Sedeo sam na istom mestu na kojem sam sedeo gledajući revanš meč Pakjao vs Bredli.
Nisam sluteo da ću 10 godina kasnije živeti 200 metara od tog paba. Nisam slutio da ce mi društvo praviti brazilska shemale. Niti da će mi ta, silikonima i hormonima prsata persona, biti neka vrsta ribe. Hana.
Majkl Bafer najavi Klička kao tipa koji ima PhD. Lenoksa kao velikog šampiona. Sudije se ne sećam, ali nije bio stari šmeker Mils Lejn, a nije bio ni nesposobni Džo Kortez.
Publika je bila zadovoljna jer je Kličko stalno napadao, ali Luis ga je kljucao levom rukom. A onda, sredinom treće runde, iznenadio je strašnim "overhand right" udarcem, iscepajući oko nemačkog borca.
Navijao sam za Nemca, jer nisam podnosio nikoga ko pobedi Tajsona.
Leri Merčant, legendarni komentator, odlično je prenosio dešavanja u ringu, ćuteći tokom pauza da bi čuli šta kažu treneri.
Iskreno, niko nije gotivio Luisa. Prilično dosadan borac. Sjajan, ali dosadan.
I te večeri, sedeći sam za šankom uz sok od narandže, dok je Hana tada verovatno igrala odbojku na pesku u muškom timu neke favele, potpuno ravnih grudi i prelepo ženskog lica, želeo sam "upset".
U 5oj rundi je palo toliko mnogo udaraca u desni bubreg od strane Luisa, da sam na nervnoj bazi umalo sam propišao krv. Do kraja 6e runde ceo meč se pretvorio u jednosmerno uništavanje tela PhD-a.
Sudija je prekinuo meč. Na savet doktora. Oko Nemca je izgledalo kao loše isečeni krvavi biftek. Bio sam razočaran i nervozan, mislio sam da je pokraden. To su mislila i nemačka braća, kojima je publika otpozdravlja slavljenički, hraneći im moral.
Danas sam slučajno pogledao ceo meč, puštajući Hanu da mi komentariše runde. I sve videh iz drugog ugla. Lepo je imati zdrav razum pored sebe.
Kada joj rekoh da ću sve ovo zapisati na papir, upitala je dve stvari - zbog čega naziv Normandija, i da li ću je predstaviti u ženskom rodu.
Odgovorih joj da ne brine za polnu odrednicu, a što se Normandije tiče, shvatiće ko bude čitao, nije WW2 bio toliko daleko.
Obukli smo se i krenuli da šetamo psa, veče je uveliko pokrilo Los Anđeles.
Džoni Fejvorit