Šumski zviždak - foto (c) Snežana Panjković
Iako sam jednu polovinu detinjstva proveo u šumi, a drugu na dva ili tri omiljena drveta – što je nesumnjivo ostavilo traga u meni, verovatno najprimetnijeg u nevoljnoj ili, u najboljem slučaju, mrzovoljnoj razmeni svakodnevnih uljudnosti – nikako se ne bih usudio tvrditi da dobro poznajem šumske ptice, niti da imam ozbiljnijeg iskustva u ptičarenju po šumskim staništima. Zato sam se za savet obratio jednom biologu koji je i diplomirao na fauni ptica svoje lokalne šume:
Ptičarenje u urbanim šumama
Gost-autor Željko Stanimirović
Ptičarenje u različitim staništima stvara različite izazove. Nije isto posmatrati ptice durbinom sa obale dok one plivaju po jezeru ili reci, hodati šumom ili sedeti u bašti i prepoznavati ih po glasu.
Većina šumskih područja ima neku vrstu utabanih staza kojima možemo da se krećemo. U divljim šumama su to proseci kojima se kreću rendžeri, čuvari i lovci, a u gradskim šumama (npr. Košutnjak, Zvezdarska ili Banjička šuma; u izvesnom smislu i Avala) tuda šetaju ljudi iz okolnih naselja. U mojoj lokalnoj šumi jutro pripada džogerima, nešto kasnije tokom prepodneva pojavljuju se roditelji sa malom decom, zatim penzioneri, a predveče je ista takva gužva kao na keju pored reke. I ptica i ptičar moraju da se prilagode ovom dnevno-noćnom ritmu urbane šume. U svakom slučaju dobro je znati gde se sve mreža staza nalazi; ako postoje mape treba ih proučiti, a danas se u većini urbanih šuma nalaze table sa mapama.
Sve fotografije ptica nastale su ove nedelje u Zvezdarskoj šumi. Foto albicilla
Kako se ptice primećuju u šumi? Za vreme proleća i leta teško je primetiti ptice u gustim krošnjama, i tada glasovi igraju važnu ulogu. Pošto su urbane šume relativno male i pošto nije svaka ptica spremna da deli teritoriju sa neprekidnom rekom čavrljavih ljudskih posetilaca, broj pevačica u njima najčešće iznosi oko desetak, i njihove pesme je lako naučiti. Svako treba da prepoznaje pesmu malog slavuja, crnoglave grmuše, zebe, velike senice, brgljeza i goluba grivnaša, kao i čoktanje i bubnjanje velikog detlića i cerekanje svrake i zelene žune. Za početnike preporučujem testove za vežbanje prepoznavanja oglašavanja na sajtu http://www.birdid.no/bird/index.php. Divlje šume imaju mnogo više vrsta, ali kada već umemo da prepoznamo najčešće vrste, lako ćemo shvatiti da glas koji odzvanja iz krošnje pripada nekom ređem (i samim tim zanimljivijem) pevaču, koga ćemo onda pažljivije istražiti.
Veliki detlić - foto (c) Snežana Panjković
Krajem jeseni i zimi, kada na drveću nema lišća, situacija je mnogo jednostavnija. Ptice se naspram golog granja i beline snega lako vide u šumi. Umesto melodičnog pevanja tada osluškujemo kratke ciktave i cipkave zvukove kojima se ptice međusobno sporazumevaju, i od kojih je i preuzeta reč „twitter“ u svetu interneta. Male ptice (senice, brgljezi, detlići) udružuju se u jata od desetak do dvadesetak primeraka i zajedno patroliraju šumom, zavirujući u svaku pukotinu u stablu ili savijeni suvi listić na vrhu grančice i proveravajući da li se baš tu nalazi neka larva ili uspavani odrasli insekt. Stalnim oglašavanjem osiguravaju da se niko iz jata ne izgubi, jer nikad se zna odakle će se pojaviti kobac.
Sada, sredinom avgusta, imamo priliku da isprobamo svoju ptičarsku veštinu u obe situacije. U šumi je par nedelja vladala neobična tišina otkako su gnezdarice prestale da pevaju, a onda su se odjednom pojavila prva mešana jata. Ptičice koje planiraju da hladnu zimu provedu u tropskoj Africi nemaju vremena za letnji odmor. One do septembra moraju da nakupe dovoljno rezervi sala da bi imale snage da prelete Sredozemno more i Saharu, i zato lepršaju po šumi i vredno sakupljaju insekte iz savijenih listova na drveću, ili hvataju mušice i komarce koji se roje.
Siva muharica - foto (c) Snežana Panjković
Najčešće ćemo naći običnog zviždaka, šumskog zviždaka i sivu muharicu. Nije teško naći ih, samo treba preći celu šumu uzduž i popreko i sigurno ćete upasti u sred jata. Mnogo je teže svaku ptičicu svrstati u njenu pravu vrstu, jer su toliko nemirne da uglavnom neće ostati na jednom mestu dovoljno dugo da podesite dvogled. Njih nije lako prepoznati u lišću koje je počelo da žuti i opada, jer su ptice iste boje i veličine kao bar neki od okolnih listova.
Kako se opremiti za ptičarenje u gradskoj šumi? U njoj je često hladnije nego u parku ili na ulici, jer krošnje drveća zaklanjaju sunčevu svetlost i kasnije sviće [preključe sam u kratkim rukavima otišao u šumu u 7 ujutru – dočekalo me je 16oC; prim. albicilla]. Zato treba proceniti da li vam je potrebna jakna (posebno u proleće kada ste u šumi u cik zore, a to je pola pet ujutru, kako biste slušali jutarnji hor, bez obzira na kasniju temperaturu tokom dana), a skoro uvek je potrebna košulja sa dugim rukavima protiv ogrebotina i uboda insekata.
Važan aspekt je udobna, razgažena obuća za šetanje po stazama i prosecima. Redovno proveravajte vremensku prognozu i obraćajte pažnju na jučerašnje vreme da biste procenili da li će na stazama biti blata, tako da možete da birate pravac kojim ćete ići (ubrzo ćete znati koji delovi vaše šume su močvarniji od drugih) i procenite vreme potrebno da stignete do cilja koji ste zacrtali (po suvoj podlozi se brže hoda).