OVO SAM PISMO NAMERNO SKRATILA POŠTO NISAM NI IMALA NAMERU DA GA ŠALJEM
Gost autor: horhe akimov
- Našli smo je u stolici za plažu, ispod jednog od onih suncobrana sa palminim granama, na peščanom sprudu gde se reka Bojana uliva u more... Možda nije na mestu da vam ovo uopšte govorim, gospođo, ali trebalo je da vidite, kako su izgledali, reka, more, sunce u smiraju dana, kakav je bio mir i koja tišina... I talasi su utihnuli na momenat... Ako postoji idealan način da se ode sa ovog sveta, mislim da je to kako je vaša majka otišla...
- Ne nije na mestu... Uopšte me ne zanimaju vaše romantične opservacije o zalasku Sunca u ovoj vukojebini... Nisam prevalila pola sveta da slušam zanesene pogranične pogrebnike... Dajte da obavimo šta mora, da mogu da završim i sahranu i da se tornjam sa ovog strulelog kontinenta... I gospođica je!
- Khm, khm... Dobro! Sada pođite sa mnom, odvešću vas do sanduka kako bi izvršili identifikaciju, odgovorićete sa DA ili NE, da li je jasno, gospođice?
- Jeste, jeste, jasno je.
- Podići ću poklopac! Da li prepoznajete Bojanu Tošić, rođenu Radović, godište 1939, iz Beograda?
- Da, to je ona.
- Zaokružite pod U SRODSTVU, KĆER. Potpišite ovde. Sačekajte me napolju. Što se tiče graničnog prelaza Dobrakovo, završili smo. Urediću da vas prevezu do Brodareva sa kovčegom.
- Amin više.
- Samo čas...
- Dobriću! Stani!
- Dobro veče inspektore.
- Je li ova gospođa potomak preminule?
- Jesam, daleki potomak. Daleko i od gospođe.
- Jeste. I gospođica je.
- A gospođica? Gospođice znate li gde je vaša majka rođena?
- Kakve to veze ima sada kada je mrtva? Meni je rekla, u Beogradu.
- Zapravo u Nikšiću. Mene zakon obavezuje da detaljno preispitam uzrok smrti, uključujući i autopsiju.
- Vi mora da me zajebavate, ja treba da se vratim u Australiju prekosutra.
- Samo polako, gospođice, našli smo i ovo pismo za vas. Bilo je u pesku pored suncobrana. Ima vaše ime i adresu na poleđini.