspeh, zato što ga sagledavamo kao pilulu sreće u nesreći kojoj živimo i umesto da rešavamo tu nesreću mi biramo lakši put i uživamo u Đoković bajci. Kao što smo devedesetih imali turbo folk, danas imamo Noleta. Da li je to smišljen projekat ili ne, možemo da diskutujemo.
Vrhunac je svakako svadba veka. Uopšte neću da ulazim što Nole ne plaća porez u Srbiji, što se ženi u vreme posta, što svadbu ne pravi u Srbiji, što je psa nazvao Tesla, što mu srpska majka ne peva na svadbi... Mediji su nas danima bombardovali svim tačnim i netačnim detaljima o svadbi veka, što može da bude posebno iritantno. I onda se desila jedna fotomontaža sa naslovom "Ovde će Nole sutra da sere!" i slikom zlatne WC šolje. Iako je naglašeno da je u pitanju fotomontaža, duboko sarkastična i cinična, veliki broj korisnika Facebook mreže je pomislilo da je ona stvarna, što je posebno iznerviralo kolege iz lista ALO. (Ovom prilikom im se izvinjavam, jer mi to nije bila namera).
Ali, sad se tu meni u glavi vrti jedno nepristojno pitanje. U kakvom mi to društvu živimo kada ljudi poveruju da je ovakva naslovnica moguća, kakve nam se stvari dešavaju u realnosti kada ljudi mogu da poveruju da su vesti sa Njuz.net istinite?! Kakav imidž imaju domaći mediji i kakvo mišljenje imamo o njima i šta ćemo da uradimo povodom tog problema?
Uvek se stavljam na stranu medija i medijskih radnika, jer medijska ponuda samo oslikava ono što narod želi i šta je narod spreman da plati. Možemo mi da plačemo i kukamo koliko god želimo, ali sve dok nismo spremi da se uhvatimo za novčanik i platimo za kvalitet ili nismo dovoljno moćni da utičemo na uređivačke politike medija u državnom vlasništvu, situacija se neće promeniti. Velika odgovornost je na nama samima, jer ako odete na blic.rs i pogledate koje su najčitanije vesti, videćete da od prvi pet četiri su o Noletovoj svadbi i naravno je da će mediji pisati o tome, jer to narod želi. Kao što kažu da imamo političare onakve kakve zaslužujemo, isto se može reći i za medije, imamo medije onakve kakve zaslužujemo!