Ne budi toliko probirljiva, snizi kriterijume i prava ljubav će stići kada se najmanje budeš nadala - to je savet koji je Ejmi Veb, kao i većina nas, dobila od svoje bake. Možda ste i gledali Ted prezentaciju „How I hacked online dating" - ukratko, Ejmi Veb se, kao i mnoge tridesetogodišnjakinje a i one malo starije, posle raspada veze pitala šta nije u redu s njom.
Pošto su joj brojke bliske, odlučila je da problemu ili popularno rečeno izazovu, pristupi analitički. Živela je u Filadelfiji koja ima 1,5 miliona stanovnika od kojih polovinu čine muškarci, a ona je bila zanteresovana za uzorke stare od 30 do 36 godina, što je 4% populacije. Da skratim, posle primene svih kriterijuma koji su joj bili važni, kao što su koje je vere izabrani kandidat, kao i da nipošto ne trenira golf, došla je do zaključka da joj u gradu koji ima milion i po stanovnika odgovara 35 muškaraca.
Postojala su dva puta: da posluša bakin savet i da se nada da će slučajno upoznati jednog od 35 odgovarajućih kandidata, ili da pokuša da stvari uzme u svoje ruke. Opredelila se za ovo drugo, napravila je profil na sajtu za upoznavanje. Popunila je dosadne upitnike kao što bi popunjavala prijavu za posao, kopirajući najveći deo svoje biografije. Na njeno iznenadjenje, algoritam za upoznavanje koji je korišćen na sajtu je spojio sa nekoliko muškaraca koji su želeli da izađu sa njom. Trud se ipak nije isplatio, izlasci su se završavali neslavno.
Kako ova strategija nije dala rezultate, odlučila je da pokuša nešto drugo. Nastavila je da koristi sajtove za upoznavanje kao bazu podataka, a sama je sačinjavala pravila i uslove na osnovu kojih je birala sa kime će da izađe. Trud se isplatio, ostvarila je cilj, a o uspešnom algoritmu, možda, neki drugi put.
Rasle smo čitajući Pepeljugu, Snežanu i sedam patuljaka, Trnovu ružicu i ostale bajke u kojima je bilo dovoljno da devojka bude lepa, tiha, smerna, vredna, nežna, poslušna, da neguje, poštuje i bude stidljiva. Sve one žene koje su agresivne, vole da komanduju, autoritarne i liderski raspoložene su bile veštice i negativni likovi. Udaja je predstavljala najveći uspeh u životu dobre devojke, i to obavezno za princa. A princ se, naravno, pojavljivao kada se najmanje nadala. Pitam se, da li je savremeni svet prerastao bajke i prinčeve?
Današnje žene često predstavljaju sebe kao samostalne, nezavisne, da sve mogu same, često izgledaju nepristupačno, agresivno, vole da komanduju, autoritarno i liderski su nastrojene. Da li to znači da se od savremenih devojaka očekuje da naprave strategiju i preduzmu akciju kada je u pitanju upoznavanje muškaraca? Da li je dovoljno napraviti foto robota Gospodina Savršenoga? Recimo, savršeni muškarac treba da ima manire gospodina, da ume da voli, da pažljivo sluša sagovornika, da je odgovoran, vredan, uspešan u poslu kojim se bavi, ambiciozan, snažan, spreman da pomaže drugima, smiren, inteligentan, da govori istinu, da poštuje druge, da voli životinje i putovanja, da je obrazovan, spreman na kompromise, da je istrajan i uporan. I da nakon toga kažemo:„Svi oni muškarci koji poseduju ove osobine nek se odmah jave!" Da li ima takvih?
U mom okruženju je mnogo samostalnih, vrednih, lepih i pametnih žena, ali nijedna nije spremna za ovako nešto. Sklonije su da kao Snežana veruju u „Someday my prince will come". Rekla bih da je ova pesma uticala na generacije žena širom sveta koje tragaju za svojim princom.
Možda Ejmi Veb menja svet. Možda je sasvim ispravno propisivati sopstvene okvire i igrati isključivo po svojim pravilima. Možda će jednog dana bake savetovati: „Budi izbirljiva koliko god želiš!"