1.
Strah
Plivamo sasvim, sasvim opušteno u susret horizontu čiju nedohvatljivost ama baš ništa ne narušava: plavo i smaragdnozeleno dole, plavo i prozirno gore. Između naši lagani pokreti i neobavezno čavrljanje o još neobaveznijim stvarima koje je sasvim lako prenebregnuti, a još lakše posve zaturiti u sećanju bez i malo žalosti ili nelagode.
U nekom trenutku odlučujemo da se vratimo na obalu. Ona se prva okreće. Ja pravim još nekoliko zamaha ka beskraju prateći ljeskavi odsjaj sunčevih zraka na vodi, čisto da bih održala iluziju da sam mu se barem malo približila, kad čujem njen glas. Odsečan je, previše ozbiljan i, što je najgore, oslovljava me po imenu, što nije učinila godinama unazad. Odazivam se dok se nevoljno okrećem od obzorja.
- Ja ne znam da plivam. - kaže.
- Kako ne znaš? - mislim se - Pa plivamo već toliko dugo. - ali ne komentarišem naglas, jer počinjem da shvatam da nešto gadno nije kako valja, što me na vreme sprečava da prasnem u smeh, mada sam se jedva uzdržala.
- Ja STVARNO ne znam da plivam. - ponavlja i istovremeno prestaje da pokreće ruke i noge.
U hipu shvatam da je vrag odneo šalu i plivam ka njoj najbrže što mogu. Srećom, udaljena je samo par zaveslaja, tako da sam u trenutku kraj nje. Ovlaš joj obuhvatam rukama bokove i govorim:
- Tu sam.
Hajde sad polako: pokreni ruke - umeš ti to.
Sad noge...
Eto...
Samo lagano...
Taaako...
Ruke...
Noge...
Ne brini, držim te...
Samo nastavi...
Vidiš da umeš?
Naravno, nakon tih prvih par trenutaka panike, ona ponovo preuzima kontrolu i sve sigurnije proseca vodu. Najzad stižemo do plaže. U međuvremenu je uspela da pliva i bez moje pomoći. I dočim je ona sve sigurnija, ja sam u šoku i ne mogu da verujem šta se upravo dogodilo. No, ne komentarišem...
Dok izlazimo na vreli šljunak njoj se vidno tresu noge i očigledno je da hoda uz veliki napor. Sa olakšanjem se baca na šarene oblutke. Lagano se spuštam kraj nje, još uvek u nedoumici.
Neko vreme ćutimo, a onda ja ne izdržavam:
- Šta to bi? - pitam.
- Bile smo mnogo daleko od kopna. - kaže. - Nikada se toliko nisam udaljila. I onda... sve sam zaboravila... od straha...
- Aaa... - pokušavam da okrenem na šalu - znači, zato si ti bila tako zvanična u obraćanju.
Ona i dalje po malo drhti. Ali, počinje da se smeje.
Ja joj se pridružujem.
Koje olakšanje!
2.
Žmurke
Palim svetlo. Na sred poda primećujem bubašvabu koja se na trenutak ukipila, a onda žurno zagrebala ka najbližem ćošku. Tamo se propela uza zid, balansirajući samo na onim sasvim zadnjim zadnjim nožicama i tako ostala, potpuno nepomična. Gledam je radoznalo. Zabavlja me što buba misli da je tim manevrom postala nevidljiva. Gotovo da sam mogla da se opkladim da je prestala da diše i smanjila otkucaje srca na nečujno. Situacija me podseća na vreme kad je naše Veliko Dete bio mali dečak i isto tako se sakrivao po uglovima okrećući leđa sobi, što mu je bila dovoljna garancija da ga niko ne vidi, jer on nije video nikog i odatle uzvikivao:
- Ja sam gde sam?
Naravno, svi bismo ga zdušno tražili, čudeći se glasno kuda se to tako iznebuha denuo, a potiho se smijuljeći i namigujući jedni drugima.
Nakon nekog vremena, kada bi svi mi tragači objavili da smo se umorili i da dižemo ruke od dalje potrage, čulo bi se pobedonosno:
- Ja sam tu sam!!! - i ka nama bi se okrenuo najblistaviji osmeh na svetu.
*** *** ***
Buba? Ostavila sam je u ubeđenju da je uspela da me prevari. Tiho sam napustila prostoriju i ugasila svetlo. U međuvremenu sam uspela da iz osmeha izbrišem nagli nalet nadmoći nad malenim insektom.
Na vreme sam se setila da su bubašvabe postojale daleko pre nas i da im se prognozira svetla budućnost čak i pošto čovečanstvo nestane sa lica plave planete.
I ko je tu koga onda nadmudrio?
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Moj sinak svira gitaru u ganc novoj i sasvim friškoj i savršeno taze numeri grupe EON<<<( LINK )